Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-5414/2023-23

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Marijanu Glavašu, u pravnoj stvari tužiteljice CV (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Frano Bazina, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Erste&Steiermärkische Bank d.d. (OIB: 23057039320), Rijeka, Jadranski trg 3A, kojega zastupa punomoćnik Damir Metelko, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & Partneri d.o.o., Zagreb, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 2. ožujka 2026. u prisutnosti tužiteljice i zamjenice punomoćnika tužiteljice AV, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 30. ožujka 2026.

p r e s u d i o j e

I Nalaže se tuženiku Erste&Steiermärkische Bank d.d. isplatiti tužiteljici CV iznos od 9.945,82 EUR sa zateznim kamatama tekućim:

na iznos od 11,32 EUR od 8.9.2005. godine do isplate

na iznos od 7,55 EUR od 6.10.2005. godine do isplate

na iznos od 7,87 EUR od 6.11.2005. godine do isplate

na iznos od 7,33 EUR od 6.12.2005. godine do isplate

na iznos od 6,93 EUR od 6.1.2006. godine do isplate

na iznos od 3,95 EUR od 7.2.2006. godine do isplate

na iznos od 1,55 EUR od 7.3.2006. godine do isplate

na iznos od 80,53 EUR od 5.3.2011. godine do isplate

na iznos od 83,41 EUR od 5.3.2011. godine do isplate

na iznos od 73,55 EUR od 6.4.2011. godine do isplate

na iznos od 84,02 EUR od 6.5.2011. godine do isplate

na iznos od 113,32 EUR od 7.6.2011. godine do isplate

na iznos od 8.224,97 EUR od 21.2.2012. godine do isplate

i to za razdoblje do 31. prosinca 2007. po stopi od 15 % godišnje, za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određivala za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određivala za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određivala za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa nadalje po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve to u roku od 15 dana.

II Utvrđuje se da ne postoji prigovorom radi prijeboja istaknuto potraživanje tuženika Erste&Steiermärkische Bank d.d. prema tužiteljici CV u iznosu od 295,02 EUR sa zateznim kamatama tekućim na iznose od:

- 0,07 EUR od 02.03.2006. pa do isplate,

- 2,28 EUR od 02.04.2006. pa do isplate,

- 1,44 EUR od 02.05.2006. pa do isplate,

- 0,63 EUR od 02.06.2006. pa do isplate,

- 2,24 EUR od 02.07.2006. pa do isplate,

- 2,74 EUR od 02.08.2006. pa do isplate,

- -0,09 EUR od 02.09.2006. pa do isplate,

- 0,83 EUR od 02.10.2006. pa do isplate,

- 0,67 EUR od 02.11.2006. pa do isplate,

- 1,98 EUR od 02.12.2006. pa do isplate,

- 5,72 EUR od 02.01.2007. pa do isplate,

- 8,22 EUR od 02.02.2007. pa do isplate,

- 7,06 EUR od 02.03.2007. pa do isplate,

- 7,74 EUR od 02.04.2007. pa do isplate,

- 14,09 EUR od 02.05.2007. pa do isplate,

- 15,65 EUR od 02.06.2007. pa do isplate,

- 17,71 EUR od 02.07.2007. pa do isplate,

- 17,69 EUR od 02.08.2007. pa do isplate,

- 14,87 EUR od 02.09.2007. pa do isplate,

- 19,07 EUR od 02.10.2007. pa do isplate,

- 19,17 EUR od 02.11.2007. pa do isplate,

- 16,23 EUR od 02.12.2007. pa do isplate,

- 16,55 EUR od 02.01.2008. pa do isplate,

- 10,24 EUR od 02.02.2008. pa do isplate,

- 6,06 EUR od 02.03.2008. pa do isplate,

- 1,93 EUR od 02.04.2008. pa do isplate,

- 11,62 EUR od 02.05.2008. pa do isplate,

- 14,31 EUR od 02.06.2008. pa do isplate,

- 11,37 EUR od 02.07.2008. pa do isplate,

- 17,23 EUR od 02.08.2008. pa do isplate,

- 15,91 EUR od 02.09.2008. pa do isplate,

- 10,13 EUR od 02.10.2008. pa do isplate,

- 3,57 EUR od 02.12.2008. pa do isplate.

