REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-944/2019-66
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Violeti Veselić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice GG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Silviji Đerek Matković, odvjetnici u Imotskom, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, zastupanog po punomoćnici Margiti Kiš Kapetanović, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Porobija i Porobija u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 08. rujna 2025. godine, u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužiteljice MG, odvjetničkog vježbenika te zamjenice punomoćnika tuženika IG, odvjetničke vježbenice, dana 30. ožujka 2026. godine,
p r e s u d i o j e
I Utvrđuju se ništetnim odredbe iz Ugovora o kreditu za kupnju motornog vozila br. 3210198301 od 10.7.2007. u dijelu u kojem je iskazana kamatna stopa po odluci tuženika u čl. 2. Ugovora, koja glasi: „…promjenjiva u skladu… s Odlukom o kamatnim stopama kreditora …“ te u dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula CHF sadržane u čl. 1. i čl. 2. Ugovora, koje glase: „…uz valutnu klauzulu…“ i „…od 17.872,91 CHF…“, pa takve ugovorne odredbe ne proizvode pravne učinke za ugovorne strane.
II
Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 965,89 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od:
- 4,33 EUR od 10.12.2007. do isplate
- 4,37 EUR od 10.01.2008. do isplate
- 4,42 EUR od 10.02.2008. do isplate
- 4,50 EUR od 10.03.2008. do isplate
- 6,73 EUR od 10.04.2008. do isplate
- 6,66 EUR od 10.05.2008. do isplate
- 6,51 EUR od 10.06.2008. do isplate
- 6,57 EUR od 10.07.2008. do isplate
- 6,56 EUR od 10.08.2008. do isplate
- 6,54 EUR od 10.09.2008. do isplate
- 6,59 EUR od 10.10.2008. do isplate
- 6,87 EUR od 10.11.2008. do isplate
- 6,92 EUR od 10.12.2008. do isplate
- 6,89 EUR od 10.01.2009. do isplate
- 7,25 EUR od 10.02.2009. do isplate
- 7,31 EUR od 10.03.2009. do isplate
- 7,09 EUR od 10.04.2009. do isplate
- 7,14 EUR od 10.05.2009. do isplate
- 7,16 EUR od 10.06.2009. do isplate
- 7,07 EUR od 10.07.2009. do isplate
- 7,08 EUR od 10.08.2009. do isplate
-11,14 EUR od 10.09.2009. do isplate
-11,24 EUR od 10.10.2009. do isplate
-11,12 EUR od 10.11.2009. do isplate
-11,19 EUR od 10.12.2009. do isplate
-11,16 EUR od 10.01.2010. do isplate
-11,42 EUR od 10.02.2010. do isplate
-11,59 EUR od 10.03.2010. do isplate
-11,55 EUR od 10.04.2010. do isplate
-11,75 EUR od 10.05.2010. do isplate
-12,01 EUR od 10.06.2010. do isplate
-12,13 EUR od 10.07.2010. do isplate
-12,54 EUR od 10.08.2010. do isplate
-12,19 EUR od 10.09.2010. do isplate
-13,12 EUR od 10.10.2010. do isplate
-12,70 EUR od 10.11.2010. do isplate
-12,80 EUR od 10.12.2010. do isplate
-13,22 EUR od 10.01.2011. do isplate
-13,44 EUR od 10.02.2011. do isplate
-13,11 EUR od 10.03.2011. do isplate
-13,29 EUR od 10.04.2011. do isplate
-13,24 EUR od 10.05.2011. do isplate
-13,53 EUR od 10.06.2011. do isplate
-14,26 EUR od 10.07.2011. do isplate
-14,89 EUR od 10.08.2011. do isplate
-15,13 EUR od 10.09.2011. do isplate
-14,42 EUR od 10.10.2011. do isplate
-14,02 EUR od 10.11.2011. do isplate
-14,07 EUR od 10.12.2011. do isplate
-14,30 EUR od 10.01.2012. do isplate
-14,53 EUR od 10.02.2012. do isplate
-14,56 EUR od 10.03.2012. do isplate
-14,44 EUR od 10.04.2012. do isplate
-14,48 EUR od 10.05.2012. do isplate
-14,49 EUR od 15.05.2012. do isplate
-14,58 EUR od 18.06.2012. do isplate
-14,44 EUR od 20.07.2012. do isplate
-14,42 EUR od 23.08.2012. do isplate
-14,19 EUR od 19.09.2012. do isplate
-14,40 EUR od 18.10.2012. do isplate
-14,49 EUR od 12.11.2012. do isplate
-14,45 EUR od 14.12.2012. do isplate
-14,18 EUR od 17.01.2013. do isplate
-14,26 EUR od 13.02.2013. do isplate
-14,42 EUR od 22.03.2013. do isplate
-14,53 EUR od 16.04.2013. do isplate
-14,09 EUR od 21.05.2013. do isplate
-14,15 EUR od 24.06.2013. do isplate
-14,08 EUR od 29.07.2013. do isplate
-14,18 EUR od 21.08.2013. do isplate
-14,41 EUR od 02.10.2013. do isplate
-14,30 EUR od 22.10.2013. do isplate
-14,35 EUR od 19.11.2013. do isplate
-14,46 EUR od 31.12.2013. do isplate
-14,46 EUR od 27.01.2014. do isplate
-14,58 EUR od 24.02.2014. do isplate
-14,46 EUR od 30.04.2014. do isplate
-14,46 EUR od 30.04.2014. do isplate
-14,41 EUR od 28.05.2014. do isplate
-14,44 EUR od 01.07.2014. do isplate
-14,53 EUR od 23.07.2014. do isplate
-14,58 EUR od 18.08.2014. do isplate,
time da zatezna kamata do 31.12.2007. godine teče po stopi od 15 % godišnje, od 1.1.2008. godine do 31.7.2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, od 1.8.2015. godine do 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1.1.2023. godine do 29.12.2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena te od 30.12.2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.
III Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 3.095,07 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznose od:
- 0,31 EUR od 10.09.2007. do isplate
- 1,41 EUR od 10.01.2008. do isplate
- 4,04 EUR od 12.02.2008. do isplate
- 5,21 EUR od 13.03.2008. do isplate
- 3,68 EUR od 18.04.2008. do isplate
- 0,24 EUR od 19.05.2008. do isplate
- 1,56 EUR od 18.06.2008. do isplate
- 1,42 EUR od 18.07.2008. do isplate
- 0,89 EUR od 20.08.2008. do isplate
- 2,12 EUR od 17.09.2008. do isplate
- 8,38 EUR od 17.10.2008. do isplate
- 9,52 EUR od 18.11.2008. do isplate
- 9,05 EUR od 19.12.2008. do isplate
- 17,17 EUR od 19.01.2009. do isplate
- 18,56 EUR od 20.02.2009. do isplate
- 13,45 EUR od 20.03.2009. do isplate
- 14,71 EUR od 22.04.2009. do isplate
- 15,18 EUR od 18.05.2009. do isplate
- 13,04 EUR od 15.06.2009. do isplate
- 13,20 EUR od 16.07.2009. do isplate
- 12,21 EUR od 18.08.2009. do isplate
- 13,75 EUR od 15.09.2009. do isplate
- 12,01 EUR od 16.10.2009. do isplate
- 13,01 EUR od 16.11.2009. do isplate
- 12,64 EUR od 17.12.2009. do isplate
- 16,38 EUR od 14.01.2010. do isplate
- 18,76 EUR od 15.02.2010. do isplate
- 18,26 EUR od 15.03.2010. do isplate
- 21,07 EUR od 22.04.2010. do isplate
- 24,82 EUR od 17.05.2010. do isplate
- 26,61 EUR od 18.06.2010. do isplate
- 32,54 EUR od 14.07.2010. do isplate
- 27,40 EUR od 12.08.2010. do isplate
- 40,89 EUR od 15.09.2010. do isplate
- 34,87 EUR od 15.10.2010. do isplate
- 36,26 EUR od 15.11.2010. do isplate
- 42,31 EUR od 14.12.2010. do isplate
- 45,46 EUR od 14.01.2011. do isplate
- 40,66 EUR od 11.02.2011. do isplate
- 43,27 EUR od 11.03.2011. do isplate
- 42,54 EUR od 15.04.2011. do isplate
- 46,84 EUR od 16.05.2011. do isplate
- 57,31 EUR od 20.06.2011. do isplate
- 66,39 EUR od 15.07.2011. do isplate
- 69,90 EUR od 19.08.2011. do isplate
- 59,66 EUR od 21.09.2011. do isplate
- 53,93 EUR od 21.10.2011. do isplate
- 54,55 EUR od 23.11.2011. do isplate
- 57,88 EUR od 22.12.2011. do isplate
- 61,18 EUR od 23.01.2012. do isplate
- 61,66 EUR od 14.02.2012. do isplate
- 59,99 EUR od 19.03.2012. do isplate
- 60,50 EUR od 23.04.2012. do isplate
- 60,69 EUR od 15.05.2012. do isplate
- 61,95 EUR od 18.06.2012. do isplate
- 59,99 EUR od 20.07.2012. do isplate
- 59,72 EUR od 23.08.2012. do isplate
- 56,28 EUR od 19.09.2012. do isplate
- 59,36 EUR od 18.10.2012. do isplate
- 60,73 EUR od 12.11.2012. do isplate
- 60,03 EUR od 14.12.2012. do isplate
- 56,21 EUR od 17.01.2013. do isplate
- 57,30 EUR od 13.02.2013. do isplate
- 59,58 EUR od 22.03.2013. do isplate
- 61,31 EUR od 16.04.2013. do isplate
- 54,83 EUR od 21.05.2013. do isplate
- 55,81 EUR od 24.06.2013. do isplate
- 54,72 EUR od 29.07.2013. do isplate
- 56,15 EUR od 21.08.2013. do isplate
- 59,54 EUR od 02.10.2013. do isplate
- 57,86 EUR od 22.10.2013. do isplate
- 58,63 EUR od 19.11.2013. do isplate
- 60,20 EUR od 31.12.2013. do isplate
- 60,20 EUR od 27.01.2014. do isplate
- 61,92 EUR od 24.02.2014. do isplate
- 60,26 EUR od 30.04.2014. do isplate
- 60,26 EUR od 30.04.2014. do isplate
- 59,53 EUR od 28.05.2014. do isplate
- 60,00 EUR od 01.07.2014. do isplate
- 61,21 EUR od 23.07.2014. do isplate
- 62,14 EUR od 18.08.2014. do isplate
time da zatezna kamata do 31.12.2007. godine teče po stopi od 15 % godišnje, od 1.1.2008. godine do 31.7.2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, od 1.8.2015. godine do 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1.1.2023. godine do 29.12.2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena te od 30.12.2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.
IV Odbija se tužiteljica s dijelom tužbenog zahtjeva kojim traži da da sud utvrdi ništetnim i bez pravnog učinka odredbu čl. 1. predmetnog Ugovora u dijelu koji glasi: "Iznos kredita iz prethodnog stavka korisnik kredita obvezuje se vratiti…s pripadajućom kamatom…", kao i odredbu čl. 2. predmetnog Ugovora o kreditu u dijelu koji glasi: "Korisnik kredita dužan je kreditoru platiti u anuitetima iznos kredita … i redovnu kamatu…".
