REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Poslovni broj: P-632/22-31
Ulica grada Vukovara 84
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Dijani Mađerčić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice SVD OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], protiv tuženice AVD OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćniku Larisi Tomasović, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 24. veljače 2026. godine u nazočnosti tužiteljice i punomoćnika tuženice, dana 27. ožujka 2026. godine
p r e s u d i o j e
I.Nalaže se tuženici AVD OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], platiti tužiteljici SVD OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], iznos od 1.990,84 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 03. veljače 2022. godine do isplate po stopi koja se za razdoblje od 03. veljače 2022. godine do 31. prosinca 2022. godine određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, s time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.
II. Odbija se dio tužbenog zahtjeva za isplatom zakonske zatezne kamate tekuće na iznos od 1.990,84 eura od 12. studenog 2020. godine do 02. veljače 2022. godine kao neosnovan.
III. Odbija se dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 331,81 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 12. studenog 2020. godine do isplate kao neosnovan.
IV. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troška parničnog postupka kao neosnovan.
V. Odbija se zahtjev tuženice za naknadom troška parničnog postupka kao neosnovan.
Obrazloženje
1.Tužiteljica u tužbi navodi da se u lipnju 2019. godine obratila agenciji za nekretnine Himera radi prodaje svog stana i kupnje manjeg stana na području Medvešćaka ili Maksimira, s time da je navedena agencija za nekretnine, bez njezinog znanja i odobrenja te bez obavijesti, spis s dokumentacijom njezinog stana predala tuženici, odvjetnici, o čemu je obaviještena tek u listopadu 2019. godine. Inače stan koji je namjeravala prodati predstavlja dvoetažni stan u [adresa], VI kat i potkrovlje, površine 82,81 m2, u zgradi [adresa], zk.č.br.4082, upisan u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koji je nastao prenamjenom poslovnog prostora br. 8 površine 51,21 m2 i prenamjenom dijela krovišta površine 31 m2. Nastavno tužiteljica je istaknula da je tuženici, kod koje se već nalazila njezina dokumentacija, potpisala punomoć za zastupanje i zatražila da tuženica ishodi upis vlasništva predmetne nekretnine u knjizi položenih ugovora i to na način da pokrene i vodi zemljišnoknjižni pojedinačni ispravni postupak u kojem bi se otklonili nedostaci u dokumentaciji, jer odvjetnik, koji je u ime suvlasnika sklopio kupoprodajni ugovor od 24. studenog 1994. godine, nije za taj pravni posao imao specijalnu punomoć, što je isključivi razlog zbog kojeg nije mogla uknjižiti vlasništvo predmetne nekretnine, stana u knjizi položenih ugovora, a što jasno proizlazi iz rješenja naslovnog suda, zemljišnoknjižnog odjela poslovni broj Z-58752/21. Isto tako tužiteljica je ističući da je potpisom punomoći tuženici sklopila s tuženicom ugovor o nalogu, kojim je dala nalog tuženici da pokrene zemljišnoknjižni pojedinačni ispravni postupak, jer joj je cilj bio prodati predmetni stan u što kraćem roku te je dana 19. studenog 2019. godine predala tuženici iznos od 2.500,00 kuna kao akontaciju, naglasila da ju je u studenom 2020. godine tuženica tražila da unaprijed plati cjelokupni trošak, zbog čega je dana 11. studenog 2020. godine izdala račun na dodatnih 15.000,00 kuna, koji je platila istog dana. Nadalje tužiteljica je napomenula da se u rujnu 2021. godine ukazala prilika za kupnju stana te je s obzirom na protek od dvije godine od potpisa punomoći tuženici počela inzistirati na točnoj i detaljnoj informaciji u svezi postupka upisa stana u knjigu položenih ugovora i predviđenom trajanju postupka, a tuženica joj je konačno priznala da nije pokrenula zemljišnoknjižni pojedinačni ispravni postupak, niti bilo koji drugi sudski postupak, a niti je predala dokumentaciju u spis predmeta povezivanja zemljišne knjige i knjige položenih ugovora i upisa prava vlasništva posebnih dijelova nekretnine stambene zgrade [adresa] i [adresa], 29 i 31 sagrađene na zk.č.br. 4082, k. o. [katastarska općina], po prijedlogu predlagatelja Zapad-stan d.o.o. predanom naslovnom sudu dana 18. veljače 2014. godine koji postupak se vodi pod poslovnim brojem Z-7566/14. S obzirom da tuženica nije poduzela niti jednu radnju u svrhu uknjižbe predmetnog stana, odnosno pokretanja pojedinačnog ispravnog postupka, tužiteljica je naglasila da je bila prisiljena sama obavljati radnje koje je trebala obaviti tuženica, pa je tako morala dati izraditi etažni elaborat svog stana, za što je platila 3.500,00 kuna, koji je bio uvjet da dobivanje potvrde Gradskog poglavarstva da stan predstavlja samostalnu uporabnu cjelinu, a što je nužno za pokretanje i vođenje ispravnog postupka, s time da je prije toga morala od upravitelja zgrade Zapad-stan d.o.o. pribaviti uporabnu dozvolu za zgradu i popis posebnih dijelova zgrade i to nakon što joj je tuženica obračunala i naplatila više odlazaka u Zapad-Stan d.o.o. i projektantsku tvrtku Trio-projekt d.o.o. koja na kraju niti nije mogla izraditi etažni elaborat za stan, pa je