REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-3270/2022-41

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji tog suda dr.sc. Ljiljani Matuško Antonić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja DZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Bruni Spizu, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747 zastupan po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri, d.o.o. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, Pisarnica Zagreb I. radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 12. veljače 2026. godine u prisutnosti tužitelja osobno, njegovog punomoćnika Brune Spiz, odvjetnika i punomoćnika tuženika Branimira Perića, odvjetnika, dana 30. ožujka 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d., Ulica grada Vukovara 282, Zagreb, isplatiti tužitelju DZ iz [adresa], s osnova neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno/duševno zdravlje i imovinske štete za pruženu tuđu pomoći njegu iznos u visini od 11.676,00 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 27. prosinca 2022. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine do 31.prosinca 2023. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvoga kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te od 1. siječnja 2024. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj zahtjeva isplatu s osnova neimovinske i imovinske štete u visini iznosa od 18.676,00 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 16. prosinca 2022. godine do isplate kao prekomjerno zatraženim iznosom te u dijelu tužbenog zahtjeva u kojem tužitelj zahtijeva isplatu zatezne kamate na iznos 11.676,00 EUR tekuće od 16. prosinca 2022. godine do 27. prosinca 2022. godine.

III. Svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

r i j e š i o  j e

Dopušta se objektivna preinaka tužbe povišenjem visine tužbenog zahtjeva za iznos od 3.143,82 EUR.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da se d ana 28. lipnja 2021. godine dogodila u Zagrebu, u Ilici kod br. 423a, prometna nesreća koju je skrivila osiguranica tuženika JZ kada je iz sjevernog kolničkog traka Ilice, vozeći se prema zapadu iznenada preko uzdružne neisprekidane crte skrenula u lijevo i takvom vožnjom dovela u neposrednu opasnost druge sudionike u prometu te je najprije primorala vozača osobnog automobila registarske oznake [registarska oznaka] kojim je upravljao OZ da naglo zakoči radi izbjegavanja sudara, a zatim i tužitelja koji je u istom momentu zakočio svoj motocikl registarske oznake [registarska oznaka] kako bi izbjegnuo nalet na vozilo ispred sebe, ali je u tom snažnom kočenju izletio sa svog sjedišta i prevrnuo se preko prednjeg dijela motocikla i zatim lijevom stranom tijela pao na kolnik i pri padu zadobio teške tjelesne ozljede. Navodi da je odmah prevezen u bolnicu Sv. Duh, operiran je radi sanacije kuka i sljedećih godinu dana liječio se u kućnoj njezi i fizikalnom terapijom. Navodi da se deset mjeseci kretao jedino uz pomoć obje štake, a u travnju 2022.g. odbacio je najprije jednu štaku, a nekoliko mjeseci kasnije i drugu. Tužitelj ističe da unatoč liječenju i terapijama otežano se kreće, a pokretljivost lijevog kuka drastično je smanjena pa znatno šepa. Tužitelj zahtijeva isplatu neimovinske štete i imovinske štete za pruženu tuđu pomoć i njegu u visini iznosa od 27.208,18 EUR sa zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe do isplate. Tužitelj predlaže usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu parničnog troška sa zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja do dana isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ne osporava nastanak štetnog događaja, pasivnu legitimaciju, osporava visinu tužbenog zahtjeva te odgovornost jer je tužitelj u velikoj mjeri doprinio nastanku štetnog događaja i vlastite štete na način da nije držao potreban sigurnosni razmak od vozila iza kojeg se kretao, odnosno da se nije kretao prilagođenom brzinom, a zbog čega je prilikom kočenja izgubio kontrolu nad vozilom i pao na kolnik, kojom prilikom je nesporno zadobio teške tjelesne ozljede. Osporava činjenične navode tužbe i visinu postavljanog zahtjeva s naslova neimovinske štete jer nije utemeljen i primjeren stanju utvrđenom u završnim liječničkim nalazima. U tom smislu tuženik osporava činjenične navode tužbe o zaostalom otežanom kretanju tužitelja i znatnom šepanju jer je potpuno drugačije stanje tužitelja utvrđeno u završnim liječničkim nalazima te osporava zahtjev s naslova izgubljene zarade kao nedokazan u osnovu i u visini. Tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev, zahtjeva naknadu troškova postupka sa zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja do dana isplate.

3. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u Posebno izvješće MUP, PU Zagrebačka, II PPP od 05. kolovoza 2021.g. (list 5-7 spisa), Zapisnik o očevidu PU Zagrebačka, II PPP od 05. kolovoza 2021. (list 8-11 spisa), Skicu lica mjesta i Fotoelaborat (list 12-26 spisa), Zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu (list 27-28 spisa), Potvrdu (list 29, spisa), dopis MUP-a, fotografije i Službenu bilješku o uvidu u snimku nadzorne kamere (list 30-33 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedoka (list 34-37 spisa), medicinsku dokumentaciju i zdravstveni karton tužitelja (list 38- 134 spisa), provedeno je medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku prim.dr. CZ, specijalistu kirurgu-traumatologu (list 137-139 spisa) koji je dopunski saslušan na ročištu 05.10.2024. (list 158 spisa), proveden je dokaz prometnim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za cestovni promet dipl. ing. Berislavu Šimunoviću (list 184-189 spisa), saslušan je tužitelj (list 200-201 spisa).

Sud je izvršio uvid u spis Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj K-1991/2023,

Sud u dokaznom postupku nije ocjenjivanja nalaz i mišljenje vještaka dr. Miljenka Franića koji dostavlja tužitelj budući je u ovom postupku proveden dokaz medicinskim vještačenjem. Pri tome se ističe da tužitelj ne zahtjeva naknadu štete po prema Tablicama invaliditeta Croatia osiguranja d.d. Zagreb.

Ocjenom provedenih dokaza kako svakog zasebno tako i u njihovoj međusobnoj povezanosti sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine broj " 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11

- pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 155/23 i 146/25, dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

4. Predmet ovog spora je naknada neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno/duševno zdravlje te naknada imovinske štete s osnova pružene tuđe pomoći i njege.

Sporan je u ovoj pravnoj stvari osnov, odgovornost i visina štete.

5. Tužitelj se protivi činjeničnim navodima tuženika istaknutim u odgovoru na tužbu sadržajno kao u podnesku od 11. travnja 2023. godine, u bitnom navodi da tužitelj nije izgubio nadzor nad motociklom kako to tvrdi tuženik u odgovoru na tužbu.

6. Na okolnost utvrđivanja odgovornosti/suodgovornosti za nastanak štetnog događaja sud je proveo dokaz saslušanjem tužitelja, izvršen je uvid u dokumentaciju koja prileži u spisu, izvršen je uvid u spis Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj K-1991/2023, te je proveden dokaz prometnim vještačenjem po vještaku Berislavu Šimunoviću.

Tužitelj u svom iskazu navodi je da je krenuo na semaforu kao i drugi vozači i ispred njega je vozilo intenzivno kočilo pa je i sam zakočio intenzivno, ali je kočio na način da je stisnuo obje kočnice i prednju i zadnju kočnicu. Navodi da ne zna da li je njemu blokirao kotač, ali kod naglog i intenzivnog kočenja tijelo motoriste ide prema naprijed, pa je tako i došlo do njegovog ozljeđivanja tj. izgubio je kontrolu nad motorom uslijed čega je pao. Navodi da se ne sjeća točno brzine kretanja s motorom, po sjećanju vozio je 30 km/h, te da je držao razmak s vozilom koje se kretalo ispred njega, jer da nije držao dovoljni razmak udario bi u vozilo ispred sebe, ne sjeća se koliki je bio razmak između njega i vozila u ovoj prometnoj nezgodi. Navodi da u slučaju opasnosti kao što je ova prometna nezgoda on zna da mora kočiti s dvije kočnice time da uvijek motoristi koče s prvom kočnicom a tek onda i sa zadnjom kočnicom što je i logično jer on drži ruku gdje mu je prva kočnica na upravljaču, a za zadnju kočnicu treba kočiti nogom. Tužitelj iskazuje kada je neka velika prepreka na cesti tek onda motorista koči sa zadnjom kočnicom kako bi se mogao prevrnuti s motorom da ne udari u prepreku. Kada se koči s prvom kočnicom onda se dozira to kočenje ako je normalna situacija, a ako postoji opasnost onda se naglo stisne prednja kočnica.

Iskazu saslušanog tužitelja sud je poklonio vjeru jer je isti iznijet logično i uvjerljivo osim u dijelu da bi kočio na način da je stisnuo obje kočnice i prednju i zadnju kočnicu istovremeno jer taj dio iskaza je u suprotnosti s preostalim provedenim dokazima (nalaz i mišljenje vještaka Berislava Šimunovića ali i dijela iskaza tužitelja koji navodi da uvijek motoristi koče s prvom kočnicom a tek onda i sa zadnjom kočnicom te da se s prvom kočnicom koči kada treba dozira kočenje ako je normalna situacija, a ako postoji opasnost, onda se naglo stisne prednja kočnica, te da je prvo kočio s prednjom kočnicom).

