REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-101/2025-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Ivanki Brletić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja SO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Mislavu Bežovanu, odvjetniku u Marković i partneri odvjetničkom društvu d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika APS DELTA S.A., Veliko Vojvodstvo Luksemburg, 6 rue Eugene Ruppert, L-2453- Luksemburg, OIB: 45421012929, zastupanog po punomoćniku Mislavu Bistroviću, odvjetniku u Zagrebu, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 12. veljače 2026. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Dine Vukšića, odvjetnika, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 30. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja SO kojim bi se u cijelosti proglasila nedopuštenom ovrha određena rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-4044/2021-2 od 30. prosinca 2021. te se ista proglašava nedopuštenom samo u dijelu potraživanja tuženika APS DELTA S.A. s osnova zatraženih zateznih kamata na iznos glavnice od 275.523,04 eur (2.075.928,35 kn) počev od 4. kolovoza 1996. do 19. ožujka 2014.

II. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je zaključkom ovoga suda poslovni broj Ovr-4044/2021-6 od 28.3.2022. kao ovršenik, upućen pokrenuti parnicu protiv tuženika, kao ovrhovoditelja, radi proglašenja nedopuštenom ovrhe određene rješenjem ovoga suda poslovni broj Ovr-4044/2021-2 od 30.12.2021. navodeći da je navedeno rješenje o ovrsi doneseno radi naplate potraživanja tuženika u iznosu glavnice od 2.075.928,35 kn sa zateznim kamatama od 4.8.1996. do isplate te troška ovršnog postupka s time da je određena ovrha na nekretnini – poslovni prostor – lokal, površine 66,52 m2 koji se nalazi u objektu oznake V10-II/3 u etaži P+1, lokal broj 8 u Centru male privrede Savica Šanci u Zagrebu, Savica I. br. 141, koji je sagrađen na zemljištu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a na temelju Sporazuma i rješenja o zasnivanju založnog prava pljenidbenim popisom od 16.8.1995. i Zapisnika od istoga datuma, sve od Općinskog suda u Zagrebu. Navedena ovrha je određena protiv ovdje tužitelja kao navodnog izvanknjižnog vlasnika ove nekretnine te je tužitelj u žalbi protiv rješenja o ovrsi istaknuo prigovor zastare tražbine radi koje je određena ovrha i to u dijelu zahtjeva radi naplate zateznih kamata jer je glavnica dospjela na naplatu 3.8.1995., a tuženik, kao ovrhovoditelj, niti njegov prednik Zagrebačka banka d.d. od 20.2.2017., kada je doneseno rješenje poslovni broj Ovr-881/12-42 kojim je obustavljen postupak po rješenju Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj I-4765/95 od 9.1.1996., nisu poduzeli niti jednu pravnu radnju koja bi dovela do prekida zastare pri čemu tužitelj ukazuje na odredbu čl. 222. st. 2. Zakona o obveznim odnosima prema kojoj se zastarjela tražbina kamata i drugih povremenih davanja ne može namiriti ni iz opterećene stvari odnosno niti iz založene stvari. Stoga se rješenje o ovrsi u tom dijelu pobija iz razloga određenog čl. 50. st. 1. toč. 11. Ovršnog zakona. Nadalje, tužitelj ovo rješenje pobija i iz razloga određenih čl. 50. st. 1. toč. 7. Ovršnog zakona jer tuženik, kao ovrhovoditelj, nije bio ovlašten tražiti ovrhu protiv tužitelja, kao ovršenika, jer istu traži na temelju Zapisnika i Sporazuma sastavljenog kod Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj I-3823/95 od 16.8.1995. koji je sklopljen između prednika tuženika tj. Zagrebačke banke d.d., kao vjerovnika, Siscia-Croatia- Fashion Zagreb, kao dužnika, i založnih dužnika među kojima je i TO koji je založio predmetnu nekretninu kao nevlasnik pošto je presudom Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3604/98 od 15.12.1998. utvrđeno da je vlasnik ove nekretnine i tada bio ovršenik iz toga postupka. Stoga tužitelj tvrdi da je TO založio tuđu nekretninu bez suglasnosti vlasnika nekretnine pa takav Sporazum nema učinka prema ovršeniku kao niti prema trećima koji su tu nekretninu kasnije stekli od ovršenika. Naime, tužitelj ukazuje da se je na taj Sporazum od 16.8.1995. primjenjivala odredba čl. 62. tada važećeg Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima koja je upućivala na odredbe tada važećeg Zakona o obveznim odnosima, a prema odredbi čl. 969. Zakona o obveznim odnosima za sklapanje pravovaljanog ugovora o zalogu potrebno je da zalogodavac ima sposobnost za raspolaganje stvarima koje daje u zalog. Stoga je tužitelj, kao ovršenik, pobijao ovo rješenje o ovrsi i iz razloga određenih u čl. 50. st. 1. toč. 10. Ovršnog zakona jer je ispunjenje tražbine zabranjeno zbog činjenice koja je nastala u vrijeme kada je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojega potječe ovršna isprava jer je ovaj Sporazum zaključen 16.8.1995., a presuda poslovni broj P-3604/98 kojom je on utvrđen vlasnikom predmetne nekretnine je donesena 15.12.1998. Konačno, tužitelj navodi da je ovu nekretninu prodao trećoj osobi pa smatra da tuženik i iz toga razloga ne može tražiti ovrhu protiv njega, kao ovršenika. Slijedom svega navedenoga, tužitelj predlaže proglasiti navedenu ovrhu nedopuštenom te potražuje naknadu parničnog troška.

