REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI

PREKRŠAJNI ODJEL

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Velikoj Gorici, Prekršajni odjel, po sucu: Damir Tepeš, uz sudjelovanje zapisničarke: Ivana Hoti, u prekršajnom postupku protiv: okrivljena pravna osoba „CROATIA AIRLINES, HRVATSKA ZRAKOPLOVNA TVRTKA“ d.d. i okrivljena odgovorna osoba OO, zbog prekršaja iz čl.249.st.1. Zakona o strancima (NN br. 133/20, 114/22, 151/22, 40/25), pokrenutim podnesenim optužnim prijedlogom ovlaštenog tužitelja: Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava Zagrebačka, Postaja aerodromske policije Pleso, broj: KLASA: 211-07/22-5/5058 URBROJ: 511-19-48-22-1, od 08.06.2022.g., nakon provedene glavne javne rasprave održane kod ovog Suda dana 24.03.2026.g., u nazočnosti predstavnika ovlaštenog tužitelja, bez nazočnosti predstavnika okrivljene pravne osobe i okrivljene odgovorne osobe, te objave presude dana 27.03.2026.g., temeljem čl.94., čl.179. i čl.183. u vezi čl.3. Prekršajnog zakona (NN br. 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22),

p r e s u d i o j e

I/

I. okrivljena pravna osoba „CROATIA AIRLINES HRVATSKA ZRAKOPLOVNA TVRTKA“ d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB: 24640993045, MB: [matični broj], prekršajno osuđivana,

i

II. okrivljena odgovorna osoba OO, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođen **.**.1959.g. u mjestu Teslić, BiH, od roditelja O, državljanin R. Hrvatske, s adresom u mjestu Zagreb, Sokolgradska 23., prekršajno osuđivan,

k r i v i s u

što je dana 20.04.2022.g. u 19:20 sati, u mjestu Velika Gorica, Zračna luka Franjo Tuđman, navedena zrakoplovna kompanija, na letu broj: OU-411, iz [adresa] u [adresa] „ AO“, dovezla državljanina Indije,

OOŠE, rođen **.**.1966.g., nositelj putne isprave Indije serijskog broja: P1599039, izdane 23.11.2016.g., važeće do 22.11.2026.g.,

koji nije posjedovao valjanu vizu potrebnu za ulazak u Republiku Hrvatsku, slijedom čega mu je odbijen ulazak u Republiku Hrvatsku,

čime su okrivljena pravna osoba i okrivljena odgovorna osoba počinili prekršajno djelo iz čl.52.st.1. Zakona o strancima, kažnjivo po čl.249.st.1. i st.4. istog Zakona,

zbog čega se kažnjavaju za prevezenog imenovanog stranca propisanom novčanom kaznom,

pa im se temeljem navedenog propisa

i z r i č e

PRAVNOJ OSOBI novčana kazna u iznosu od 5.100,00 (pet tisuća sto) EURA,

a

ODGOVORNOJ OSOBI novčana kazna u iznosu od 3.000,00 (tri tisuće) EURA.

II/

Temeljem čl.33.st.10. Prekršajnog zakona okrivljena pravna i odgovorna osoba obvezni su platiti novčane kazne u roku od 1 (jedan) mjesec po pravomoćnosti ove presude.

Temeljem odredbe čl.152.st.3. i čl.183.st.2. Prekršajnog zakona upozoravaju se okrivljena pravna i odgovorna osoba da ako u roku koji je određen za plaćanje novčanih kazni uplate dvije trećine izrečenih novčanih kazni smatrat će se da su novčane kazne u cjelini uplaćene.

Temeljem čl.34.st.1. Prekršajnog zakona ukoliko novčane kazne ne budu naplaćene u cijelosti ili djelomično u navedenom roku, naplatit će se prisilno.

III/

Temeljem čl.139.st.3. u vezi čl.138.st.2.t.3. i st.3. Prekršajnog zakona okrivljena pravna i odgovorna osoba su dužni platiti trošak prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 (sto) EURA, svaki posebno, u roku od 1 (jedan) mjesec po pravomoćnosti ove presude, pod prijetnjom prisilne naplate.

Obrazloženje

I/

1.

Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava Zagrebačka, Postaja aerodromske policije Pleso, pod navedenim brojem, dana 08.06.2022.g., kao ovlašteni tužitelj, podnio je ovom Sudu optužni prijedlog protiv imenovane pravne i odgovorne osobe, zbog prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci presude.

2.

Presudom Općinskog suda u Velikoj Gorici broj 25. Pp-811/2022 od 31.07.2023.g. okrivljena pravna i odgovorna osoba su oslobođeni od optužbe za prekršaj koji im je stavljen na teret.

3.

Rješenjem Visokog Prekršajnog suda Republike Hrvatske broj Ppž-7597/2023 od 17.12.2025.g. prihvaćena je žalba ovlaštenog tužitelja, pa je ukinuta pobijana prvostupanjska presuda te je predmet dostavljen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

II/

1.

U ponovnom prekršajnom postupku okrivljena pravna i odgovorna osoba dostavili su zajedničku pisanu obranu u kojoj je navedeno, između ostalog i u bitnom, kako je okrivljenik 20.4.2022. u Zračnu luku Zagreb, dovezao državljanina Indije, a kako je navedeno u optužnom prijedlogu, koji nije posjedovao valjanu vizu za ulazak u RH.

Ističe se kako je iz sistema okrivljenika utvrđeno da je putnik pomorac kojem je izdana Schengen viza type C, za kratkotrajni boravak do maksimalno 90 dana te je vrijedila za period od 17.4.2022. do 9.5.2022.

Isto je moguće povjeriti uvidom u izvadak iz sistema okrivljenika na kojem je naznačeno da je putnik pomorac i da sa sobom ima tzv. seamen book.

Kako je predmetni putnik imao potrebnu vizu koja se osim u turističke svrhe može koristiti i u poslovne svrhe, što je ovdje slučaj, da se zaključiti da do prekršaja nije niti došlo, pa se predlaže Sudu obustaviti predmetni postupak.

2.

Predstavnica ovlaštenog tužitelja iskazala je kako u cijelosti ostaje kod podnesenog optužnog prijedloga.

3.