7. Uvidom u spis Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj K-1991/2023 utvrđeno je da presudom poslovni broj K-1991/2023-3 od dana 15. veljače 2024. godine optužena LZ, iz [adresa] kriva jer je iz nehaja kao sudionik u cestom prometu koji kršenjem propisa o sigurnosti prometa izazove opasnost za život ljudi prouzročila drugoj osobi tešku tjelesnu ozljedu te je zbog nepružanja pomoći osobi u opasnosti koju je sama prouzročila iako je to mogla učiniti bez veće opasnosti za sebe ili drugoga, pa joj je izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, a na temelju čl. 56. Kaznenog zakona optuženoj JZ izrečena je uvjetna osuda te se jedinstvena kazna zatvora na koju je osuđena neće izvršiti ako optužena JZ u roku od 2 (dvije) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

8. Sud je proveo dokaz prometnim vještačenjem na okolnost utvrđivanja dinamike nastanka štetnog događaja i utvrđivanja suodgovornosti tužitelja za nastanak štetnog događaja po stalnom sudskom vještaku dipl. ing. Berislavu Šimunoviću. Vještak u nalazu i mišljenju navodi da se neposredno prije štetnog događaja vozilo osiguranika tuženika kretalo desnom prometnom trakom sjevernog kolnika Ulice Ilica u smjeru zapada, vozilo sudionika i motocikl tužitelja su se kretali lijevom prometnom trakom sjevernog kolnika Ulica Ilica, u istom smjeru i malo iza vozila osiguranika tuženika. Navodi da je vozačica vozila osiguranika tuženika poduzela radnju skretanja lijevo i prepriječila se s vozilom preko lijeve prometne trake sjevernog kolnika kojom se kretalo vozilo sudionika i motocikl tužitelja, da je prilikom kočenja motocikla tužitelja došlo do blokiranja prednjeg kotača i odizanja stražnjeg dijela motocikla, kojom prilikom je tužitelj preletio preko prednjeg dijela motocikla i pao lijevim bokom na kolnik, dok se motocikl oko prednjeg kotača prevrnuo naprijed i na lijevi bok te se otklizao do zaustavnog položaja. Vještak u mišljenju navodi:

- da bi izbjegao nalet na vozilo osiguranika tuženika, koje je bilo prepriječeno preko prometne trake kojom se kretao, vozač vozila sudionika je poduzeo radnju intenzivnog kočenja. Radnju intenzivnog kočenja poduzeo je i tužitelj koji se na motociklu kretao iza vozila sudionika, radnju kočenja tužitelj je poduzeo iz brzine od oko 25,2 km/h, oko 5,6 m prije pojave traga kočenja, odnosno oko 10,2 m prije zaustavnog položaja motocikla tužitelja, prevrnutog na lijevi bok,

- prilikom ove radnje kočenja došlo je do blokiranja prednjeg kotača motocikla tužitelja i odizanja njegovog stražnjeg dijela, kojom prilikom je tužitelj preletio preko prednjeg dijela motocikla i pao lijevim bokom na kolnik, dok se motocikl oko prednjeg kotača prevrnuo naprijed i na lijevi bok te se otklizao do zaustavnog položaja,

- da je vozačica vozila osiguranika tuženika ispoštivala horizontalnu prometnu situaciju i da se nije prepriječila preko lijeve prometne trake kojom su se kretali sudionik i tužitelj, prelazeći preko pune (neisprekidane) središnje linije kolnika u južni kolnik Ulice Ilice, već da se nastavila kretati sjevernim kolnikom Ulice Ilica do mjesta gdje se mogla sigurno polukružno okrenuti, vozač vozila sudionika i tužitelj ne bi imali potrebu za poduzimanjem radnje intenzivnog kočenja, pa do ovog štetnog događaja ne bi došlo,

- da je tužitelj prilikom poduzimanja radnje intenzivnog kočenja istovremeno pritisnuo prednju i stražnju kočnicu, bez naglog i prejakog stiskanja prednje kočnice, ne bi došlo do blokiranja prednjeg kotača i odizanja stražnjeg dijela motocikla te posljedičnog prelijetanja tužitelja preko prednjeg dijela motocikla. U tom slučaju ne bi došlo do pada tužitelja i prevrtanja motocikla na kolnik i ovaj štetni događaj bi bio izbjegnut,

- kako u predmetnom štetnom događaju nije došlo do kontakta između motocikla tužitelja i vozila osiguranika tuženika, brzina kretanja motocikla tužitelja je bila prilagođena, a nedovoljan razmak između ova dva vozila nije uzrok predmetnog štetnog događaja,

- na način kako je reagirao tužitelj, udaljen oko 10,2 m od mjesta zaustavljanja, on bi na ovom putu radnjom intenzivnog kočenja s obje kočnice uspio zaustaviti svoj motocikl bez destabilizacije i prevrtanja pri svim brzinama kretanja manjim od 28,8 km/h.

- na dijelu kolnika na kojem je došlo do štetnog događaja brzina kretanja vozilima je bila ograničena pravilom prometa u naseljenom mjestu na 50 km/h.

Nalaz i mišljenje vještaka sud je u cijelosti prihvatio, jer je dano na jasan i određeni način, u skladu s pravilima struke. Tužitelj i tuženik nemaju primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka Berislava Šimunovića.