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da se predmetna tužba mogla podnijeti samo iz razloga koji su navedeni u žalbi tužitelja podnesenoj u ovršnom postupku te da je ista podložna odbacivanju ako je podnesena izvan roka za podnošenje tužbe ukazujući da je ovršni sud donio zaključak o upućivanju u parnicu 28.3.2022., a da je predmetna tužba podnesena tek 13.4.2022. Nadalje, tuženik osporava sve navode tužitelja ističući da je prigovor zastare neosnovan iz razloga što se je prethodno vodila ovrha radi naplate potraživanja s osnova Sporazuma temeljem kojega je donesen Zapisnik o popisu nekretnina te rješenje Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj I-3823/95 od 16.8.1995. pa je time nastupio prekid zastare čega je tužitelj svjestan jer je u prethodnoj ovrsi ovoga suda broj Ovr-881/12 aktivno sudjelovao kao treća osoba, a koja je pokrenuta 1996., a pravomoćno dovršena 19.3.2017. pri čemu navodi da se na ovu tražbinu primjenjuje zastarni rok od 10 godina sukladno čl. 233. Zakona o obveznim odnosima. S druge strane, tuženik ukazuje da je TO, kao dokaz vlasništva izvanknjižne nekretnine u vrijeme sklapanja predmetnog Sporazuma dostavio Ugovor o kupoprodaji br. P-131 a/91 od 3.12.1991. u kojem je navedeno da je upravo on kupac te je isti u vrijeme pokretanja ovrhe pred Općinskim sudom u Zagrebu br. Ovr-881/12 i dalje bio vlasnik iste, dok je tužitelj postao vlasnik ove nekretnine tek pravomoćnošću presude Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3604/98 od 15.12.1998. pa iz toga proizlazi da je založno pravo stečeno upravo od vlasnika nekretnine. Dodatno, tuženik i njegov pravni prednik nisu mogli niti sumnjati da bi vlasnik založene nekretnine bio netko drugi osim TO pa ako tužitelj smatra da je oštećen bilo kakvim postupanjima od strane TO, tada svoje pravne odnose mora rješavati upravo s njime. Slijedom navedenoga, tuženik predlaže tužbeni zahtjev odbiti te potražuje naknadu parničnog troška zajedno sa zateznom kamatom od dana donošenja odluke o trošku do isplate (stranica 85).

3. U tijeku postupka izvršen je uvid u dokumentaciju priloženu uz tužbu (stranica 5-22 te 24-27), pročitani su ovosudni spisi poslovni broj Ovr-4044/2021, I-3823/1995, P- 3604/1998 te Ovr-881/2012, saslušan je svjedok TO (stranica 117 i 118) te je proveden dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke (stranica 118).

4. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

5. U ovoj pravnoj stvari nije sporno da je tužitelj, kao ovršenik, zaključkom ovoga suda poslovni broj Ovr-4044/2021-6 od 28.3.2022. (stranica 5-7) upućen na pokretanje parnice protiv tuženika, kao ovrhovoditelja, radi proglašenja nedopuštenom ovrhe određene rješenjem ovoga suda poslovni broj Ovr-4044/21-2 od 30.12.2021. (stranica 9 i 10) pa kako je već iz toga zaključka vidljivo da je tužitelj u žalbi protiv rješenja o ovrsi naveo razloge iz čl. 50. st. 1. toč. 7., 10. i 11. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22) ističući prigovor zastare zateznih kamata na glavnicu, prigovor promašene pasivne legitimacije jer da on nije dužnik ističući da je TO predmetnu nekretninu založio bez njegove suglasnosti, kao vlasnika nekretnine, te kako tužitelj u tužbi navodi da je predmetna ovrha nedopuštena upravo iz tih razloga određenih čl. 50. st. 1. toč. 7., 10. i 11. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22, u daljnjem tekstu: OZ), to iz navedenoga proizlazi da je tužitelj sukladno odredbi čl. 55. st. 3. OZ-a tužbu na koju je upućen navedenim zaključkom od 28.3.2022. utemeljio upravo na razlozima koje je istaknuo u žalbi u povodu koje je upućen na parnicu, a kako je pak iz Potvrde o preuzimanju elektroničkog sudskog pismena (stranica 8) vidljivo da je tužitelj po svom punomoćniku navedeni zaključak od 24.3.2022. (stranica 5-7) zaprimio 30.3.2022., to je jasno da predmetna tužba nije podnesena izvan roka od 15 dana jer je ista podnesena već 12.4.2022.