III Nalaže se tuženiku Erste&Steiermärkische Bank d.d. naknaditi tužiteljici CV troškove parničnog postupka u iznosu od 1.825,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 30. ožujka 2026. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

IV Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka u bitnom navodi da je u svojstvu korisnice kredita 6.7.2005. s tuženikom kao kreditorom sklopila Ugovor o kreditu br. 2402006-1031262160/51404627-5102508137, a kojim joj je tuženik stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti od 51.000,00 CHF prema srednjem tečaju tuženika važećem na dan puštanja kredita u tečaj. Tužiteljica se obvezala tuženiku iznos kredita platiti u jednakim mjesečnim anuitetima plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika, važećem na dan odobrenja žiro-računa tuženika, uz redovnu kamatnu stopu koja je određena kao promjenjiva. U konkretnom slučaju radilo se o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru tuženika kao trgovca, gdje se o pojedinim ugovornim odredbama uopće nije moglo pojedinačno pregovarati. Isto tako, tuženik nije tužiteljicu niti u jednom trenutku informirao niti pokušao informirati u odnosu na rizik valute CHF, a kako bi tužiteljica mogla donijeti razboritu i informiranu odluku, čime je povrijedio prava tužiteljice kao potrošača i uzrokovao značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice, dakle radilo se o nepoštenoj ugovornoj odredbi koja je ništetna (pravilno ništava). Sve navedeno utvrđeno je i u kolektivnom sporu vođenom između ostaloga i protiv ovdje tuženika. S osnova rasta tečaja tužiteljica je tuženiku isplatila veći iznos od onoga koji bi isplatila da tog povećanja nije bilo, zbog čega je tuženik u obvezi vratiti tužiteljici tako stečeno bez osnove. Slijedom toga, tužiteljica u konačnici predlaže donijeti presudu kojom će se naložiti tuženiku isplata iznosa od 9.945,82 EUR sa zateznim kamatama tekućim na svaki pojedinačni isplaćeni iznos kao u toč. I. izreke i troškovima postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i kasnije u cijelosti osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. U bitnom navodi da je tužiteljica bila upoznata s valutnim rizikom vezano uz ugovorenu valutnu klauzulu (putem promotivnih materijala i letaka tuženika te razgovorima sa službenicima banke) koja je dopuštena pozitivnim propisima i pristala je na isti, dok tuženik u konkretnom slučaju nije niti je mogao znati za budući rast tečaja CHF. Ujedno smatra da je ugovorena valutna klauzula dispozitivna odredba, zbog čega je isključena kontrola nepoštenosti iste. Osporava i aktivnu legitimaciju tužiteljice budući da je uplate po kreditu vršila i treća osoba. Smatra i da tužiteljica nije dokazala svojstvo potrošača koje se ne predmnijeva. Istakao je i prigovor zastare, osporava zatraženi tijek zatezne kamate te zaključno predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troškova postupka. Tuženik je ujedno istakao i prigovor radi prebijanja svoje tražbine s osnova potplaćenih anuiteta kada je tečaj CHF bio niži od početnog tečaja u iznosu od 295,02 EUR sa zateznim kamatama tekućima na svaki takav pojedinačni iznos.

3. Tužiteljica se u cijelosti usprotivila takvom prigovoru tuženika ujedno ističući prigovor zastare tog potraživanja.

4. U provedenom postupku sud je izvršio uvid u ugovor o kreditu od 6.7.2005. br. 2402006-1031262160/51404627-5102508137 s aneksom br. 1 od 13.7.2006., sporazum o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini od 7.7.2005. s ovjerom javnog bilježnika i popratnom dokumentacijom, dopis tužiteljice po punomoćniku od 29.5.2023., dopis tuženika od 13.6.2023., pregled prometa po kreditu, obavijesti o promjeni kamatne stope, otplatni plan i plan otplate, izračun tečajne razlike, reklamni materijal tuženika za stambene kredite, dopis Hrvatske narodne banke od 7.6.2013. i priopćenje od 21.1.2015., pisani iskaz VV od 27.1.2020. s elektroničkom prepiskom sa službenicima banke, informacije tuženika o valutnoj klauzuli s prikazom otvorenosti devizne pozicije tuženika, provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Darfin d.o.o., Zagreb, saslušana je tužiteljica.