9. Odredbom čl. 43. stavak 1. Zakon o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22, 145/24) propisano je da vozač koji namjerava na cesti ili drugoj prometnoj površini obaviti neku radnju vozilom (uključiti se u promet, prestrojiti, odnosno mijenjati prometnu traku, pretjecati, obilaziti, zaustavljati se, skretati udesno ili ulijevo, okretati se polukružno, voziti unatrag i sl.) ne smije početi takvu radnju ako time dovodi u opasnost druge sudionike u prometu ili imovinu, a stavkom 2. citiranog članka 43. propisano je da prije započinjanja radnji iz stavka 1. članka 43. vozač je dužan uvjeriti se da to može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu ili imovinu, vodeći pritom računa o položaju vozila te o smjeru i brzini kretanja.

Sud je u bitnom utvrdio na okolnost dinamike nastanka štetnog događaja i odgovornosti za nastanak štetnog događaja da se osiguranica tuženika kretala sjevernim kolnikom ulice Ilica u Zagreb, da je prelazila preko pune središnje linije kolnika u južni kolnik Ulice Ilica. Nadalje je utvrđeno da je osiguranica tuženika prepriječila vozilom lijevi prometni trak za promet kojim su se kretali sudionik (vozilo sudionika koji se kretao ispred tužitelja) i tužitelj na motociklu, pa da osiguranica tuženika nije prepriječila lijevi prometni trak ne bi bilo potrebe za poduzimanjem radnje intenzivnog kočenja od strane tužitelja koji je radnju kočenja tužitelj poduzeo iz brzine od oko 25,2 km/h. Nadalje je utvrđeno da prilikom radnje kočenja došlo je do blokiranja prednjeg kotača motocikla tužitelja i odizanja njegovog stražnjeg dijela, kojom prilikom je tužitelj preletio preko prednjeg dijela motocikla i pao lijevim bokom na kolnik. Nadalje na temelju nalaza i mišljenja vještaka Berislava Šimunovića utvrđeno je da je tužitelj prilikom poduzimanja radnje intenzivnog kočenja istovremeno pritisnuo prednju i stražnju kočnicu, bez naglog i prejakog stiskanja prednje kočnice, ne bi došlo do blokiranja prednjeg kotača i odizanja stražnjeg dijela motocikla te posljedičnog prelijetanja tužitelja preko prednjeg dijela motocikla time da u tom slučaju ne bi došlo do pada tužitelja i prevrtanja motocikla na kolnik i ovaj štetni događaj bi bio izbjegnut.

10. Sud je time utvrdio da je osiguranica tuženika postupila protivno odredbi čl. 48. stavak 1. točka 1. i članka 43. stavak 1. i 2. Zakona o sigurnosti prometa na cesta koja je prelazila preko pune linije i na taj način prepriječila preko lijeve prometne trake promet a kojom s lijevim prometnim trakom kretao tužitelj motociklom, pa je time tuženik odgovoran za nastanak prometne nezgode u omjeru od 70%, dočim je tužitelj za nastanak štetnog događaja odgovoran 30% iz razloga jer da je tužitelj prilikom poduzimanja radnje intenzivnog kočenja istovremeno pritisnuo prednju i stražnju kočnicu, bez naglog i prejakog stiskanja prednje kočnice, ne bi došlo do blokiranja prednjeg kotača i odizanja stražnjeg dijela motocikla te posljedičnog prelijetanja tužitelja preko prednjeg dijela motocikla, a u takvom slučaju ne bi došlo do pada tužitelja i prevrtanja motocikla na kolnik i ovaj štetni događaj bi bio izbjegnut.