6. Sporno je, je li nastupila zastara tražbine radi koje je određena predmetna ovrha i to u dijelu zahtjeva naplate zateznih kamata s obzirom na to da tužitelj tvrdi kako je glavnica dospjela na naplatu 3.8.1995. (?), a da tuženik, kao niti njegov prednik Zagrebačka banka d.d., od 20.2.2017., kada je doneseno rješenje poslovni broj Ovr- 881/12-42 kojim je obustavljen postupak po rješenju Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj I-4765/95 od 9.1.1996., nisu poduzeli niti jednu pravnu radnju koja bi dovela do prekida zastare pri čemu tužitelj ukazuje na odredbu čl. 222. st. 2. Zakona o obveznim odnosima prema kojoj se zastarjela tražbina kamata i drugih povremenih davanja ne može namiriti ni iz opterećene stvari odnosno niti iz založene stvari, dok tuženik ističe da se je prethodno vodila ovrha radi naplate potraživanja s osnova Sporazuma temeljem kojega je donesen Zapisnik o popisu nekretnina i rješenje Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj I-3823/95 od 16.8.1995. pa da je time došlo do prekida zastare čega da je tužitelj svjestan jer je u prethodnoj ovrsi ovoga suda broj Ovr-881/12 aktivno sudjelovao kao treća osoba, a koja je pokrenuta 1996. te pravomoćno dovršena 19.3.2017. pri čemu navodi da se na ovu tražbinu primjenjuje zastarni rok od 10 godina sukladno čl. 233. Zakona o obveznim odnosima.

7. Uvidom u spis ovoga suda poslovni broj I-3823/1995 utvrđeno je da je taj postupak dana 14.8.1995. pokrenut prijedlogom vjerovnika Zagrebačka banka d.d. protiv dužnika Siscia-Croatia-Fashion d.o.o., HO, LO, OO i IO, radi osiguranja zasnivanjem založnog prava na nekretninama II-V-dužnika koje nisu upisane u zemljišnu knjigu, a na temelju sporazuma stranaka te je utvrđeno da su dana 16.8.1995. stranke u tom postupku zaključile Sporazum koji prileži predmetnom spisu (stranica (13-17), a kojim je, između ostalih, i dužnik TO pristao da se radi osiguranja potraživanja vjerovnika Zagrebačka banka d.d. prema dužniku Siscia-Croatia-Fashion d.o.o. temeljem mjenice izdane dana 3.8.1995. u iznosu od 2.600.000,00 kn sa kamatom od 3.8.1996. zasnuje založno pravo popisom nekretnine koja nije upisana u zemljišne knjige, a koja u naravi predstavlja poslovni prostor u Centru male privrede Savica - Šanci u Zagrebu, Savica 141 te koji objekt je sagrađen na parceli upisanoj u posjedovni list br. 2275 k. o. [katastarska općina], katastarski kotar Zagreb, broj kat. čestice [katastarska čestica].