5. Svi provedeni dokazi ocijenjeni su sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23 - dalje: ZPP).

6. Tužbeni zahtjev je osnovan, dok potraživanje tuženika istaknuto prigovorom radi prijeboja nije osnovano.

7. Između stranaka nije sporno da su tužiteljica i tuženik 6.7.2005. sklopili Ugovor o kreditu br. 2402006-1031262160/51404627-5102508137 s aneksom br. 1 od 13.7.2006., a kojim je tuženik kao banka stavio na raspolaganje tužiteljici kao korisnici kredita kunsku protuvrijednost iznosa od 51.000,00 CHF po srednjem tečaju tuženika na dan puštanja kredita u tečaj. Rok otplate kredita bio je 144 mjeseca, a isti je tužiteljica trebala otplatiti u jednakim mjesečnim anuitetima nakon puštanja kredita u tečaj, dok kredit dospijeva na naplatu svakog prvog u mjesecu. Kredit je sklopljen uz valutnu klauzulu na način da se povrat obveza iz tog Ugovora obračunava po srednjem tečaju tuženika za CHF na dan odobrenja žiro-računa tuženika. Kamatna stopa ugovorena je kao promjenjiva i u trenutku ugovaranja iznosila je 7,990 % godišnje, a promjene kamatne stope, kao i način obračuna i naplate vršila se u skladu s važećim odlukama tuženika. Kredit je bio tzv. Kredit građana preko 3 godine uz čvrstu valutnu klauzulu namijenjen za zatvaranje obveza (iz minusa u plus). Nadalje, nije sporno da je tuženik doista u skladu sa svojom odlukom tijekom trajanja ugovornog odnosa stranaka povećao redovnu kamatnu stopu u odnosu na početnu (na 8,94 %) i tako je naplaćivao tužiteljici, kao i da je u tom razdoblju dolazilo do rasta tečaja CHF u odnosu na kunu. Isto tako, sud je provedenim financijskim vještačenjem po vještaku Darfin d.o.o., Zagreb, čiji nalaz i mišljenje sud s obzirom da je odgovoreno na postavljeni zadatak prihvaća cijeneći ga stručnim i obrazloženim te u skladu s pravilima znanosti i vještine (kao takvog ga je u konačnici prihvatila i tužiteljica, dok se tuženik nije očitovao o istome) utvrdio da ukupna razlika s osnove valutne klauzule između anuiteta prema obračunu banke po srednjem tečaju banke važećem dan plaćanja u odnosu na anuitete banka prema obračunu banke po srednjem tečaju banke važećem na dan isplate kredita za sve anuitete za koje je utvrđen više plaćeni iznos ukupno iznosi 9.945,82 EUR (tzv. pozitivne tečajne razlike), dok ukupna razlika s osnove valutne klauzule između anuiteta prema obračunu banke po srednjem tečaju banke važećem na dan plaćanja u odnosu na anuitete prema obračunu banke po srednjem tečaju banke važećem na dan isplate kredita za sve anuitete za koje je utvrđen manje plaćeni iznos ukupno iznosi 231,83 EUR (tzv. negativne tečajne razlike).

8. Također nije sporno da je u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača presudom Trgovačkog suda u Zagrebu od 4.7.2013. br. P-1401/12 između ostaloga utvrđeno da je ovdje tuženik Erste&Steiermärkische Bank d.d. u razdoblju od 1.4.2004. do 31.12.2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita sklapajući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja predmetnih ugovora kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi sklapanja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time naznačena banka postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", br. 96/03. - ZZP 03) u razdoblju od 1.4.2004. do 6.8.2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7.8.2007. do 31.12.2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", br. 79/07., 125/07., 79/09., 89/09. i 133/09. - dalje: ZZP 07) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Citirana presuda u tim bitnim dijelovima potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu od 14.6.2018. br. Pž- 6632/17-10 te je stoga glede istih pravomoćna. Sukladno odredbi čl. 138. ZZP 07 i odredbi čl. 502. c ZPP-a takve odluke obvezuju i ovaj sud u predmetnom postupku te se tužiteljica može ovdje pozivati (što i čini) na pravna utvrđenja iz te odluke koja onda vezuju i sud.