Nakon čitanja ukupne zajedničke pisane obrane okrivljene pravne osobe, kao i obrane zaprimljene kod Suda 18.03.2026.g., predstavnica ovlaštenog tužitelja iskazala je kako ostaje kod navoda iz zapisnika o održanoj glavnoj raspravi od 23. svibnja 2023., a u odnosu na pisanu obranu dostavljenu Sudu 18. ožujka 2026. ističe kao je putnik OOŠE u svoju putnu ispravu Indije imao ulijepljenu schengen vizu Belgije tipa C za jedan ulazak u Schengenski prostor, a koja kao takva dana 20. travnja 2022. kada RH nije bila punopravna članica Schengenskog prostora niti u potpunosti primjenjivala schengensku pravnu stečevinu nije bila valjana za ulazak u RH te je slijedom svega iznijetog putniku odbijen ulazak u RH. Naime, državljani trećih zemalja morali su posjedovati vize za dva ili više ulazaka da bi ista bila valjana za ulazak u RH.

4.

Sudac je izveo dokaz uvidom i čitanjem: Sudac je izveo dokaz uvidom i čitanjem: Obavijest počiniteljima prekršaja serijski broj 00379602 i 00379604, zapovijed o vraćanju Postaje aerodromske poslije Pleso od 20. travnja 2022. za Siva Prasad Appukuttan Pillai, preslika putovnice serijski broj [broj putovnice], preslika aviokarte 1765866628260, preslika vize serijski broj [serijski broj], izvješća Postaje aerodromske poslije Pleso od 20. travnja 2022. za Siva Prasad Appukuttan Pillai i potvrda Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprava za kazneno pravo, Sektor za evidencije, pomilovanja i podršku žrtvama i svjedocima, Služba za evidencije i pomilovanja, Odjel za prekršajne evidencije, za Croatia Airlines d.d. i CO od 23. ožujka 2026.

5.

U završnom govoru predstavnica ovlaštenog tužitelja predložila je Sudu da donese odluku sukladno Zakonu i bez umanjenja novčane kazne.

III/

1.

U prvotnom prekršajnom postupku, u dostavljenoj zajedničkoj pisanoj obrani okrivljena pravna i odgovorna osoba navode, između ostalog i u bitnom, kako je iz optužnog prijedloga jasno da je putnik unatoč kontroli djelatnika MUP-a u Frankfurtu doputovao u zračnu luku u Zagrebu bez valjane putne isprave.

I. i II. okrivljeni ističu kako nisu imali mogućnosti kontrolirati putne isprave već je kontrola putnih isprava učinjena na Zračnoj luci u Frankfurtu te je putniku unatoč tome što je utvrđeno da ima vizu za jedan ulazak u Schengen prostor dozvoljeno dalje putovanje prema Hrvatskoj, za koju su djelatnici spomenute zračen luke, kao i policijski službenici te zračne luke, trebali znati da nije dio Schengenskog prostora.

Navodi se i kako su djelatnici MUP-a te djelatnici zračne luke u Frankfurtu predmetnog putnika pregledali te mu omogućili kretanje, I. i II. okrivljeni nisu bili u mogućnosti istog kontrolirati te je tek dolaskom u Zagreb utvrđeno da putnik ima vizu za jedan ulazak u Schengen prostor.

Za pojasniti je kako djelatnici svih avio prijevoznika, pa tako i okrivljeni, postupaju sukladno priručniku TIMATIC koji priručnik izdaje IATA.

Okrivljeni posebno ističu kako djelatnici zračnih luka iz/u koje zračne luke I. okrivljenik leti vrlo često kontaktiraju okrivljenika na koji način tumačiti hrvatski vizni režim, pa je predmetni putnik očito zbog omaške u kontroli poduzetoj od strane djelatnika spomenute zračne luke (budući da djelatnici zračne luke i policijski službenici u ostalim zračnim lukama hrvatski vizni režim tretiraju kao schengenski, u suprotnom takvom putniku ne bi dozvolili daljnje kretanje ako je imao vizu za jedan ulazak u schengenski prostor) doputovao u Hrvatsku.

Iako „Iura novit curia“ I. i II. okrivljeni također ističu da Uredbe Europske unije, pa tako i Uredba (EZ) 562/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 15.03.2006. tzv. Zakonik o Schengenskim granicama, ima nadzakonsku snagu budući da se neposredno primjenjuje u Republici Hrvatskoj.

Kako je iz spomenute Uredbe razvidno, odjeljak 2., Zračne granice, čl. 2.1.2 a da: „putnici na letu iz treće zemlje koji se ukrcavaju na unutarnji let podliježu ulaznoj kontroli u odredišnoj zračnoj luci leta iz treće zemlje“ jasno je da je putnik kada je doputovao iz „treće zemlje“ morao proći graničnu kontrolu koju ne obavlja prijevoznik, već „službenik graničnog nadzora“ sukladno čl. 2. t. 13. citirane Uredbe.

I. i II. okrivljeni ističu da iz razloga što djelatnici okrivljenika nisu bili u mogućnosti provjeriti isprave ranije kontrolirane od strane njemačkih policijskih službenika, to je očito da je na strani okrivljenika postojala zabluda o okolnostima koje isključuju protupravnost predmetnog prekršaja sukladno odredbi čl.30.st.3. Prekršajnog zakona. Jasno je stoga da I. i II. okrivljeni nisu imali nikakvih pobuda za počinjenje prekršaja. Štoviše, postupali su s dužnom pažnjom pa nije postojala namjera ili nehaj na strani okrivljenika te im je upravo u interesu da se ne preveze niti jedan putnik bez odgovarajuće putne isprave, a kako bi izbjegli snošenje troškova vraćanja takvih putnika.

Podredno, I. i II. okrivljeni ističu da je člankom 24.a Prekršajnog zakona propisano da nema prekršaja, iako su ostvarena njegova bitna obilježja, ako je stupanj ugrožavanja ili povrede javnog poretka, društvene discipline i društvenih vrijednosti neznatan i ne postoji potreba da počinitelj bude kažnjen. U konkretnom slučaju upravo je riječ o takvom beznačajnom prekršaju jer zaista stupanj ugrožavanja javnog poretka, društvene discipline i društvenih vrijednosti je neznatan, a osobito iz razloga što je predmetni putnik o trošku okrivljenika vraćen u državu iz koje je doputovao čime je okrivljenik sanirao jedinu eventualnu štetu koja je mogla nastati. No, dolaskom stranca na štićeno područje Zračne luke Zagreb za Republiku Hrvatsku nije niti nastala nikakva šteta koja bi se trebala sanirati.

Sve navedeno bi Sud trebao uzeti u obzir prilikom donošenja odluke u ovom predmetu.

Slijedom svega navedenog, I. i II. okrivljeni predlažu da ih Sud oslobodi od optužbe sukladno čl.182. Prekršajnog zakona, odnosno podredno oslobodi od plaćanja novčane kazne sukladno čl.30.st.3. Prekršajnog zakona.

2.

U prvotnom prekršajnom postupku, okrivljena pravna i odgovorna osoba naknadno su dostavili Sudu podnesak u kojem su istaknuli, uz ostalo, kako sukladno ulasku Republike Hrvatske u Schengenski prostor, predmetni prekršaj je u konkretnom predmetu s danom 01.01.2023.g. prestao biti prekršaj jer se radilo o putniku koji je posjedovao vizu za jedan ulazak u Schengenski prostor.

Navode kako se prema čl.3. Prekršajnog zakona prema počinitelju primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme kad je prekršaj počinjen te ako se propis nakon počinjenja prekršaja, a prije donošenja pravomoćne odluke, izmijeni jedanput ili više puta, primijenit će se propis koji je najblaži za počinitelja. U tom je slučaju Sud dužan ispitati postoji li pravni kontinuitet koji u konkretnom slučaju više ne postoji te stoga nema ni prekršaja.

Slijedom svega navedenog I. i II. okrivljeni predlažu da Sud donese presudu kojom se okrivljeni oslobađaju od optužbe.

3.

U prvotnom prekršajnom postupku, okrivljena pravna i odgovorna osoba naknadno su dostavili Sudu drugi podnesak u kojem su ponovno naglasili kako sukladno ulasku Republike Hrvatske u Schengenski prostor, predmetni prekršaj je s danom 01.01.2023.g. prestao biti prekršaj jer se radilo o putniku koji je posjedovao vizu za jedan ulazak u Schengenski prostor, a za kojeg putnika, kad bi danas bio prevezen u Republiku Hrvatsku s konkretnom vizom, okrivljeni ne bi prekršajno odgovarali, a čime je evidentno predmetno djelo dekriminalizirano.

Stoga I. i II. okrivljeni predlažu da Sud donese presudu kojom se okrivljeni oslobađaju od optužbe, odnosno podredno oslobode od plaćanja novčane kazne.

4.

U prvotnom prekršajnom postupku, okrivljena pravna i odgovorna osoba ostali su kod istog prijedloga i u naknadno dostavljenom trećem i četvrtom podnesku, koji su dostavljeni na Sud.

5.

U prvotnom prekršajnom postupku, nakon čitanja zajedničke pisane obrane I. i II. okrivljenih, kao i njihovih podnesaka, predstavnica ovlaštenog tužitelja istaknula je kako obrana okrivljenih nije utemeljena, osobito u dijelu gdje se u točki 2. navodi kako se oni terete zbog toga što bi u RH prevezli putnika koji nije imao odgovarajuću putnu ispravu, jer se okrivljeni terete radi toga što putnik koji je dovezen predmetne zgode nije posjedovao valjanu vizu ili dozvolu boravka, a kako je i navedeno u optužnom prijedlogu. U odnosu da nisu mogli kontrolirati putne isprave vjeruje da to nije točno budući da aerodromsko osoblje ne može obaviti registraciju putnika za let bez putne isprve. Između ostalog, okrivljeni imaju na raspolaganju TIMATIC sustav koji automatski pokazuje koje su putne isprave i kakve vize su potrebne putnicima iz pojedinih zemalja svijeta, a da bi isti mogli doputovati u RH.

Počinjeni prekršaj nije doveo do štetnih posljedica, ali je doveo do troškova koji su nastali zbog obaveze postupanja policijskih službenika i provođenja upravnog postupka. U odnosu na podnesak okrivljenih od 6. veljače 2022. i 9. svibnja 2023. u smislu da se je izmijenilo primjenjivo pravo nakon počinjenja prekršaja u korist okrivljenika ne bi se složila budući je Zakon o strancima i odredba čl.52. koji se odnosi na uvjete ulaska državljana trećih zemalja, ostao isti. Ukinuta je Odluka Vlade RH, ali ona ne određuje biće prekršaja koji se stavlja na teret okrivljenima.

IV/

1.

U ponovnom prekršajnom postupku, nakon provedene glavne rasprave, povodom ukupne zajedničke pisane obrane okrivljene pravne i odgovorne osobe, a temeljem izvedenih dokaza, sudac je sa sigurnošću i nesporno utvrdio i s uvjerenjem zaključio da su okrivljena pravna osoba i okrivljena odgovorna osoba predmetne zgode postupili suprotno odredbi iz čl.52.st.1. Zakona o strancima, djelujući na način opisan u izreci presude, pa da su tako okrivljena zrakoplovna kompanija i njezina odgovorna osoba počinili prekršaj kažnjiv po čl.249.st.1. i st.4. istog Zakona, a koji se nakon počinjenja prekršaja, a prije donošenja pravomoćne odluke o prekršaju, izmijenio te je nakon izmjene blaži za I. i II. okrivljene kao počinitelje prekršaja (primjena čl.3. Prekršajnog zakona).

2.

Sudac je cijenio okolnosti navedene u ukupnoj zajedničkoj pisanoj obrani okrivljene pravne i odgovorne osobe, te je utvrdio da istom obranom pravna i odgovorna osoba ustrajno poriču počinjenje prekršaja koji im je stavljen na teret i osporavaju svoju prekršajnu odgovornost, navodeći okolnosti koje bi po stavu obrane mogle dovesti do njihovog oslobađanja, ali njihove obrane nije prihvatio jer je temeljem izvedenih dokaza nesporno zaključio da su okrivljena pravna i odgovorna osoba počinili terećeni prekršaj.

Sudac je uvjeren da je ukupna zajednička pisana obrana okrivljene pravne i odgovorne osobe oblikovana na način da se zapravo poriče njihovo protupravno postupanje predmetne zgode, u cilju ostvarenja konkretne koristi, a s namjerom kako bi se pravna i odgovorna osoba zaštitili od prekršajne odgovornosti, oslobodili od krivnje i izbjegli odnosno umanjili kažnjavanje za počinjeni prekršaj.

3.

Sudac je uvidom u Zapovijed o vraćanju utvrdio da je sastavljena od strane MUP, PUZ, Postaja aerodromske policije Zagreb-Pleso, u mjestu Zagreb(Pleso), dana 20.04.2022.g., da je u istoj navedeno kako je prijevoznik Croatia Airlines izviješten da je državljaninu Indije, OOŠE, rođen **.**.1966.g. u [adresa], sa putnom ispravom vrste i broja: strana osobna putovnica [broj putovnice], koji je doputovao dana 20.04.2022.g., prijevoznim sredstvom zrakoplovom, na granični prijelaz Zagreb(zračni) iz Njemačke, odbijen ulazak u Republiku Hrvatsku, jer je provjerama utvrđeno da stranac ne ispunjava uvjete predviđene u čl.6. Zakonika o schengenskim granicama, zbog čega mu je odbijen ulazak u RH, te je prijevozniku naloženo da stranca istim ili prvim prijevoznim sredstvom vrati u zemlju iz koje je doputovao ili u zemlju koja ga je spremna prihvatiti.

4.

Sudac je uvidom u Izvješće sastavljeno od strane policijskog službenika PAP Pleso utvrdio da je u istom navedeno, između ostalog, da je dana 20.04.2022.g. u 19,20 sati, zrakoplovom tvrtke „Croatia airlines“ na letu br. OU-411 iz Frankfurta, u zračnu luku Zagreb „Franjo Tuđman“ doputovao državljanin Indije, OOŠE, rođen **.**.1966.g., nositelj indijske putovnice broj: [broj putovnice], sa ulijepljenom belgijskom schengenskom vizom za jedan ulazak broj 050193997. Navedeno je i kako je obavljenom graničnom kontrolom utvrđeno da putnik za ulazak u RH treba imati prethodno pribavljenu vizu, a da u putovnici ima ulijepljenu belgijsku schengen vizu za jedan ulazak koja nije priznata za ulazak, boravak ili tranzit u RH. Navedeno je i kako je predmetnom putniku zbog ne posjedovanja vize temeljem čl.50. ZOS-a odbijen ulazak u RH te mu je izdano rješenje o odbijanju ulaska u RH te je smješten u prostorije za smještaj osoba kojima je odbijen ulazak u RH do polaska slijedećeg zrakoplova iste kompanije za Frankfurt.

5.

Sudac je uvidom u Vizu broj 050193997, za Appukuttan Pillai Siva Prasad, utvrdio da je označena oznakom „BNL“, da je bila važeća za Schengen States, u razdoblju od 17.04.2022.g. do 09.05.2022.g., da je tipa „C“, za broj ulazaka „01“, sa vremenom boravka 07 dana, da je izdana dana 28.03.2022.g. u mjestu Mumbai, te da je naveden broj putne isprave P1599039 za imenovanog putnika državljana Indije, kao i oznaka BNL 2 TRANSIT.

6.

Sudac je uvidom u putnu ispravu Republike Indije broj P 1599039, za Appukuttan Pillai Siva Prasad, potvrdio činjenice i okolnosti navedene u činjeničnom opisu radnje prekršaja u Optužnom prijedlogu, a koje je utvrdio i temeljem drugih izvedenih dokaza.

7.

U ponovnom prekršajnom postupku, tijekom provedene glavne rasprave sudac je dana 23.03.2026.g. pribavio Potvrde za Croatia Airlines, hrvatska zrakoplovna tvrtka d.d. i za CO, izdane od Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprava za kazneno pravo, Sektor za evidencije, pomilovanja i podršku žrtvama i svjedocima, Služba za evidencije i pomilovanja, Odjel za prekršajne evidencije, te je uvidom u iste utvrdio da su I. okrivljena pravna osoba i II. okrivljena odgovorna osoba već bili više puta pravomoćno prekršajno osuđivani zbog počinjenih prekršaja po Zakonu o strancima.

8.

Sudac je temeljem čl.88.st.2. Prekršajnog zakona slobodno cijenio sve već navedene dokaze, kao i postojanje ili nepostojanje činjenica i pri tome nije ograničen ili vezan nikakvim dokaznim pravilima.

9.

Sudac nije izvodio druge eventualno postojeće dokaze, iz razloga izbjegavanja odugovlačenja prekršajnog postupka i izbjegavanja nepotrebnih radnji i troškova, a vodeći se načelom ekonomičnosti postupka i svrhovitosti.

Osim toga, sudac je zaključio kako je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno temeljem svih već izvedenih dokaza, pa da se može donijeti valjana odluka i bez dopunskog izvođenja dokaza.

Sudac ima čvrsti stav i uvjerenje da se izvođenjem novih dokaza činjenično stanje ne bi moglo dodatno utvrditi i ne bi doprinijelo boljem pojašnjenju već utvrđenih činjenica odlučnih za prijavljeni počinjeni prekršaj, te smatra da to ne bi moglo dovesti do drugačije odluke u odnosu na okrivljenu pravnu i odgovornu osobu, osim o njihovoj krivnji i kažnjavanju.

V/

1.

Prekršajni zakon u čl.3. propisuje, uz ostalo, da se prema počinitelju primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme kad je prekršaj počinjen, a ako se propis nakon počinjenja prekršaja, a prije donošenja pravomoćne odluke o prekršaju, izmijeni jedanput ili više puta, primijenit će se propis koji je najblaži za počinitelja, a ako se u tim slučajevima izmijeni naziv ili opis prekršaja ili izmijeni naziv propisa, sud će ispitati postoji li pravni kontinuitet tako da činjenično stanje podvede pod biće odgovarajućeg prekršaja iz novog propisa pa ako utvrdi da postoji, primijenit će propis koji je blaži za počinitelja, dok nema prekršaja ako pravni kontinuitet ne postoji.

2.

U tijeku prekršajnog postupka sudac je utvrdio da je ovlašteni tužitelj Optužnim prijedlogom, okrivljenoj pravnoj i odgovornoj osobi stavio na teret prekršajno djelo koje su počinili dana 20.04.2022.g.

3.

Sudac je utvrdio da je u označeno vrijeme bio na snazi Zakon o strancima (NN br. 133/20) koji je stupio na snagu dana 01.01.2021.g.

Označeni zakon je u čl.52. propisivao, uz ostalo, da prijevoznik može dovesti državljanina treće zemlje na granični prijelaz ili u Republiku Hrvatsku ako državljanin treće zemlje ima valjanu putnu ispravu ili drugu ispravu koja služi za prelazak državne granice, valjanu vizu, ako mu je potrebna ili odobrenje boravka.

Označeni zakon je u čl.249. propisivao, uz ostalo, da će se novčanom kaznom u iznosu od 50.000,00 kuna, za svakog prevezenog državljanina treće zemlje, kaznit prijevoznik - pravna osoba koji je dovezao državljanina treće zemlje koji nema valjanu putnu ispravu ili drugu ispravu koja služi za prelazak državne granice, valjanu vizu ili odobrenje boravka.

Označeni zakon je u čl.249. propisivao i da će se novčanom kaznom u iznosu od 23.000,00 kuna kaznit odgovorna osoba u pravnoj osobi za svakog prevezenog odnosno potpomognutog državljanina treće zemlje.

4.

Dana 01.01.2023.g. stupio je na snagu Zakon o izmjenama Zakona o strancima (NN br. 40/25) koji u čl.86. određuje da će se novčanom kaznom u iznosu od 5100,00 eura za svakog prevezenog državljanina treće zemlje kaznit će se prijevoznik – pravna osoba koja je dovezla državljanina treće zemlje koji nema valjanu putnu ispravu ili drugu ispravu koja služi za prelazak državne granice, valjanu vizu ako mu je potrebna ili odobrenje boravka ili valjano odobrenje putovanja ako mu je potrebno.

U istom članku propisano je da će se novčanom kaznom u iznosu od 3000,00 eura kaznit i odgovorna osoba u pravnoj osobi za svakog prevezenog državljanina treće zemlje.

5.

Temeljem utvrđenih okolnosti sudac je zaključio da je terećeni prekršaj počinjen prije stupanja na snagu Zakona o izmjenama Zakona o strancima, odnosno u vrijeme kada je na snazi bio Zakon o strancima koji je bio stroži za I. i II. okrivljene jer je propisivao veći iznos novčanih kazni za opisani prekršaj.

Sudac je utvrdio da je Zakon o strancima izmijenjen prije donošenja pravomoćne odluke o počinjenom prekršaju, te da je tako izmijenjeni Zakon blaži za I. i II. okrivljene jer propisuje manje iznose novčanih kazni za počinjeni prekršaj.

Stoga je sudac prema okrivljenoj pravnoj i odgovornoj osobi kao počiniteljima terećenog prekršaja, a sukladno zakonskim odredbama, primijenio blaži propis (primjena čl.3. Prekršajnog zakona).

VI/

1.

Nakon provedene glavne rasprave, cijeneći sve izvedene dokaze i povezujući iste sa ukupnom zajedničkom pisanom obranom okrivljene pravne i odgovorne osobe, dovodeći izvedene dokaze u međusobnu vezu, kao i temeljem cjelokupnog dokaznog postupka, sudac je sa sigurnošću i nesporno utvrdio i s uvjerenjem zaključio da su I. i II. okrivljeni predmetne zgode ostvarili sva bitna obilježja djela prekršaja koji im je stavljen na teret, na način opisan u izreci presude.

2.

Zakon o strancima (NN br. 133/20, 114/22, 151/22, 40/25) u čl.52. propisuje, uz ostalo, da prijevoznik može dovesti državljanina treće zemlje na granični prijelaz ili u Republiku Hrvatsku ako državljanin treće zemlje ima valjanu putnu ispravu ili drugu ispravu koja služi za prelazak državne granice, valjanu vizu, ako mu je potrebna ili odobrenje boravka ili valjano odobrenje putovanja, ako mu je potrebno.

Isti Zakon u čl.249. propisuje, uz ostalo, da će se novčanom kaznom u iznosu od 5100,00 eura za svakog prevezenog državljanina treće zemlje kaznit će se prijevoznik - pravna osoba koja je dovezla državljanina treće zemlje koji nema valjanu putnu ispravu ili drugu ispravu koja služi za prelazak državne granice, valjanu vizu ako mu je potrebna ili odobrenje boravka ili valjano odobrenje putovanja ako mu je potrebno.

Propisuje i da će se za označeni prekršaj novčanom kaznom u iznosu od 3000,00 eura kaznit i odgovorna osoba u pravnoj osobi za svakog prevezenog državljanina treće zemlje.

3.

Odluka br.565/2014/EU Europskog parlamenta i vijeća od 15.05.2014.g. o uvođenju pojednostavljenog režima kontrole osoba na vanjskim granicama na temelju jednostranog priznanja od strane Bugarske, Hrvatske, Cipra i Rumunjske određenih isprava kao jednakovrijednih njihovim nacionalnim vizama za tranzit ili namjeravani boravak na njihovim državnim područjima koji ne premašuje 90 dana u svakom razdoblju od 180 dana i stavljanju izvan snage odluka 895/2006/EZ i 582/2008/EZ, propisuje u čl.2.st.2. da Bugarska, Hrvatska, Cipar i Rumunjska također mogu smatrati jednakovrijednima svojim nacionalnim vizama za tranzit ili namjeravani boravak na njihovim državnim područjima koji ne premašuje 90 dana u svakom razdoblju od 180 dana vize s ograničenom teritorijalnom valjanošću izdane u skladu s prvom rečenicom čl.25.st.3. Zakonika o vizama.

4.

Uredba (EZ) br. 810/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 13.07.2009.g. o uspostavi Zakonika Zajednice o vizama (Zakonik o vizama) u čl.25.st.1. propisuje da se viza s ograničenom područnom valjanošću izdaje iznimno u slučajevima (a) ako konkretna država članica smatra da je potrebno iz humanitarnih razloga, razloga nacionalnog interesa ili međunarodnih obveza, 1)odstupiti od načela da uvjeti za ulazak iz čl.5.st.1.t. (a), (c), (d) i (e) Zakonika o schengenskim granicama moraju biti ispunjeni, 2)izdati jedinstvenu vizu usprkos prigovoru države članice s kojom je obavljena konzultacija u skladu s čl.22., 3)izdati vizu zbog hitnosti, iako nije obavljena prethodna konzultacija u skladu s čl.22., ili (b) ako je, zbog razloga koje konzulata smatra opravdanim, izdana nova viza za boravak tijekom istog šestomjesečnog razdoblja podnositelju koji je tijekom tih šest mjeseci već koristio jedinstvenu vizu ili vizu s ograničenom teritorijalnom valjanošću kojima je odobren boravak od tri mjeseca.

Isti Zakonik o vizama u čl.25.st.2. propisuje da viza s ograničenom područnom valjanošću (LTV), izdana u skladu s odredbom st.1. istog Zakonika, vrijedi za državno područje države članice koja ju je izdala, a iznimno može vrijediti za područje više od jedne države članice, sukladno pristanku svake takve države članice.

Zakonik o vizama u čl.25.st.3. propisuje, između ostalog, da ako podnositelj zahtjeva ima putnu ispravu koju ne priznaju jedna ili više, ali ne sve države članice, izdaje se viza koja vrijedi za područje država članica koje priznaju tu putnu ispravu.

5.

Odluka Vlade Republike Hrvatske o jednostranom priznavanju određenih isprava kao jednakovrijednih hrvatskoj vizi, za tranzit ili namjeravani boravak na području republike hrvatske koji ne prelazi 90 dana u svakom razdoblju od 180 dana (NN br. 84/14), u točki II propisivala je koje se isprave priznaju kao jednakovrijedne hrvatskoj vizi, za tranzit ili namjeravani boravak na području Republike Hrvatske koji ne prelazi 90 dana u svakom razdoblju od 180 dana, a koje isprave su izdale države članice Europske unije i pridružene države koje u potpunosti primjenjuju schengensku pravnu stečevinu, neovisno o državljanstvu nositelja tih isprava. Navedene su slijedeće isprave: (podtočka 1.) jedinstvena viza koja vrijedi za čitavo područje država Schengenskoga prostora, valjana za dva ili više ulazaka, (podtočka 2.) viza s ograničenom područnom valjanošću izdana nositelju putne isprave što je ne priznaju jedna ili više, ali ne sve države Schengenskoga prostora, a koja vrijedi za područje država koje priznaju tu putnu ispravu, valjana za dva ili više ulazaka, (podtočka 3.) dugotrajna viza za boravak dulji od 90 dana, kao i (podtočka 4.) dozvola boravka kako je definirana u članku 2. točki 15. Uredbe (EZ) broj 562/2006 Europskoga parlamenta i Vijeća od 15. ožujka 2006., kojom se uspostavlja Zakonik Zajednice o pravilima kojima se uređuje kretanje osoba preko granica (Zakonik o schengenskim granicama).

6.

Sudac smatra kako je nesporno da državljani trećih zemalja, kojima je inače potrebna viza, ulaze u Republiku Hrvatsku na osnovi valjanih schengenskih isprava.

To je bilo utvrđeno i Odlukom o jednostranom priznavanju određenih isprava kao jednakovrijednih hrvatskoj vizi, za tranzit ili namjeravani boravak na području Republike Hrvatske koji ne prelazi 90 dana u svakom razdoblju od 180 dana (NN br. 84/14), koja je kao relevantni propis bila na snazi od 22. srpnja 2014. godine do 31. prosinca 2022. godine, dakle i u vrijeme počinjenja inkriminiranog prekršaja.

7.

Evidentno je da je Odluka Vlade Republike Hrvatske o jednostranom priznavanju određenih isprava kao jednakovrijednih hrvatskoj vizi, za tranzit ili namjeravani boravak na području Republike Hrvatske koji ne prelazi 90 dana u svakom razdoblju od 180 dana (NN br. 84/14), prestala vrijediti od dana potpune primjene odredaba schengenske pravne stečevine u Republici Hrvatskoj kao državi članici Schengenskog prostora, odnosno od dana 01.01.2023.g., međutim ona nije propisivala obveze i odgovornosti prijevoznika, već uvjete ulaska u pogledu priznavanja određenih isprava kao jednakovrijednih hrvatskoj vizi.

8.

Općepoznato je i razumljivo da upravo odredbe Zakona o strancima propisuju obveze i prekršajnu odgovornost u slučajevima propuštanja dužne radnje prijevoznika kod ukrcaja putnika na let i dovoženja državljana trećih zemalja na granični prijelaz ili u Republiku Hrvatsku, a označeni zakon se u tom pogledu nije mijenjao.

VII/

1.

Povodom dostavljene zajedničke ukupne pisane obrane sudac je utvrdio kako okrivljena pravna i odgovorna osoba poriču počinjenje prekršaja koji im je stavljen na teret i osporavaju svoju prekršajnu odgovornost, navodeći prvotno postojanje više raznih okolnosti, problema, poteškoća i pretpostavki za koje smatraju da bi ih mogle zaštiti od prekršajne odgovornosti, odnosno da bi mogle dovesti do njihovog oslobađanja od kažnjavanja za terećeni prekršaj.

U nastavku prekršajnog postupka okrivljena pravna i odgovorna osoba su u svojoj zajedničkoj pisanoj obrani naknadno isticali kako, sukladno ulasku RH u Schengenski prostor, predmetni prekršaj je u konkretnom predmetu s danom 01.01.2023.g. prestao biti prekršaj, jer se radilo o putniku koji je posjedovao vizu za jedan ulazak u Scengenski prostor. Pritom su se pozivali na odredbu članka 3. Prekršajnog zakona te da je Sud dužan ispitati postoji li pravni kontinuitet koji u konkretnom slučaju više ne postoji te stoga nema ni prekršaja, slijedom čega predlažu da Sud donese presudu kojom se okrivljeni oslobađaju od optužbe.

U ponovnom prekršajnom postupku okrivljena pravna i odgovorna osoba, u zajedničkoj pisanoj obrani, nastavili su ustrajno poricati počinjenje terećenog prekršaja, iznoseći novu okolnost kako je predmetni putnik pomorac, a da je imao potrebnu vizu, pa da do prekršaja nije niti došlo.

2.

Vezano uz sve istaknute obrambene navode okrivljene pravne i odgovorne osobe, sudac je zaključio da iste okolnosti nisu od stvarne važnosti za sigurno utvrđenje počinjenja terećenog prekršaja.

3.

Zakon o strancima propisuje objektivnu odgovornost i kažnjavanje prijevoznika, ako postupi suprotno zakonskim odredbama, a sudac je nesporno utvrdio da je predmetne zgode okrivljena pravna osoba kao prijevoznik, dovezla na granični prijelaz u Republiku Hrvatsku imenovanog stranca koji u vrijeme inkriminiranog prekršaja stvarno nije imao valjanu vizu koja mu je bila potrebna, jer je posjedovao jedinstvenu vizu koja je vrijedila za čitavo područje država Schengenskoga prostora, ali je bila valjana za jedan ulazak, a nije bila valjana za dva ili više ulazaka, kako je to u točki II. podtočki 1. propisivala Odluka Vlade Republike Hrvatske o jednostranom priznavanju određenih isprava kao jednakovrijednih hrvatskoj vizi, za tranzit ili namjeravani boravak na području Republike Hrvatske koji ne prelazi 90 dana u svakom razdoblju od 180 dana (NN br. 84/14), a koja je u inkriminirano vrijeme bila važeći relevantni propis.

4.

Stoga je sudac zaključio da su okrivljena pravna i odgovorna osoba predmetne zgode ispunili biće prekršajnog djela koje im je stavljeno na teret te da se ne mogu osloboditi odgovornosti isticanjem potpuno netočnih okolnosti, ili okolnosti na koje I. i II. okrivljeni eventualno ne mogu ili teško mogu utjecati.

5.

Sudac je mišljenja da su okrivljena pravna i odgovorna osoba odgovorni za zakonito poslovanje i postupanje na propisani način u svim segmentima, pa su tako, između ostalog, dužni i nadzirati, kontrolirati i voditi računa da kao prijevoznik dovede stranca na granični prijelaz ili u Republiku Hrvatsku ako stranac ima valjanu putnu ispravu ili drugu ispravu koja služi za prelazak državne granice, valjanu vizu ako mu je potrebna ili odobrenje boravka ili valjano odobrenje putovanja, sukladno zakonskim odredbama, a što su predmetne zgode okrivljena pravna i odgovorna osoba propustili učiniti.

Okrivljena pravna i odgovorna osoba su i u predmetnom slučaju bili dužna voditi računa da se prilikom dovoženja stranca na granični prijelaz u Republiku Hrvatsku, poštuju svi pozitivni propisi, a eventualno postojanje određenih poteškoća oko provođenja i poštivanja tih propisa, te vršenja kontrole, po uvjerenju suca, niti na koji način ne dovodi do otklanjanja prekršajne odgovornosti I. i II. okrivljenih, niti je to moguće isticanjem eventualnih smetnji, poteškoća ili negativnih okolnosti.

6.

U konkretnom slučaju, iz dokumentacije dostavljene uz optužni prijedlog, razvidno je da je predmetne zgode dana 20.04.2022.g. imenovani državljanin treće zemlje, Republike Indije, posjedovao važeću putnu ispravu, uz koju je posjedovao i važeću jednokratnu Schengen vizu Kraljevine Belgije, tipa C, za jedan ulazak.

Stoga je jasno i nesporno da predmetne zgode imenovani strani državljanin nije posjedovao valjanu vizu koja mu je u to vrijeme, sukladno tada važećem relevantnom propisu, bila potrebna za ulazak u Republiku Hrvatsku, a kako je to propisano Zakonom o strancima.

Slijedom navedenog, iako je imenovanom putniku, državljaninu Republike Indije, dopušten ulazak u zrakoplov okrivljene pravne osobe u zračnoj luci u Frankfurtu, opravdano mu je predmetne zgode odbijen ulazak u Republiku Hrvatsku.

VIII/

1.

Nije sporno da je u odredbi točke I. Odluke Vlade Republike Hrvatske o jednostranom priznavanju određenih isprava kao jednakovrijednih hrvatskoj vizi, za tranzit ili namjeravani boravak na području Republike Hrvatske koji ne prelazi 90 dana u svakom razdoblju od 180 dana, koja je važila u vrijeme počinjenja terećenog prekršaja, izričito bilo navedeno kako se njome utvrđuje provedba Odluke br. 565/2014/EU.

Također je nesporno da se, sukladno odredbi članka II. točki 1. označene Odluke, koja je važila u vrijeme počinjenja terećenog prekršaja, kao jednakovrijedna hrvatskoj vizi priznaje jedinstvena schengenska viza, koja vrijedi za čitavo područje država Schengenskoga prostora, valjana za dva ili više ulazaka.

2.

Budući su mjerodavne obavijesti o hrvatskom viznom sustavu javno dostupne na službenim mrežnim stranicama Ministarstva vanjskih i europskih poslova, a te su obavijesti službenog karaktera i redovito se ažuriraju, pa se pod izbornikom „Vize“, u podizborniku „Pregled viznog sustava“ mogu pronaći relevantni podaci o hrvatskom viznom sustavu, sudac smatra da je razvidno i nesporno kako je predmetne zgode državljanima Republike Indije, nositeljima običnih putovnica, viza bila potrebna za ulazak u Republiku Hrvatsku, a i dalje bez vize ne mogu ući ni u jednu državu članicu Europske unije, pa tako niti u Republiku Hrvatsku.

3.

Osim toga, opće je poznato da Republika Hrvatska od 1. siječnja 2023. u potpunosti primjenjuje schengensku pravnu stečevinu kao država članica Schengenskog područja i da je vizni režim Republike Hrvatske dio pravne stečevine Unije, kao i da od 1. siječnja 2023. hrvatske diplomatske misije i konzularni uredi izdaju schengenske vize (viza tipa A i C) i nacionalne dugotrajne vize (viza tipa D).

4.

Prekršajni zakon u čl.3.st.1. propisuje da se prema počinitelju primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme kad je prekršaj počinjen.

Isti Zakon u čl.3.st.2. propisuje da će se, ako se propis nakon počinjenja prekršaja, a prije donošenja pravomoćne odluke o prekršaju, izmijeni jedanput ili više puta, primijenit propis koji je najblaži za počinitelja.

Isti Zakon u čl.3.st.5. propisuje da će se propis koji je na snazi samo za unaprijed određeno vrijeme ili unaprijed odredivo vrijeme, primijenit na prekršaj počinjen u tom vremenu i nakon njegova prestanka važenja ako tim propisom nije drukčije propisano.

5.

Budući je Odluka Vlade Republike Hrvatske o jednostranom priznavanju određenih isprava kao jednakovrijednih hrvatskoj vizi, za tranzit ili namjeravani boravak na području Republike Hrvatske koji ne prelazi 90 dana u svakom razdoblju od 180 dana, bila na snazi u vremenskom razdoblju od 22.07.2014.g. do dana potpune primjene odredaba Schengenske pravne stečevine u Republici Hrvatskoj, to jest do 01.01.2023.g., radi se o tzv. temporalnom ili vremenskom propisu, u smislu čl.5.st.3. Prekršajnog zakona, radi čega nije moguće prema okrivljenoj pravnoj i odgovornoj osobi, kao počiniteljima terećenog prekršaja, primijeniti odredbe čl.3.st.2. Prekršajnog zakona o blažem propisu.

6.

Iako Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o strancima (NN br. 151/22) u čl.63. propisuje kako se odredbe čl.49., 50. i 51.st.2. te čl.52. Zakona o strancima (NN br. 133/20, 114/22) neće primjenjivati na unutarnje granice Republike Hrvatske nakon stupanja na snagu Schengenskog provedbenog sporazuma u Republici Hrvatskoj, budući su konstruktivni elementi konkretnog prekršajnog djela ostali nepromijenjeni, sudac smatra da se ispunjavanje zakonskog obilježja prekršaja utvrđuje u odnosu na vrijeme počinjenja prekršaja i zakon koji je tada bio na snazi.

7.

Pored već navedenog valja istaknuti pravni stav Visokog prekršajnog suda RH (presuda broj Ppž-2957/2023 od 21.01.2026.g.) kako se, unatoč činjenici da je Republika Hrvatska od 01.01.2023.g. dio Schengenskog područja te da je odredbom čl.63. Zakona o strancima (NN br.151/22) propisano da se odredbe čl.49., 50. i 51.st.2. te čl.52. Zakona o strancima (NN br. 133/20, 114/22) neće primjenjivati na unutarnjoj granici Republike Hrvatske nakon stupanja na snagu Schengenskog provedbenog sporazuma u Republici Hrvatskoj, a imajući na umu da su i u sada važećim odredbama Zakona o strancima konstitutivni elementi inkriminiranog prekršaja ostali nepromijenjeni, što znači da volja zakonodavca nije bila dekriminaliziranje protupravnog ponašanja koje je predmet ovog prekršajnog postupka, kao i imajući na umu stav Suda Europske unije broj C-218/15 od 6. listopada 2016., opravdano može zaključiti da se u ovom prekršajnom predmetu ne može primijeniti načelo retroaktivnosti povoljnijeg zakona.

Činjenica da je Republika Hrvatska 01.01.2023.g. postala dio Schengenskog područja ne utječe na konstitutivne elemente prekršaja za koji su okrivljena pravna i odgovorna osoba proglašeni krivima, nego je samo dovela do toga da su neki dijelovi vanjskih granica Republike Hrvatske postali unutarnje državne granice Republike Hrvatske na kojima se više ne primjenjuje kontrola viza.

Također, u odluci Suda Europske unije broj C-218/15 od 6. listopada 2016. navedeno je da primjena povoljnijeg zakona nužno podrazumijeva sukcesivnu primjenu zakona u vremenu i temelji se na činjenici da je zakonodavac promijenio stajalište bilo u vezi s kaznenom kvalifikacijom činjenica ili u vezi s kaznom koju na kažnjivo djelo treba primijeniti, a o čemu se u konkretnom slučaju ne radi, jer su, kao što je već navedeno, konstitutivni elementi inkriminiranog prekršaja ostali nepromijenjeni, a u propisanoj visini novčane kazne nije došlo do tako značajne promjene da bi se moglo zaključiti o volji zakonodavca koja bi išla u pravcu potpunog minoriziranja protupravnog ponašanja koje je predmet ovog postupka.

Zbog navedenog, opravdano se može smatrati kako činjenica da je nakon počinjenja inkriminiranog djela Republika Hrvatska 01.01.2023.g. postala dio Schengenskog područja, zbog čega je državna granica preko koje je okrivljena pravna osoba prevezla imenovanog državljanina treće zemlje postala unutarnja državna granica Republike Hrvatske, ne može utjecati na tijek i odluku u ovom prekršajnom postupku, jer izmjenjene okolnosti (neki dijelovi državne granice Republike Hrvatske su postali unutarnje granice na kojima se više ne primjenjuje kontrola viza i sl.) nemaju značaj „blažeg zakona“.

IX/

1.

Sudac je zaključio kako je za nesporno utvrđenje počinjenja prekršaja za koji se okrivljena pravna i odgovorna osoba terete, odlučna objektivna činjenica da je predmetne zgode okrivljena zrakoplovna kompanija kao prijevoznik, dovezla imenovanog stranca na granični prijelaz u Republiku Hrvatsku, a isti nije imao valjanu vizu koja mu je u inkriminirano vrijeme, sukladno u to vrijeme važećem relevantnom propisu, to jest, točki II. podtočki 1. Odluke Vlade Republike Hrvatske o jednostranom priznavanju određenih isprava kao jednakovrijednih hrvatskoj vizi, za tranzit ili namjeravani boravak na području Republike Hrvatske koji ne prelazi 90 dana u svakom razdoblju od 180 dana, bila potrebna za ulazak u Republiku Hrvatsku.

2.

Slijedom navedenog sudac je uvjerenja kako su okolnosti koje su okrivljena pravna i odgovorna osoba prvotno i naknadno iznijeli u svojoj ukupnoj zajedničkoj pisanoj obrani, samo pokušaji da se I. i II. okrivljeni zaštite od prekršajne odgovornosti, oslobode od krivnje i izbjegnu ili umanje kazne za prekršaj koji im se stavlja na teret, ali da te okolnosti nikako ne mogu dovesti do oslobađanja okrivljene pravne i odgovorne osobe od prekršajne odgovornosti i krivnje za počinjeni prekršaj.

3.

Stoga je sudac nakon provedene glavne rasprave, nakon ukupne zajedničke pisane obrane okrivljene pravne i odgovorne osobe te nakon provedenog dokaznog postupka, donio odluku o počinjenom prekršaju kao u izreci presude, pa je I. i II. okrivljene proglasio krivima te ih je kaznio za prevezenog imenovanog stranca novčanim kaznama, koje kazne je izrekao u visini koje su Zakonom propisane u točno utvrđenim iznosima, a za koje smatra da su primjerene i opravdane te da odgovaraju stupnju krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja okrivljene pravne i odgovorne osobe.

4.

Prilikom izbora vrste i mjere kazne sudac je cijenio sve olakotne i otegotne okolnosti propisane u čl.36.st.1. i st.2. Prekršajnog zakona.

Kao olakotne okolnosti sudac je na strani okrivljene pravne i odgovorne osobe našao činjenicu da I. i II. okrivljeni kao počinitelji prekršaja nisu prouzročili štetne posljedice koje bi trebalo otklanjati ili umanjivati, odnosno nisu prouzročili štetu koju bi trebalo naknaditi.

Kao otegotnu okolnost sudac je na strani okrivljene pravne i odgovorne osobe našao činjenicu da su već bili više puta pravomoćno kažnjavani za slične prekršaje temeljem Zakona o strancima.

5.

Vrednujući razmjere i objektivnu težinu počinjenog prekršajnog djela u smislu cjelovite koncepcije svrhe kažnjavanja, a uzimajući u obzir sve okolnosti počinjenja prekršaja u njihovoj ukupnosti i kvaliteti, sudac nalazi da su u predmetnom slučaju kazne izrečene u propisanim, točno određenim iznosima, primjerene svim okolnostima počinjenog prekršaja i stupnju odgovornosti okrivljene pravne i odgovorne osobe, odnosno da su dostatne svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja te smatra da će se upravo ovako izrečenom visinom novčanih kazni ostvariti kako opća tako i specijalna svrha kažnjavanja navedena u čl.6. i čl.32. Prekršajnog zakona.

6.

Temeljem odredbe čl.152.st.3. i čl.183.st.2. Prekršajnog zakona upozoravaju se okrivljena pravna i odgovorna osoba da ako u roku koji im je određen za plaćanje novčane kazne uplate dvije trećine izrečenih novčanih kazni smatrat će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena.

7.

Odluka o trošku prekršajnog postupka temelji se na propisima navedenim u izreci presude, odnosi se na dužinu trajanja i složenost postupka, a visina je odmjerena u paušalnom iznosu.

Velika Gorica, 27. ožujka 2026.

Zapisničarka

Sudac

Ivana Hoti, v.r.

Damir Tepeš, v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude ovlaštene osobe imaju pravo podnijeti žalbu Visokom prekršajnom sudu Republike Hrvatske, u roku od 8 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi u dva primjerka Općinskom sudu u Velikoj Gorici, na adresi [adresa].