morala sama pronaći i angažirati za to drugu tvrtku te je ujedno za pokretanje pojedinačnog ispravnog zemljišnoknjižnog postupka angažirala drugog odvjetnika, što dakako predstavlja dodatni trošak i to sve za posao koji je trebala odraditi tuženica, a koji posao je, iako nije obavila, naplatila. Zbog svega navedenog zatražila je od tuženice da joj vrati spis predmeta sa dokumentacijom i ujedno dostavi specifikaciju troškova koje je naplatila u ukupnom iznosu od 17.500,00 kuna, da bi joj tuženica, nakon duljeg izbjegavanja, konačno traženu specifikaciju dostavila elektroničkim putem dana 14. listopada 2021. godine. Iz navedene specifikacije je razvidno da tuženica nije poduzela niti jednu odvjetničku radnju potrebnu radi upisa vlasništva nekretnine u knjigu položenih ugovora radi čega je bila angažirana, već su u istoj navedene samo sporadične, nepotrebne radnje koje niti nisu navedene u Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, ali ju je tuženica cijelo vrijeme držala u uvjerenju da je „sve pod kontrolom“, da „postupak ide“, da „vrijedno radi na tome“, da „želi staviti točku na i prije odlaska na godišnji“ i slično. Nastavno tužiteljica je posebno naglasila da je iz navedene specifikacije razvidno da je tuženica radnje obračunavala po dvije osnove i to po satu i po bodovima, a ujedno je naveden i „popis radnji u predmetu legalizacije stana“, a jedinu radnju koju je za legalizaciju tuženica poduzela je to što je tužiteljicu povezala s projektantskom tvrtkom koja je izradila dokumentaciju potrebnu za legalizaciju nekretnine, dakle u pitanju je samo preporuka tužiteljici da za legalizaciju angažira tu tvrtku, dok nikakav drugi angažman tuženice za to niti nije bio potreban. Slijedom navedenog tužiteljica je ističući da se tuženica, iako je osporila navedenu specifikaciju i zatražila povrat plaćenog troška, na taj zahtjev oglušila, tužbenim zahtjevom zatražila isplatu iznosa od 2.322,65 eura, što predstavlja protuvrijednost iznosa od 17.500,00 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 12. studenog 2020. godine do isplate uz naknadu troškova parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude do isplate.
2. Punomoćnik tuženice se očitovao na tužbu na ističući da se protivi navodima tužbe i tužbenom zahtjevu u cijelosti, s time da je prvenstveno istaknuo kako su netočni navodi da je tužiteljica tuženici dala nalog za pokretanje pojedinačnog zemljišnoknjižnog ispravnog postupka, već se radilo o zahtjevu za pružanje pravne pomoći i rješavanja dokumentacije s ciljem da se predmetne nekretnine upišu na ime i u korist tužiteljice u zemljišnoj knjizi. Nastavno punomoćnik tuženice je istaknuo da je netočan i sramotan navod tužiteljice da je tuženica zatražila da joj tužiteljica u cijelosti unaprijed plati cjelokupan trošak zastupanja u iznosu od 15.000,00 kuna, nego su se tužiteljica i tuženica dogovorile da će plaćanje biti sukcesivno prema tome koliko će radnji biti poduzeto od strane tuženice, odnosno koliko će radnih sati tuženica za svoje odvjetničke usluge utrošiti i prema etapama poduzetih radnji, što ujedno znači da nikada nije kao konačna cijena dogovoren iznos od 15.000,00 kuna, a niti bi tuženica, s obzirom na kompleksnost spisa, mogla u trenutku preuzimanja spisa predvidjeti ukupan trošak zastupanja. Dakle tuženica je u dogovoru i uz suglasnost tužiteljice u studenom 2020. godine ispostavila račun za pružene odvjetničke usluge za sve poduzete pravne radnje u razdoblju godine dana, od potpisa bianco punomoći do 11. studenog 2020. godine, koji se odnosi na do tada odrađenih 26 radnih sati tuženice sve sukladno specifikaciji računa, koji račun tužiteljica nikada nije osporavala, niti je imala prigovore, do otkaza punomoći 06. listopada 2021. godine, kada je zahtijevala specifikaciju računa kojeg je platila godinu dana ranije. Isto tako punomoćnik tuženice je naglasio da je tuženica za tužiteljicu ishodila rješenje o izvedenom stanju za tavanski prostor u površini od 31 m2, koji se nalazi iznad stana tužiteljice, s time da su u trenutku kada je tužiteljica zatražila pravnu pomoć za podnošenje zahtjeva za izdavanje rješenje o izvedenom stanju za taj tavanski prostor istekli svi zakonski rokovi za legalizaciju i to u lipnju 2019. godine te je tuženica isključivo svojim angažmanom uspjela pribaviti broj predmeta koji još nije bio pravomoćno riješen odnosno iskorišten te je u suradnji s projektantskim uredom i geodetskom tvrtkom preko koje je uspjela doći i pronaći neiskorišteni predmet legalizacije uspjela ishoditi rješenje o izvedenom stanju za tavanski prostor tužiteljice. Inače tužiteljica je pola godine sama pokušavala doći do neiskorištenog broja za legalizaciju da bi se naknadno obratila tuženici i zatražila i pomoć oko legalizacije, jer to nije uspjela sama riješiti. Nastavno punomoćnik tuženice je istaknuo da je tuženica jasno obrazložila tužiteljici da se uknjižba može raditi kroz postupak povezivanja zemljišne knjige i knjige položenih ugovora, čemu se tužiteljica nikada nije protivila, niti imala primjedbe na rad tuženice, da bi u rujnu 2021. godine kada je pronašla stan za kupnju panično počela nazivati tuženicu tražeći odgovore na pitanja da li da posudi novce od svog brata i kupi taj stan te kada će biti riješen i upisan njezin stan, na što joj je tuženica argumentirano odbila dati