REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ZLATARU

STALNA SLUŽBA U PREGRADI

Pregrada, Stjepana Radića 6

Poslovni broj: P-827/2023-27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Pregradi, po sutkinji tog suda Sanji Leskovar-Hostić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja KL, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Maja Buhin, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatska poštanska banka d.d., OIB 87939104217, Zagreb, Jurišićeva ulica 4, radi utvrđenja i isplate, nakon glavne i javne rasprave, zaključene 12. veljače 2026., u nazočnosti tužitelja i njegove punomoćnice i bez nazočnosti tuženika, te presude javno objavljene 30. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku HRVATSKOJ POŠTANSKOJ BANCI d.d., Jurišićeva 4, Zagreb, OIB: 87939104217 da isplati tužitelju KL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 5.909,09 EUR (pettisućadevetstodeveteuradevetcenti), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 1,91 € od 01.10.2008. pa do isplate,

- na iznos od 21,99 € od 03.11.2008. pa do isplate,

- na iznos od 7,25 € od 04.12.2008. pa do isplate,

- na iznos od 23,61 € od 02.01.2009. pa do isplate,

- na iznos od 25,83 € od 02.02.2009. pa do isplate,

- na iznos od 26,95 € od 02.03.2009. pa do isplate,

- na iznos od 24,29 € od 01.04.2009. pa do isplate,

- na iznos od 23,91 € od 02.05.2009. pa do isplate,

- na iznos od 19,74 € od 01.06.2009. pa do isplate,

- na iznos od 16,08 € od 01.07.2009. pa do isplate,

- na iznos od 17,35 € od 01.08.2009. pa do isplate,

- na iznos od 20,07 € od 01.09.2009. pa do isplate,

- na iznos od 18,92 € od 01.10.2009. pa do isplate,

- na iznos od 17,38 € od 02.11.2009. pa do isplate,

- na iznos od 20,92 € od 01.12.2009. pa do isplate,

- na iznos od 24,28 € od 02.01.2010. pa do isplate,

- na iznos od 27,81 € od 01.02.2010. pa do isplate,

- na iznos od 26,88 € od 01.03.2010. pa do isplate,

- na iznos od 32,83 € od 01.04.2010. pa do isplate,

- na iznos od 31,30 € od 03.05.2010. pa do isplate,

- na iznos od 34,29 € od 01.06.2010. pa do isplate,

- na iznos od 51,14 € od 01.07.2010. pa do isplate,

- na iznos od 47,31 € od 02.08.2010. pa do isplate,

- na iznos od 61,69 € od 01.09.2010. pa do isplate,

- na iznos od 54,10 € od 01.10.2010. pa do isplate,

- na iznos od 48,39 € od 02.11.2010. pa do isplate,

- na iznos od 65,75 € od 01.12.2010. pa do isplate,

- na iznos od 76,48 € od 03.01.2011. pa do isplate,

- na iznos od 68,70 € od 01.02.2011. pa do isplate,

- na iznos od 69,84 € od 01.03.2011. pa do isplate,

- na iznos od 64,25 € od 01.04.2011. pa do isplate,

- na iznos od 65,98 € od 02.05.2011. pa do isplate,

- na iznos od 84,97 € od 01.06.2011. pa do isplate,

- na iznos od 87,64 € od 01.07.2011. pa do isplate,

- na iznos od 108,67 € od 01.08.2011. pa do isplate,

- na iznos od 101,04 € od 01.09.2011. pa do isplate,

- na iznos od 89,14 € od 01.10.2011. pa do isplate,

- na iznos od 88,83 € od 02.11.2011. pa do isplate,

- na iznos od 87,53 € od 01.12.2011. pa do isplate,

- na iznos od 91,85 € od 02.01.2012. pa do isplate,

- na iznos od 96,60 € od 01.02.2012. pa do isplate,

- na iznos od 96,75 € od 01.03.2012. pa do isplate,

- na iznos od 93,76 € od 02.04.2012. pa do isplate,

- na iznos od 94,97 € od 02.05.2012. pa do isplate,

- na iznos od 96,75 € od 01.06.2012. pa do isplate,

- na iznos od 94,83 € od 02.07.2012. pa do isplate,

- na iznos od 95,00 € od 01.08.2012. pa do isplate,

- na iznos od 93,23 € od 01.09.2012. pa do isplate,

- na iznos od 89,94 € od 01.10.2012. pa do isplate,

- na iznos od 93,94 € od 02.11.2012. pa do isplate,

- na iznos od 95,40 € od 01.12.2012. pa do isplate,

- na iznos od 94,82 € od 02.01.2013. pa do isplate,

- na iznos od 88,98 € od 01.02.2013. pa do isplate,

- na iznos od 93,02 € od 01.03.2013. pa do isplate,

- na iznos od 93,95 € od 02.04.2013. pa do isplate,

- na iznos od 92,13 € od 02.05.2013. pa do isplate,

- na iznos od 86,75 € od 01.06.2013. pa do isplate,

- na iznos od 83,41 € od 01.07.2013. pa do isplate,

- na iznos od 86,37 € od 01.08.2013. pa do isplate,

- na iznos od 88,41 € od 02.09.2013. pa do isplate,

- na iznos od 93,62 € od 01.10.2013. pa do isplate,

- na iznos od 90,75 € od 02.11.2013. pa do isplate,

- na iznos od 92,04 € od 02.12.2013. pa do isplate,

- na iznos od 93,09 € od 02.01.2014. pa do isplate,

- na iznos od 95,09 € od 01.02.2014. pa do isplate,

- na iznos od 97,19 € od 01.03.2014. pa do isplate,

- na iznos od 96,12 € od 01.04.2014. pa do isplate,

- na iznos od 94,02 € od 02.05.2014. pa do isplate,

- na iznos od 93,07 € od 02.06.2014. pa do isplate,

- na iznos od 93,49 € od 01.07.2014. pa do isplate,

- na iznos od 96,13 € od 01.08.2014. pa do isplate,

- na iznos od 98,82 € od 01.09.2014. pa do isplate,

- na iznos od 1.049,76 € od 25.09.2014. pa do isplate,

a koje kamate se do 31. prosinca 2007. godine određuju sukladno čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 01. siječnja 2008. godine pa do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. godine pa do 29. prosinca 2023. godine uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku HRVATSKOJ POŠTANSKOJ BANCI d.d., Jurišićeva 4, Zagreb, OIB: 87939104217 da isplati tužitelju KL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 317,20 EUR (tristosedamnaesteuradvadesetcenti), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 174,74 EUR od 23.07.2008. pa do isplate,

- na iznos od 142,46 EUR od 25.09.2014. pa do isplate,

a koje kamate se do 31. prosinca 2007. godine određuju sukladno čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 01. siječnja 2008. godine pa do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. godine pa do 29. prosinca 2023. godine uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženiku, HRVATSKA POŠTANSKA BANKA d.d., Jurišićeva 4, Zagreb, OIB: 87939104217, da naknadi tužitelju, KL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime uvećanja uslijed inflacije iznos od 2.054,00 €, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja pa do isplate, a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana."

IV. Nalaže se tuženiku HRVATSKOJ POŠTANSKOJ BANCI d.d., Jurišićeva 4, Zagreb, OIB: 87939104217 da naknadi tužitelju KL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], parnične troškove u iznosu od 1.675,00 EUR, (tisućušestosedamdesetpeteura), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30. ožujka 2026. do isplate, a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi tvrdi da su dana 18.07.2008. godine, tužitelj (kao korisnik kredita i protivnik osiguranja) i EL iz [adresa] (kao sudužnik) s jedne strane, sklopili su s VOLKSBANK d.d., Zagreb, Varšavska 9 (kao kreditorom) s druge strane, Ugovor o kreditu br. 370002 na iznos od 26.832,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a za devize važećem na dan isplate. Isti ugovor o kreditu da je potvrđen po javnom bilježniku Ignacu Vugeru iz Sesveta dana 21.07.2008. godine pod posl. br.: OV-13491/2008. Tužitelj da je spomenuti iznos glavnice, vezan uz CHF valutu, vraćao kroz 74 mjesečna anuiteta, uz pripadajuće kamate, sve sukladno čl. 2., 4., 5., 6., 8. i 9. istog ugovora o kreditu. U članku 2. istog ugovora ugovorena je promjenjiva kamatna stopa, sukladno jednostranoj odluci banke, a u trenutku sklapanja istog ugovora o kreditu, kamatna stopa iznosila je 5,90%. U članku 4. istog ugovora ugovorena je valutna klauzula, nadalje, pod člankom 11.4. ugovoreno je da su svi potpisnici ugovora upoznati s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama, nastalog uslijed promjene tečaja („Svi potpisnici ovog Ugovora potvrđuju da su poznati sa rizikom ugovaranja kredita s valutnom klauzulom, da im je Banka objasnila taj rizik i da su upoznati i svjesni činjenice da povećanje tečaja valute koja je određena valutnom klauzulom vodi ka povećanju glavnice duga, pripadajućih kamata i u konačnici povećanju anuiteta“). Podnositelj da je u cijelosti isplatio označeni kredit, a vezano uz predmetni „kredit u CHF“ nije izvršena konverzija. Tuženik da je pravni slijednik Sberbank d.d., pa je slijedom navedenog isti pasivno legitimiran i odgovoran isplatiti tužitelju naknadu štete zbog ništetne odredbe ugovora o kreditu kojom se glavnica ugovora vezuje uz valutu CHF te zbog ništetne odredbe ugovora o kreditu kojom je ugovoreno plaćanje naknade banci zbog zatvaranja kredita odnosno zbog obrade te plasmana kredita tužitelju- potrošaču.“ Pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. g., potvrđenom presudom Visokog Trgovačkog suda broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. g., te presudom Vrhovnog suda RH broj Rev-249/14 od 9. travnja 2015. g., donesenim povodom kolektivne tužbe za zaštitu prava potrošača koji su sklopili ugovore o kreditu u CHF, a koju tužbu je udruga „Potrošač - Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača“ podnijela protiv 8 banaka, među kojim bankama je i uvodno označeni tuženik, utvrđena je ništetnost jednostrano promjenjive kamatne stope. Preciznije, u citiranim presudama pravomoćno je utvrđeno da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, jer da je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, niti je tužitelj mogao utjecati na sadržaj odredbi ugovora koji je tuženik unaprijed pripremio „na svojem obrascu“, niti su u ugovoru utvrđeni egzaktni parametri i metoda izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka, utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, sve na štetu potrošača, a zbog čega je ista odredba ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi ništetna. Pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu P- 1401/2012 od 04. srpnja 2013. god., utvrđene su nepoštenim i ništetnim i odredbe ugovora o kreditu koje se odnose na valutnu klauzulu uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a o kojima se nije pojedinačno pregovaralo niti je tuženik potrošača u cijelosti informirao o svim bitnim parametrima za donošenje valjane odluke, utemeljene na potpunoj obavijesti, a što je protivno načelu savjesnosti i poštenja te je time ujedno prouzročena i neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana isključivo na štetu potrošača. Ova presuda u navedenom dijelu potvrđena je presudom Visokog Trgovačkog suda broj Pž- 6632/17 od 14. lipnja 2018 g., Odlukom Ustavnog suda RH U-III-2521/2015 od 13. prosinca 2016. g., te presudom i rješenjem Vrhovnog suda RH Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. god. Dakle, spor za kolektivnu pravnu zaštitu, pokrenut tužbom udruge „ Franak“ protiv 8 banaka, a među kojim bankama je uvodno naznačeni tuženik, pravomoćno je okončan na način da su oba sastojka (odredbe) ugovora o kreditu i to odredba o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi (odredba o cijeni kredita) i odredba o valuti švicarski franak (odredba o predmetu ugovora) utvrđene nepoštenim, a time i ništetnim. Nastavno na navedeno, tužitelj ukazuje da su, sukladno članku 502.c ZPP-a i članku 118. Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/2014, 110/2015, 14/2019), odnosno, sukladno čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/2007, 125/2007, 79/2009, 89/2009, 75/2009, 133/2009, 78/2012, 56/2013), navedene presude obvezujuće i za Naslovni sud pa se stoga ovim putem tužitelj poziva na spomenuta utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača. S obzirom na utvrđenu ništetnost odredbe ugovora o valutnoj klauzuli i odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi (temeljem direktnog učinka kolektivne tužbe), tužitelj predmetnom tužbom potražuje razliku između plaćenih anuiteta obračunatih prema tečaju CHF-a na dan plaćanja pojedinog anuiteta i obračunatih anuiteta prema tečaju CHF-a na dan isplate kredita( razlika u valuti) te pravo na „ naknadu zbog zatvaranja kredita“, trošak opomena, te jednokratnu naknadu, naplaćenu prilikom prvog korištenja kredita, zajedno sa zateznim kamatama, tekućim na svaki pojedini uplaćeni anuitet u pojedinom mjesecu tokom vremena plaćanja/trajanja kredita pa do isplate, a koje kamate se do 31. prosinca 2007.g. određuju sukladno čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01.01.2008. g. pa do 31.07.2015. g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. g. pa do isplate, sukladno čl.29. st.2. Zakona o obveznim odnosima. Naime, tužitelju je plaćanjem anuiteta, obračunatog prema tečaju CHF nastala šteta, a tuženik je s druge strane stekao nepripadnu imovinsku korist temeljem spomenutih ništetnih odredbi ugovora o kreditu pa stoga tuženik kao nepošteni stjecatelj, mora isplatiti tužitelju i naknadu štete i zateznu kamatu od dana stjecanja odnosno od dana kada je tužitelju nastala šteta, sve sukladno čl.1111. st.3., čl. 1115. i čl. 1086. Zakona o obveznim odnosima.

1.1. Sukladno okvirnom izračunu razlike između plaćenih mjesečnih anuiteta na ime glavnice vezane uz valutu CHF, te između ugovorenih mjesečnih anuiteta (razlika u valuti), tužitelj tvrdi da ostvaruje pravo na naknadu štete zbog ništetne odredbe ugovora o valutnoj klauzuli vezanoj uz valutu CHF u iznosu od 48.707,08 kn, zajedno s pripadajućim kamatama, tekućim na pojedini, isplaćeni mjesečni iznos od trenutka uplate banci pa do isplate, zatim pravo na isplatu iznosa za „ zatvaranje kredita“ u iznosu od 1 073,38 kn, zajedno sa kamatama koje teku od 25.09.2014 god, pa do isplate, te pravo na naknadu troškova obrade kredita u minimalnom iznosu od 500,00 kn, zajedno sa kamatama, tekućim od 18.07.2008 god., pa do isplate, a koje kamate se određuju na prethodno opisani način.

1.2 Tužitelj je konačno precizirao svoj tužbeni zahtjev na isplatu, nakon provedenog knjigovodstveno-financijskog vještačenja, u podnesku od 19. prosinca 2025., prema kojem predlaže da sud donese presudu kao u izreci.

1.3. Tužitelj je, nadalje, u podnesku od 19. prosinca 2025. u kojem je precizirao svoj tužbeni zahtjev, naveo da je kako je opće poznata činjenica da je značajno porasla stopa inflacije te da ista, sukladno javno dostupnim službenim podacima Državnog zavoda za statistiku za period od 2020. g. pa do 2025. g., iznosi čak 32,6 %, a što je razvidno iz isprave Državnog zavoda za statistiku koja se dostavlja u prilogu.. Vrijednost (kupovna moć) novčanog iznosa pravične novčane naknade koju bi tužitelj ostvario „na današnji dan“ u ovom je trenutku da je za više od 32,00 % manja od vrijednosti (kupovne moći) tog istog novčanog iznosa koju bi isti ostvario da mu se isplata izvršila, primjerice u lipnju 2020. godine. Slijedom navedenog, tužitelj iznose koje potražuje s osnove plaćenih naknada za obradu kredita i za prijevremenu otplatu kredita uvećava za 33%, te tako od tuženika potražuje dodatan iznos od 2.054,00 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja pa do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu tvrdi da je tužbu tužitelja u cijelosti neosnovana zbog čega ju osporava u cijelosti. U bitnome, tuženik tvrdi da su tužba i tužbeni zahtjev neosnovani su zbog sljedećih razloga:

- potraživanje tužitelja da je u zastari;

- utvrđenja iz Parnice Potrošač da nisu primjenjiva na ugovorni odnos koji je predmet tužbe;

- sve i kada bi utvrđenja iz Parnice Potrošač bila primjenjiva, niti tada da nema mjesta izravnoj primjeni Presude VTS-a i automatskoj vezanosti ovog suda utvrđenjima iz Presude VTS-a;

- sve i kada bi presuda iz Parnice Potrošač bila primjenjiva, ugovorne odredbe ugovora o kreditu koje su obuhvaćene ovom tužbom za ništetnost nisu utvrđene ništetnima u Parnici Potrošač;

- tužitelj da nije niti pokušao dokazati da se radi o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i koje su suprotno načelu savjesnosti i poštenja dovele do neravnoteže među strankama;

- ugovorna odredba o valutnoj klauzuli da ne uzrokuje, protivno načelu savjesnosti i poštenja, značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (članak 96 ZZP /07);

2.1. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva, tuženik ističe da, iako osporava osnovu tužbenog zahtjeva i iako nije suglasan s anticipiranom metodom izračunavanja visine tužbenog zahtjeva, samu visinu tužbenog zahtjeva tuženik da ne osporava. Razlog zbog kojeg tuženik nije suglasan s anticipiranom metodom izračunavanja visine tužbenog zahtjeva je taj što tužitelj potražuje razliku između početno ugovorenih mjesečnih obroka i kasnije naplaćenih anuiteta. Međutim, sama činjenica eventualne ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, nipošto da ne znači da bi se trebala primijeniti fiksna kamatna stopa tijekom cijelog razdoblja otplate kredita. Dapače, da je tužitelj htio ugovoriti fiksnu kamatnu stopu, to bi učinio već prilikom sklapanja Ugovora. Slijedeći logiku tužitelja, ukoliko bi ovaj sud zaključio da su utužene odredbe Ugovora o kreditu bez pravnog učinka, nastaje pravna praznina unutar samog ugovora, s obzirom da u Ugovoru uopće ne bi bilo određeno na koji način se kamatna stopa mijenja. Upravo stoga, tuženik tvrdi da ne bi bilo mjesta tužiteljevoj tvrdnji da ima pravo na razliku između početnog anuiteta i naplaćenih anuiteta.

2.2. Slijedom navedenog, tuženik predlaže u cijelosti odbiti tužbene zahtjeve tužitelja kao neosnovane.

3. Tijekom postupka, a po prijedlogu stranaka,sud je proveo dokaze uvidom presliku Ugovora o kreditu br. 370002 od 18.07.2008. potvrđenog od strane javnog bilježnika Ignaca Vugera iz Sesveta dana 21.07.2008. ,presliku prometne kartice po kreditu broj 370002 na ime KL, presliku plana otplate u jednakim anuitetima preslika otplatne tablice po kreditu, u odluke banke o promjeni kamatne stope, proveo je knjigovodstveno – financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dipl. oec. Darku Prpiću iz trgovačkog društva Darfin d.o.o. iz Zagreba, te je saslušao tužitelja kao stranku.

4. U ovom postupku između stranaka je nesporno:

- da su tužitelj (kao korisnik kredita) i pravni prednik tuženika VOLKSBANK d.d., Zagreb, Varšavska 9 (kao kreditor), dana 21. srpnja 2008., zaključili Ugovor o kreditu br. 370002 na iznos od 26.832,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a za devize važećem na dan isplate.

-da je članku 2. istog Ugovora ugovorena redovna promjenjiva kamatna stopa, sukladno Odluci banke, a u trenutku sklapanja Ugovora o kreditu, kamatna stopa iznosila je 5,90%.

-da je u članku 4. istog Ugovora ugovorena valutna klauzula vezana uz CHF ( švicarski franak)

- da je čl. 6. navedenog Ugovora ugovorena naknada za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 1,10 % od iznosa kredita, minimalno 500,00 kn

- da je čl.11. navedenog Ugovora o ugovoreno da je moguća prijevremena otplata kredita na pisani zahtjev Korisnika kredita, a sukladno uvjetima iz Odluke o kamatama i naknadama Kreditora

5. Sporno je:

- je li tužitelj prilikom sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu imao svojstvo potrošača u smislu važećih odredbi Zakona o zaštiti potrošača

- jesu li odredbe predmetnog Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula vezana uz CHF, naknada za obradu kreditnog zahtjeva, te naknada za prijevremenu otplatu kredita, ništetne

- ima li tužitelj, posljedično ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu kojima je ugovorena valutna klauzula vezana uz CHF, pravo na isplatu razlike u visini anuiteta do koje je došlo zbog rasta tečaja CHF u odnosu na HRK tijekom otplate kredita, te visina tog potraživanja,

- ima li tužitelj posljedično ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu kojima je ugovorena naknada za obradu kreditnog zahtjeva, te naknada za prijevremenu otplatu kredita pravo na povrat tih iznosa

- je li je nastupila zastara potraživanja

- tijek zakonskih zateznih kamata na utuženo potraživanje.

6. U odnosu na utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula vezana uz tečaj CHF-a, valja navesti da je o tom predmetu spora vođen sudski postupak zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu koji je 4. srpnja 2013., koji je donio presudu poslovni broj P-1401/2012 kojom je utvrđeno da je, između ostalih, i ovdje tuženik, u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008., povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03.) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Vrhovni sud Republike Hrvatske je 9. travnja 2015. donio presudu poslovni broj Revt- 249/14-2 kojom je odbijena, između ostalog, i revizija tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. u dijelu u kojem je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu u pogledu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu redovnu kamatnu stopu koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva. Pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda br. Pž-6632/2017 od 14.06.2018. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, posl.br. P-1401/12 od 04.07.2013. godine u dijelu izreke kojom se utvrđuje da je, između ostalih, i ovdje tuženik, u razdoblju od 1.01.2004. godine do 31.12.2008. godine, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovora o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti. Dakle, pravomoćnom presudom u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača, odlučeno je da su odredbe ugovora o kreditu ništene u dijelu kojem je odrediva kamatna stopa i valutna klauzula vezana uz CHF, a isti stav potvrđuje i sud Europske unije u predmetu C-186/16 Ruxandra Paula K i dr. protiv Banca Romaneasca SA.

7. Nadalje, valja navesti da je, sukladno odredbama čl. 502. c. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 i1 55/23, dalje –ZPP) i čl. 126. Zakona o zaštiti potrošača (NN 19/22), važećih u vrijeme podnošenja ove tužbe, sud u ovom sporu vezan za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. vezan je za utvrđenje da su ništetne odredba ugovora o promjenjivoj stopi redovne kamate i odredba o valutnoj klauzuli. Nadalje, odredbe Zakona o zaštiti potrošača o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima implementirane su temeljem Direktive vijeća 93/13 EEZ od 5. 4. 1993., kao temeljnom aktu donesenom sa svrhom usklađivanja zakona i drugih propisa država koji se odnose na nepoštene odredbe u ugovorima koji se sklapaju između prodavatelja robe i pružatelja usluge i potrošača. U odnosu na pravne odnose i sporove koji su nastali prije ulaska RH u Europsku uniju u kojem se razdoblju neposredno nije primjenjivalo pravo Europske unije, postojala je obveza suda da tumači nacionalno pravo u duhu prava Europske unije i sveopće njene pravne stečevine ( što uključuje i praksu suda EU), a na što se RH obvezala sklapanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju koji je u primjeni od 2005. Tako sustav zaštite koji provodi direktiva o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima počiva na ideji da se potrošač nalazi u slabijem položaju u odnosu na prodavatelja ili pružatelja usluga što se tiče pregovaračke snage i razine informacije ( presuda Europskog suda C194/14 ŽL i FL od 17.7.2014.) prvi put unutar testa nepoštenosti pretpostavlja postojanje ugovornih odredbi o kojima se nije pojedinačno pregovaralo. Nadalje, st. 4. čl. 81 ZZP-a, određeno je da kada trgovac tvrdi da se o pojedinačnoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, da je dužan to dokazati, što tuženik u ovom postupku nije uspio dokazati.

8. Na okolnost načina pregovaranja u fazi sklapanja predmetnih Ugovora, sud je, po prijedlogu stranaka, proveo i dokaz njegovim saslušanjem tužitelja.

9. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je u to vrijeme trebao kupiti automobil za svoje osobne potrebe, te je predmetni ugovor o kreditu zaključio upravo u svrhu kupnje automobila. Došao je u Autokuću u kojoj je kupio taj automobil i kada se odlučio za kupnju, s obzirom da ga je namjeravao kupiti na kredit, od strane posrednika Banke koji se nalazio u toj Autokući, ponuđen mu je jedino kredit vezan uz CHF, pri čemu mu je rečeno i da je takav kredit najpovoljniji. On se nije puno raspitivao o mogućnosti neke druge vrste kredita jer je vjerovao tom djelatniku koji mi je ponudio takav kredit, a i njemu se isti tada činio prihvatljivim, te je pristao na zaključivanje takve vrste kredita. Pisani ugovor o kreditu također mu je uručen u toj Autokući. Dakle, u vezi sklapanja predmetnog kredita on uopće nije išao u Banku, već je sve riješio u Autokući. Pisani ugovor mu je uručen na unaprijed sastavljenom obrascu, te sam ga ja također i potpisao u toj Autokući. Tom prilikom nije bio upozoren na rizik zaključivanja ugovora vezanog uz valutu CHF. Morao je prihvatiti tako sastavljen kredit kakav mu je banka ponudila. Prilikom zaključenja tog Ugovora uopće nije znao da mora platiti i naknadu za obradu kredita niti mi je na to od strane službenika bilo ukazano. Ubrzo nakon zaključenja kredita rata mu je s početnih oko 1.750,00 kuna narasla na oko 2.500,00 ili 2.600,00 kuna što mu je bilo vrlo teško financijski podnositi. Stoga je otišao u drugu banku, odnosno u Erste banku, gdje je uzeo kredit u kunama i s tim kreditom prijevremeno otplatio predmetni kredit. Tek tom prilikom, kada je zatvarao taj kredit rečeno mu je od strane bankarskih djelatnika da će mu se naplatiti i naknadu za prijevremenu otplatu kredita. Na posebno pitanje da li je imao mogućnost izabrati neku drugu valutu za otplatu kredita osim CHF, odgovorio je da nije.

10. Iskaz tužitelja sud je ocijenio istinitim i uvjerljivim jer je u skladu s činjenicama utvrđenima i u naprijed navedenom kolektivnom sporu, tj. da su ovakvi ugovori korisnicima kredita bili ponuđeni na standardnom, unaprijed formuliranom obrascu, na čije odredbe klijenti više nisu mogli utjecati, te da se o pojedinačnim odredbama tih ugovora s klijentima nije pregovaralo, nije im bilo objašnjeno po kojim parametrima i kriterijima će se mijenjati kamatna stopa, niti su bili upozoreni na mogućnost značajnog rasta tečaja CHF, već im je kredit vezan uz valutnu klauzulu u CHF i s promjenjivom kamatnom stopom predočen kao najpovoljniji.

11. Nadalje, iz iskaza tužitelja kao stranke proizlazi i da je predmetni kredit podigao kao namjenski kredit za kupnju osobnog automobila za vlastite potrebe, a koja namjena kredita proizlazi i iz samog pisanog Ugovora o kreditu pa je u tom dijelu sud u cijelosti povjerovao iskazu tužitelja. Na ovaj način, sud je utvrdio da je tužitelj, prilikom sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu, imao status potrošača kako je definiran odredbom čl. 3. st. 1. ZZP/07. Naime, na tuženiku teret dokaza činjenice da tužiteljica nije potrošač, a tuženik, u tom pravcu, ni jednim dokazom nije doveo u sumnju zaključak ovog suda da je tužiteljica sklopila predmetni Ugovor o kreditu kao fizička osoba koja je djelovala izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti, odnosno da tužitelj ima status potrošača kako je definiran odredbom čl. 3. ZZP/07.

12. Isto tako, tuženik u ovom sporu nije uspio dokazati da se u konkretnom slučaju postupalo drugačije nego što je to utvrđeno u naprijed navedenom kolektivnom sporu čija odluka obvezuje ovaj sud tj. da se o spornim ugovornim odredbama kojima je ugovorena valutna klauzula vezana uz CHF s tužiteljem pojedinačno pregovaralo. Naime, u konkretnom slučaju, na tuženiku je teret dokaza o postojanju posebnih okolnosti koje isključuju vezanost za pravomoćnu odluku u kolektivnom sporu, a tuženik na tu okolnost nije predložio niti jedan dokaz.

13. Prema tome, tuženik u ovom sporu nije uspio dokazati da se u konkretnom slučaju postupalo drugačije nego što je to utvrđeno u naprijed navedenom kolektivnom sporu, tj. da se o spornim ugovornim odredbama kojima je ugovorena valutna klauzula vezana uz CHF s tužiteljem pojedinačno pregovaralo, te primjenjujući na ovaj spor utvrđenja Sudova iz naprijed navedenog kolektivnog spora, ovaj sud je ocijenio ovaj sud je ocijenio da je naprijed opisano postupanje tuženika prilikom sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu bilo u suprotnosti s odredbama čl. 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/2007, 125/2007, dalje – ZZP/07) koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja predmetnog Ugovora, te su stoga, u smislu odredbe čl. 102. st. 1. ZZP/07, ništetne odredbe predmetnog Ugovora o kreditu kojima je ugovorena valutna klauzula vezana uz tečaj CHF.

14. U odnosu na pitanje ništetnosti odredbi predmetnog Ugovora o kreditu kojima je ugovorena naknada za obradu kredita i naknada za prijevremenu otplatu, također valja primijeniti odredbe citiranog Zakona o zaštiti potrošača ( ZZP/07). Tako je odredbom članka 96. st. 1. ZZP/07 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu, odnosno znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Nadalje, odredbom članka 96. st. 2. ZZP/07 propisano je da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

15. Citirane odredbe, prema Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju, moraju se tumačiti u skladu s Direktivom 93/13 EEZ, koja pitanje pojedinačnog pregovaranja određuje u članku 3. st. 2. koji glasi: „Uvijek će se smatrati da se o nekoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je ona sastavljena unaprijed pa potrošač nije mogao utjecati na njezin sadržaj, osobito u kontekstu kakvog standardiziranog, unaprijed uobličenog ugovora“.

16. U konkretnom slučaju, utvrđeno je da je sporne ugovorene odredbe unaprijed formulirala Banka, tj. tuženik, te da tužitelj nije imao utjecaj na njihov sadržaj., što znači da se o spornim odredbama između stranaka nije pregovaralo.

17. Slijedom navedenog, sud je utvrdio da je tuženik, ugovorivši s tužiteljem citirane sporne odredbe o tzv. ulaznoj i izlaznoj naknadi, postupio suprotno načelu savjesnosti i poštenja, što je uzrokovalo znatniju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača, te su stoga, u smislu odredbe čl. 102. st. 1. ZZP/07, ništetne i odredbe predmetnog Ugovora o kreditu kojima su ugovorene naknade za obradu i prijevremenu otplatu kredita.

18. U odnosu na tužbeni zahtjev tužitelja kojim zahtijeva isplatu s osnove navedenih ništetnih odredbi predmetnog Ugovora o kreditu, valja primijeniti odredbu čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 36/2005) kojom je propisano da u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće ili se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Također, u smislu odredbe čl. 1111. ZOO-a, kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, nadoknaditi vrijednost postignute koristi. Pod prijelazom imovine razumijeva se i stjecanje koristi izvršenom radnjom. Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala. U konkretnom slučaju, s obzirom da su odredbe predmetnog Ugovora o kreditu kojima se glavnica kredita veže uz valutu švicarski franak, te kojima su ugovorene naknade za obradu i prijevremenu otplatu kredita ništetne, to tužitelju pripada pravo na povrat onoga što je na temelju takvih ništetnih odredbi tuženik primio od njega.

19. Prigovor zastare tuženika u odnosu na potraživanje s osnove primjene ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli, nije osnovan jer je podnošenjem naprijed navedene kolektivne tužbe Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača protiv kreditnih institucija, između ostalih, i protiv ovdje tuženika, došlo je do prekida zastare predmetnog potraživanja, i to na temelju čl. 241. ZOO-a, zbog čega zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, u konkretnom slučaju, donošenjem odluke Visokog trgovačkog suda RH, poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013., a kojom je utvrđeno je da je i ugovorna odredba u ugovorima o kreditima kojom se kreditiranje i povrat kredita vezalo uz valutu CHF, nepoštena i ništetna. Kako se na predmetno potraživanje primjenjuje zastrani rok od pet godina propisan odredbom čl. 225. ZOO-a, isti je počeo je ponovno teći od 14. lipnja 2018., a kako je predmetna tužba podnijeta 12. lipnja 2023., to proizlazi da je ista podnijeta unutar zastarnog roka. Ovakav stav u skladu je i s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz odluke poslovni broj Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. Isto vrijedi i za zakonske zatezne kamate koje su akcesorno potraživanje, odnosno sukladno odredbi čl. 223. ZOO-a, tek kad zastari glavna tražbina, zastarjele su i sporedne tražbine, kao što su tražbine kamata, plodova, troškova i ugovorne kazne.

20. Neosnovan je prigovor zastare tuženika i u odnosu na potraživanja s osnove odredbi kojima su ugovorene naknade za obradu i prijevremenu otplatu kredita. Naime, na sjednici održanoj 30. siječnja 2020. poslovni broj Su-IV-47/2020-2 Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeo je pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO/05, kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Kako je tek ovom presudom utvrđena ništetnost navedenih ugovornih odredbi, to proizlazi niti za navedena potraživanja zastara nije nastupila.

21. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva koji se odnosi na isplatu po osnovi ništetnih odredbi kojima je ugovorena valutna klauzula vezana uz tečaj CHF, te naknade za obradu i prijevremenu otplatu kredita, sud je proveo knjigovodstveno – financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Darku Prpiću iz Darfin d.o.o. iz Zagreba.

22. Vještaku je od strane suda naložen sljedeći zadatak vještačenja:

- utvrditi visinu iznosa kojeg je tužitelj preplatio tuženiku na temelju odredbi predmetnog ugovora o kreditu sklopljenog između tuženika i tužitelja kojima je ugovorena valutna klauzula vezana uz tečaj CHF i to na način da utvrdi razliku između iznosa kojeg je tužitelj plaćao po tečaju CHF u odnosu na HRK koji se primjenjivao na dan isplate kredita i iznosa kojeg je plaćao tijekom otplate kredita po tečaju CHF u odnosu na HRK koji je bio viši od tečaja na dan isplate te da navedenu razliku prikaže kao ukupan iznos i visinu i dospijeće svakog pojedinog više plaćenog anuiteta te da utvrdi visinu i dospijeće plaćanja eventualne naknade za obradu kredita te eventualno ostalih naknada koje su tužitelju naplaćene u svezi predmetnog kredita.

23. Iz pisanog nalaza i mišljenja navedenog vještaka od 21. studenog 2025. proizlazi sljedeće:

23.1. Ukupno razlika u iznosu anuiteta primjenom tečaja na dan dospijeća u odnosu na iznose anuiteta primjenom tečaja na dan isplate kredita iznosi 44.522,14 kn, za anuitete koje je Nalazom utvrđen više plaćen iznos, odnosno eurska protuvrijednost po fiksnom tečaju (1 EUR = 7,53450 kn) iznosi 5.909,09 EUR.

23.2. Ukupno razlika u iznosu anuiteta primjenom tečaja na dan dospijeća u odnosu na iznose anuiteta primjenom tečaja na dan isplate kredita iznosi -11,23 kn, za anuitete koje je Nalazom utvrđen manje plaćen iznos, odnosno eurska protuvrijednost po fiksnom tečaju (1 EUR = 7,53450 kn) iznosi -1,49 EUR.

23.3. Prema prometnoj kartici, naplaćene su sljedeće naknade po kreditu prilikom isplate kredita i prilikom zatvaranje kredita:

- dana 23.07.2008. iznos od 174,74 EUR,

- dana 25.09.2014. iznos od 142,46 EUR.

Ukupno naplaćene naknade prilikom isplate kredita i prilikom zatvaranje kredita iznose 317,20 EUR.

24. U svojem nalazu i mišljenju vještak je prikazao i sve anuitete i izračunao ukupnu razliku između anuiteta s osnove valutne klauzule za koje je nalazom utvrđen manje plaćeni iznos, no, taj dio nalaza i mišljenja vještaka sud nije uzeo u obzir budući da tuženik takav zahtjev je u ovom postupku nije niti postavio.

25. Tužitelj nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka, te je u skladu s istim, u podnesku od 19. prosinca 2024., konačno precizirao tužbeni zahtjev, a nije mu prigovorio niti tuženik.

26. Sud je nalaz i mišljenje financijsko-knjigovodstvenog vještaka ocijenio stručnim, objektivnim, valjano obrazloženim i danim u skladu sa zadatkom suda, te ga je u cijelosti prihvatio.

27. Prema tome, tuženik je s osnove ništetnih odredbi predmetnog Ugovora kojima je ugovorena valutna klauzula vezan uz CHF, u obvezi vratiti tužitelju iznos glavnice od 5.909,09 EUR, a sukladno čl. 1115. ZOO-a, kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi, isplatiti kamate i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Kako je tuženik utuženi iznos primio s obzirom na ugovornu odredbu koja je utvrđena ništetnom iz razloga što je tuženik postupao nepošteno kada je takvu odredbu uvrstio u predmetni Ugovor, to je tuženik bio nepošteni stjecatelj, pa je zatezna kamata tužitelju priznata od dana tuženikovog stjecanja svakog pojedinog preplaćenog iznosa. Visina stope zatezne kamate određena je Zakonom o kamata, Uredbom i visini stope zatezne kamate i čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 126/21, 114/2022, 156/2022, 145/2023 i 155/2023, dalje – ZOO) navedenoj u izreci presude.

28. Na osnovu navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci presude pod točkom I.

29. Što se tiče tužbenih zahtjeva tužitelja za vraćanjem iznosa koje je platio po osnovi odredbi kojima je ugovorena jednokratna naknada za korištenje kredita, te za prijevremenu otplatu kredita, između stranaka je nesporno, a tako proizlazi i iz nalaza i mišljenja vještaka, da je tužitelj dana 23.07.2008. platio tuženiku iznos od 174,74 EUR, te dana 25.09.2014. iznos od 142,46 EUR. Kao što je naprijed obrazloženo, tužitelj ima pravo na povrat iznosa koje je platio tuženiku s osnove navedenih ništetnih odredbe, tako da je osnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim potražuje isplatu u navedenih iznosa Što se tiče zatraženih zakonskih zateznih kamata na te iznose, i ovdje valja primijeniti odredbu čl. 1115. ZOO-a kojom je propisano da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, s obzirom da je tuženik bio nepošteni stjecatelj, tužitelj ima pravo na kamate od dana plaćanja naknada. Kako je nesporno, a tako proizlazi i iz nalaza i mišljenja vještaka, da je tužitelj tuženiku naknadu za obradu kreditnog zahtjeva platio dana 23.07.2008., a naknadu za prijevremenu otplatu kredita 25.09.2014., od tih datuma ima pravo na zakonske zatezne kamate na te iznose.

30. Na osnovu navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci presude pod točkom II.

31. Što se tiče tužbenog zahtjeva tužitelja postavljenog u podnesku od 19.12.2025. kojim s osnove inflacije zahtijeva iznose naknade dosuđene pod točkom II. izreke presude uvećane za 33%, tj. iznos od 2.054,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od donošenja prvostupanjske presude do isplate, ovaj dio tužbenog zahtjeva tužitelja sud je u cijelosti utvrdio neosnovanim ,s obzirom da niti jednim zakonskim propisom nije propisano da bi tužitelj imao pravo na povećanje iznosa koje potražuje s predmetne osnove na temelju činjenice što je, u razdoblju od 2020. do 2025., značajno porasla stopa inflacije.

32. Slijedom navedenog, valjalo je odlučit kao u izreci presude pod točkom III.

33. Odluka o naknadi parničnog troška temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. ZPP-a jer tužitelj nije uspio u sporu u samo neznatnom dijelu tužbenog zahtjeva zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi. S obzirom da je tužitelja u ovom sporu zastupao punomoćnik koji je odvjetnik, prilikom izračuna njegovog troška primijenjena je važeća Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/2023, dalje: Tarifa), a prema vrijednosti predmeta spora u iznosu od 8.280,29 EUR. Sud je tužitelju, kao potrebne za vođenje postupka, priznao sljedeće zatražene troškove: za sastav tužbe, po Tbr. 7. t. 1. Tarife, iznos od 100 bodova, odnosno 200,00 EUR, za sastav podnesaka od 20.9.2024. i 10.12.2025., po Tbr. 8. t. 1. Tarife iznos od 100 bodova, za svaki, odnosno 200,00 EUR za svaki, za zastupanje na ročištima od 10.10.2023., 14.10.2025. i 12.2.2026., po Tbr. 9. t.1. Tarife, iznos od 100 bodova, odnosno 200,00 EUR, za svako, što ukupno iznosi 1.100,00 EUR. Navedeni iznos je, primjenom Tbr. 32. OT, uvećan za PDV 25 % tj. u iznosu od 275,00 EUR, što ukupno iznosi 1.375,00 EUR. Tužitelju je priznat i trošak knjigovodstveno-financijskog vještačenja u iznosu od 300,00 EUR, tako da mu je dosuđen ukupan trošak u iznosu od 1.675,00 EUR.

33.1. Tužitelju nije priznat trošak koji se odnosi na sastav podneska od 8.11.2024. u iznosu od zatraženih 25 bodova iz razloga što se radi o podnesku kojim je tužitelj obavijestio sud o uplati predujma, a koji nije bio potreban z a vođenje ovog postupka. Tužitelju, s osnove parničnog troška, nisu priznati niti troškovi putovanja na ročišta održana u ovom postupku, već mu je taj trošak dosuđen kao trošak uzrokovan delegacijom suda u smislu odredbi Zakona o sudovima. Tužitelju nije priznat niti trošak sudskih pristojbi na tužbu i presudu jer iste nije niti platio, s obzirom da je odredbama Zakona o sudskim pristojbama oslobođen od plaćanja istih.

33.2. Tužitelju su na dosuđeni parnični trošak, na temelju odredbe čl. 151. ZPP-a, dosuđene i zatražene zakonske zatezne kamate, a koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO-a.

34. Na osnovu navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci presude pod točkom IV.

U Pregradi, 30. ožujka 2026.

S u t k i n j a :

Sanja Leskovar – Hostić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba, u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovome sudu, pisano, a o njoj odlučuje županijski sud.

Dostaviti:

1. pun. tužitelja

2. tuženik