Republika Hrvatska

Općinski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 31

Pn-19/2025-7

U  I M E R E P U B L I K E H R V A TS K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vukovaru po sucu Ivici Grubišiću u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB:84397956623, protiv tuženika Sava osiguranje d.d. Podružnica Hrvatska Zagreb, Roberta Frangeša Mihanovića 9a, OIB: 45237012600 po punomoćniku odvjetniku Irena Konrad iz odvjetničkog društva Rački i Kolege, radi naknade štete, nakon javno održane i zaključene glavne rasprave 23. ožujka 2026. u prisustvu punomoćnika parničnih stranaka, 30. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Sava osiguranje d.d. Podružnica Hrvatska Zagreb, Roberta Frangeša Mihanovića 9a, OIB: 45237012600 da tužitelju Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, na ime naknade štete, isplati iznos od 9.114,94 eura sa zateznom kamatom od 8. travnja 2025. do isplate po stopi određenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadom parničnog troška u iznosu od 659,40 eura.

Obrazloženje

1. Tužbom od 8. travnja 2025. tužitelj potražuje naknadu štete u iznosu od 9.114,94 eura sa zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe.

1.1. U historijatu tužbe se navodi da je osiguranik tužitelja ŽV smrtno je stradao u prometnoj nesreći koja se dogodila dana 18.09.2015. g. Po tom osnovu tužitelj rješenjem br. 52116 od 15.03.2016. g. je priznao pravo na obiteljsku mirovinu udovici umrlog osiguranika MV i djeci Ž, M, I i IV. Navedenu prometnu nesreću prouzročio je osiguranik tuženika GV i to upravljajući vozilom marke VW Passat, reg. oznake [registarska oznaka], zbog čega je isti presudom Općinskog suda u Vukovaru br. K-121/16 od 29.04.2016.g. oglašen krivim za počinjenje kaznenog djela protiv sigurnosti prometa-izazivanje prometne nesreće.

1.2. U trenutku štetnog događaja navedeno vozilo bilo je osigurano kod prednika tuženika Velebit osiguranje d.d. Zagreb, kao prednika tuženika.

Po istom osnovu tuženik je naknadio štetu tužitelju za prethodno obračunsko razdoblje i to od 19.09.2015 do 29.02.2020. g. (temeljem presude o priznanju) i od 01.03.2020 do 30.04.2022. godine. (temeljem odštetnog zahtjeva)

1.3. Tužitelj podnosi ovu tužbu radi naknade daljnje štete koju je pretrpio isplatom obiteljske mirovine za razdoblje od 01.05.2022. g. do 31.03.2025.g., a u kojem razdoblju je isplaćeno ukupno 9.114,94 eura.

1.4. Kako je osobni automobil marke VW Passsat, reg. oznake [registarska oznaka] u trenutku štetnog događaja bio osiguran kod prednika tuženika, to je tuženik odgovoran tužitelju za nastalu štetu u iznosu od 9.114,94 eura temeljem odredbe čl.164.st.1., u vezi čl.161.st.1. i st.2.toč.1. Zakona o mirovinskom osiguranju (NN br. 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18 i 115/18, 102/19, 84/21)

2. U odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti osporava osnovu i visinu potraživanja tužbenog zahtjeva. Tuženik priznaje kao nesporne činjenične navode tužitelja navedene u točkama I, II i III historijata tužbe, a u odnosu na točku IV historijata tužbe ističe da mu se tužitelj nije obratio odštetnim zahtjevom prije pokretanja tužbe.

2.1. Naime, u konkretnom slučaju se imaju primijeniti odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (dalje: ZOOP), koje se u odnosu na odredbe čl. 161. i 164. ZOMO primjenjuju kao lex specialis.

2.2. Sukladno odredbi čl. 27. st. 1. ZOOP, društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja naknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama preuzetih ugovorom o osiguranju. Člankom 27. st. 2. ZOOP propisano je da se stvarnom štetom u smislu st. 1. smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni dio mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. Stavkom 3. istog članka propisano je da se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između mirovine utvrđene rješenjem HZMO i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Slijedom navedenog, obveza tuženika bi postojala eventualno u slučaju postojanja razlike između iznosa obiteljske mirovine koja se isplaćuje i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplate bila ozljeda na radu.

2.3. Dakle, na tužitelju je teret dokazivanja da bi istome nastala šteta u smislu odredbe čl. 27. st. 3. ZOOP. Kako tužitelj tuženiku nije dostavio obračun razmjernog dijela mirovine, a iz sadržaja tužbe i priležeće dokumentacije proizlazi da takva razlika niti ne postoji, tuženik smatra da ne postoji niti njegova obveza za naknadom štete u konkretnom slučaju. Naime, ukazuje se kako iz dokumentacije dostavljene uz tužbu proizlazi da je osiguraniku pok. EV mirovina zbog ozljede izvan rada određena za ukupno 31 godinu 03 mjeseca i 00 dana mirovinskog staža. Tako utvrđena mirovina po propisima mirovinskog osiguranja ne može biti viša od invalidske mirovine zbog ozljede na radu, a budući da se potonja određuje za 40 godina staža. Stoga, jasno je kako u konkretnom slučaju ne postoji razlika za koju bi tužitelj mogao teretiti tuženika; a čak niti u situaciji da je osiguraniku bilo priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog ozljede na radu, tužitelj ne bi imao pravo potraživati razmjeran iznos mirovine jer ne bi proizlazila razlika koja bi za tužitelja predstavljala štetu sukladno odredbi čl. 27. st. 3. ZOOP.

3. Sud je proveo dokazni postupak uvidom u: rješenje tužitelja UP/I-140-03/15- 01/03400588170 od 15.3.2016., presuda OS u Vukovaru K-121/16 od 29. travnja 2016., zapisnik o očevidu, presuda na temelju priznanja ovog suda PN-36/2020. od 5.3.2021., obračun isplata, banka podataka doznačenih mirovinskih primanja.

4. Predmet spora je naknada štete tužitelju od strane tuženika u iznosu od ukupno 9.114,94 eura za razdoblje od 01. svibnja 2022.g. do 31. ožujka 2025.g. koju je pretrpio isplatom obiteljske mirovine.

5. Između parničnih stranaka nisu sporne činjenice:

- da je osiguranik tužitelja ŽV smrtno stradao u prometnoj nesreći koja se dogodila dana 18. rujna 2015. i da je po tom osnovu tužitelj rješenjem br. 52116 od 15. ožujka 2016. priznao pravo na obiteljsku mirovinu udovici umrlog osiguranika UV i djeci Ž, M, I i IV,

- da je navedenu prometnu nesreću prouzročio osiguranik tuženika GV upravljajući vozilom marke VW Passat reg. oznake [registarska oznaka], zbog čega je isti presudom Općinskog suda u Vukovaru poslovne oznake K-121/16 od 29. travnja 2016. oglašen krivim za počinjenje kaznenog djela protiv sigurnosti prometa – izazivanje prometne nesreće,

- da je u trenutku štetnog događaja navedeno vozilo bilo osigurano kod prednika tuženika Velebit osiguranje d.d. Zagreb, te da je po sitom osnovu tuženik naknadio štetu tužitelju za prethodno obračunsko razdoblje i to od 19. rujna 2015. do 29. veljače 2020. i od 1. ožujka 2020. do 30. travnja 2022.

6. Sporan je pravni osnov i visina tužbenog zahtjeva kao i da li se u konkretnom slučaju imaju primijeniti odredbe Zakona o osiguranju ili Zakona o mirovinskom osiguranju.

7. Tužitelj je uz tužbu dostavio izvod iz banke podataka doznačenih mirovinskih primanja za utuženi period 1. svibnja 2022. do 31. ožujka 2025. u kojem razdoblju je isplaćeno ukupno 9.114,94 eur UV.

8. Tuženik se poziva na odredbe čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (dalje ZOOP) kojim je propisano:

(1) Društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju.

(2) Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. (3) Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

(4) Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja.

8.1. U utuženom razdoblju od 1.studenog 2022. do 31. lipnja 2025. na snazi je bio Zakon o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18 i 62/18, 115/18, 102/19,84/21,119/22 – dalje: ZMO), kojim je u čl. 161. st. 1. i 2. propisano:

(1) Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju.

(2) Naknada stvarne štete, koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz ovoga Zakona, obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja: 1. novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine, neovisno o činjenici naknadnog ispunjenja uvjeta na prijevremenu starosnu ili starosnu mirovinu.

8.2. Iz čl. 162. st. 1. ZMO proizlazi kako Zavod ima pravo na naknadu štete od osobe koja je prouzročila smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičan ili potpuni gubitak radne sposobnosti, tjelesno oštećenje ili smrt osigurane osobe, dok prema čl. 164. st. 1. tog zakona Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete u slučajevima iz čl. 161. Zakona i izravno od društva za osiguranje kod kojega su vlasnici odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu (izvorno pravo na naknadu štete). Ne radi se o subrogacijskom zahtjevu nego o izvornom pravu na naknadu štete slijedom čega i nije u primjeni Zakon o obveznim osiguranjima u prometu.

8.3. Prema odredbi čl. 165. st. 3. ZMO odnosno čl. 160. st. 3. ZMO/25, propisano je: na svotu potraživanja naknade štete Zavod ima pravo na zateznu kamatu u visini određenoj zakonom koja teče od prvog idućeg dana nakon isteka roka od 15 dana od dana dostave poziva odgovornoj osobi da naknadi štetu.

8.4. Novim Zakonom o mirovinskom osiguranju (NN 96/2025) st. 5. čl. 159. propisano je da su za utvrđivanje visine stvarne štete u slučajevima iz st 1-3 ovoga članka mjerodavne odredbe toga Zakona.

9. Prema odredbi čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO/05), propisano je tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Prema čl. 1046. ZOO, šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). Odredbom čl. 953. propisano je da je osiguratelj dužan naknaditi štete nastale slučajno ili krivnjom ugovaratelja osiguranja, osiguranika ili korisnika osiguranja, osim ako je za određenu štetu ta njegova obveza izrijekom isključena ugovorom o osiguranju (st. 1).

10. Nije sporno da je u više odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo pravno stajalište da se na konkretno potraživanje tužitelja prema osiguratelju štetnika ima primijeniti propis koje je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, odnosno u vrijeme kada je izdatak učinjen. Nastavno nije sporno da je Vrhovni sud RH u brojnim odlukama zauzeo pravno shvaćanje da u istovjetnim pravnim stvarima da je odluku trebalo donijeti primjenom ZOOP i to čl. 27. koji uređuje subrogacijske zahtjeva nositelja socijalnog osiguranja. Taj sud je to obrazlagao da obveza osiguravajućeg društva postoji samo onda ukoliko bi razmjerni iznos mirovine koja se isplaćuje osiguraniku HZMO-a bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja se isplaćuje zbog umirovljenja zbog povrede na radu i da je stoga potrebno utvrditi postoji li razlika između mirovine utvrđene rješenjem HZMO -a i mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu i zavisno od toga odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja. Nakon takvih odluka više županijskih sudova u istovjetnoj pravnoj stvari zauzeo je pravno shvaćanje da je nužno primijeniti Zakon o mirovinskom osiguranju tako npr. ŽS u Splitu u odluci Gž-766/2022 od 2. 4.2025. , ŽS u Velikoj Gorici u odluci Gž-349/2025. od 7.5.2025. i Gž-1105/2022 od 29. 11. 2023. i Gž-215/2022. od 25.4.2024., a za navesti je i da je Vrhovni sud u posljednje vrijeme donio više odluka kojima je dopustio podnošenje revizije tužitelju protiv odluka općinskih i županijskih sudova koji su odbili tužbene zahtjeve tužitelja.

11. U predmetnom slučaju pitanje naknade štete za novčana davanja koja tužitelj isplaćuje na teret mirovinskog osiguranja, a koja davanja su posljedica štete koju je prouzročio osiguranik društva za osiguranje, regulirana su ZMO. Riječ je o izdacima kojima se umanjuje imovina tužitelja zbog uzroka za koji je odgovoran osiguranik tuženika, odnosno osiguratelj. Stoga stvarnu štetu, prema ocjeni ovoga suda, predstavlja upravo onaj iznos koji tužitelj isplaćuje svom osiguraniku zbog uzroka za koji je odgovoran osiguranik tuženika, odnosno tuženik na temelju ugovora o osiguranju te je stoga tu štetu dužan naknaditi tužitelju i to u skladu s odredbama zakona koji uređuje mirovinsko osiguranje, na temelju kojih propisa su ti izdaci i nastali.

12. Za ocjenu o tome što je stvarna šteta koju tužitelj trpi nužno je uzeti u obzir i odredbu čl. 87. st. 1. t. 13. Zakona o mirovinskom osiguranju kojom je propisano da mirovinski faktor za obiteljsku mirovinu za četiri i više osoba iznosi 1,1.

13. Zakon o obveznim osiguranjima u prometu u čl. 27. st. 3. ne spominje obiteljsku mirovinu već invalidsku pa je i to razlog što se taj članak i zakon ne može primijeniti.

14. Iz rješenja VS RH poslovne oznake Rev – 1496/2024-2 od 17. prosinca 2024. proizlazi da stvarnu štetu HZMO u smislu odredbe čl. 27. st. 1. ZOOP treba presuđivati prema odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju.

15. Dostavljenim obračunom isplata i banke podataka doznačenih mirovinskih primanja koje su izvršene njegovom osiguraniku UV, tužitelj je dokazao visinu predmetne tražbine (čl. 8., u vezi s čl. 219. st. 1. i čl. 220. st. 1. ZPP). Naime, visina stvarne štete utvrđena je na temelju obračuna isplata (str. 59. spisa) i banke podataka izvršenih na teret tužitelja (str. 81-99 spisa) koji je tužitelj isplatio svom osiguraniku u skladu s propisima mirovinskog osiguranja u spornom razdoblju, zbog uzroka za koji je odgovoran osiguranik tuženika odnosno tuženik na temelju ugovora o osiguranju. Kako je osiguraniku tužitelja ukupno isplaćeno 9.114,94 eur osnovano tužitelj potražuje naknadu isplaćenog iznosa.

16. Na dosuđene iznose tužitelju pripada zatezna kamata tekuća od dana podnošenja tužbe 8. travnja 2025. (čl. 1086. ZOO, u vezi s čl. 2. st. 1. ZPP).

17. Sud je savjesno i brižljivo ocijenio svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno u smislu čl. 8. ZPP-a.

18. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 151. i čl. 164. ZPP-a. Tužitelj nije potraživao trošak, a tuženik kako isti nije uspio u sporu sud je istog odbio sa zahtjevom za naknadom troška u iznosu od 659,40 eura.

U Vukovaru, 30. ožujka 2026.

Sudac

Ivica Grubišić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba na Županijski sud. Žalba se podnosi u tri primjerka u roku 15 dana od dana objave presude putem ovog suda.

Dostaviti:

1. Tužitelju HZMO,

2. Tuženiku po punomoćniku Irena Konrad iz odvjetničkog društva Rački i Kolege