odgovor, jer je i na početku suradnje naglasila tužiteljici da obzirom na kompleksnost predmeta i činjenicu da uknjižbu provodi nadležni zemljišnoknjižni odjel ne može garantirati rok uknjižbe. Nadalje punomoćnik tuženice je napomenuo kako radnje koje je tuženica obavila za tužiteljicu nisu sporadične, nepotrebne, već je naprotiv tuženica poduzimala sve radnje po zahtjevu tužiteljice, odlazila na zahtjev tužiteljice s njom kod javnog bilježnika da bi ovjerila potrebne izjave za preuzimanje broja predmeta legalizacije i potom s tužiteljicom odlazila na sastanke u geodetski ured radi preuzimanja broja neriješenog predmeta pod kojim se kasnije legalizirao njezin tavanski prostor, a ujedno je pribavila svu potrebnu i relevantnu dokumentaciju za uknjižbu prava vlasništva u ime i u korist tužiteljice do koje je mogla doći i to ovjerenu tabularnu ispravu kod GIP Pionira te ovjereni Ugovor o kupoprodaji s GIP Pionirom, ovjerenu potvrdu Zapad-stana d.o.o. da je isplaćena kupoprodajna cijena za tavanski prostor u cijelosti te je još preostalo samo predati prijedlog za upis u postupku povezivanja zemljišne knjige s knjigom položenih ugovora koji je u tijeku, ali je tužiteljica odbila da tuženica podnese takav prijedlog inzistirajući na pokretanju zemljišnoknjižnog ispravnog postupka. S obzirom da je otkazan ugovor o zastupanju tuženica, odvjetnica ima pravo tražiti od tužiteljice naknadu za zastupanje prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika sukladno kojoj je tuženica tužiteljici i izdala račun za pružene odvjetničke usluge od 11. studenog 2020. godine. Slijedom navedenog punomoćnik tuženice je predložio odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan uz naknadu troškova parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude do isplate.
3. Tijekom dokaznog postupka sud je izveo dokaz uvidom u presliku dopisa tuženice od 06. listopada 2021. godine (list 6 spisa), u presliku Ugovora o prodaji br. 185/94 od 06. svibnja 1994. godine (list 8-11; stranica 264-269 spisa), u presliku potvrde GIP Pionir d.o.o. od 14. travnja 2021. godine (list 12-13; stranica 232-233 spisa), u presliku potvrde GIP Pionir d.o.o. od 06. rujna 2017. godine (list 14 i 109 spisa), u presliku presude naslovnog suda poslovni broj P-5489/94 od 08. listopada 1999. godine (list 15-27 spisa), u presliku presude i rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-6376/00 od 14. siječnja 2003. godine (list 28-35 spisa), u presliku zapisnika o primopredaji prostora od 31. ožujka 2003. godine (list 36 spisa), u presliku podataka o površini nekretnine (list 37 spisa), u presliku Kupoprodajnog ugovora od 24. studenog 1994. godine (stranica 38-40 spisa), u presliku uplatnice od 11. kolovoza 2003. godine (list 41 spisa), u presliku potvrde Zapad-stan d.o.o. od 08. srpnja 2020. godine (list 42; stranica 231 spisa), u presliku rješenja o izvedenom stanju broj 398/2020 Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Odjela za graditeljstvo, Središnjeg odsjeka za graditeljstvo, Klasa: UP/I-350-05/20-007/296, Urbroj: 251-13- 22-1/020-20-7 od 02. prosinca 2020. godine (stranica 43-46 spisa), u presliku računa br. 34-01/01-2020 od 11. studenog 2020. godine (list 47 spisa), u presliku potvrde o plaćanju od 11. studenog 2020. godine (list 48 spisa), u presliku specifikacije i popisa radnji u predmetu uknjižbe i legalizacije stana (list 49-52 spisa), u presliku rješenja naslovnog suda, zemljišnoknjižnog odjela poslovni broj Z-44333/17 od 28. studenog 2018. godine (list 53-56 spisa), u presliku rješenja naslovnog suda, zemljišnoknjižnog odjela poslovni broj Z-58752/21 od 10. studenog 2021. godine (list 57-58 spisa), u presliku sudske prakse (stranica 59-60 spisa), u presliku računa Brlić d.o.o. br. 168- 1-1 od 31. prosinca 2021. godine (stranica 61 spisa), u presliku zahtjeva tuženice Zapad-stanu d.o.o. za dostavom specijalne punomoći i potvrde o izvršenom plaćanju od 14. svibnja 2020. godine (stranica 70 i 152 spisa), u presliku e-mail poruka (stranica 71-80, 138-148, 153-156, 159-164, 167-174, 176-181, 190-192, 234-238, 245-247 i 358-378 spisa), u presliku izjave tužiteljice od 08. srpnja 2020. godine (stranica 81-82, 165 i 229-230 spisa), u presliku prijedloga radi otvaranja pojedinačnog ispravnog postupka za z. k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (prvoupis u stambenoj zgradi [adresa]) od 26. travnja 2022. godine (list 89-91 spisa), u presliku podneska zainteresirane stranke od 26. travnja 2022. godine u predmetu poslovni broj Z-7566/14 (list 92-93 spisa), u presliku potvrde Grada Zagreba, Gradskog ureda za obnovu, izgradnju, prostorno uređenje, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Odjela za graditeljstvo, Četvrtog područnog odsjeka za graditeljstvo Klasa:361-08/22-003/89, Urbroj: 251-10-22-5/006-22-3 od 15. ožujka 2022. godine (list 94-95 spisa), u presliku rješenja naslovnog suda, zemljišnoknjižnog odjela poslovni broj Z-23613/22 od 23. svibnja 2022. godine (stranica 98-101 spisa), u presliku računa broj 21/PP1/1 odvjetnika Vedrana Miličevića od 26. travnja 2022. godine (list 103 spisa), u presliku rješenja naslovnog suda, zemljišnoknjižnog odjela poslovni broj Z-5790/22 od 17. svibnja 2022. godine (list 104-105 spisa), u presliku e- maila Zapad-stana d.o.o. upućenog suvlasnicima (list 106-108 spisa), u presliku poruka tužiteljice i tuženice (stanica 117-128, 376-391 i 395-396 spisa), u presliku građevinske dozvole od 29. prosinca 1993. godine (stranica 149-151 spisa), u presliku izvatka iz zemljišne knjige – povijesni prikaz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (stranica 186-188 i 209-228 spisa), u presliku podneska tuženice od 08. srpnja 2021. godine i od 21. srpnja 2021. godine (stranica 194-195 spisa), u presliku izvatka iz zemljišne knjige zk. ul. br. [broj ZK uloška] (stranica 196-197 spisa), u pregled statusa predmeta (stranica 198-205 spisa), u presliku podneska poslovni broj Z-44333/17 (stranica 296 spisa), u presliku računa br. 1006 od 30. srpnja 2021. godine i br. 199 od 03. kolovoza 2021. godine (stranica 207-208 spisa), u presliku prijedloga za povezivanje zemljišne knjige i knjige položenih ugovora od 14. veljače 2014. godine (stranica 240-244 spisa), u presliku računa javnog bilježnika Marije Baković br. 5168/1/1 od 30. lipnja 2021. godine (stranica 248 spisa), u presliku režijskih računa (stranica 249- 255 i 259-262 spisa), u presliku podataka o dugovanjima za pričuvu (stranica 257- 258 spisa), u presliku rješenja Grada Zagreba, Komisije za oduzimanje građevinskog zemljišta iz posjeda prijašnjeg vlasnika ili korisnika i za davanje tog zemljišta na korištenje od 18. veljače 1993. godine (stranica 290-294 spisa), u presliku uporabne dozvole (stranica 295-297 spisa), u presliku sporazuma Stambene zadruge Biostan i GIP Pionira od 27. kolovoza 1992. godine (stranica 298-304 spisa), u presliku rješenja o osnivanju stambene zadruge Biostan (stranica 305-313 spisa), u presliku punomoći tuženici (stranica 348 spisa), u presliku dopune kaznene prijave (stranica 375 spisa), u presliku rješenja Disciplinskog tužiteljstva Hrvatske odvjetničke komore od 18. svibnja 2023. godine (stranica 400-402 spisa), u iskaz tužiteljice (stranica 405- 408 spisa) te u iskaz tuženice (stranica 408-411 spisa).
4.Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći prema brižljivoj i savjesnoj ocjeni svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - u daljnjem tekstu ZPP-a) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.
5. Među strankama je dakle nesporna aktivna i pasivna legitimacija, činjenica da je tužiteljica ovlastila tuženicu za poduzimanje pravnih radnji radi upisa prava vlasništva predmetne nekretnine u zemljišnoj knjizi u ime i u korist tužiteljice, kao i činjenica da je tužiteljica otkazala punomoć tuženici dana 06. listopada 2021. godine. Isto tako nesporna je činjenica da je tuženica dana 11. studenog 2020. godine ispostavila tužiteljici račun za poduzete pravne radnje i to za razdoblje od 01. siječnja 2020. godine do 11. studenog 2020. godine u iznosu od 15.000,00 kuna, koji račun je tužiteljica istog tog dana platila, s time da je ujedno nesporna i činjenica da je tužiteljica već ranije platila tuženici za zastupanje iznos od 2.500,00 kuna. Naprotiv sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva, odnosno sporno je da li su sve radnje, koje je tuženica sukladno specifikaciji tog računa poduzela bile potrebne za obavljanje dobivenog naloga, za upis prava vlasništva predmetne nekretnine u zemljišnoj knjizi u ime i u korist tužiteljice, jer je tužiteljica isticala da se radi samo o sporadičnim, nepotrebnim radnjama, a ujedno je neke od tih radnji navedenih u toj specifikaciji tužiteljica sama obavila, dok su neke od tih radnji bile potpuno nepotrebne, a odnose se primjerice na ponovno pribavljanje dokumentacije, koju je tužiteljica već dostavila tuženici.
6. Imajući na umu među strankama nespornu činjenicu da je tužiteljica ovlastila tuženicu na poduzimanje pravnih radnji za uknjižbu prava vlasništva predmetne nekretnine u zemljišnoj knjizi u ime i u korist tužiteljice, rezultira time da su stranke stupile u obveznopravni odnos ugovora o nalogu, za koji je sukladno odredbi članka 763. stavka 1. i stavka 2. Zakon o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 i 114/22 – u daljnjem tekstu ZOO-a) karakteristično da nalogodavac ovlašćuje nalogoprimca na poduzimanje određenih poslova za račun nalogodavca, s time da nalogoprimac ima pravo na naknadu za svoj trud, osim ako je drukčije ugovoreno ili proizlazi iz naravi međusobnog odnosa. Isto tako prema odredbi članka 765. stavka 1. i stavka 3. ZOO- a nalogoprimac je dužan izvršiti nalog prema primljenim uputama s pažnjom dobrog gospodarstvenika, odnosno dobrog domaćina ostajući u granicama naloga i u svemu skrbiti o interesima nalogodavca i njima se rukovoditi, ali ako nalogodavac nije dao određene upute o poslu koji treba obaviti, dužan je rukovodeći se interesima nalogodavca postupiti kao dobar gospodarstvenik, odnosno dobar domaćin, a ako je nalog bez naknade, kako bi u istim okolnostima postupio u vlastitoj stvari. Nastavno treba naglasiti da je nalogodavac sukladno odredbi članka 775. ZOO-a u svezi s odredbom članka 776. stavka 1. ZOO-a dužan platiti nalogoprimcu naknadu nakon obavljenog posla i to u uobičajenoj visini, a ako o tome nema običaja, onda pravičnu naknadu, s time da nalogoprimac prema odredbi članka 779. stavka 2. ZOO-a u slučaju odustanka od ugovora ima pravo na odgovarajući dio naknade za trud, kao i pravo na naknadu štete koju je pretrpio odustankom od ugovora, ako za odustanak nije bilo osnovanih razloga.
7. Prvenstveno treba naglasiti da je sud uvidom u presliku računa br. 34- 01/01-2020 od 11. studenog 2020. godine (list 47 spisa) utvrdio da je tuženica, nalogoprimac, izdala predmetni račun za pružene odvjetničke usluge u razdoblju od 01. siječnja 2020. godine do 11. studenog 2020. godine, u pitanju je 26 sati, u iznosu od 13.000,00 kuna, kao i za materijalne troškove u iznosu od 2.000,00 kuna, a što ukupno iznosi 15.000,00 kuna, dok su naprotiv u specifikaciji i popisu radnji u predmetu uknjižbe i legalizacije stana (list 49-52 spisa) navedene radnje obavljene u razdoblju od 04. studenog 2019. godine do zaključno srpnja 2021. godine. Dakle osim što su u navedenoj specifikaciji i popisu radnji u predmetu uknjižbe i legalizacije stana, u kojem bi se trebale navesti samo one radnje, „odvjetničke usluge“ koje je tuženica, nalogoprimac poduzela u ime i za račun nalogodavca, tužiteljice, u razdoblju od 01. siječnja 2020. godine do 11. studenog 2020. godine, jer se na to razdoblje odnosi izdani račun, koji je tužiteljica platila isti dan kada je račun izdan, odnosno 11. studenog 2020. godine, a razvidno je iz preslike potvrde o plaćanju od 11. studenog 2020. godine (list 48 spisa), već ujedno u navedenom razdoblju od 01. siječnja 2020. godine do 11. studenog 2021. godine ne odgovara čak niti broj sati utrošenih za obavljene radnje, „odvjetničke usluge“ navedene u samom računu i u specifikaciji tog računa. Naime u računu se navodi da je za radnje, „odvjetničke usluge“ u razdoblju od 01. siječnja 2020. godine do 11. studenog 2021. godine, na koje razdoblje se odnosi izdani račun, utrošeno 26 sati, dok je naprotiv u specifikaciji i popisu radnji u predmetu uknjižbe i legalizacije stana, čak i ukoliko se oduzme pod točkom 1. te specifikacije navedenih 6 sati i to za proučavanje spisa, uvid u dostavljenu dokumentaciju, što je tužiteljica platila tuženici iznosom od 2.500,00 kuna, dakle prije izdavanja samog računa, navedeno da je utrošeno 35 sati, umjesto u računu navedenih 26 sati. Imajući na umu u predmetnom računu i specifikaciji tog računa utvrđene razlike i to kako u pogledu broja utrošenih sati za obavljanje tih odvjetničkih radnji „usluga“, čak i u razdoblju na koje se odnosi predmetni račun, tako i u samom popisu tih radnji, „odvjetničkih usluga“ poduzetih u svakom slučaju nakon razdoblja na koje se predmetni račun odnosi, ukazuje da je tužiteljica, nalogodavac, osnovano isticala da ju je tuženica, nalogoprimac tražila da unaprijed plati naknadu za obavljanje dobivenog naloga. Isto tako treba naglasiti kako navod punomoćnika tuženice iz odgovora na tužbu da je „netočan i sramotan“ navod tužiteljice da ju je tuženica tražila da joj u cijelosti „UNAPRIJED plati cjelokupan trošak zastupanja u iznosu od 15.000,00 kuna“ osim što nije osnovan iz navedenih razloga, već je ujedno potpuno neprimjereno i inače u komunikaciji, a posebno u sudskom postupku, koristiti navedene kvalifikacije, termin „sramotno“, jer se time narušava dignitet tužiteljice, a niti je takav rječnik u skladu s odvjetničkom etikom.
8. Imajući na umu dobiveni nalog, a svodi se na poduzimanje radnji za uknjižbu prava vlasništva predmetne nekretnine u zemljišnoj knjizi u ime i u korist tužiteljice, nalogodavca, s time da se visina naknade za obavljanje tog naloga prema odredbi članka 775. ZOO-a određuje sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 ) koja je bila na snazi u trenutku dospijeća naknade, dakle na dan izdavanja predmetnog računa, sud je analizirajući specifikaciju i popis radnji u predmetu uknjižbe i legalizacije stana utvrdio da su samo neke od poduzetih radnji bile osnovane, opravdane. Iako se predmetni račun, koji se, što treba ponovno naglasiti, odnosi na radnje, „odvjetničke usluge“ poduzete u razdoblju od 01. siječnja 2020. godine do 11. studenog 2020. godine, sud je utvrdio da je tuženica, nalogoprimac, osnovano od tužiteljice, nalogodavca zahtijevala naknadu za proučavanje spisa, točnije proučavanje dostavljene dokumentacije i to po Tbr. 32. točci 1., ali u iznosu od 1.000,00 kuna, jer je za proučavanje te dokumentacije sasvim primjerno vrijeme od četiri sata, a ne navedenih šest sati. Bitno je naglasiti da je tužiteljica, već ranije pokušala ishoditi uknjižbu prava vlasništva predmetne nekretnine, koji se dakle sastoji od poslovnog prostora, kao i dijela tavanskog prostora, koji je tužiteljica kupila od ostalih suvlasnika Kupoprodajnim ugovorom od 24. studenog 1994. godine (stranica 38-40 spisa) i za to platila ugovorenu kupoprodajnu cijenu, za što je dakako dobila potrebnu potvrdu o uplati (list 41 spisa), ali u tome nije uspjela iz razloga što uz taj Kupoprodajni ugovor od 24. studenog 1994. godine nije bila dostavljena specijalna punomoć odvjetnika Janka Baberića, koji je zastupao suvlasnike vezano uz kupnju tog dijela tavanskog prostora od strane tužiteljice, s time da je ujedno bilo potrebno legalizirati taj dio tavanskog prostora, zbog čega je bilo potrebno također ishoditi rješenje da poslovni prostor i taj dio tavanskog prostora predstavljaju jedinstvenu uporabnu cjelinu. Dakle nije riječ o posebno složenom, kompleksnom nalogu, kako je to tijekom postupka isticala tuženica, nalogoprimac, pri čemu ujedno, iako je tužitelja, nalogodavac, predlagala da se nalog obavi pokretanjem pojedinačnog ispravnog zemljišnoknjižnog postupka, što je u svakom slučaju brži i jednostavniji način obavljanja dobivenog naloga, jer se odnosi samo na uknjižbu prava vlasništva nekretnine tužiteljice u ime i u korist iste, za razliku od postupka povezivanja zemljišne knjige i knjige položenih ugovora, KU, koji je predlagala tuženica, tužiteljici zapravo niti nije bio presudan sam način na koji će se obaviti nalog, uknjižiti pravo vlasništva predmetne nekretnine u zemljišnoj knjizi na njezino ime, ali joj je svakako bilo bitno da se to obavi u najkraćem mogućem roku i dakako sa što manje troškova. Isto tako tuženica je osnovano od tužiteljice zahtijevala kako naknadu za sastav dopisa upućenog upravitelju stambene zgrade Zapad-stanu d.o.o. od 14. svibnja 2020. godine u zatraženom iznosu od 250,00 kuna, ali ne doduše po Tbr. 34., nego po Tbr. 33. točci 1., jer tu naknadu tužiteljica nije osporavala, tako i naknadu navedenu u specifikaciji po točkom 9., s obzirom da je u pitanju uputa tužiteljici da od javne bilježnice zatraži specijalnu punomoć odvjetnika Janka Baberića, koji je zastupao suvlasnike vezano uz kupnju tužiteljice dijela tavanskog prostora, koja bi trebala biti dostavljena uz Kupoprodajni ugovor od 24. studenog 1994. godine, kao i uputa tužiteljici da može dobiti neriješeni broj legalizacije pod kojim će se legalizirati tavanski dio predmetne nekretnine tužiteljice, s time da tu naknadu može zahtijevati po Tbr. 34. u zatraženom iznosu od 500,00 kuna, jer je za to realno i utrošeno dva sata. Nadalje tuženica je također od tužiteljice osnovano zahtijevala naknadu vezanu uz uputu da tuženica kontaktira s SV u odnosu na suglasnost za prodaju dijela tavanskog prostora, jer u spisu javnog bilježnika nije pronađena specijalna punomoć za odvjetnika Janka Baberića i to po Tbr. 34 u zatraženom iznosu od 250,00 kuna, kao i naknadu navedenu u specifikaciji pod točkom 8. i točkom 17., s obzirom da je riječ o koordinaciji s odvjetnicom Miletić, koja zastupa upravitelja stambene zgrade Zapad-stan d.o.o. vezano uz od 2014. godine pokrenut postupak povezivanja zemljišne knjige i knjige položenih ugovora i to po Tbr. 34. u ukupnom iznosu od 500,00 kuna.
9. Naprotiv sve ostale u specifikaciji i popisu radnji u predmetu uknjižbe i legalizacije stana navedene radnje, „odvjetničke usluge“ tuženica, nalogoprimac ne može osnovano zahtijevati od tužiteljice, nalogodavca iz slijedećih razloga. Naime riječ je o radnjama koje se svode kako na e-mailove, pokušaje kontakata i ostvarene kontakte vezane uz dobivanje dokumentacije, koju međutim tužiteljica već posjeduje, kao što je potvrda o plaćanju ugovorene kupoprodajne cijene za dio tavanskog prostora, ali jednako tako primjerice i za dobivanje podataka o visini dugovanja tužiteljice za pričuvu, ali i za ostale režijske troškove predmetne nekretnine, kao što je dugovanje za toplinsku energiju, vodu, čistoću, za što tužiteljica niti nije dala nalog tuženici, a ujedno je razumljivo i logično da tužiteljica zna svoje dugove. Za navedene, potpuno nepotrebne radnje, prema specifikaciji navedenim pod točkom 15, 16., 18. i 25. tuženica je utrošila ukupno čak pet sata rada, jer je prvo otišla kod upravitelja stambene zgrade Zapad – stan d.o.o. po potvrdu o plaćanju tavanskog prostora i podatke o dugovanju tužiteljice za pričuvu, nakon čega je ponovno obavila „koordinaciju sa Zapad-stanom d.o.o.