11. Sud je proveo dokaz medicinskim vještačenjem na okolnost utvrđivanja osnova i visine tužbenog zahtjeva. Na temelju uvida u medicinsku dokumentaciju tužitelja i nalaza i mišljenja vještaka prim.dr. CZ od 31. siječnja 2024. godine (list 137-139 spisa) utvrđeno je da je tužitelj stradao kao vozač motocikla 28.6.2021.g., da je u štetnom događaju zadobio teške tjelesne ozljede i to: prijelom čašice lijevog zgloba kuka, prijelom donje grane lijeve stidne kosti, prijelom lijeve sjedne kosti, prijelom trupa drugog slabinskog kralješka, odkrhnuće vanjskog zglobnog nastavka desne lisne kosti, da je nakon nesreće dopremljen u Hitnu kiruršku ambulantu KB Sveti Duh, propisno kirurški, laboratorijski, RTG i CT obrađen. Vještak je mišljenja da je u štetnom događaju od 28.6.2021.g. tužitelj zadobio gore navedene teške tjelesne ozljede. Nakon propisno provedenog operativnog i konzervativnog kirurškog liječenja i fizikalne terapije zaostale su trajne posljedice u vidu post traumatske artroze lijevog kuka, uz bolove i smanjenu pokretljivost srednjeg stupnja, bolova i smanjene pokretljivosti slabinske kralježnice, te poslije operacijski ožiljak. Između nastanka ozljeda i trajnih posljedica postoji direktna uzročno posljedična veza. Duševne boli zbog smanjenja općih životnih i radnih sposobnosti ocjenjuje sa 30%, te će on u tom opsegu morati ulagati pojačane napore u svom budućem životu i radu. Primarni strah bio je intenzivan i kratkotrajan. Sekundarni strah zbog brige za zdravlje i ishod liječenja jakog intenziteta imao je 5 dana, srednjeg intenziteta 10 dana, a slabijeg intenziteta još 4 tjedna Fizičke boli jakog intenziteta imao je 5 dana, srednjeg intenziteta 14 dana, a slabijeg intenziteta još 6 tjedana. Kasniji i sadašnji bolovi ulaze u ocjenu pojačanih napora. Tuđa pomoć u smanjenom opsegu od 4 sata dnevno bila mu je potrebna kroz 4 mjeseca, a potom kroz slijedećih 5 mjeseci po dva sata dnevno. Poslije operacijski ožiljak povremeno vidljiv drugim osobama zbog veličine predstavlja naruženost srednjeg stupnja.

Nalaz i mišljenje vještaka sud je u cijelosti prihvatio, jer je dano na jasan i određeni način, u skladu s pravilima struke. Tužitelj ističe primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka CZ, u dijelu ocjene fizičkih bolova (podnesak tužitelja od 12.02.2024.g. – list 144-145 spisa). Tuženik ističe primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka jer vještak ne navodi kolikim postotkom su ocijenjene posljedice pojedinih zadobivenih ozljeda, osporava da bi tužitelj zadobio u štetnom događaja prijelom lumbalnog kralješka (podnesak tuženika od 21.03.2024.g. – list 146-150 spisa).

12. Sud je dopunski saslušao vještaka CZ na primjedbe tužitelje i tuženika. U svom dopunskom očitovanju vještak navodi u odnosu na broj dana provedenih na bolničkom liječenju, broj dana provedenih na različitim specijalističkim pregledima te broju dana provedenim na ambulantnoj fizikalnoj terapiji da je tužitelj na bolničkom liječenju proveo prema medicinskoj dokumentaciji 15 dana, nakon toga je u 16 navrata imao kontrole kirurga i fizijatra, provodio je fizikalnu terapiju u 9 ciklusa uz pretpostavku da svaki ciklus traje po 10 seansi, dakle ukupno bi na ambulantnim fizikalnim terapijama prema njegovom računu proveo oko 90 dana. Nakon što je vještaku neposredno na raspravi uručena Potvrda Klinike za traumatologiju u Zagrebu potpisana od šefa odjela i operatera tužitelja navodi da je razvidno da je tužitelj liječen: "Zbog višestrukih prijeloma slabinske kralježnice i zdjelice." Tužitelj prema medicinskoj dokumentaciji zadobio je prijelom drugog slabinskog kralješka, a zadobio je višestruke prijelome zdjelice. Na upit da li iz medicinske dokumentacije u spisu proizlazi da je tužitelj zadobio višestruke prijelome slabinske kralježnice odgovara negativno, jer je tužitelj prema medicinskoj dokumentaciji zadobio prijelom drugog slabinskog kralješka. U odnosu na primjedbe tuženika navodi da je tužitelj zadobio prijelom čašice lijevog zgloba kuka i tešku ozljedu na zdjelici (prijelom dvije kosti, lijevo sjedne i stidne kosti). Isto tako je prema najobjektivnijem nalazu MR pretrage zadobio i prijelom trupa drugog slabinskog kralješka, ali da je taj prijelom dijagnosticiran tek nakon godinu dana. Kad bi ocjenjivao svaku od ovih ozljeda posebno imajući u vidu i težinu ozljede i funkcionalni nalaz, prijelom čašice lijevog kuka ocijenio bi do 15% invaliditeta. Kad bi ocjenjivao prijelom zdjelice obadvije kosti ocijenio bi ih također sa 15%. Prijelom drugog slabinskog kralješka imajući u vidu i funkcionalni nalaz ocijenio bi do 10%.Budući da se navedeni postoci ne mogu matematički zbrojiti odlučio se donijeti kumulativnu ocjenu od 30%. Vještak navodi da je u mišljenju pod trajnim posljedicama naveo da je postraumatska artroza lijevog kuka i smanjena pokretljivost slabinske kralježnice prema kliničkom nalazu srednjeg stupnja što je od neupitnog utjecaja na prethodno navedene postotke trajnog invaliditeta. Da je slučajno pokretljivost i kuka i slabinske kralježnice bila veća ocjena smanjenja životne aktivnosti odnosno invaliditeta bi bila manja, a na upit da li degenerativne promjene i protruzija 4. diska u visini L3/4, L4/5 i L5/S1 mogu utjecati na smanjenje funkcije slabinske kralježnice odgovara potvrdno, to je uzeo u obzir i zato ocjena smanjenja životne aktivnosti nije 15% nego 10%."

Ovakvim dopunskim očitovanjem po mišljenju suda otklonjene su sve primjedbe tužitelja i tuženika.

13. Nakon dopunskog očitovanja vještaka CZ tuženik predlaže provođenje novog medicinskog vještačenja. Sud nije prihvatio prijedlog tuženika za provođenjem novog medicinskog vještačenja na okolnost utvrđenja trajnih posljedica te na okolnost zadobivene ozljede prijeloma lumbalnog kralješka iz razloga što nalaz vještaka i u ovom nije nejasan, nepotpun niti proturječan sam sebi u smislu odredbe članka 261. ZPP-a, te bi drugačija odluka suda bila suprotna načelu ekonomičnosti parničnog postupka.

14. Odredbom čl. 19. st.1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22,156/22, 153/23, dalje: ZOO) je propisano da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom, dok je u st. 2. čl. 19. ZOO-a pojašnjeno pravo osobnosti na način da je pored ostaloga pod tim utvrđeno i pravo na tjelesno i duševno zdravlje. Sud je uzevši u obzir sve navedene i utvrđene činjenice, posebno trajanje i intenzitet fizičkih boli i straha, naruženje te zaostale trajne posljedice, a kako je to utvrdio vještak u nalazu i mišljenju, ocijenio da tužitelju je povrijeđeno pravo osobnosti u vidu povrede prava na tjelesno i duševno zdravlje. Zakon o obveznim odnosima u odredbi čl. 1100. st. 1. propisuje da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Također, pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom (čl. 1100. st. 2. ZOO).

15. Analizirajući nalaz i mišljenje vještaka prim.dr. CZ sud je ocijenio da je taj nalaz stručan, obrazložen, te izrađen na temelju priležeće medicinske dokumentacije pa ga je kao takvog u cijelosti prihvatio. Sud je utvrdio da je tužitelj trpio fizičke boli jakog intenziteta pet (5) dana, srednjeg intenziteta četrnaest (14) dana, a slabijeg intenziteta još šest (6) tjedana, trpio je primarni strah koji je bio intenzivan i kratkotrajan, sekundarni strah zbog brige za zdravlje i ishod liječenja jakog intenziteta imao je pet (5) dana, srednjeg intenziteta deset (10) dana, a slabijeg intenziteta još četiri (4) tjedna. Utvrđeno je da kod tužitelja zaostaju trajne posljedice u omjeru 30%. Nadalje je vještak utvrdio da pri hodu tužitelj ne šepa, a kako to je tvrdio tužitelj u tužbi. Poslije operacijski ožiljak (operirana zdjelica) povremeno vidljiv drugim osobama zbog veličine predstavlja naruženost srednjeg stupnja.

S obzirom na ovako prihvaćeni nalaz i mišljenje medicinskog vještaka sud je utvrdio da je kod tužitelja došlo do povrede prava osobnosti iz čl. 19. ZOO-a jer je oštećeno njegovo tjelesno odnosno duševno zdravlje u vidu tjelesnih ozljeda te imajući u vidu utvrđenje suda da težina povrede i okolnosti predmetnog slučaja tužitelju daju pravo na pravičnu novčanu naknadu (čl. 1100. st. 1. ZOO).

16. Sud bi tužitelju zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje dosudio iznos u visini od 12.000,00 EUR imajući u vidu kriterije pretrpljenih fizičkih bolova i pretrpljenog straha, naruženosti i smanjenja životne aktivnosti u omjeru od 30%. Sud je imao u vidu da zaostaje naruženje kod tužitelja u dijelu lumabalne kralježnice koji je povremeno vidljiv trećim osobama.

Kako je utvrđena suodgovornost tužitelja u omjeru od 30% (3.600,00 EUR) to bi sud dosudio tužitelju s osnova povrede prava osobnosti na tjelesno/duševno zdravlje iznos od 8.400,00 EUR sa zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe tj. od 27. prosinca 2022. godine do isplate.

17. Tužitelju je trebala tuđu pomoć i njega po četiri (4) sata dnevno tijekom četiri (4) mjeseca, a potom daljnjih pet (5) mjeseci po dva (2) sata dnevno, ukupno je tužitelju bilo potrebno 780 sati tuđe nestručne pomoći. Tužitelju bi sud dosudio ukupan iznos u visini od 3.900,00 EUR (780 sati x 6,00 EUR = 4.680,00 EUR). Cijeneći opseg utvrđene tuđe pomoći kao i cijenu satnice takve pomoći na slobodnom tržištu, sud je temeljem čl. 223 ZPP-a utvrdio da je cijena sata pružanja takve pomoći iznos od 6,00 EUR.

Tužitelj je zahtijevao iznos od 5.352,00 EUR, a sud bi mu dosudio s osnova imovinske štete za pruženu tuđu pomoć i njegu iznos od 4.680,00 EUR, umanjeno za utvrđenu suodgovornost od 30% (1.404,00 EUR) to je sud dosudio tužitelju iznos od 3.276,00 EUR dočim je sud odbio zahtjev tužitelja za naknadom tuđe pomoći i njege u visini iznosa od 2.706,00 EUR kao prekomjerno zatraženi iznos.

18. Tužitelj tužbom od 27. prosinca 2022.g. zahtjeva naknadu štete u ukupnom iznosu od 27.208,18 EUR sa zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe tj. 27. prosinca 2022. godine do isplate.

Tužitelj nakon provedenog medicinskog vještačenja zahtjeva s osnova naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno/duševno zdravlje iznos u visini od 25.000,00 EUR, a s osnova imovinske štete za pruženu tuđu pomoć i njegu iznos u visini od 5.352,00 EUR, ukupno 30.352,00 EUR sa zateznom kamatom tekućom od dana 16. prosinca 2022. godine do isplate (podnesak tužitelja od 06.11.2024.g. – list 168-169 spisa).

Tuženik se ne protivi objektivnoj preinaci tužbenog zahtjeva povišenjem istoga. Sud je dopustio objektivnu preinaku tužbe kao u izreci ovog rješenja za iznos od 3.143,82 EUR.

19. Nije sporno da je u ovoj pravnoj stvari nakon što je zaključen prethodni postupak proveden dokaz medicinskim vještačenjem na okolnost utvrđenja karaktera zadobivenih ozljeda i visine štete koju tužitelj trpi iz predmetnog štetnog događaja, da je punomoćnik tužitelja nalaz i mišljenje vještaka zaprimio dana 09. veljače 2024. godine i da je podneskom od 06.11.2024. godine povisio tužbeni što predstavlja preinačenje tužbe iz odredbe čl. 191. st. 1. ZPP. Po ocjeni ovog suda takvo preinačenje tužbenog zahtjeva je svrsishodno.

Prema stajalištu ovog suda u ovoj konkretnoj pravnoj stvari nedopuštanjem preinake tužbe tužiteljici se nameće ograničenje prava na pristup sudu i pravično suđenje zajamčenom odredbom čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99-pročišćeni tekst, 8/99 – ispr., 14/02 i 1/06; dalje Konvencija). Naime u svakom pojedinom slučaju primjenom testa razmjernosti potrebno je ispitati je li takvim ograničenjem narušena sama bit toga prava, odnosno dolazi li do povrede prava na pristup sudu. Tako u situaciji kada tužitelj u vrijeme podnošenja tužbe ne raspolaže svim odlučnim činjenicama potrebnim za postavljanje konačnog tužbenog zahtjeva, kao u ovom slučaju za naknadu štete, s obzirom da je objektivno postavljanje tužbenog zahtjeva radi naknade neimovinske štete bez prethodnog vještačenja realno nemoguće, budući da je teško procijeniti visinu neimovinske štete koja bi pripadala tužitelju, već je u pravilu potrebno provesti medicinsko vještačenje i tek je tada moguće saznati sve odlučne činjenice vezane za visinu nastale štete koju tuženik osporava, nedopuštanje preinake tužbe koja je uslijedila nakon provedenog vještačenja nije razmjerno legitimnom cilju iz odredbe čl. 190. st. 1. ZPP- a i rezultira povredom prava na pristup sudu. To iz razloga jer je legitimni cilj zabrane preinake tužbe nakon zaključenja prethodnog postupka onemogućavanje zlouporabe procesnih prava u cilju ubrzanja parničnog postupka, a povećanje tužbenog zahtjeva za naknadu štete odmah nakon provedenog vještačenja, koje je utemeljeno na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, nije od utjecaja na dužinu trajanja postupka, dok nedopuštanjem preinake tužbe tužitelju preostaje samo podnošenje nove tužbe za preostali dio tužbenog zahtjeva, a u kojem slučaju se nepotrebno izvrgava daljnjim troškovima postupka te izlaže riziku presuđene stvari ili eventualne zastare koje dovodi u pitanje ostvarivanje njezinog prava na naknadu štete, čime se tužitelju nameće prekomjeran teret.

Sud pri tome ističe kako i Ustavni sud u svojoj odluci broj U-III-4474/2019 od 29. ožujka 2022.g. navodi da ograničenja ne smiju umanjiti pristup sudu na takav način ili do takve mjere da time bude narušena sama bit "prava na sud" (v., na primjer, odluku Ustavnog suda broj: U-III-215/2016 od 19. prosinca 2017.). Nadalje Ustavni sud navodi "… ograničenje neće biti spojivo s pravom na pošteno suđenje ako ne teži legitimnom cilju te ako ne postoji razuman odnos razmjernosti između upotrijebljenih sredstava i legitimnog cilja koji se nastoji ostvariti (usporedi, na primjer, predmet ESLJP-a Stanev protiv Bugarske [Vv], br. 36760/06, § 230, presuda od 17. siječnja 2012.)…" Pri tome je sud imao u vidu i odluku Europskog suda za ljudska prava u predmetu D protiv Republike Hrvatske (Zahtjev br. 14692/18) od 20. veljače 2024. u kojem je zauzeto istovjetno stajalište o pravu pristupa sudu.

20. Sud bi tužitelju dosudio s osnova povrede prava osobnosti na tjelesno/duševno zdravlje iznos od 8.400,00 EUR sa zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe tj. od 27. prosinca 2022. godine do isplate te s osnova imovinske štete za pruženu tuđu pomoć i njegu iznos od 3.276,00 EUR ukupno 11.676,00 EUR, to je sud dosudio tužitelju iznos s osnova neimovinske i imovinske štete za pruženu tuđu pomoć i njegu u visini od 11.676,00 EUR (točka I. izreke presude).

Na tako dosuđeni iznos tužitelju je dosuđena i zatezna kamata tekuća od 27. prosinca 2022. godine. Sud je stajališta kako tužitelju pripada zatezna kamata od dana podnošenja tužbe. Temeljem odredbe čl. 1103. ZOO-a tužitelju pripada pravo na zatezne kamate na iznos pravične novčane naknade za neimovinsku štetu i imovinsku štetu za pruženu tuđu pomoć i njegu počinje teći od 27. prosinca 2022. godine.

Tužitelj konačno uređenim tužbenim zahtjevom zahtjeva na utuženi iznos zahtjeva isplatu zatezne kamate tekuće od 16. prosinca 2022. godine. Kako je tužitelj podnio ovom sudu tužbu dana 27. prosinca 2022. godine to je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu u kojem zahtijeva isplatu zatezne kamate na utuženu štetu od 16. prosinca 202. godine do 27. prosinca 2022. godine. To iz razloga jer parnica počinje teći od dana dostave tužbe sudu, a ne od dana sastavljanja tužbe (16. prosinca 2022. godine). Slijedom navedenog sud je odbio tužbeni zahtjev kao pod točkom II. izreke presude.

Sud ističe kako je i Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo pravno shvaćanje da obveza naknade štete nastaje ili danom podnošenja odštetnog zahtjeva ili tužbe.

Visina zateznih kamata na dosuđeni iznos naknade štete dosuđena je sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a. Slijedom navedenog sud je odlučio kao pod točkom I. izreke presude.

21. Kako je prethodno navedeno tužitelj tužbom zahtjeva naknadu štete u ukupnom iznosu od 30.352,00 EUR, sa zateznom kamatom tekućom od 16. prosinca 2022. godine do isplate. Sud je dosudio tužitelju iznos u visini od 11.676,00 EUR s osnova neimovinske i imovinske štete za pruženu tuđu pomoć i njegu sa zateznom kamatom tekućom od 27 prosinca 2022. godine do isplate sve kao pod točkom I. izreke presude.

Sud je odbio tužitelja za iznos od 18.676,00 EUR kao prekomjerno zatraženim iznosom sa zateznom kamatom tekućom od 16. prosinca 2022. godine do isplate. Slijedom navedenog sud je odlučio kao pod točkom II. izreke presude.

22. Sud je o zahtjevu za naknadu troškova postupka odlučivao na temelju odredbe čl. 154. stavak 2. ZPP-a. Sud je imao u vidu i da tuženik osporava kako osnov tako i visinu tužbenog zahtjeva. Sud je primjenom odredbe čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku najprije utvrdio da je tužitelj prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu uspio u postotku u odnosu na osnovanost tužbenog zahtjeva od 100% te u odnosu na visinu od 0,38% što ukupno iznosi 100,38% (100%+0,38%=100,38%/2=50,19%). Daljnjom primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a sud je od postotka u kojem je tužitelj uspio u sporu oduzeo postotak u kojem je tuženik uspio u sporu, a to je 49,81% te na taj način utvrdio ukupan uspjeh tužitelja u parnici od 0,38% (50,19%-49,81%=0,38%).

Kako je tužitelj uspio u razmjerno neznatnom dijelu tužbenog zahtjeva to je sud odlučio sukladno čl. 154. stavak 3. ZPP-a da svaka stranka snosi svoj trošak.

Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 30. ožujka 2026.

Sudac:

dr.sc. Ljiljana Matuško Antonić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude, nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno, putem ovog suda, u 4 istovjetna primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.

Dna:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku po punomoćniku