9. Cijeneći izloženo, a uzimajući u obzir da je ugovor o kreditu između tuženika i tužiteljice sklopljen u razdoblju na koji se odnosi gornja presuda Trgovačkog suda u Zagrebu za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, a ovdje tuženik ničim ne dokazuje da je u konkretnom slučaju tužiteljica prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora bila od strane istoga informirana o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti glede ugovorene valute uz koju je vezana glavnica CHF (to iz dostavljenih reklamnih materijala tuženika te pisane izjave radnice tuženika VV svakako ne proizlazi, dok upravo suprotno navodi tužiteljica u iskazu koji sud prihvaća kao iskren i uvjerljiv te u skladu s gornjim utvrđenjima iz kolektivnog spora), sud odredbu ugovora o kreditu od 6.7.2005. koja se odnosi na ugovorenu valutnu klauzulu u CHF nalazi nepoštenom i stoga ništavom (čl. 87. ZZP 03). Ovdje je glede valutne klauzule za istaknuti i da zahtjev "informiranosti potrošača" u konkretnom smislu znači da ugovorna odredba o riziku promjene tečaja ne treba biti razumljiva samo na formalnoj i gramatičkoj razini, već da potrošač moru tu odredbu razumjeti u pogledu njezinog konkretnog dosega, u smislu da prosječni potrošač, koji je uredno obaviješten i postupa s dužnom pažnjom i razboritošću, može ne samo znati za mogućnosti deprecijacije nacionalne valute u odnosu na stranu valutu u kojoj je kredit denominiran, već da i može procijeniti potencijalno znatnije gospodarske posljedice koje bi takva odredba mogla imati za njegove financijske obveze. Stoga u nedostatku drugih dokaza kojim bi tuženik potvrdio takve svoje navode, sama okolnost da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli bila jasna i uočljiva, odnosno da ugovor sadrži formalnu odredbu da je tužiteljica bila upoznata s rizikom ugovaranja kredita s valutnom klauzulom i da joj je tuženik objasnio taj rizik, a cijeneći i da se radilo o unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru tuženika, ne ukazuje da je tužiteljica u vrijeme sklapanja ugovora bila adekvatno informirana glede ugovorene valutne klauzule.

10. S obzirom na utvrđenje da se stoga radilo o nepoštenoj ugovornoj odredbi u smislu citiranih odredaba ZZP 03 koja je ništava (čl. 87. ZZP 03 u svezi odredaba čl. čl. 103. i čl. 105. u vrijeme sklapanja ugovora važećeg Zakona o obveznim odnosima /"Narodne novine", br. 53/91., 73/91., 3/94., 7/96., 112/99. i 88/01. - dalje: ZOO/), pri tome shodno valja primijeniti odredbu čl. 104. st. 1. ZOO-a o posljedicama ništavosti tj. vraćanju primljenog po osnovi ništave odredbe uz odgovarajuću primjenu odredaba o vraćanju stečenog bez osnove. Prema odredbi čl. 214. ZOO-a kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nesavjestan od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Kako je prema nalazu suda tuženik nesavjestan stjecatelj (istom je kao banci moralo biti poznato da se radi o nepoštenim i stoga ništavim odredbama), to je isti u obvezi vratiti tužiteljici nepripadno stečene iznose po osnovi rasta tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita, sve sa zateznim kamatama tekućim od dana stjecanja.

11. Slijedom svega toga, valjalo je prihvatiti tužbeni zahtjev te naložiti tuženiku isplatu iznosa od ukupno 9.945,82 EUR. Zatezne kamate u skladu s gore izloženim i traženju tužiteljice teku od prvog dana iza dana nepripadnog stjecanja svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa je tako i odlučeno u izreci presude. Stopa zatezne kamate temelji se prvotno na odredbi čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate ("Narodne novine", br. 153/04.), a nakon 1.1.2008. na odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23. – dalje: ZO).