“ vezano uz dobivanje te potvrde i podataka o visini neplaćene pričuve, pri čemu je nejasno na što se konkretno odnosi ta „koordinacija“, da bi potom ponovno otišla u Zapad – stan d.o.o. po novu potvrdu o plaćanju tavanskog prostora, jer je izdana neovjerena potvrda, na što je svakako tuženica morala paziti te da bi konačno ponovno 26. studenog 2020. godine zatražila podatke o visini dugovanja za pričuvu, iako je to već zatražila 16. srpnja 2020. godine, a koje podatke je dobila 01. prosinca 2020. godine. Isto tako u specifikaciji se navode i radnje, „odvjetničke usluge“ kao što je „odlazak“ na zk odjel naslovnog suda radi uvida u spis poslovni broj Z-2555/96 i to dana 02. veljače 2020. godine, koju radnju tuženica, čak i da je bila potrebna, a nije, nikako nije mogla obaviti navedenog dana, jer je 02. veljače 2020. godine bila nedjelja, kada sud ne radi, s time da se ujedno navode i drugi, razni „odlasci“ na sud radi dobivanja povijesnog izvatka iz zemljišne knjige, za što nikako nije bio potreban fizički odlazak na sud, a za što je uz naknadu za tu radnju, tuženica ujedno od tužiteljice zatražila i plaćanje „materijalnog troška“. Nastavno treba napomenuti i radnje, „odvjetničke usluge“ u specifikaciji navedene pod točkom 12., 13., 14. i 20., a odnose se na „koordinaciju“ vezanu uz dobivanje broja za legalizaciju tavanskog prostora, kao i odlazak s tužiteljicom kod javnog bilježnika radi potpisivanja izjave tužiteljice da preuzima neiskorišteni broj za legalizaciju, zatim na „koordinaciju s geodetima“ kako bi tužiteljica preuzela broj za legalizaciju te razne sastanke i „daljnju koordinaciju“ s arhitektonskim uredom vezano uz tu legalizaciju, kao i „koordinaciju oko plaćanje naknade“ za radnje legalizacije. Navedene radnje su bile apsolutno nepotrebne, jer je tuženica tužiteljici već naplatila naknadu za uputu kako i na koji način može doći do neiskorištenog broja za legalizaciju, a pod kojim brojem će legalizirati svoj dio tavanskog prostora i to u naknadi navedenoj u specifikaciji pod točkom 9., pa nikakva daljnja „koordinacija“ vezana uz legalizaciju tavanskog prostora od strane tuženice niti nije bila potrebna, a niti je tuženica s tužiteljicom trebala ići kod javnog bilježnika kako bi tužiteljica potpisala izjavu da preuzima taj neiskorišteni broj za legalizaciju s obzirom da tužiteljica nesporno zna sama otići kod javnog bilježnika, a osim toga tuženica je bila dužna naglasiti tužiteljici da će joj naplatiti naknadu za odlazak s njom kod javnog bilježnika. Jednako tako vezano uz radnju, „odvjetničku uslugu“ navedenu u specifikaciji pod brojem 2., koja se odnosi na sastanak s tužiteljicom radi davanja pravnog mišljenja, treba napomenuti da tužiteljica, nalogodavac, osim što niti nije od tuženice, nalogoprimca zahtijevala „pravno mišljenje u odnosu na dostavljenu dokumentaciju u spisu“, jer je tužiteljica točno znala iz kojeg razloga nije uspio njezin pokušaj uknjižbe prava vlasništva predmetne nekretnine u zemljišnoj knjizi, zbog čega je uostalom i stupila u obveznopravni odnos naloga s tuženicom, već je ujedno tužiteljica naglasila da je ovaj sastanak održan isključivo iz razloga da bi tužiteljica tuženici platila zahtijevani iznos od 2.500,00 kuna kao akontaciju. Isto tako u specifikaciji su navedene i razne druge radnje, „odvjetničke usluge“, koje osim što su poduzete nakon razdoblja na koje se odnosi predmetni račun, već čak i neovisno o tome, te radnje su također bile potpuno nepotrebne, kao što su primjerice radnje navedene pod točkom 30., 31. i 32. specifikacije, a odnose se na odlaske na naslovni sud i to u čak tri navrata radi uvida u spis poslovni broj P-5489/94 i kopiranje spisa, iako tu presudu s potvrdom pravomoćnosti tužiteljica već posjeduje. Konačno treba naglasiti kako je razumljivo i opravdano da je tuženica, nalogoprimac, za obavljanje dobivenog naloga morala obaviti određene radnje, koje se svode na slanje e- mailova, dopisa, upita, sastanke, „koordinaciju“, kao i na informiranje tužiteljice, nalogodavca o radnjama koje poduzima u obavljanju dobivenog naloga, pri čemu je bilo nepotrebno tužiteljicu informirati o baš svakom pojedinom neuspjelom pokušaju stupanja u kontakt s određenim osobama, slanju e-mailova vezanog uz dogovor oko termina sastanka i svakom sastanku, na kojem ništa niti nije riješeno, ali isto tako je sukladno odredbi članka 765. stavka 1. i stavka 3. ZOO-a tuženica, nalogoprimac bila dužna skrbiti o interesima tužiteljice, nalogodavca, postupati kako bi u istim okolnostima postupila u vlastitoj stvari, dakle vodeći računa o učinkovitosti samih poduzetih radnji, kako bi se dobiveni nalog obavio u primjerenom, razumnom roku i sa što manje troškova, po čemu tuženica, s obzirom na većinu radnji navedenih u specifikaciji, očito nije postupala.
10. Iskazu tužiteljice (stranica 405-408 spisa) sud je poklonio povjerenje u dijelu u kojem je u bitnom opisivala poslovni odnos s tuženicom vezano uz dani nalog za uknjižbu prava vlasništva predmetne nekretnine u zemljišnoj knjizi u ime i u korist tužiteljice, kao i u dijelu navoda o plaćanju akontacije tuženici u iznosu od 2.500,00 kuna te plaćanju predmetnog računa u iznosu od 15.000,00 kuna, jer je logičan i uvjerljiv, a proizlazi i iz dostavljene dokumentacije. Isto tako sudu je razumljiv navod tužiteljice kako se osjeća „prevarenom“, „brutalno prevarenom i razočaranom“, jer iz specifikacije poduzetih radnji proizlazi da je tuženica poduzimala „hrpu nepotrebnih radnji“, a zapravo nije poduzela niti jednu radnju kojom bi se zaista riješio njezin pravni problem, odnosno kojim bi tuženica izvršila dobiveni nalog, a to tim više što je u tuženicu imala „apsolutno povjerenje“, bile su u „jako dobrim odnosima“ te ju je tuženica cijelo vrijeme uvjeravala da „na predmetu vrijedno radi“.
11. Nastavno u odnosu na iskaz tuženice (stranica 408-411 spisa) treba naglasiti da je tuženica, odvjetnica, iskazivala na način da je navodila nepotrebne, apsolutno suvišne detalje, poput navoda da se s tužiteljicom prvi puta našla u slastičarnici „Jakšić“ u Zvonimirovoj ulici, jer je to odgovaralo tužiteljici, zatim da su se drugi puta našle u kafiću u kvartu, s obzirom da je tada tužiteljica čuvala svoje unuke, pa joj je to odgovaralo, dok je naprotiv na pitanja raspravne sutkinje vezane uz dobiveni nalog i eventualnu uputu kako i na koji način izvršiti dobiveni nalog izbjegavala odgovor, dapače ignorirala postavljena pitanja te je ujedno, dok je raspravna sutkinja diktirala u zapisnik glasno i dalje iskazivala nebitne navode, pokušavajući nadglasati sam diktat, na što je, kao na nedopušteno ponašanje, upozorena čak tri puta. Inače tuženica je u bitnim dijelovima iskaza navodila koje je sve radnje poduzela u obavljanju dobivenog naloga, pri čemu je dakako pokušala opravdati u specifikaciji navedenu svaku pojedinu radnju, „odvjetničku uslugu“ i to od slanja velikog broja e-mailova, dogovora oko održavanja sastanaka, raznih sastanaka, pokušaja stupanja u kontakt te stupanja u kontakt s određenim ljudima, slanja dopisa, upita, zatim davanja tužiteljici „pravnog mišljenja“, odlazaka i to u nekoliko navrata kako u sjedište upravitelja stambene zgrade Zapad-stana d.o.o., tako i na sud radi dobivanja između ostalog povijesnog zk izvatka i to čak na neradni dan suda, u nedjelju te radi uvida u spis i kopiranja spisa, koje radnje je doduše poduzela nakon izdavanja predmetnog računa, kao i odlaska s tužiteljicom kod javnog bilježnika, uputa danih tužiteljici vezanih uz pribavljanje specijalne pomoći odvjetnika Janka Baberića, raznih „koordinacija“ s odvjetnicom koja zastupa suvlasnike stambene zgrade u postupku povezivanja ZK i KU, koji postupak je pokrenut već 2014. godine te „koordinacija“ vezanih uz postupak legalizacije.
12. Slijedom navedenog a temeljem odredbe članka 325. stavka 1. ZPP-a u svezi s odredbom članka 4. ZOO-a, odredbom članka 6. ZOO-a, odredbom članka 8. ZOO-a i odredbom članka 765. stavka 1. i stavka 3. ZOO-a sud je usvojio kao osnovan dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 1.990,84 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe do isplate, odnosno tekućom od 03. veljače 2022. godine do isplate, jer je podnošenjem tužbe dospjela obveza tuženice, nalogoprimca, vratiti tužiteljici, nalogodavcu, neosnovano naplaćeni dio predmetnog računa u navedenom iznosu, dok je naprotiv odbio kao neosnovan kako dio tužbenog zahtjeva za isplatom zakonske zatezne kamate tekuće na iznos od 1.990,84 eura od 12. studenog 2020. godine do 02. veljače 2022. godine, tako i dio tužbenog zahtjeva za isplatom iznosa od 331,81 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 12. studenog 2020. godine do isplate te je odlučeno kao pod točkom I., točkom II. i točkom III. izreke presude.
13. Odluka o naknadi troškova parničnog postupka donesena je temeljem odredbe članka 154. stavka 5. ZPP-a i odredbe članka 155. stavka 1. i stavka 2. ZPP-a te je sud zahtjev tužiteljice za naknadom troška parničnog postupka odbio kao neosnovan, jer tužiteljica iako nije uspjela u postupku samo u razmjerno neznatnom dijelu zahtjeva, nije ujedno sukladno odredbi članka 164. stavka 1. i stavka 2. ZPP-a određeno navela troškove čiju naknadu zahtijeva. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom IV. izreke presude.
14. Nastavno zahtjev tuženice za naknadom troška parničnog postupka sud je temeljem odredbe članka 154. stavka 5. ZPP-a i odredbe članka 155. stavka 1. i stavka 2. ZPP-a u svezi s odredbom članka 164. stavka 1. i stavka 2. ZPP-a odbio kao neosnovan, jer tužiteljica nije uspjela u postupku samo u razmjerno neznatnom dijelu zahtjeva, zbog kojeg dijela tuženici zastupanoj po punomoćniku niti nije nastao ikakav trošak čiju bi naknadu mogla osnovano zahtijevati, a tim više što je tijekom postupka neosnovano osporavala osnovu tužbe. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom V. izreke presude.
15. Konačno stopa zatezne kamate određena je sukladno odredbi članka 29. stavka 2. ZOO-a, odnosno po stopi koja se za razdoblje od 03. veljače 2022. godine do 31. prosinca 2022. godine određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, s time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.
U Zagrebu, dana 27. ožujka 2026. godine
Sudac:
Dijana Mađerčić
Pouka o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste, pismeno u četiri primjerka, putem ovog suda na Županijski sud.
DNA:
1. Tužiteljici
2. Tuženici po punomoćniku
U Zagrebu, dana 27. ožujka 2026. godine