V Odbija se tužiteljica s dijelom tužbenog zahtjeva za isplatom zakonske zatezne kamate na u točki II izreke dosuđene iznose od:
-14,49 EUR za razdoblje od 10.05.2012. do 14.05.2012.
-14,58 EUR za razdoblje od 10.06.2012. do 17.06.2012.
-14,44 EUR za razdoblje od 10.07.2012. do 19.07.2012.
-14,42 EUR za razdoblje od 10.08.2012. do 22.08.2012.
-14,19 EUR za razdoblje od 10.09.2012. do 18.09.2012.
-14,40 EUR za razdoblje od 10.10.2012. do 17.10.2012.
-14,49 EUR za razdoblje od 10.11.2012. do 11.11.2012.
-14,45 EUR za razdoblje od 10.12.2012. do 13.12.2012.
-14,18 EUR za razdoblje od 10.01.2013. do 16.01.2013.
-14,26 EUR za razdoblje od 10.02.2013. do 12.02.2013.
-14,42 EUR za razdoblje od 10.03.2013. do 21.03.2013.
-14,53 EUR za razdoblje od 10.04.2013. do 15.04.2013.
-14,09 EUR za razdoblje od 10.05.2013. do 20.05.2013.
-14,15 EUR za razdoblje od 10.06.2013. do 23.06.2013.
-14,08 EUR za razdoblje od 10.07.2013. do 28.07.2013.
-14,18 EUR za razdoblje od 10.08.2013. do 20.08.2013.
-14,41 EUR za razdoblje od 10.09.2013. do 01.10.2013.
-14,30 EUR za razdoblje od 10.10.2013. do 21.10.2013.
-14,35 EUR za razdoblje od 10.11.2013. do 18.11.2013.
-14,46 EUR za razdoblje od 10.12.2013. do 30.12.2013.
-14,46 EUR za razdoblje od 10.01.2014. do 26.01.2013.
-14,58 EUR za razdoblje od 10.02.2014. do 23.02.2014.
-14,46 EUR za razdoblje od 10.03.2014. do 29.04.2014.
-14,46 EUR za razdoblje od 10.04.2014. do 29.04.2014.
-14,41 EUR za razdoblje od 10.05.2014. do 27.05.2014.
-14,44 EUR za razdoblje od 10.06.2014. do 30.06.2014.
-14,53 EUR za razdoblje od 10.07.2014. do 22.07.2014.
-14,58 EUR za razdoblje od 10.08.2014. do 17.08.2014.
VI Odbija se tužiteljica s dijelom tužbenog zahtjeva za isplatom zakonske zatezne kamate na u točki III izreke dosuđene iznose od:
- 4,04 EUR za razdoblje od 10.2.2008. do 11.02.2008.
- 5,21 EUR za razdoblje od 10.03.2008. do 12.03.2008.
- 3,68 EUR za razdoblje od 10.04.2008. do 17.04.2008.
- 0,24 EUR za razdoblje od 10.05.2008. do 18.05.2008.
- 1,56 EUR za razdoblje od 10.06.2008. do 17.06.2008.
- 1,42 EUR za razdoblje od 10.07.2008. do 17.07.2008.
- 0,89 EUR za razdoblje od 10.08.2008. do 19.08.2008.
- 2,12 EUR za razdoblje od 10.09.2008. do 16.09.2008.
- 8,38 EUR za razdoblje od 10.10.2008. do 17.10.2008.
- 9,52 EUR za razdoblje od 10.11.2008. do 17.11.2008.
- 9,05 EUR za razdoblje od 10.12.2008. do 18.12.2008.
- 17,17 EUR za razdoblje od 10.01.2009. do 18.01.2009.
- 18,56 EUR za razdoblje od 10.02.2009. do 19.02.2009.
- 13,45 EUR za razdoblje od 10.03.2009. do 19.03.2009.
- 14,71 EUR za razdoblje od 10.04.2009. do 21.04.2009.
- 15,18 EUR za razdoblje od 10.05.2009. do 17.05.2009.
- 13,04 EUR za razdoblje od 10.06.2009. do 14.06.2009.
- 13,20 EUR za razdoblje od 10.07.2009. do 15.07.2009.
- 12,21 EUR za razdoblje od 10.08.2009. do 17.08.2009.
- 13,75 EUR za razdoblje od 10.09.2009. do 14.09.2009.
- 12,01 EUR za razdoblje od 10.10.2009. do 15.10.2009.
- 13,01 EUR za razdoblje od 10.11.2009. do 15.11.2009.
- 12,64 EUR za razdoblje od 10.12.2009. do 16.12.2009.
- 16,38 EUR za razdoblje od 10.01.2010. do 13.01.2010.
- 18,76 EUR za razdoblje od 10.02.2010. do 14.02.2010.
- 18,26 EUR za razdoblje od 10.03.2010. do 14.03.2010.
- 21,07 EUR za razdoblje od 10.04.2010. do 21.04.2010.
- 24,82 EUR za razdoblje od 10.05.2010. do 16.05.2010.
- 26,61 EUR za razdoblje od 10.06.2010. do 17.06.2010.
- 32,54 EUR za razdoblje od 10.07.2010. do 13.07.2010.
- 27,40 EUR za razdoblje od 10.08.2010. do 11.08.2010.
- 40,89 EUR za razdoblje od 10.09.2010. do 14.09.2010.
- 34,87 EUR za razdoblje od 10.10.2010. do 14.10.2010.
- 36,26 EUR za razdoblje od 10.11.2010. do 14.11.2010.
- 42,31 EUR za razdoblje od 10.12.2010. do 13.12.2010.
- 45,46 EUR za razdoblje od 10.01.2011. do 13.01.2011.
- 40,66 EUR za dan10.02.2011.
- 43,27 EUR za dan10.03.2011.
- 42,54 EUR za razdoblje od 10.04.2011. do 14.04.2011.
- 46,84 EUR za razdoblje od 10.05.2011. do 15.05.2011.
- 57,31 EUR za razdoblje od 10.06.2011. do 19.06.2011.
- 66,39 EUR za razdoblje od 10.07.2011. do 14.07.2011.
- 69,90 EUR za razdoblje od 10.08.2011. do 18.08.2011.
- 59,66 EUR za razdoblje od 10.09.2011. do 20.09.2011.
- 53,93 EUR za razdoblje od 10.10.2011. do 20.10.2011.
- 54,55 EUR za razdoblje od 10.11.2011. do 22.11.2011.
- 57,88 EUR za razdoblje od 10.12.2011. do 21.12.2011.
- 61,18 EUR za razdoblje od 10.01.2012. do 22.01.2012.
- 61,66 EUR za razdoblje od 10.02.2012. do 13.02.2012.
- 59,99 EUR za razdoblje od 10.03.2012. do 18.03.2012.
- 60,50 EUR za razdoblje od 10.04.2012. do 22.04.2012.
- 60,69 EUR za razdoblje od 10.05.2012. do 14.05.2012.
- 61,95 EUR za razdoblje od 10.06.2012. do 17.06.2012.
- 59,99 EUR za razdoblje od 10.07.2012. do 19.07.2012.
- 59,72 EUR za razdoblje od 10.08.2012. do 22.08.2012.
- 56,28 EUR za razdoblje od 10.09.2012. do 18.09.2012.
- 59,36 EUR za razdoblje od 10.10.2012. do 17.10.2012.
- 60,73 EUR za razdoblje od 10.11.2012. do 11.11.2012.
- 60,03 EUR za razdoblje od 10.12.2012. do 13.12.2012.
- 56,21 EUR za razdoblje od 10.01.2013. do 16.01.2013.
- 57,30 EUR za razdoblje od 10.02.2013. do 12.02.2013.
- 59,58 EUR za razdoblje od 10.03.2013. do 21.03.2013.
- 61,31 EUR za razdoblje od 10.04.2013. do 15.04.2013.
- 54,83 EUR za razdoblje od 10.05.2013. do 20.05.2013.
- 55,81 EUR za razdoblje od 10.06.2013. do 23.06.2013.
- 54,72 EUR za razdoblje od 10.07.2013. do 18.07.2013.
- 56,15 EUR za razdoblje od 10.08.2013. do 20.08.2013.
- 59,54 EUR za razdoblje od 10.09.2013. do 01.10.2013.
- 57,86 EUR za razdoblje od 10.10.2013. do 21.10.2013.
- 58,63 EUR za razdoblje od 10.11.2013. do 18.11.2013.
- 60,20 EUR za razdoblje od 10.12.2013. do 30.12.2013.
- 60,20 EUR za razdoblje od 10.01.2014. do 26.01.2014.
- 61,92 EUR za razdoblje od 10.02.2014. do 23.02.2014.
- 60,26 EUR za razdoblje od 10.03.2014. do 29.04.2014.
- 60,26 EUR za razdoblje od 10.04.2014. do 29.04.2014.
- 59,53 EUR za razdoblje od 10.05.2014. do 27.05.2014.
- 60,00 EUR za razdoblje od 10.06.2014. do 30.06.2014.
- 61,21 EUR za razdoblje od 10.07.2014. do 22.07.2014.
- 62,14 EUR za razdoblje od 10.08.2014. do 17.08.2014.
VII Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 2.031,81 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 30.03.2026. godine, kao dana presuđenja, do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.
VIII Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 250,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30.03.2026. godine, kao dana presuđenja, do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi navodi da je sa tuženikom dana 10.07.2007. godine sklopila Ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila broj 3210198301 (dalje: Ugovor o kreditu), prema kojem joj je tuženik kao kreditor odobrio i stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 17.872,91 CHF u kunskoj protuvrijednosti. Navodi da je pored iznosa glavnice prema Ugovoru o kreditu bila dužna tuženiku platiti i redovnu kamatu, koja je tijekom postojanja obveze po Ugovoru o kreditu bila promjenjiva temeljem Odluke o kamatnim stopama tuženika, a na dan sklapanja ugovora iznosila je 5,20% godišnje.
2. Ističe da je za trajanja otplate kredita redovna (ugovorna) kamatna stopa jednostranom odlukom tuženika mijenjana na štetu tužiteljice. Kako je tužiteljica zbog ugovorene promjenjive redovne kamatne stope plaćala povećane iznose anuiteta, to ista ističe, pozivajući se na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj P-1401/12 od 04.07.2013. godine, koja je u dijelu koji se odnosi na ugovaranje kamatne stope u odnosu na tuženika potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. broj Pž-7129/13-4 od 13.6.2014. godine (donesenim u kolektivnom sporu između tužitelja "Potrošač" – Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača i 8 tuženih banaka, između kojih je i tuženik), kako su u predmetnom Ugovoru o kreditu korištene ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u dijelu da je ugovorena kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovoru o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika (dio odredbe čl. 2. predmetnog Ugovora o kreditu), a da prije sklapanja predmetnog Ugovora kreditu i u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu tuženik i tužiteljica nisu pojedinačno pregovarali i utvrdili parametre i metode izračuna za promjenu kamatne stope, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, na štetu tužiteljice u odnosu na tuženika.
3. Slijedom navedenog, tužiteljica navodi kako je, na temelju nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi, povećanjem kamatne stope jednostranom odlukom tuženika na strani tuženika došlo do stjecanja bez osnove, tako da je tužbenim zahtjevom postavljenim u tužbi tužiteljica tražila da sud: utvrdi ništetnom odredbu čl. 2 predmetnog Ugovora o kreditu u dijelu kojim je određeno da je redovna kamatna stopa promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora (tuženika) te je od tuženika tražila povrat odnosno isplatu svih preplaćenih iznosa s osnova povećanja redovne kamatne stope jednostranom odlukom tuženika u iznosu od 15.000,00 kn (sada 1.990,84 EUR) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10.07.2007. godine do isplate, sve uz naknadu parničnog troška tužiteljici sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate.
4. Tužiteljica nadalje, u podnesku od 28.11.2019. godine, pozivajući se na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj P-1401/12 od 04.07.2013. godine (donesenu u kolektivnom sporu između tužitelja "Potrošač" – Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača i 8 tuženih banaka, između kojih je i tuženik), koja je u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. broj Pž-6632/17 od 14.06.2018. godine, ističe da je u spomenutom kolektivnom sporu utvrđeno, između ostalog, i da je tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.
5. Slijedom navedenog, tužiteljica navodi kako je, na temelju nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF, povišenjem tečaja švicarskog franka, na strani tuženika došlo do stjecanja bez osnove pa je stoga podneskom od 28.11.2019. godine preinačila tužbeni zahtjev tako da je uz tužbeni zahtjev iz tužbe
1 0
postavila i tužbeni zahtjev kojim traži da sud utvrdi ništetnim i bez pravnog učinka dio odredbi čl. 1. i 2. predmetnog Ugovora o kreditu kojima je ugovorena valutna klauzula u CHF te da joj sud isplati razliku više plaćenog na ime valutne klauzule u CHF u iznosu od 20.000,00 kn (sada 2.654,46 EUR) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10.07.2007. godine do isplate.
6. Tuženik se usprotivio preinaci tužbe iz podneska tužiteljice od 28.11.2019. godine, a ovaj sud je, usprkos protivljenju tuženika, na pripremnom ročištu održanom 01.02.2022. godine dozvolio tu preinaku tužbe smatrajući, sukladno čl. 190. st. 3. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07,84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP) da je isto svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama, uzimajući pri tome u obzir i da je tužiteljica podneskom od 28.11.2019. godine preinačila tužbu prije zaključenja prethodnog postupka (koji je u ovoj pravnoj stvari zaključen upravo na pripremnom ročištu održanom 01.02.2022. godine), a što je u skladu s čl. 190. st.1.ZPP-a.
7. Tužiteljica je, nakon provedenog financijskog vještačenja, konačno postavila tužbeni zahtjev na ročištu za glavnu raspravu održanom 8.9.2025.godine navodeći kako u pogledu utvrđenja ništetnosti ostaje kod tužbenog zahtjeva kako je preciziran podneskom od 28.11.2019., dok u pogledu tužbenog zahtjeva za isplatu ostaje kod tužbenog zahtjeva kako je preciziran podneskom od 29.4.2024., zaprimljenog na sud putem e komunikacije 30.4.2024.godine, iz čega proizlazi da tužiteljica konačno postavljenim tužbenim zahtjevom traži da sud:
1) utvrdi ništetnim i bez pravnog učinka odredbe predmetnog ugovora o kreditu u dijelu čl. 2 kojim je redovna kamatna stopa promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora (tuženika), a koja odredba glasi: "…i redovnu kamatnu stopu koja je promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora" te u dijelu čl. 1. i čl. 2. predmetnog Ugovora o kreditu kojim je ugovorena valutna klauzula u CHF, a koje odredbe glase: "…iznos kredita iz prethodnog stavka korisnik kredita obvezuje se vratiti uz valutnu klauzulu s pripadajućim kamatama…" i "korisnik kredita dužan je kreditoru platiti u anuitetima iznos kredita od 17.872,91 CHF…" (kao u podnesku od 28.11.2019.), 2) naloži tuženiku isplatu iznosa od 965,89 EUR (ranije 7.277,49 kn) po osnovi preplate zbog tuženikove jednostrane promjene redovne kamate stope te iznosa od 3.095,07 EUR (ranije 23.319,78 kn) po osnovi preplate zbog tečajne razlike, sve sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na svaki pojedini utuženi iznos (sve kao u podnesku od 30.4.2024.godine),
3) naloži tuženiku naknadu parničnog troška sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate. (kao u podnesku od 30.4.2024.godine).
8. Tuženik je na ročištu za glavnu raspravu održanom 8.9.2025. godine naveo kako smatra da je tužiteljica na tom ročištu preinačila tužbu obzirom da je u podnesku od 30.4.2024. izostavila deklaratorni tužbeni zahtjev kojim traži utvrđenje ništetnosti, dok je na ročištu 8.9.2025. godine ponovo navela kako ostaje kod tužbenog zahtjeva kojim traži utvrđenje ništetnosti kako je preciziran podneskom od 28.11.2019. Navedenoj preinaci tuženik se usprotivio, a također se usprotivio i preinaci tužbenog zahtjeva iz podneska od 30.4.2024.
9.
Stav je ovog suda da na ročištu za glavnu raspravu održanom 8.9.2025. godine tužiteljica nije preinačila tužbu jer je već iz samog podneska tužiteljice od 30.4.2024. vidljivo da je u tužbenom zahtjevu naveden redni broj 2. kojim se traži isplata iznosa od
1 1
965,89 EUR te redni broj 3. kojim se traži isplata iznosa od 3.095,07 EUR, iz čega proizlazi da je iz tog podneska omaškom izostavljen tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti, koji je trebao biti naznačen pod rednim broj 1., tim više što tužiteljica nikada nije povukla tužbu u dijelu tužbenog zahtjeva na utvrđenje kako je postavljen u podnesku od 28.11.2019. godine. Također, sud smatra da podneskom od 30.04.2024. tužiteljica nije preinačila tužbeni zahtjev na isplatu jer u tom podnesku traži isplatu iznosa od 965,89 EUR s osnove preplate zbog tuženikove jednostrane promjene redovne kamatne stope, što je niži iznos od u tužbi zatraženih 15.000,00 kn (sada 1.990,84 EUR), a također podneskom od 30.04.2024. tužiteljica traži i isplatu iznosa od 3.095,07 EUR s osnove preplate zbog ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, što je niži iznos od iznosa od 20.000,00 kn (sada 2.654,46 EUR) kojeg je tužiteljica tražila s tog osnova kada je taj zahtjev postavila prvi puta u ovom postupku, u svom podnesku od 28.11.2019. godine, a koju preinaku tužbe je sud dozvolio, kako je prethodno obrazloženo. Pri tome, sud ističe kako sniženje tužbenog zahtjeva nije preinaka tužbe, kako to proizlazi iz čl. 191.st.3. ZPP-a te je slijedom navedenog, ovom presudom sud odlučio o konačno postavljenom tužbenom zahtjevu tužiteljice.
10. U odgovoru na tužbu, podnesku od 13.02.2020. godine i daljnjem tijeku postupka tuženik se protivi osnovu i visini tužbenog zahtjeva te ističe prigovor zastare smatrajući da tužba podnesena u kolektivnom sporu na koji se poziva tužiteljica nije prekinula zastaru u ovom pojedinačnom parničnom postupku. Osporava aktivnu legitimaciju tužiteljice u dijelu u kojem tužiteljica nije plaćala dospjele anuitete već ih je plaćala druga osoba pa stoga smatra da tužiteljica ne može tražiti povrat onih iznosa koje je plaćala druga osoba. U odnosu na izmjenu kamatne stope prije Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 112/12, dalje: ZID ZPK/12) odnosno prije 1.1.2013. godine, tuženik navodi da je svaka promjena kamatne stope učinjena u skladu sa zakonom i ugovorom, isključivo u skladu s promjenama tržišnih uvjeta (kako je ugovoreno u čl.2.1. predmetnog ugovora o kreditu) te kako je to određeno čl.5.1. Općih uvjeta poslovanja tuženika koji su bili u primjeni od 1.10.1999. godine, a koji Opći uvjeti čine sastavni dio predmetnog Ugovora o kreditu, kako to proizlazi iz čl.18.J tog Ugovora, iz čega proizlazi da se ne radi o jednostranoj izmjeni redovne kamatne stope od strane tuženika, po pukom nahođenju banke te da je sporna ugovorna odredba o promjeni kamatne stope u skladu sa Zakonom o zaštiti potrošača iz 2003.godine. Nadalje, ukazuje da je i Općim uvjetima promjene kamatnih stopa Zagrebačke banke d.d. u kreditnom poslovanju s domaćim i stranim osobama koji su u primjeni od 1.1.2011. godine određeno da promjena kamatnih stopa ovisi prvenstveno o visini i promjenama tržišnih parametara koji određuju uvjete pod kojima se banka može zadužiti na domaćem i inozemnom tržištu kapitala te da pored utjecaja kretanja tržišnih parametara na promjenu kamatnih stopa utječe i regulatorni trošak poslovanja Banke odnosno financijski efekti promjena zakonske i podzakonske regulative itd. Također, tuženik navodi da je i stupanjem na snagu Općih uvjeta promjene kamatnih stopa Zagrebačke banke d.d. u kreditnom poslovanju s domaćim i stranim osobama koji su u primjeni od 1.1.2013. godine (a koje je tuženik donio sukladno odredbama ZID ZPK/12) određeno da su kamatne stope na kredite sastavljene od varijabilnog i fiksnog dijela, da je varijabilni (promjenjivi) dio kamatne stope ugovoreni parametar čija je promjena neovisna o volji ugovornih strana, a poznat je i jasan klijentima banke, da će se kod kredita sa valutnom klauzulom vezanom uz CHF kao varijabilni element primijeniti šestomjesečni LIBOR za CHF, a da je fiksni (nepromjenjivi) dio kamatne stope određeni ugovoreni broj postotnih poena koji se ne mijenja tijekom otplate kredita te je isti u konkretnom slučaju iznosio 7,485 postotnih poena, a o čemu je tuženik obavijestio tužiteljicu obaviješću od 8.1.2013. godine. Nadalje,
1 2
ističe kako je valutna klauzula izrijekom zakonom dopuštena te legitimna ugovorna odredba. Nakon što je valutna klauzula valjano ugovorena, tuženik smatra da ista ne može postati ništetnom zbog kretanja tečaja kune prema stranoj valuti tijekom trajanja ugovornog odnosa. Naime, kretanje tečaja kune prema nekoj stranoj valuti ne može se smatrati protivnim Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva pa ne može ni valjanu ugovorenu valutnu klauzulu naknadno učiniti ništetnom. Također, tuženik ističe kako je tečaj CHF prema kuni dugi niz godina bio izuzetno stabilan tako da u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora o kreditu tuženik nije znao niti mogao/morao znati buduće kretanje odnosno za rast tečaja CHF kao i da je tužiteljica, kao korisnica kredita, bila upoznata s valutnim rizikom, što proizlazi iz čl. 18.P predmetnog Ugovora o kreditu u kojem je navedeno da korisnik kredita pristaje na sve rizike i učinke koji mogu proizaći iz promjene tečajnih odnosa nastalih za vrijeme postojanja ovog Ugovora. Također, vezano uz deklaratorni tužbeni zahtjev na utvrđenje tuženik isti osporava navodeći da tužiteljica ničim ne obrazlaže, niti ne dokazuje zašto bi odredbe dijela čl. 1. i čl. 2. predmetnog Ugovora o kreditu za koje se traži utvrđenje ništetnosti, bile ništetne, ističe kako su te odredbe opće prihvaćene u pravnom prometu te da se bez tih odredbi ugovor o kreditu uopće ne može sklopiti. Nadalje, tuženik osporava da se radi o potrošačkom kreditu jer tužiteljica nije dokazala da je potrošač. Također, tuženik se protivi utuženom tijeku zatezne kamate te predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška tuženiku sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate.
11. U tijeku dokaznog postupka, sud je izvršio uvid u: Ugovor o kreditu broj 3210198301 od 10.07.2007. godine, vjenčani list od 01.02.2011. obavijest tuženika od 8.1.2013. godine, otplatni plan, promet po predmetnom kreditu sa specifikacijom uplata, pregled promjena kamatnih stopa po predmetnom kreditu od 08.07.2019.godine, tuženikove Opće uvjete poslovanja koji su u primjeni od 1.10.1999. godine, Opće uvjete promjene kamatnih stopa Zagrebačke banke d.d. u poslovanju s domaćim i stranim fizičkim osobama koji su u primjeni od 1.1.2013. godine, proveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za financije, računovodstvo i vrijednosne papire RG iz Darfin d.o.o. te je izvršen uvid u ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.
12. Iako je na pripremnom ročištu održanom 01.02.2022. godine, sud odredio da će provesti dokaz saslušanjem tužiteljice i pozvao ju radi saslušanja na ročište za glavnu raspravu održano 11.09.2023., sud ipak nije proveo dokaz saslušanjem tužiteljice jer tužiteljica na to ročište nije pristupila te je punomoćnik tužiteljice na tom ročištu odustao od dokaznog prijedloga za saslušanjem tužiteljice kao parnične stranke, a sud prema čl. 7. st. 1. ZPP-a provodi samo dokaze predložene po strankama, osim ako se ne radi o nedopuštenim raspolaganjima iz čl. 3. st. 3. ZPP-a, o čemu u konkretnom slučaju nije riječ. Također, sud nije proveo dokaz saslušanjem svjedoka CG (supruga tužiteljice) obzirom da je tužiteljica taj dokazni prijedlog predložila tek u podnesku od 20.07.2024. godine, dakle nakon zaključenja prethodnog postupka, a ne radi se o situaciji iz čl. 299. st.2 ZPP-a.
13. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, cijeneći sve provedene dokaze, sukladno čl. 8. ZPP-a, u njihovoj ukupnosti i svaki zasebno, ovaj sud smatra konačno postavljeni tužbeni zahtjev djelomično osnovanim.
14. Među strankama je nesporno da je dana 10.07.2007. godine između tužiteljice i tuženika sklopljen ugovor o kreditu u kojem se glavnica kredita veže uz valutu švicarskog
1 3
franka te da se radilo o kreditu s ugovorenom promjenjivom kamatnom stopom u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika, time da je početna kamatna stopa ugovorena u visini 5,20% godišnje. Isto tako nije sporno da je tijekom otplate kredita početno ugovorena kamatna stopa mijenjana na više sukladno Odluci o kamatnim stopama tuženika, kao i da je za vrijeme otplate kredita tečaj švicarskog franka rastao.
15. Sporno je jesu li promjene ugovorene kamatne stope sukladno tuženikovoj Odluci o kamatnim stopama bile u skladu sa odredbama zakona koji su uređivali pitanje zaštite potrošača tj. radi li se o nepoštenim i ništetnim ugovornim odredbama. Također, sporno je jesu li nepoštene, a slijedom toga i ništetne ugovorne odredbe predmetnog ugovora o kreditu kojima je ugovorena valutna klauzula prema kojoj se glavnica kredita i otplata kredita veže uz tečaj švicarskog franka te posljedično tome da li je, zbog primjene odredbi o promjeni ugovorene kamatne stope sukladno tuženikovoj Odluci o kamatnim stopama te primjeni ugovornih odredbi kojima je ugovorena valutna klauzula prema kojoj se glavnica kredita i otplata kredita veže uz tečaj švicarskog franka, na strani tuženika došlo do stjecanja bez osnove. Nadalje je sporno je li predmetni ugovor o kreditu potrošački ugovor te da li tužiteljica ima status potrošača Dakle, sporna je osnova tužbenog zahtjeva, kao i visina istog. Sporno je i je li nastupila zastara te je sporan utuženi tijek zatezne kamate.
16. U ocjeni osnovanosti tužbenog zahtjeva ovaj sud prihvaća kao osnovane navode tužiteljice. To iz sljedećih razloga. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P- 1401/2012. od 4. srpnja 2013. godine u odnosu na tuženika utvrđeno je da je povrijedio kolektivne interese i prava potrošača kao korisnika kredita, zaključujući u razdoblju od 01.travnja 2005. godine do 31. prosinca 2008. godine, ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja tih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim bitnim parametrima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je pak imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača točnije protivno čl. 81, 82 i 90 (NN 96/03) te kasnije protivno odredbama važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/07, 79/09, 89/09 i 133/09) i to čl. 96 i 97 tog Zakona te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Spomenutom presudom utvrđeno je i to da su povrijeđeni kolektivni interesi i prava potrošača, korisnika kredita, u ugovorima o kreditu zaključenim u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. godine, u kojima su korištene ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu sa jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora sa korisnicima kreditnih usluga se nije pojedinačno pregovaralo i ugovorom utvrdilo egzaktne parametre i metodu izračunatih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača.
17. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. godine potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P- 1401/2012. od 4. srpnja 2013. godine u odnosu na tuženika u dijelu kojim je utvrđeno da je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. godine povrijedio kolektivne
1 4
interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu sa jednostranom odlukom banke, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja je ništetna.
18. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17 od 14.6.2018. godine potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P- 1401/2012. od 4. srpnja 2013. godine u odnosu na tuženika u dijelu kojim je utvrđena ništetnost odredbi ugovora o kreditu u razdoblju od 01.travnja 2005. godine do 31. prosinca 2008. godine, kojima se ugovarala valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a to iz razloga što se o takvim odredbama nije pojedinačno pregovaralo niti je tuženik potrošača u cijelosti informirao o svim bitnim parametrima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je pak suprotno načelu savjesnosti i poštenja, prouzročilo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve isključivo na štetu potrošača.
19. Navedene odluke i pravna stajališta potvrdio je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj Rev 2221/18 od 3.9.2019. godine. Navedenom presudom u cijelosti su potvrđena ranija utvrđenja iz spora kolektivne pravne zaštite o tome kako su banke ugovorile nepoštenu i ništetnu odredbu o valuti CHF, čime je spor kolektivne pravne zaštite pravomoćno okončan i to na način da su i odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi (odredba o cijeni kredita) kao i odredba o valuti švicarski franak (odredba o predmetu) utvrđene nepoštenim i ništetnim.
20. Navedenim sudskim odlukama utvrđeno je da je tuženik znao za opisani rizik koji sa sobom nosi švicarski franak kao valuta utočišta, a nije na adekvatan način, usprkos svijesti o tome da potrošači to ne znaju i da im je zbog toga odredba kojom je glavnicu vezao za švicarski franak nerazumljiva, o trome obavijestio potrošače, na način da svaki potrošač dobije i razumljivo upozorenje kako bi na temelju toga bio u mogućnosti donijeti informiranu odluku hoće li prihvatiti rizik koji nosi odredba kojom se glavnica veže za valutu švicarski franak ili neće. U opisanim okolnostima tuženik nije u odnosu na osobe i interese potrošača postupao obzirno, savjesno, moralno ni pošteno te je u trenutku ugovaranja spornih odredbi kojima se glavnica veže za valutu švicarski franak došlo do značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovorih strana na štetu potrošača. Valja reći da se tužiteljica u traženju pravne zaštite u ovom konkretnom slučaju poziva upravo na utvrđenja navedenih odluka.
21. Isto tako, ugovarajući promjenjivu kamatnu stopu tuženik je postupio nepošteno, a posljedica takvih nepoštenih odredbi je ništetnost, budući da kamate moraju biti određene odnosno odredive u smislu odredbe čl. 269. st. 2. i čl. 272. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05). Naime, ugovorne odredbe gdje se promjena kamatne stope čini zavisnom o Odluci banke je jasna i lako uočljiva, ali nije razumljiva jer visina kamatne stope ovisi isključivo o odluci banke, dakle jedne ugovorne strane. Odredba o promjeni kamatne stope je odlučujuća ugovorna odredba i ona je u ovom slučaju zavisna isključivo o odluci jednog ugovaratelja i to tuženika, bez istovremeno jasno određenih uvjeta promjenjivosti i referentne stope za koju se veže promjena, pa stoga predmetna odredba Ugovora kojom se određuje visina promjenjive kamatne stope uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice te dovodi do toga da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika, a dužnik svaku promjenu ne može predvidjeti niti provjeriti. Stoga se radi o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka na
1 5
štetu tužiteljice jer je tuženik onemogućio utjecaj druge ugovorne strane na visinu kamata. Osim toga valja reći i to da su sukladno ZOO-u stranke u zasnivanju obveznih odnosa i u ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa, dužne pridržavati se načela savjesnosti i poštenja odnosno da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, vodeći računa o smislu i svrsi obveznog odnosa, a mjerilom ponašanja se ocjenjuje ponašanje prosječnog potrošača s jedne strane te urednog i savjesnog gospodarstvenika, kada je riječ o profesionalnoj djelatnosti s druge strane. Stoga su odredbe ugovora kojima se promjena kamatne stope čini zavisnom samo o odluci banke nepoštene i ništetne.
22. Pri tome ovaj sud ističe kako je stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz presude posl. broj Revt-249/14 od 09.04.2015. godine donesene u kolektivnom sporu da banke kao legalne novčarske institucije čiji je krajnji cilj ostvarivanje zarade imaju legitimno pravo da u ugovorima o kreditu ugovaraju promjenjivu kamatnu stopu, koja je s aspekta isplativosti njihovog poslovanja nužnost (posebno kada se radi o Ugovorima o kreditu koji se sklapaju na duže vremensko razdoblje), a sve s obzirom na brojne ekonomske čimbenike koji izravno ili neizravno utječu na određivanje njezine visine. Međutim isto tako banke kao dobri i odgovorni gospodarstvenici trebaju imati drugačiji pristup prema potrošačima prilikom ugovaranja promjenjive kamatne stope. Banke, a tako i tuženik kao visoko specijalizirane novčarske ustanove čiji predmet poslovanja je novac kojeg plasiraju potrošačima u vidu raznih novčarskih "proizvoda", dužni su nudeći svoje proizvode maksimalno odgovorno pristupiti svakom pojedinom potrošaču i pomoći mu da u okviru zakonom dopuštenih mogućnosti se koristi njihovim uslugama, ali nikada na štetu potrošača. Znanje i iskustvo banaka u kreditnom poslovanju u odnosu na znanje o tim poslovima potrošača je toliko superiorno da je nemjerljivo. Upravo zato je tuženik bio dužan svakog potrošača, pa tako i tužiteljicu, ozbiljno informirati o smislu i sadržaju odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i skrenuti joj pozornost na parametre o kojima ovisi kamatna stopa u budućem razdoblju trajanja kredita, što međutim tuženik nije učinio na valjan način, zadovoljivši se nedorečenim i nerazumljivim formulacijama o promjenjivoj kamatnoj stopi iz unaprijed formuliranog standardnog ugovora, koja je kao takva potrošačima ostala potpuno nerazumljiva, a takve su i Odluke o kamatnim stopama.
23. Također, Vrhovni sud Republike Hrvatske je u svom obrazloženju odluke broj Revt 249/14-2 od 09.04.2015. godine u dijelu u kojem se govori o ugovaranju kamatnih stopa, naveo: "To pak znači da unatoč tome što odluke tuženih banaka koje su uređivale pitanje promjenljive kamatne stope, uključujući i razloge koji utječu na njezinu promjenu tijekom trajanja kreditnog razdoblja (odluke su potrošačima bile dostupne u poslovnicama tuženih banaka), im nisu mogle biti razumljive. Pri tome treba reći i to da razlozi za promjenljivost kamatne stope, a kako su prikazani u odlukama tuženih banaka, doista, se ne mogu smatrati načelnim i objektivnim kriterijima koji bi trebali omogućiti potrošaču da provjeri opravdanosti razloga za promjenu kamatne stope tijekom razdoblja trajanja kredita."
24. Odredba čl. 502.c ZPP-a propisuje direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i pravu potrošača i obvezuje sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača mogu pozvati na utvrđenja iz pravomoćne presude kojim je prihvaćen zahtjev postavljen u kolektivnoj tužbi. Nadalje, i prema odredbi čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/14, 110/15, 14/19, dalje: ZZP/14), koja odredba je identična odredbi čl. 138a ZZP/07, kao i prema odredbi čl.126. Zakona o zaštiti potrošača (NN 19/22) odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih prava i interesa
1 6
potrošača, u smislu postojanja povrede propisa zaštitite potrošača, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi povrata preplaćenih anuiteta kredita, a koje preplata je uzrokovana postupanjem tuženika.
25. I odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-5458/21 od 30. lipnja 2022. godine utvrđeno je, kako to navodi Ustavni sud RH: "…da su u kolektivnom sporu, na temelju tamo izvedenih prikladnih dokaza, pravomoćno utvrđene slijedeće okolnosti: nerazumljivost osporenih ugovornih odredaba prosječnom potrošaču zbog izostanka odgovarajućih obavijesti potrošačima u općim informacijama koje su kroz opće ili tržišne komunikacije davale banke; nemogućnost pojedinačnog pregovaranja o njihovom sadržaju te posljedično tome postojanje znatne neravnoteže u međusobnim pravima i obvezama." U navedenoj odluci Ustavni sud se poziva i na svoj predmet broj U-III- 1170/2021 navodeći da je u tom predmetu odbačen kao očito neosnovan prigovor banke da joj je povrijeđeno pravo na jednakost oružja neizvođenjem dokaza na okolnost pojedinačnog pregovaranja o sadržaju standardnog (formularnog) ugovora, odnosno okolnost je li potrošač mogao utjecati na ili mijenjati sadržaj unaprijed pripremljenih standardnih odredaba ugovora o kreditu i to stoga jer su te okolnosti pravomoćno utvrđene u kolektivnom sporu i stoga se, uslijed primjene čl. 502.c ZPP-a, na te okolnosti ne mogu ponovno izvoditi dokazi u pojedinačnom potrošačkom sporu. Dakle, o svim prethodno navedenim okolnostima koje spominje Ustavni sud Republike Hrvatske u citiranim odlukama odnosno predmetima, sukladno čl. 502.c ZPP-a, ne mogu se ponovno izvoditi dokazi u ovom pojedinačnom parničnom postupku.
26. Nadalje iz odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-5458/21 od 30.6.2022. godine proizlazi da predmet kolektivnog spora i dokazivanja u tom postupku nisu bile obavijesti koje su dane određenim potrošačima u predugovornoj fazi sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu, kao i da je u pojedinačnoj potrošačkoj parnici teret dokaza o obaviještenosti potrošača u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora na tuženiku te da stoga banka (tuženik) može predložiti da se na okolnost obavijesti određenom potrošaču prije sklapanja konkretnog ugovora ispita zaposlenik banke koji je sudjelovao u sklapanju tog ugovora.
27. Međutim, u ovom parničnom postupku sud nije kao svjedoka saslušao zaposlenika banke koji je sudjelovao u predugovornoj fazi i fazi zaključenja predmetnog ugovora o kreditu jer tuženik nije predložio njegovo saslušanje, a sud, sukladno čl. 7. ZPP-a, može izvoditi samo dokaze koje su stranke predložile, osim ako se ne radi o situaciji iz čl. 3. st. 3. ZPP-a, što u ovom predmetu nije slučaj.
28. Kako se u konkretnom slučaju tužiteljica dakle poziva upravo na pravno utvrđenje iz pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj P-1401/12 od 04.07.2013. godine, donesene u kolektivnom sporu, kojom je utvrđeno da je tuženik povrijedio prava i interese potrošača koji su korisnici kredita (dakle i tužiteljica), a u kojima je koristio ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovarao promjenjivost kamatne stope, a da nije potrošače (među kojima je i tužiteljica) u cijelosti informirao o parametrima bitnim za donošenje takve odluke o promjeni kamatne stope, kao i da su ništetne i nepoštene odredbe kojima je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, to je u ovom parničnom postupku nepotrebno posebno analizirati tvrdnje tuženika o razlozima promjene kamatne stope, odnosno o kriterijima i parametrima koji su utjecali na takvu promjenu, kao i tvrdnje vezane za rizik rasta valute CHF, uzimajući u obzir da je Trgovački sud u Zagrebu u navedenoj odluci upravo takve odredbe ugovora,
1 7
odnosno takvu praksu u ugovorima o kreditu, pravomoćno već utvrdio ništetnim, a tuženik nije predložio saslušati kao svjedoka zaposlenika banke koji je osobno sudjelovao u predugovornoj fazi i fazi zaključenja predmetnog ugovora o kreditu sa tužiteljicom, tako da ovaj sud smatra da na temelju provedenih dokaza nije utvrđeno da bi tuženik u predugovornoj fazi i prilikom zaključenja predmetnog ugovora o kreditu tužiteljicu informirao o parametrima promjene kamatne stope i rizicima fluktuacije tečaja švicarskog franka. Slijedom navedenog, stav je ovog suda da ne može postojati utvrđena ništetnost i nepoštenost pojedinih odredbi potrošačkog ugovora u kolektivnom sporu, a da istodobno ne postoji ništetnost i nepoštenost takvih odredbi u pojedinačnom postupku u odnosu na istovrsni ugovor u kojem je tužiteljica bila potrošač.
29. Da tužiteljica ima status potrošača proizlazi iz činjenice da je predmetni ugovor o kreditu sa tuženikom zaključila kao fizička osoba. Isto tako, iz Ugovora o kreditu sud je utvrdio da je namjena kredita kupnja vozila iz čega proizlazi da je tužiteljica, kao fizička osoba, sa tuženikom koji ima status trgovca, predmetni Ugovor o kreditu zaključila radi kupnje automobila, dakle, za zadovoljenje svojih osobnih potreba, a tuženik ni na koji način nije dokazao da je tim automobilom tužiteljica obavljala trgovačku, poslovnu, obrtničku ili profesionalnu djelatnost, iz čega proizlazi da tužiteljica ima status potrošača u smislu čl. 3. st. 1. ZZP/03, koji je važio u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora o kreditu, a isto tako i u smislu kasnijeg čl. 3. st. 1. ZZP/07 i čl. 5. st.1. točka 15. ZZP/14 koji su stupili na snagu tijekom otplate predmetnog kredita.
30. Slijedom svega prethodno navedenog ovaj sud smatra da su sporne ugovorne odredbe u dijelu kojima tuženik jednostrano mijenjao visinu ugovorene kamatne stope odnosno temeljem kojih je tužiteljica u obvezi platiti redovnu (ugovorenu) kamatu koja se mijenja sukladno Odluci o kamatnim stopama tuženika, kao i odredbe o valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF tj. kojima se glavnica kredita i otplata kredita veže uz valutu CHF nepoštene ugovorne odredbe u smislu čl. 81. i čl. 82. ZZP/03, da kao takve nisu tužiteljici bile lako razumljive te da nepoštenost tih ugovornih odredbi dovodi do ništavosti istih u smislu čl. 87. st. 1. ZZP/03.
31. Pri tome, vezano uz odredbu čl. 84. ZZP/03, u kojoj je određeno da nije dopušteno ocjenjivati jesu li ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni poštene ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive, ističe da zahtjev iz čl. 84. ZZP/03 prema kojem ugovorna odredba mora biti jasno i razumljivo sastavljena, podrazumijeva ne samo gramatičku razumljivost te odredbe potrošaču, već „… u duhu prakse suda Europske unije, ocjena je li neka ugovorna odredba sastavljena jasno i razumljivo, nalaže da se pri sklapanju ugovora o kreditu klijentu transparentno izlože konkretna djelovanja i učinak svih faktora koji utječu na kreditnu zaduženost, a sve uz predočenje točnih i razumljivih kriterija na temelju kojih potencijalni korisnik kredita može procijeniti ukupne posljedice koje će za njega proizaći sklapanjem ugovora o kreditu.“ (tako VSRH u rješenju broj Revt-575/16 od 3.10.2017. godine), a tuženik u ovom parničnom postupku nije dokazao da je postupio na opisani način. Nadalje, u presudi Suda Europske unije, poslovni broj C-186/16, od 20. rujna 2017., u predmetu Ruxandra Paula G i dr. protiv Banca Romaneasca SA, stoji da čl. 4., st. 2. Direktive 93/13 treba tumačiti da zahtjev prema kojem ugovorna odredba mora biti jasno i razumljivo sastavljena podrazumijeva da u slučaju ugovora o kreditu, financijske institucije moraju korisnicima kredita pružiti dovoljno informacija kako bi mogli donositi razborite i informirane odluke. U tom pogledu taj zahtjev znači da ugovornu odredbu prema kojoj se zajam mora vratiti u istoj valuti kao u onoj u kojoj je ugovor o zajmu sklopljen, potrošač mora razumjeti na
1 8
formalnoj i gramatičkoj razini, ali također u pogledu njezina konkretnog dosega, u smislu da prosječan potrošač koji je uredno obaviješten i postupa s dužnom pažnjom i razboritošću može ne samo znati za mogućnost aprecijacije ili deprecijacije strane valute u kojoj je ugovor o zajmu sklopljen, kao i za mogućnost promjene ugovorene kamatne stope, već mora i procijeniti potencijalne znatne ekonomske posljedice koje bi takva odredba mogla imati za njegove financijske obveze, a što tuženik nije dokazao.
32. Nadalje, vezano uz navode tuženika da je od 1.1.2013. godine mijenjao kamatnu stopu sukladno ZID ZPK/12, ovaj sud ističe kako u spisu prileži obavijest tuženika o promjeni kamatne stope od 08.1.2013. godine (list 61 spisa). Iz navedene obavijesti, sud je utvrdio da je ista naslovljena na tužiteljicu da je u njoj navedeno da je sukladno ZID ZPK/12 koji nalaže da se visina promjenjive kamatne stope izrazi na temelju parametara koji su jasni i poznati potrošačima, tuženik donio nove Opće uvjete promjene kamatnih stopa Zagrebačke banke d.d. u kreditnom poslovanju s domaćim i stranim fizičkim osobama koji su u primjeni od 1.1.2013. godine, da u skladu s novim Općim uvjetima se promjenjive kamatne stope sastoje od varijabilnog i fiksnog djela, time da je varijabilni dio kamatne stope parametar koji udovoljava novo propisanim zakonskim uvjetima, a fiksni dio kamatne stope je određeni postotak koji se ne mijenja tijekom korištenja odnosno otplate kredita. Nadalje je u citiranoj obavijesti od 8.1.2013. godine navedeno da u usklađenju svog poslovanja, tuženik ne mijenja visinu kamatnih stopa koje su zatečene na dan 31.12.2012. godine te da kamatna stopa po predmetnom ugovoru o kreditu na dan 1.1.2013. godine ostaje nepromijenjena te iznosi 7,55%, a prema novim uvjetima određivanja kamatne stope sastoji se od varijabilnog dijela kamatne stope koji se izražava kao 6M LIBOR za CHF i koji na dan 31.12.2012. godine iznosi 0,065 postotnih poena te fiksnog dijela koji iznosi 7,485 postotnih poena.
33. Sud ističe kako je odredba o 6M LIBOR-u za CHF, kao parametru za izračun promjenjivog dijela kamatne stope u predmetnom Ugovoru (koji je sklopljen prije stupanja na snagu ZID ZPK/12), temeljem Općih uvjeta promjene kamatnih stopa Zagrebačke banke d.d. u kreditnom poslovanju s domaćim i stranim fizičkim osobama koji su u primjeni od 1.1.2013. godine, zakonita i usklađena s odredbom čl. 5. ZID ZPK/12. Definiranjem 6M LIBOR-a za CHF kao parametra koji prati, u kontekstu donošenja odluke o korekciji kamatne stope, banka (tuženik) je stekla pravo taj parametar uvrstiti u ugovor umjesto ništetne odredbe dijela čl. 2. predmetnog Ugovora o kreditu, prema kojoj je redovna kamatna stopa promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika. Međutim, definiranje varijabilnog parametra tj. 6M LIBOR-a za CHF nije samo po sebi dovelo do dopune predmetnog ugovora o kreditu. Naime, ne može se smatrati valjanom ponudom za dopunom ništetne odredbe kada je, umjesto odredbe prema kojoj je ukupna početna kamatna stopa (u koju je uključen i fiksni i varijabilni dio) iznosila 5,20% godišnje, od strane tuženika obaviješću od 8.1.2013.godine tužiteljici, kao potrošaču, ponuđena opcija prema kojoj po predmetnom ugovoru o kreditu, kamatna stopa na dan 1.1.2013. godine ostaje nepromijenjena te iznosi 7,55% godišnje (dakle, više od početno ugovorene kamatne stope od 5,20% godišnje), a prema novim uvjetima određivanja kamatne stope sastoji se od varijabilnog dijela kamatne stope koji se izražava kao 6M LIBOR za CHF i koji na dan 31.12.2012. godine iznosi 0,065 postotnih poena te fiksnog dijela koji iznosi 7,485 postotnih poena (tako i VSRH u presudi i rješenju broj Rev 2967/2017-3 od 4.5.2021. godine).
34. Obzirom na navedeno, ovaj sud smatra da tuženik dostavljanjem tužiteljici citirane obavijesti od 8.1.2013. godine nije otklonio uzrok ništetnosti odredbe čl. 2.
1 9
predmetnog Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je određeno da je redovna kamatna stopa promjenjiva u skladu s tuženikovom Odlukom o kamatnim stopama.
35. Slijedom navedenog, ovaj sud je u točki I izreke ove presude usvojio tužbeni zahtjev kojim tužiteljica traži da se utvrde ništetnim te da ne proizvode pravne učinke odredbe predmetnog Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je iskazana kamatna stopa po Odluci tuženika u čl. 2. predmetnog Ugovora u dijelu koji glasi: "….koja je promjenjiva… u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora", kao i u dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula u CHF sadržana u čl. 1. predmetnog Ugovora u dijelu koji glasi: "… uz valutnu klauzulu…". i čl. 2. predmetnog ugovora u dijelu koji glasi : "… od 17.872,91 CHF…".
36. U točki IV izreke presude tužiteljica je, kao s neosnovanim, odbijena s dijelom tužbenog zahtjeva kojim traži da sud utvrdi ništetnim i bez pravnog učinka odredbu čl. 1. predmetnog Ugovora u dijelu koji glasi: "Iznos kredita iz prethodnog stavka korisnik kredita obvezuje se vratiti…s pripadajućom kamatom…", kao i odredbu čl. 2. predmetnog Ugovora o kreditu u dijelu koji glasi : "Korisnik kredita dužan je kreditoru platiti u anuitetima iznos kredita … i redovnu kamatu…", jer bi u slučaju usvajanja tog dijela tužbenog zahtjeva značilo da ne postoji obveza povrata predmetnog kredita u anuitetima od strane tužiteljice, kao korisnika kredita, tuženiku kao kreditoru, kao i da po predmetnom Ugovoru o kreditu tužiteljica tuženiku nije dužna platiti ikakvu redovnu (ugovornu) kamatu, a što nije bila volja ugovornih strana, kako to proizlazi iz sadržaja predmetnog Ugovora. Naime, kod predmetnog Ugovora o kreditu nije ništetno ugovaranje redovne kamatne stope (koja je u trenutku zaključenja Ugovora iznosila 5,20 % godišnje, kako to proizlazi iz čl. 2. predmetnog Ugovora), obzirom je isto dopušteno prema odredbi čl. 26. ZOO-a već je ništetan način promjene redovne kamatne stope jednostranom odlukom tuženika, kako je prethodno obrazloženo. Također, nije ništetna sama obveza tužiteljice, kao korisnika kredita, vratiti u anuitetima predmetni kredit tuženiku, kao kreditoru, jer je ugovaranje takve obveze dopušteno temeljem čl. 1021. i čl. 1022. st. 2. ZOO-a, već ništetnost postoji samo u onom dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula vezana uz CHF, a kako je prethodno obrazloženo.
37. Valja reći i to da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-2245/17 prihvatio stav suda EU izražen u odluci C-154/15, C-307/15 i C-308/15 te izražava da se smatra da nepoštena ugovorna odredba nije nikada bila ugovorena pa tako ne može imati učinak za potrošača, a utvrđenje da je neka ugovorna odredba nepoštena mora imati za posljedicu ponovno uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se on nalazio da te odredbe nije bilo.
38. Utvrđenjem ugovornih odredaba ništetnim nastaje za potrošača subjektivno pravo na restituciju time da potrošač ima pravo na punu restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba ništetna. Učinak ništetnosti navedenih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi jednostranom odlukom tuženika pretpostavlja pravo tužiteljice na povrat preplaćenih iznosa u odnosu na iznose koje bi tuženiku bila dužna platiti da se od početka otplate do dana konačne otplate kredita primjenjivala početno ugovorena kamatna stopa od 5,20 % godišnje, a isto tako učinak ništetnosti navedenih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF pretpostavlja pravo tužiteljice na povrat preplaćenih iznosa u odnosu na iznose koje bi tuženiku bila dužna platiti da se od
2 0
početka otplate za cijelo vrijeme otplate kredita primjenjivala otplata prema tečaju CHF koji je vrijedio na dan isplate kredita, a sve sukladno odredbi čl. 1111. ZOO-a.
39. U odnosu na istaknuti prigovor zastare, ovaj sud ističe kako se radi o stečenom bez osnove, tako da se primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina iz čl.225. ZOO-a. Stav je ovog suda da je pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (tužba u tom predmetu je podnesena 04.04.2012. godine), prekinuta zastara na temelju čl. 241. ZOO-a te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, a što je u pogledu ništetnosti ugovorne odredbe o načinu promjene ugovorene kamatne stope jednostranom odlukom tuženika, 13.06.2014. godine, kada je donesena presuda Visokog Trgovačkog suda RH, posl. broj Pž-7129/13, a u pogledu vraćanja stečenog bez osnove zbog promjene (povećanja) tečaja švicarskog franka, 14.06.2018. godine, kada je donesena pravomoćna presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. broj Pž-6632/17 tj. kada je pravomoćno okončan prethodno spomenuti postupak po kolektivnoj tužbi u odnosu na ovdje tuženika u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu. Dakle, na temelju čl. 245. st.3. ZOO-a, zastarni rok od 5 godina je za vraćanje stečenog bez osnove uslijed ništetnosti ugovorne odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi počeo iznova teći od 13.06.2014.godine i istekao 13.06.2019. godine, dok je u pogledu stečenog bez osnove zbog ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli taj rok počeo iznova teći 14.06.2018. godine te istekao 14.06.2023. godine, a kako je tužba u ovom predmetu podnesena preporučenom pošiljkom 21.02.2019. godine (što je sud utvrdio u omotnicu na listu 39 spisa), to proizlazi da je tuženikov prigovor zastare neosnovan.
40. Radi odlučivanja o visini tužbenog zahtjeva, sud je proveo dokaz financijskim vještačenjem.
41. U pisanom nalazu i mišljenju od 03.03.2022. godine, financijski vještak je izračunao kako ukupan iznos preplata, uzevši u obzir rast anuiteta zbog rasta kamatne stope u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu te rast tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita, u razdoblju otplate kredita iznosi 30.597,27 kn, od kojeg iznosa preplata na ime promjene kamatne stope iznosi 1.283,69 CHF odnosno 7.277,49 kn primjenom srednjeg tečaj HNB na dan plaćanja, a zbog rasta tečaja iznad tečaja koji je vrijedio na dan isplate kredita preplata iznosi 23.319,78 kn, time da su pojedinačni iznosi preplata vidljivi u Tabelama na stranicama 8 - 11 pisanog nalaza i mišljenja.
42. Na pisani nalaz i mišljenje financijskog vještaka od 03.03.2022. godine tužiteljica nije isticala primjedbe dok je tuženik prigovorio istom navodeći da uzimanje u obzir samo činjenica koje idu u korist tužitelja, a ne i onih koje idu u korist tuženika, nije u skladu s pravilima financijske i pravne struke. Tuženik smatra kako nema podloge za zaključak vještaka da bi aprecijacija bila zahvaćena eventualnom ništetnošću, a deprecijacija ne bi, kao i da nema drugog parametra za izračun tečajne razlike od tečaja važećeg na dan isplate, kao nepromjenjivog, bez parcijalnog uzimanja u obzir samo višeg tečaja u odnosu na tečaj na dan isplate kredita. Razlika se ima računati kao sveukupna razlika tečaja uključujući pozitivne i negativne razlike, a koju sveukupnu razliku (i pozitivnu i negativnu) je financijski vještak prikazao u svom nalazu, na stranici 7, u iznosu od 23.291,84 kn.
43. Ovaj sud prihvaća pisani nalaz i mišljenje financijskog vještaka od 03.03.2022. godine budući da je isti izrađen savjesno, detaljno i objektivno, u skladu sa pravilima
2 1
financijske struke, sukladno zadatku suda te na temelju uvida u relevantnu dokumentaciju i to: predmetni Ugovor o kreditu, pregled promjena kamatnih stopa po predmetnom kreditu, otplatni plan i promet po predmetnom Ugovoru o kreditu sa specifikacijom uplata.
44. Uz navedeno, sud ističe kako pravilo o ex tunc učincima utvrđenja da je pojedina ugovorna odredba nepoštena odnosno ništetna ide u pravcu da ti učinci djeluju unatrag od trenutka sklapanja ugovora. Smatra se da nepoštena ugovorna odredba nikada nije bila ugovorena, tako da ne može imati učinak u odnosu na potrošača. Sudsko utvrđenje nepoštenosti i ništetnosti takve odredbe, mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača, u kojoj bi se on nalazio da navedene odredbe nije bilo, što u konkretnom predmetu znači da je razliku izvršene preplate bilo moguće izračunati jedino kao razliku između početno ugovorene kamatne stope od 5,20 % godišnje iz predmetnog ugovora o kreditu i kasnijih kamatnih stopa povećanih Odlukom o kamatnim stopama tuženika, a razliku izvršene preplate u odnosu na valutnu klauzulu jedino kao razliku između povećanog tečaja švicarskog franka i tečaja koji je vrijedio u vrijeme isplate kredita. Zadatak vještačenja određen je raspravnim rješenjem suda od 01.02.2022. godine imajući u vidu ništetnost odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi i ex tunc učincima ništetnosti tih odredbi. Sud posebice ističe i to da i u okolnostima da švicarski franak nije čitavo vrijeme rastao, neravnoteža između prava i obveza stranaka ne nastaje ostvarenjem postojećeg rizika niti prestaje pod utjecajem sniženja tečaja švicarskog franka već nastaje samim sklapanjem ugovora koji sadrži predmetne odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, a kojim je pojedini potrošač tečajni rizik preuzeo na sebe, ne znajući za njega jer ga banka o tome nije informirala. I da tečaj CHF stvarno nije narastao, neravnoteža koja je prouzročena predmetnom ugovornom odredbom u tipskom ugovoru koji je sastavila banka, unaprijed, bez pojedinačnog pregovaranja, postojala bi. Neravnotežu nije prouzročila promjena tečaja valute CHF i promjena kamatne stope nego ništetne ugovorne odredbe koje su se primjenjivale za cijelo vrijeme otplate kredita.
45. Sud, također, ističe kako tuženik u tijeku ovog postupka ističe materijalnopravni prigovor kojim osporava visinu tužbenog zahtjeva, ali nije postavio protutužbeni zahtjev niti procesnopravni prigovor radi prebijanja, niti materijalnopravni prigovor prijeboja pa je stoga stav ovoga suda da se prilikom odlučivanja o tužbenom zahtjevu ne mogu uzeti u obzir tzv. negativne razlike tj. razdoblja u kojima je tečaj švicarskog franka bio niži od tečaja koji je vrijedio na dan isplate kredita. Pri tome sud ističe kako je čl.323. st. 1. ZOO- a određeno da je u slučaju ništetnosti ugovora, svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, što u procesnom smislu znači postavljanje protutužbenog zahtjeva ili prigovora radi prebijanja na strani tuženika, što je u konkretnoj pravnoj stvari izostalo. Osim toga vezano uz spomenutu odredbu čl.323. st. 1 ZOO-a, ovaj sud smatra da tužiteljica radi toga što je u određenom razdoblju tečaj švicarskog franka bio niži od tečaja koji je vrijedio na dan isplate kredita, nije ništa primila bez osnove već je samo plaćala anuitete u nižem iznosu nego je utvrđeno početnim otplatnim planom. Da li je tuženik radi plaćanja nižih anuiteta zbog nižeg tečaja, eventualno izgubio na dobiti, nije relevantno u ovom parničnom postupku, iz razloga što tuženik takve činjenice u tijeku ovog postupka nije isticao niti predlagao dokaze za isto. Radi navedenog, sud nije uzeo u obzir tzv. negativne razlike, koje je vještak, također, prikazao u svom pisanom nalazu, iako ih prihvaća kao računski točne.
46. Ovaj sud ističe kako je stav ovog suda u pogledu ne uzimanja u obzir tzv. negativnih razlika koje se odnose na razdoblje kada je tečaj CHF bio niži od tečaja na
2 2
dan isplate kredita, istovjetan stavu proširenog vijeća Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetog u odluci Rev-549/2023-4 od 18.12.2023. godine, u kojoj je izričito navedeno: "U slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK – CHF bio manji od tečaja HRK – CHF na dan isplate kredita.". Identičan stav zauzima Vrhovni sud Republike Hrvatske i u odlukama broj Rev-1105/2023-3 od 05.03.2024. i Revd-4340/2023-2 od 7.2.2024. godine.
47. Dakle, na temelju provedenog financijskog vještačenja ovaj sud je utvrdio da preplaćeni (više plaćeni) iznos s osnove ništetnosti ugovornih odredbi o načinu promjene ugovorene kamatne stope jednostranom odlukom tuženika iznosi ukupno 7.277,49 kn odnosno 965,89 EUR dok preplaćeni (više plaćeni) iznos s osnove ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF iznosi 23.319,78 kn odnosno 3.095,07 EUR te navedeni iznosi predstavljaju stečeno bez osnove jer je navedene iznose tuženik stekao od tužiteljice temeljem ništetnih ugovornih odredbi. Stoga tužiteljici na temelju čl. 1111. ZOO-a ovaj sud u točki II izreke ove presude dosuđuje iznos od 965,89 EUR s osnove preplate temeljem ništetnosti ugovornih odredbi o jednostranoj promjeni kamatne stope te u točki III izreke ove presude iznos od 3.095,07 EUR s osnove preplate temeljem ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli.
48. Vezano uz tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužiteljice u dijelu u kojem tužiteljica nije plaćala dospjele anuitete već ih je plaćala druga osoba, ovaj sud ističe kako je iz prometa po kreditu sa specifikacijom uplata vidljivo da je uz tužiteljicu kao platitelj pojedinih anuiteta naznačen CG, a na temelju dopunskog nalaza i mišljenja financijskog vještaka od 09.07.2024. godine utvrđeno je da za anuitete koji su plaćeni uplatama od strane CG, preplata s osnove tuženikove jednostrane promjene kamatne stope iznosi 122,36 CHF , odnosno u kunskoj protuvrijednosti 760,71 kn, što iznosi 100,98 EUR, dok preplata s osnove valutne klauzule u CHF iznosi 2.682,54 kn što iznosi 356,03 EUR, sve prema fiksnom konverzijskom tečaju prema kojem 1 EUR iznosi 7,5345 kn.
49. Međutim stav je ovog suda da je tužiteljica izvršila svoju ugovornu obvezu uplate mjesečnih anuiteta, a je li uplata izvršena osobno od strane tužiteljice ili pak neke treće osobe nije odlučno, jer su uplate izvršene na ime obveze tužiteljice za otplatu predmetnog kredita. U konačnici, kada se uzme u obzir osnovno načelo obveznog prava da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovara za njeno ispunjenje, a tužiteljičina ugovorna obveza isplate predmetnog kredita je nesporno ispunjena to je tužiteljica dokazala svoju aktivnu legitimaciju i za preplatu koja proizlazi iz uplata druge osobe, konkretno CG, tim više što je isti suprug tužiteljice, kako to proizlazi iz vjenčanog lista od 01.02.2011. (list 11 spisa).
50. Dakle, na temelju nalaza i mišljenja financijskog vještaka od 03.03.2022. godine ovaj sud je utvrdio da ukupno preplaćeni (više plaćeni) iznos s osnove ništetnosti ugovornih odredbi o načinu promjene ugovorene kamatne stope jednostranom odlukom tuženika iznosi ukupno 7.277,49 kn odnosno 965,89 EUR dok ukupno preplaćeni (više plaćeni) iznos s osnove ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF iznosi 23.319,78 kn odnosno 3.095,07 EUR te navedeni iznosi predstavljaju stečeno bez
2 3
osnove jer je navedene iznose tuženik stekao od tužiteljice temeljem ništetnih ugovornih odredbi. Stoga tužiteljici na temelju čl. 1111. ZOO-a ovaj sud u točki II izreke ove presude dosuđuje iznos od 965,89 EUR s osnove preplate temeljem ništetnosti ugovornih odredbi o jednostranoj promjeni kamatne stope te u točki III izreke ove presude iznos od 3.095,07 EUR s osnove preplate temeljem ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli.
51. Na svaki pojedini utuženi iznos, tužiteljici bi pripadala zakonska zatezna kamata od dana plaćanja svakog pojedinog utuženog iznosa na temelju čl.1115. ZOO-a, kojom je propisano da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove da se moraju vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to ako je stjecatelj nepošten (nesavjestan) od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Ovaj sud je stava da se tuženik može smatrati nepoštenim (nesavjesnim) stjecateljem obzirom da se u konkretnom slučaju radi o ništetnoj – nepoštenoj ugovornoj odredbi o ugovorenoj valutnoj klauzuli uz koju je vezana glavnica švicarski franak te o ništetnoj-nepoštenoj ugovornoj odredbi o jednostranoj promjeni ugovorne kamatne stope, koje odredbe je u ugovor unio sam tuženik, bez da je prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora, kao trgovac, u cijelosti informirao potrošača (tužiteljicu) o svim bitnim parametrima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti o mogućnosti i razlozima promjene tečaja švicarskog franka te bez da je prije i u vrijeme zaključenja ugovora sa tužiteljicom, kao korisnikom kredita, pojedinačno pregovarao i ugovorom utvrdio egzaktne parametre i metodu izračunatih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate te je na temelju takvih nepoštenih ugovornih odredbi naplaćivao od tužiteljice novčane iznose koji mu nisu pripadali.
52. Međutim, kako tužiteljica konačno postavljenim tužbenim zahtjevom, na mjesečne iznose preplate s osnove jednostrane promjene kamatne stope, počev od iznosa 4,33 EUR / 32,61 kn s dospijećem 10.12.2007. godine do iznosa 14,48 EUR / 109,09 kn s dospijećem 10.05.2012. godine, traži zateznu kamatu s datumima koji su kasniji od datuma plaćanja, to ovaj sud vodeći računa o čl. 2. st. 1 ZPP-a, prema kojem sud ne može stranci dosuditi više nego što tužbenim zahtjevom traži, na te iznose, na temelju čl. 29. st. 1. ZOO-a dosuđuje zateznu kamatu tekuću, onako kako je tužiteljica zatražila, tj. od 10. dana u mjesecu do isplate, kao u točki II izreke. Nadalje, za mjesečne iznose preplate s osnove jednostrane promjene kamatne stope počev od iznosa 14,49 EUR / 109,19 kn s dospijećem 10.05.2012. godine do iznosa 14,58 EUR / 109,83 kn s dospijećem 10.08.2014. godine, ovaj sud tužiteljici na temelju čl. 29. st. 1. ZOO-a, u vezi s čl.1115. ZOO-a, dosuđuje zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana plaćanja pojedinog mjesečnog iznosa, do isplate, sve kao u točki II izreke ove presude, dok je tužiteljica u točki V izreke odbijena s dijelom tužbenog zahtjeva za isplatom zatezne kamate na te mjesečne iznose, za razdoblje od dana dospijeća tih iznosa (10. dana u mjesecu) do dana plaćanja, kao neosnovanim, obzirom da je tuženik te pojedinačne iznose preplate stekao bez osnove na dan plaćanja istih, a ne na dan dospijeća, a datum dospijeća je raniji od dana plaćanja.
53. Također, kako tužiteljica konačno postavljenim tužbenim zahtjevom, na mjesečne iznose preplate s osnove valutne klauzule u CHF, i to: 0,31 EUR / 2,37 kn s dospijećem 10.09.2007. godine te 1,41 EUR / 10,63 kn s dospijećem 10.01.2008. godine, traži zateznu kamatu s datumima koji su kasniji od datuma plaćanja, to ovaj sud vodeći računa o čl. 2. st. 1 ZPP-a, prema kojem sud ne može stranci dosuditi više nego što tužbenim zahtjevom traži, na te iznose, na temelju čl. 29. st. 1. ZOO-a dosuđuje zateznu kamatu tekuću onako kako je tužiteljica zatražila tj. na iznos od 0,31 EUR od 2 4
10.09.2007. godine do isplate te na iznos od 1,41 EUR od 10.01.2008. do isplate, kao u točki III izreke. Nadalje, za sve ostale zatražene mjesečne iznose preplate s osnove valutne klauzule u CHF, ovaj sud tužiteljici na temelju čl. 29. st. 1. ZOO-a, u vezi s čl.1115. ZOO-a, dosuđuje zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana plaćanja svakog pojedinog mjesečnog iznosa, do isplate, sve kao u točki III izreke ove presude, dok je tužiteljica u točki VI izreke odbijena s dijelom tužbenog zahtjeva za isplatom zatezne kamate na te mjesečne iznose, za razdoblje od dana dospijeća tih iznosa (10. dana u mjesecu) do dana plaćanja, kao neosnovanim, obzirom da je tuženik te pojedinačne iznose preplate stekao bez osnove na dan plaćanja istih, a ne na dan dospijeća, a datum dospijeća je raniji od dana plaćanja.
54. Sud, također, ističe kako su svi pojedini dosuđeni mjesečni iznosi i točni datumi tijeka zakonske zatezne kamate na svaki pojedini dosuđeni iznos utvrđeni u točki II i III izreke ove presude, sukladno nalazu i mišljenju financijskog vještaka od 03.03.2022. godine, koji je ovaj sud u cijelosti prihvatio (kako je prethodno obrazloženo), time da su u nalazu i mišljenju vještaka izračunati kunski iznosi preplate preračunati u EUR, kao važeću valutu u RH.
55. Visina kamatne stope određena je do 31.12.2007. po stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 1.1.2008. godine do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a. (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23).
56. Odluka o parničnom trošku u ovoj pravnoj stvari temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. ZPP-a, a odnosi se na trošak zastupanja tužiteljice po odvjetniku, odmjeren sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23, koja se u ovoj pravnoj stvari primjenjuje na temelju Tbr. 52. st. 3. iste) te na trošak sudskih pristojbi tužiteljice odmjeren sukladno Zakonu o sudskim pristojbama (NN 118/18 i 51/23, dalje: ZSP) i Tarifi sudskih pristojbi (NN 53/19 i 92/21).
57. Trošak zastupanja tužiteljice po odvjetniku sastoji se od: sastava tužbe – 100 bodova po Tbr. 7. točka 1, sastava 3 podneska od 22.11.2019. (zaprimljen na sud 28.11.2019.), 21.03.2022. i 29.04.2024. (zaprimljen na sud 30.04.2024.) – svaki podnesak po 100 bodova po Tbr 8. toč. 1., zastupanja na ročištu 18.02.2020. – 50 bodova po Tbr. 9. toč. 2., te zastupanja na 4 ročišta – 01.02.2022., 11.09.2023., 17.02.2025. i 08.09.2025. – svako ročište po 100 bodova po Tbr 9. toč. 1., što ukupno iznosi 850bodova. Kada se utvrđeni broj bodova pomnoži sa vrijednosti boda od 2,00 EUR, dobiva se iznos od 1.700,00 EUR, što čini ukupan trošak zastupanja tužiteljice po odvjetniku.
58. Tužiteljici nije priznat trošak zastupanja na ročištu 21.04.2020. godine obzirom da to ročište nije održano radi proglašene epidemije Corona virusa. Također nije joj priznat niti trošak zastupanja na ročištu održanom 15.04.2024. godine obzirom da je trošak zastupanja po odvjetniku na tom ročištu priznat tuženiku po načelu culpae, a kako će biti dalje obrazloženo. Nadalje, nije joj priznat trošak sastava podneska od 26.02.2020. godine (zaprimljen na sud 06.03.2020.) u kojem tužiteljica navodi koju dokumentaciju je potrebno zatražiti od tuženika za provođenje financijskog vještačenja i to stoga što ovaj sud smatra da je svu dokumentaciju koju je smatrala potrebnom za provođenje financijskog vještačenja i koju je potrebno zatražiti od tuženika, tužiteljica mogla i trebala pobrojati, odnosno navesti već u tužbi. Tužiteljici nije priznat niti trošak sastava podneska
2 5
od 01.06.2023. godine (zaprimljen na sud 04.06.2023.) kojim tužiteljica postavlja tužbeni zahtjev na isplatu u EUR-ima i to stoga što tim podneskom tužiteljica nije konačno postavila tužbeni zahtjev na isplatu, već je konačni tužbeni zahtjev na isplatu postavila podneskom od 29.04.2024. godine (zaprimljenom na sud 30.04.2024. godine), a sastav kojeg podneska joj je priznat u trošak. Obzirom na navedeno, ovaj sud smatra da sastav nepriznatih podnesaka nije bio potreban za vođenje ove parnice u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a.
59. Trošak sudskih pristojbi tužiteljice sastoji se od troška sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 66,36 EUR / 500,00 kn (dokaz o uplati prileži na listu 45 spisa), dok tužiteljici nije priznat trošak sudske pristojbe na prvostupanjsku presudu obzirom da je tužiteljica oslobođena plaćanja sudske pristojbe na prvostupanjske pristojbe na temelju čl. 11. st. 1. toč. 20. ZSP-a.
60. Kako je tužiteljica djelomično uspjela s tužbenim zahtjevom na utvrđenje, a sa visinom tužbenog zahtjeva uspjela je u cijelosti te obzirom da zbog dijela tužbenog zahtjeva na utvrđenje s kojim tužiteljica nije uspjela nisu nastali posebni troškovi, to joj sud na temelju čl. 154. st. 5. ZPP-a, dosuđuje cjelokupni naprijed priznati trošak zastupanja po odvjetniku i trošak sudskih pristojbi, što s neophodnim troškom financijskog vještačenja u zatraženom iznosu od 265,45 EUR, čini dosuđeni parnični trošak tužiteljice u iznosu od 2.031,81 EUR, kao u točki VII izreke ove presude.
61. Međutim, tuženiku na temelju čl. 156. st. 1 ZPP-a tj. po načelu culpae pripada pravo na parnični trošak za zastupanje po odvjetniku na ročištu održanom 15.04.2024. godine jer je to ročište odgođeno krivnjom tužiteljice, obzirom da punomoćnik tužiteljice na tom ročištu nije mogao odgovoriti na upite suda vezane uz postavljeni tužbeni zahtjev na isplatu, već je zatražio rok u kojem bi se na isto mogao očitovati, a koji rok mu je sud odobrio. Da je punomoćnik tužiteljice na postavljene upite suda odgovorio na spomenutom ročištu, te da nije tražio dodatni rok za očitovanje, ne bi došlo do odgode navedenog ročišta.
62. Slijedom navedenog, tuženiku pripada trošak zastupanja po odvjetniku na ročištu održanom 15.04.2024. godine – 100 bodova po Tbr. 9. toč. 1. što pomnoženo s vrijednosti boda od 2,00 EUR daje iznos od 200,00 EUR. Na taj iznos obračunat je PDV od 25% po Tbr. 46, što iznosi 50,00 eura, tako da trošak zastupanja tuženika po odvjetniku iznosi ukupno 250,00 EUR, koji iznos ovaj sud dosuđuje tuženiku, na temelju čl. 156. st. 1 ZPP- a, u točki VIII izreke ove presude, a koliko je tuženik i zatražio na ročištu održanom 15.04.2024. godine.
63. Sud ističe kako dosuđene iznose parničnog troška tužiteljice i tuženika nije međusobno prebio jer niti jedna od stranaka do zaključenja glavne rasprave nije dala izjavu o prijeboju parničnog troška pa je stoga u točki VII izreke ove presude obvezao tuženika na naknadu parničnog troška tužiteljici, a u točki VIII izreke ove presude tužiteljicu na naknadu parničnog troška tuženiku.
64. Tužiteljici i tuženiku pripada pravo na zakonsku zateznu kamatu na dosuđeni iznos parničnog troška, temeljem čl. 151. st. 3. ZPP-a, tekućom od 30.03.2026. godine, kao dana donošenja ove presude, do isplate.
65. Sud zaključno ističe da je novčane iznose u ovoj presudi na temelju Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (NN 57/22 i 88/22), preračunao
2 6
iz kuna u eure prema fiksnom konverzacijskom tečaju prema kojem 1 EUR iznosi 7,53450 kn.
U Zagrebu 30. ožujka 2026. godine
S u d a c:
Violeta Veselić
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna strana ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dostave istih. Žalba se podnosi pisano, županijskom sudu putem ovog suda
DNA:
- pun. tužiteljice
- pun. tuženika