12. Tuženik svojim navodima nije uspio osporiti osnovu i visinu potraživanja tužiteljice. Prema odredbama čl. 109. i čl. 110. ZOO-a na ništavost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svaka zainteresirana osoba (što tužiteljica kao ugovorna strana svakako jest), dok se pravo na isticanje ništavosti ne gasi, pri čemu je za napomenuti da predmet spora za zaštitu kolektivnih interesa i prava nije niti bila ocjena valjanosti odredaba konkretnih pojedinačnih ugovora kao u ovom postupku. Posljedice ništavosti ugovora regulirane su odredbom čl. 104. st. 1. ZOO-a u smislu vraćanja onoga što je primljeno po tom ugovoru, konkretno ovdje vraćanja novčanih iznosa primljenih po odredbama predmetnog ugovora o kreditu koje su utvrđene ništavim i koje kao takve stoga kao da nisu niti postojale. Kako tužiteljica na temelju utvrđene ništave odredbe o valutnoj klauzuli nije ništa primila od tuženika, to u smislu prethodno citirane odredbe ZOO-a ne postoji niti eventualna dužnost iste za povrat po toj osnovi, zbog čega se prigovorom radi prijeboja tako istaknuto potraživanje tuženika (tzv. negativne tečajne razlike) u cijelosti ukazuje neosnovanim (sve i da je općenito to potraživanje osnovano ono bi se moglo priznati samo u iznosu od 231,83 EUR kako je utvrđeno provedenim vještačenjem, dok bi se preostali iznos od 63,10 EUR svejedno ukazivao neprihvatljivim). Suprotno navodima tuženika, ugovorna odredba o valutnoj klauzuli ne predstavlja dispozitivnu odredbu (koja bi se primjenjivala na odnos stranaka ukoliko isti taj odnos nisu uredili na drugi način) koja bi eventualno bila isključena od ocjenjivanja i kontrole nepoštenosti, a dodatno cijeneći da su upravo odredbe potrošačkih ugovora o kreditu kojim je ugovorena valutna klauzula bile predmet odlučivanja u kolektivnom sporu. Tuženik osim paušalnih navoda ničim ne dokazuje da tužiteljica u konkretnom slučaju eventualno nije imala svojstvo potrošača (prema odredbi čl. 3. t. 1. ZZP 03 potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhu koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti), dok upravo suprotno proizlazi iz samog ugovora te prihvaćenog iskaza tužiteljice iz kojih je razvidno da je tužiteljica kredit podigla kao fizička osoba u privatne svrhe (zatvaranje ranijih dugovanja i renovaciju stana u kojem stanuje). Sve izvršene anuitetne otplate kredita izvršene su u ime i za račun tužiteljice kao obveznice i korisnice kredita te ih je tuženik kao takve očito i prihvatio, tako da su neosnovani navodi tuženika kojima tužiteljici odriče materijalno-pravno ovlaštenje potraživati utužene iznose koje je tuženik stekao bez valjane pravne osnove (nejasno je tko bi onda i po kojoj osnovi te iznose uopće bio ovlašten potraživati od tuženika). Iz iskaza tužiteljice, koji iskaz je sud prihvatio i u tom dijelu cijeneći ga iskrenim, životnim i uvjerljivim, utvrđeno je da je kredit otplaćivala tužiteljica svojom sredstvima, a samo pojedine uplate je fizički vršila majka tužiteljice ĐV novcem koji joj je dala tužiteljica kada se nije nalazila u Zagrebu. Tuženikov prigovor zastare također nije osnovan, budući da je u odgovarajućem smislu odredbe čl. 241. ZOO-a zastara prekinuta podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu 4.4.2012. u predmetu br. P-1401/12 te je ponovno počela teći donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 14.6.2018. br. Pž-6632/17-10, a kako je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 7.6.2023. to je razvidno da zastarni rok od 5 godina (čl. 225. ZOO- a) koji se ovdje primjenjuje svakako nije protekao, dakle zastara nije nastupila.

13. Trošak tužiteljice odnosi se na trošak zastupanja iste po punomoćniku odvjetniku i to: za sastav tužbe – 100 bodova (Tbr. 7. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika /„Narodne novine“, br. 138/23. - dalje Tarifa/), za sastav podnesaka od 4.8.2023., 19.4.2024. (koji iako je podnesen bez prethodnog odobrenja sud smatra svrsishodnim u ovom postupku) i 29.7.2025. – 3 x 100 bodova = 300 bodova (Tbr. 8. t. 1. Tarife u svezi Tbr. 7. t. 1. Tarife), za zastupanje na ročištima 3.2.2025. i 2.3.2026. – 2 x 100 bodova = 200 bodova (Tbr. 9. t. 1. u svezi Tbr. 7. t. 1. Tarife) te za pristup na ročište za objavu ove presude – 50 bodova (Tbr. 9. t. 3. u svezi Tbr. 7. t. 1. Tarife), prema vrijednosti predmeta spora od 1.459,95 EUR do 3.8.2023., zatim vrijednosti predmeta spora od 12.027,80 EUR do 28.7.2025. te konačno vrijednosti predmeta spora od 9.945,82 EUR, što ukupno čini 650 bodova koji primjenom Tbr. 54. Tarife daju iznos od 1.300,00 EUR. Tužiteljici je priznat i trošak PDV-a na troškove zastupanja u iznosu od 325,00 EUR, kao i trošak vještačenja u iznosu od 200,00 EUR, što sveukupno čini trošak tužiteljice u iznosu od 1.825,00 EUR. Tužiteljici kao u konačnici nepotreban nije priznat trošak sastava podneska od 17.6.2025.

14. S obzirom da je tužiteljica u cijelosti uspjela u sporu, sud je primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a odlučio da joj tuženik naknadi troškove postupka u cijelosti. Iz razloga potpunog neuspjeha u parnici odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova.

15. Odluka o zateznim kamatama na trošak parničnog postupka tužiteljice temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a, a ista teče od dana donošenja ove presude do isplate po stopi određenoj odredbom čl. 29. st. 2. ZO-a.

U Zagrebu 30. ožujka 2026.

SUDAC:

MARIJAN GLAVAŠ

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda na županijski sud.

DNA:

1. pun. tužiteljice

2. pun. tuženika

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte