REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U MAKARSKOJ

Stalna služba u Imotskom

Ante Starčevića 23

Poslovni broj: P-970/2025-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

O Općinski sud u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom, po sucu ovog suda Duji Karamanu, u pravnoj stvari tužitelja IF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po opunomoćeniku Krešimiru Biočiću, odvjetniku u Imotskom, protiv tuženika: 1. Piplica I pok. F, 2. Piplica R pok. Ante, 3. Piplica FF, 4. Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, zastupana po ODO-u Split - Građansko-upravni odjel, Stalna Služba Makarska, tuženici od 1. do 3. odsutni i nepoznata boravišta. zastupani po privremenom zastupniku Borisu Ujeviću, odvjetniku u Imotskom, radi utvrđenja prava vlasništva,, nakon održane glavne javne rasprave zaključene 27. ožujka 2026., dana 30. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

Utvrđuje se da je tužitelj RF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik nekretnina i to

1) nekretnine (nekretnine 1) koju čine (tvore ) nekretnine označene kao:

- kat. čest. zem. [katastarska čestica] upisana u zk. ul broj: [broj ZK uloška] u površini od 883 m2

- čest. zem. [katastarska čestica] upisana u zk. ul broj: [broj ZK uloška] u površini od 46 m2,

- dio čest. zem. [katastarska čestica] upisana u zk. ul broj: [broj ZK uloška] u površini od 517 m2

- dio čest. zem. [katastarska čestica] upisana u zk. ul broj: [broj ZK uloška] kao I zk. tijelo u površini od 121 m2, sve K. O. [katastarska općina], koja nekretnina je ukupne površine 1567 m2, a koja je nekretnina je prikazana u Nalazu i mišljenju vještaka geodetske struke stalnog sudskog vještaka za geodezije Ante Kukavice, dipl.ing. geod. „U Imotskom, 10.veljače 2026.“ –na SKICI IZMJERE „IMOTSKI, 10.veljače 2026. god.“ i koja nekretnina je položena između točaka označenih slovima A1-B1-C1-D1-E1-F1-A1, a koja SKICA IZMJERE čini sastavni dio izreke presude, a slijedom čega je tužitelj ovlašten temeljem ove presude, uz ostvarenje ostalih pretpostavki traženih zemljišnoknjižnim pravom, izvršiti uknjižbu vlasništva ove nekretnine na svoje ime u zemljišnoj knjizi, uz istodobno brisanje svih prava i tereta u korist tuženika na toj nekretnini, kao i uz istodobno brisanje upisa „općenarodne imovine, a što su tuženici dužni trpjeti.

2) nekretnine (nekretnine 2) koju čine (tvore ) nekretnine označene kao:

- čest. zem. [katastarska čestica] upisana u zk. ul broj: [broj ZK uloška] u površini od 394 m2,

- čest. zem. [katastarska čestica] upisana u zk. ul broj: [broj ZK uloška] u površini od 316 m2, sve K. O. [katastarska općina], koja nekretnina je ukupne površine 710 m2, a koja je nekretnina je prikazana u Nalazu i mišljenju vještaka geodetske struke stalnog sudskog vještaka za geodezije Ante Kukavice, dipl.ing. geod. „U Imotskom, 10.veljače 2026.“ –na SKICI IZMJERE „IMOTSKI, 10.veljače 2026. god.“ i koja nekretnina je položena između točaka označenih slovima A2-B2-C2-D2-E2-F2-A2, a koja SKICA IZMJERE čini sastavni dio izreke presude, a slijedom čega je tužitelj ovlašten temeljem ove presude, uz ostvarenje ostalih pretpostavki traženih zemljišnoknjižnim pravom, izvršiti uknjižbu vlasništva ove nekretnine na svoje ime u zemljišnoj knjizi, uz istodobno brisanje svih prava i tereta u korist tuženika na toj nekretnini, a što su tuženici dužni trpjeti.

Obrazloženje

1. Tužbom zaprimljenom pred ovim sudom 2. listopada 2025., tužitelj je naveo da je stvarni vlasnik nekretnina opisanih u tužbenom zahtjevu, koje da je stekao kupnjom od HF i sestre mu CF pok. JF, odnosno stupanjem u posjed po sklapanju tih pravnih poslova, te u konačnici i temeljem dosjelosti, budući se ove nekretnine od najstarijih vremena nalazi u vlasničkom posjedu pravnih prednika tužitelja, a naposljetku i tužitelja, koji su iste u svemu posjedovali i koristili kao svoje vlasništvo da nikada u tome ni od koga nisu bili ometani niti ograničavani. Pravni prednici tužitelja – prodavatelji HF i CF pok. JF ove nekretnine stekli su nasljeđivanjem te diobom sa sunasljednicima iza smrti svojih roditelja JF pok. GF i ĆF ud. Milana.

1.1. U tužbi se nadalje navodi kako se tužitelj obratio nadležnom Općinskom državnom odvjetništvu sa zahtjevom za mirno rješenje spora u smislu čl. 186 a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/2022, 114/2022, 155/2023, dalje u tekstu ZPP) koje se 29. rujna 2025. očitovalo da nije moguće udovoljiti zahtjevu tužitelja.

1.2. Tuženicima označenim u uvodu ove presude 1.- 3. kao odsutnima i nepoznata boravišta sud je na temelju članka 84. st. 1. i st. 2. toč. 4. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, dalje u tekstu ZPP) postavio privremenog zastupnika Borisa Ujevića, odvjetnika u Imotskom, što je objavljeno u Narodnim Novinama RH, oglašeno na e-oglasnoj ploči suda i o čemu je obaviješten Hrvatski zavod za socijalni rad u Imotskom kao organ starateljstva i koji privremeni zastupnik navedenih tuženika je u odgovoru na tužbu naveo da mu ti tuženici nisu poznati, da pristaje biti privremeni zastupnik tih tuženika te se za iste protivio tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja.

2. U odgovoru na tužbu tužena Republika Hrvatska (listovi 47-48 spisa) protivila se tužbi i tužbenom zahtjevu.

2.1.Dalje se u odgovoru na tužbu navodi da tužitelj svojom tužbom ne navodi i ni s čim ne dokazuje pravno relevantne činjenice i to, tko su bili njegovi prednici (točno opisan pravni slijed), kad su dosjeli, kada su stupili u posjed predmetnih nekretnina, kakva je bila kvaliteta posjeda tužiteljevih prednika, postoji li kontinuitet posjeda, je li vlast tužiteljevih prednika na predmetnim nekretninama trajala kroz zakonom propisano vrijeme, kao niti na koji način su pravni efekti posjedovanja prešli na tužitelja.

3. Odredbom članka 7. ZPP-a stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. Sud je ovlašten utvrditi činjenice koje stranke nisu iznijele i izvesti dokaze koje stranke nisu izložile samo ako posumnja da stranke idu, zatim da raspolažu zahtjevima kojima ne mogu raspolagati, ako zakonom nije drugačije određeno.

3.1. Tužbeni zahtjev je osnovan.

4. Predmet spora je dio nekretnina označenih kao: - kat. čest. zem. [katastarska čestica] upisana u zk. ul broj: [broj ZK uloška] u površini od 883 m2

- čest. zem. [katastarska čestica] upisana u zk. ul broj: [broj ZK uloška] u površini od 46 m2,

- dio čest. zem. [katastarska čestica] upisana u zk. ul broj: [broj ZK uloška] u površini od 517 m2

- dio čest. zem. [katastarska čestica] upisana u zk. ul broj: [broj ZK uloška] kao I zk. tijelo u površini od 121 m2, sve K. O. [katastarska općina], koja nekretnina je ukupne površine 1567 m2 te čest. zem. [katastarska čestica] upisana u zk. ul broj: [broj ZK uloška] u površini od 394 m2 i čest. zem. [katastarska čestica] upisana u zk. ul broj: [broj ZK uloška] u površini od 316 m2, sve K. O. [katastarska općina], koja nekretnina je ukupne površine 710 m2, a što je sve prikazano u predmetnom nalazu i mišljenju.

5. Sud je u dokaznom postupku pregledao dostavljenu dokumentaciju, i to zk izvatke koji se odnose na predmetne nekretnine, skicu izmjere geodeta Ante Kukavice, posjedovni list 2196 k. o. [katastarska općina], ugovor o materijalnoj diobi nekretnina zaključen 26. siječnja 2012. između HF, GF i CF, aneks ugovora o kupoprodaji nekretnina zaključen 4. rujna 2025. između HF kao prodavatelja i tužitelja kao kupca, ugovor o kupoprodaji nekretnine zaključen 8. srpnja 2025. između HF kao prodavatelja i tužitelja kao kupca, ugovor o kupoprodaji nekretnine zaključen 8. srpnja 2025. između CF kao prodavateljice i tužitelja kao kupca, obavljen je očevid na licu mjesta uz sudjelovanje sudskog vještaka za geodeziju Ante Kukavice, saslušani su svjedoci HF, JF, PF i CF, uz suglasnost stranaka pročitan je nalaz i mišljenje vještaka Ante Kukavice od 18. veljače 2026., pregledana je skica izmjere, fotografije kao prilog pisanom nalazu i mišljenju(listovi 67-87 spisa).

6. U ovom predmetu je sporno je li tužitelj zaista stvarni vlasnik dijelova predmetnih nekretnina kao i način stjecanja istih.

7. Prema pisanom nalazu i mišljenju Ante Kukavice, sudskog vještaka za geodeziju, od 18. veljače 2026. utvrđeno je da Predmetna nekretnina broj 1 u naravi predstavlja vinograd koji se nalazi sa sjeverne strane te šuma na južnom dijelu. Sa svih strana je omeđena čvrstim mejašnim znacima, sa sjeverne strane međna linija se proteže između dva reda vinograda te je označena mejašnim kamenom. S istočne strane predmetna nekretnina je omeđena betonskim zidom s podzidom. S južne strane međna linija je određena linijom koja je udaljena 0,50 metara od južnije položene kuće susjeda NF. Nadalje, međna linija se proteže podzidom te betonskim zidom uz svinjak sve do asfaltne ceste IFB. U jugozapadnom dijelu međna linija je određena starim suhozidom, podzida, koja odvaja predmetnu nekretninu od asfaltnog puta. Sa zapadne strane međna linija je određena betonskim zidom te manjim dijelom suhozidom u vlasništvu susjedno položene nekretnine.

Predmetna nekretnina broj 2 u naravi predstavlja šumu obraslu stablima i visokim raslinjem. Sa sjeverne strane nekretnina je omeđena od točke A na suhozidu koji se spaja na gomelu te dalje vodi podzida koja odvaja predmetnu nekretninu od sjevrnije položene nekretnine. S istočne strane međna linija je određena starim suhozidom u vlasništvu tužitelja. S južne strane međna linija je omeđena u jednom dijelu suhozidom u vlasništvu susjedno položene nekretnine, a u drugom dijelu se proteže sredinom gomele te do točke E-F suhozid, koji je u vlasništvu južnije položene nekretnine. Zapadna strana je omeđena točkama označenim crvenom bojom koji odvajaju predmetnu nekretninu od zapadnije položene nekretnine u vlasništvu PF.

8. Sud je osim pregleda priložene dokumentacije u spisu, izveo dokaze očevidom na licu mjesta i saslušanjem svjedoka HF, JF, PF. Na dan donošenja ove presude, na poziv suda, pristupila je CF kako bi potvrdila da je sudjelovala u pravnom poslu kupoprodaje kao prodavateljica.

8.1. Saslušani svjedoci (listovi 59-61 spisa) u svojim iskazima u bitnome identično iskazuju, te potvrđuju navode tužitelja da je nekretnina koja je predmetom spora i u granicama pokazanim na licu mjesta u posjedu prednika tužitelja kao i samog tužitelja. Svjedok HF, naveo je da predmetne nekretnine predstavljaju starinu njegove obitelji i da su se nakon smrti roditelja, njegov brat GF i njegove sestre AF i CF podijelili na način da je predmetna nekretnina pripala njegovoj sestri CF. On brine o CF iako nije proglašen njezinim skrbnikom niti joj je oduzeta poslovna sposobnost pa je iz tog razloga i sam sudjelovao prilikom kupoprodaje predmetnih nekretnina. Tu nije viđao ni šumare ni lugare niti ih je itko ometao u posjedu. Zemljišnoknjižni upisi da su zastarjeli i ne predstavljaju stvarno stanje. Pobliže je opisao pravni slijed stjecanja. Naime, njegovog djeda GF je naslijedio njegov otac JF, a njegovo nasljedstvo je podijeljeno kako je već opisao. Svjedok JF je međašnik i potvrdio je da su predmetne nekretnine starina obitelji JF, kao i navedenu činjenicu da HF brine o svojoj sestri CF jer je ona narušenog zdravlja. Poznaje i njihovog brata GF i sestru AF te potvrđuje da su u dobrim međusobnim odnosima. Svjedok PF, također međašnik iskazivao je isto kao i svjedok JF.

8.2. Svjedokinja CF saslušana je na sudu i potvrdila da je predmetnu nekretninu prodala, da zna o kojoj nekretnini je riječ i da je nitko na to nije prisilio.

8.3. Svjedoci su posebno naveli i jasno obrazložili pravni slijed stjecanja predmetne nekretnine. Naime, nekretnina je od pamtivijeka u posjedu obitelji prednika tužitelja. Nisu na tom području viđali lugare, prema njihovim saznanjima, nisu se vodili nikakvi postupci niti su čuli da bi itko treći ometao tužitelja, odnosno njegove pravne prednike u korištenju vlasničkih prava na predmetnoj nekretnini.

8.3. Prihvaćajući iskaze svjedoka kao logične i uvjerljive, koji iskazi potvrđuju tvrdnje i činjenične navode tužitelja, nedvojbenim je utvrđeno da su prednici tužitelja od davnina bili u posjedu sporne nekretnine te da tužitelja odnosno njegove prednike u načinu gospodarenja i korištenja nekretnina nije nitko ometao.

9. Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka što je propisano odredbom članka 8. ZPP - a.

10. Sud je u cijelosti prihvatio prethodno analizirane navode saslušanih svjedoka, a isto tako navodi saslušanih svjedoka na okolnosti posjedovanja, stjecanja i korištenja predmetne nekretnine identični su navodima iz tužbenog zahtjeva, te nisu u suprotnosti ni s drugim izvedenim dokazima, a sukladno utvrđenim činjen icama po izvedenim dokazima i utvrđenjima suda.

11. Tužitelj u tužbi tvrdi da je predmetnu nekretninu stekao dosjelošću budući da su njegovi pravni prednici od pamtivijeka u posjedu iste.

11.1. Dosjelost je stjecanje prava vlasništva neke stvari neprekidnim samostalnim posjedovanjem te stvari kroz zakonom određeno vrijeme. Da bi se faktična vlast na stvari tj. samostalni posjed mogao na temelju zakona pretvoriti u pravo vlasništva potrebno je da ona dovoljno dugo neprekidno traje. Tako je odredbom članka 160. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 – dalje u tekstu: ZV) propisano kako vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onog dana kada je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost. U vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prednici sadašnjega posjednika neprekidno posjedovali stvar kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici (članak 160. stavak 2. ZV-a).

11.2. Odredbom članka 159. stavak 2. ZV-a je određeno kako samostalni posjednik nekretnine čiji je posjed zakonit istinit i pošten, stječe vlasništvo te nekretnine protekom deset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja. Samostalni posjednik nekretnine kojem je posjed bar pošten stječe je u vlasništvo protekom dvadeset godina neprekidnog posjedovanja. Provedenim dokazima sud je nedvojbeno utvrdio da je tužitelj osobno i to svojim pravnim prednicima dosjelošću stekao pravo vlasništva na nekretnini koja je predmet ovog postupka. Tužitelj i njegovi prednici kao pošteni posjednici bili su u posjedu nekretnine najmanje 70-80 godina. Dakle, na temelju članka 159. stavka 3. i 4. ZV-a, tužitelj je dosjelošću stekao vlasništvo nekretnina.

12. Odredbom članka 388. stavka 1. ZV-a propisano je da stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ovoga Zakona se prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.

13. Ujedno je za navesti da dosjelost u vremenu od 1901. -1940., odnosno nakon 1991. donošenja Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91 – u daljnjem tekstu ZOVO) do 1. rujna 1980. godine imala su se primijeniti pravna pravila paragrafa 1460 bivšeg OGZ-a, koja pravila su se ranije primjenjivala na temelju Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine i za vrijeme neprijateljske okupacije ("Službeni list SFRJ" broj 86/1946), odnosno koja pravila se danas primjenjuju temeljem Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine ("Narodne novine" broj 73/91). Za stjecanje prava vlasništva dosjelošću bile su potrebne slijedeće pretpostavke: sposobnost stjecatelja, sposobnost stvari da bude u vlasništvu, posjed određene kvalitete i vrijeme dosjelosti određeno zakonom (30 godina ili 40 godina). Rok dosjedanja propisan pravnim pravilima OGZ-a je temeljem pravnog shvaćanja Saveznog vrhovnog suda donesenog na proširenoj sjednici pod brojem 3/60 dana 4. travnja 1960. godine skraćen na 20 godina. Prema odredbi članka 29. ZOVO-a koji je stupio na snagu 1. rujna 1980. na nekretninama u društvenom vlasništvu se pravo vlasništva nije moglo steći dosjelošću, kao niti prema OGZ-u, međutim, donošenjem Zakona o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine" 53/91) stavljena je izvan snage odredba članka 29. ZOVO-a koja nije dopuštala stjecanje na nekretninama u društvenom vlasništvu dosjelošću. Donošenje Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96 u daljnjem tekst: ZVDSP/96) koji je stupio na snagu 1. siječnja 1997., ključnom odredbom članka 388. stavka 4 ZVDSP/96 propisano je da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana.

14. Ustavni sud RH svojim odlukama broj U-I-58/97, U-I-235/97, U-I-237/97, UI- 1053/97 i U-I-1054/97 od 17. studenog 1999. godine ("Narodne novine" broj 137/99) je presudio da osporavana odredba članka 388. stavka 4. ZV-a iz 1996. ima povratno djelovanje sa štetnim posljedicama na prava trećih osoba, pa je ukinuta.

15. Ukinuta odredba članka 388. st. 4. ZVDSP/96 bila je na snazi sve do studenog 1999., jer je prema članku 55. stavku 2. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu RH (NN broj 99/99, 29/02, 49/02 – pročišćeni tekst) ukidanje zakonske odredbe imalo samo učinak ex nunc.

16. Zakon o izmjeni i dopuni ZVDSP-a (NN 114/01 od 20. prosinca 2001. koji je stupio na snagu toga dana) odredbom članka 388. iza stavka 3. ima novi stavak 4. kojim je propisano da u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu ne računa se vrijeme posjedovanja proteklo prije toga.

17. Slijedom prethodne analize ovaj sud primjenjuje odredbu članka 388. stavka 4. ZVDSP/16 koji glasi da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, računa se i vrijeme posjedovanja proteklo prije tog dana. Ovo se izričito napominje s obzirom da je Republika Hrvatska upisana kao suvlasnica predmetne nekretnine u zemljišnoj knjizi.

18. Sukladno pravnom shvaćanju ESLJP nužna pretpostavka za stjecanje prava vlasništva dosjelošću je neprekidni posjed tužitelja određene kvalitete u propisanom trajanju u koje vrijeme se uračunava i posjed od prije 08. listopada 1991 godine (i kad je riječ o nekretninama u društvenom vlasništvu ) pod uvjetima da je stjecanje nastupilo prije ili za vrijeme važenja odredbe članka 388. stavka 4. ZV-a ukinute odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj UI-58/97 od 17. studenog 1999 godine i da se ne radi o nekretninama u odnosu na koje polažu pravo treće osobe (nacionaliziranim, konfisciranim i slično) s obzirom na stečena subjektivna građanska prava.

19. Dakle, provedenim dokazima tijekom postupka utvrđeno je da je tužitelj osobno i po svojim prednicima posjedovao spornu nekretninu više od 40 godina, da je posjed tužitelja zakonit, istinit i pošten pa je tužitelj dosjelošću stekao vlasništvo sporne nekretnine, neprekidnim posjedovanjem nekretnine unazad najmanje 40 godina, sukladno odredbi članka 159. stavka 4. ZV-a.

20. Dosjelošću se može u pravo vlasništva pretvoriti jedino samostalan posjed stvari koji znači takvu posjednikovu faktičnu vlast na stvari čiji je sadržaj takav da posjednik stvar - nekretninu posjeduje kao da je njezin vlasnik, dakle, ne priznajući ičiju višu "privatnu" vlast na toj stvari.

21. Dakle, kad se uzmu u obzir svi gore navedeni dokazi i utvrđene činjenice, dođe se do zaključka da je tužitelj u posjedu predmetne nekretnine putem prodavatelja, a oni od svojih prednika. S obzirom na to da se posjed smatra zakonitim, samostalnim i poštenim, a u konkretnom slučaju je riječ o naslijeđenom posjedu, a te predmnjeve nisu oborene u ovom postupku, to je očito da bi u konkretnom slučaju bili ispunjeni uvjeti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Stoga, ovaj sud je utvrdio da tužitelj ima osnove ustati tužbom naspram tuženika kao vlasnika a pozivom na odredbu članka 130. stavka 1. ZV-a kojom je propisano da tko stekne pravo vlasništva nekretnina na temelju zakona je ovlašten ishoditi upis stečenog prava vlasništva u zemljišnoj knjizi.

22. Međutim, zahtjev za promjenu uknjižbe prava vlasništva na nekretnini upisanoj u zemljišnoj knjizi može se postaviti samo prema onoj osobi koja je upisana kao vlasnik na nekretnini upisanoj u zemljišnoj knjizi sukladno odredbi članka 40. Zakona o zemljišnim knjigama (»Narodne novine«, broj 63/19, 128/22, dalje: ZZK) odnosno odredbi članka 45. ZZK-a.

23. Slijedom navedenog, valjalo je prihvatiti tužbeni zahtjev kao osnovan te utvrditi da je tužitelj predmetnu nekretninu stekao na temelju dosjelosti, posjedovanjem iste kroz zakonom određeno vrijeme, osobno i putem svojih pravnih prednika.

24. Tužitelj nije popisao troškove postupka pa sud o istima nije odlučivao.

Imotski, 30. ožujka 2026.

S u d a c

Duje Karaman

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana prijema pisanog otpravka. Žalba se podnosi županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

DNA

1. Odvj. Krešimir Biočić

2. odvj. Boris Ujević, Imotski

3. Općinsko državno odvjetništvo, Stalna služba u Makarskoj