8. Uvidom u spis ovoga suda poslovni broj Ovr-881/2012 (ranije poslovni broj I- 4765/1995) utvrđeno je da je taj postupak pokrenut prijedlogom za izvršenje od 27.10.1995. podnesenim od strane vjerovnika Kreditna banka Zagreb d.d. protiv dužnika Siscia-Croatia- Fashion d.o.o. i IO i to temeljem Sporazuma radi osiguranja vjerovnikovog potraživanja br. I-2287/94 u iznosu od 301.600,00 kn s kamatom od dospijeća do namirenja kojim je zasnovano založno pravo popisom nekretnine dužnika IO koja nije upisana u zemljišne knjige (poslovni prostor površine 66,52 m2 u Centru male privrede Savica-Šanci u objektu V10-II/3 koji je sagrađen na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]). Nadalje je utvrđeno da je rješenje o izvršenju doneseno 9.1.1996., a da je ovdje tužitelj SO dana 13.3.2000. podnio prigovor treće osobe navodeći da je dana 15.12.1998. donesena presuda poslovni broj P-3604/98 od 15.12.1998. kojom je utvrđeno da je on vlasnik poslovnog prostora površine 66,52 m2 u Centru male privrede Savica-Šanci u objektu V10-II/3 koji je sagrađen na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nakon čega je isti zaključkom od 18.12.2001. upućen pokrenuti parnicu protiv vjerovnika Kreditna banka Zagreb d.d. radi proglašenja nedopuštenim izvršenja na navedenoj nekretnini. Utvrđeno je i to da je zaključkom od 28.2.2003. u ovosudnom postupku poslovni broj Ovr-1695/02, a pokrenutom prijedlogom za izvršenje od 17.6.1996. podnesenim od strane vjerovnika Zagrebačka banka d.d., između ostalih, i protiv dužnika IO, i to temeljem Sporazuma radi osiguranja vjerovnikovog potraživanja od 16.8.1995. u iznosu od 2.421.374,39 kn sa kamatom od 2.5.1996. do namirenja, između ostaloga, i prodajom nekretnine u vlasništvu dužnika IO koja u naravi predstavlja poslovni prostor u Centru male privrede Savica-Šanci u Zagrebu, Savica 141 (objekt u kojem se nalazi taj poslovni prostor sagrađen je na parceli upisanoj u posjedovni list broj 2275 k. o. [katastarska općina], k. č. [katastarska čestica]), određeno razdvajanje postupka izvršenja u odnosu na dužnika IO i u odnosu na nekretninu u njegovom vlasništvu te spajanje istoga na spis poslovni broj I-4765/1995. Potom je rješenjem od 12.5.2011. navedeni izvršni postupak obustavljen, ali je ovo rješenje postalo pravomoćno samo u odnosu na vjerovnika Kreditna banka Zagreb d.d. Nadalje je utvrđeno da je ovdje tužitelj SO, kao treća osoba, rješenjem od 2.12.2013. upućen pokrenuti parnicu radi proglašenja da je izvršenje određeno rješenjem poslovni broj I-1729/96 od 25.7.1996., nedopušteno na nekretnini dužnika IO nakon čega je rješenjem od 20.2.2017. obustavljeno izvršenje određeno rješenjem o izvršenju ovoga suda poslovni broj I-4765/1995 od 9.1.1996. te su ukinute sve provedene radnje iz razloga što se predmetna nekretnina nije mogla prodati jer nije bilo zainteresiranih kupaca niti se je vjerovnik prijavio kao kupac.

9. Uvidom u spis ovoga suda poslovni broj Ovr-4044/2021 utvrđeno je da je taj postupak pokrenut prijedlogom za ovrhu od 19.12.2021. podnesenim od strane ovrhovoditelja APS DELTA S.A. protiv ovršenika SO i to temeljem ovršne isprave – predmetnog Sporazuma od 16.8.1995. radi osiguranja potraživanja u iznosu od 2.600.000,00 kn sa zateznom kamatom 4.8.1996., a na nekretnini ovršenika – poslovni prostor – lokal, površine 66,52 m2 koji se nalazi u objektu oznake V10-II/3, u etaži P+1, lokal broj 8 u Centru male privrede Savica Šanci u Zagrebu, Savica I. br. 141, koji je sagrađen na zemljištu upisanom u katastar od katastarskog ureda Grad Zagreb, k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica] pri čemu ovaj ovrhovoditelj navodi da mu je navedena tražbina prenesena Trostranim ugovorom o ustupu i prijenosu tražbina od 30.5.2017. Predložena ovrha određena je rješenjem o ovrsi od 30.12.2021. protiv kojega je ovršenik SO dana 17.1.2022. podnio žalbu u kojoj je istakao:

- prigovor zastare u dijelu zahtjeva za naplatu zateznih kamata iz razloga što ovrhovoditelj niti njegov prednik nisu poduzeli niti jednu pravnu radnju koja bi dovela do prekida zastare od 20.2.2017. kada je doneseno rješenje poslovni broj Ovr- 881/12-42 kojim je obustavljen postupak po rješenju poslovni broj I-4765/95 od 9.1.1996.;

- da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu protiv njega iz razloga što istu traži na temelju Sporazuma od 16.8.1995. kojim je TO založio predmetnu nekretninu kao nevlasnik bez suglasnosti njega, kao vlasnika;

- da je ispunjenje tražbine zabranjeno zbog činjenice koja je nastala u vrijeme kada je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojega potječe ovršna isprava jer je ovaj Sporazum zaključen 16.8.1995., a presuda poslovni broj P-3604/98, kojom je on utvrđen vlasnikom predmetne nekretnine, je donesena 15.12.1998.

te u kojoj je naveo da je predmetnu nekretninu prodao trećoj osobi.

Potom je utvrđeno da je ovršenik zaključkom od 28.3.2022. upućen pokrenuti parnicu protiv ovrhovoditelja radi proglašenja predmetne ovrhe nedopuštenom s time da je zaključkom od 13.5.2024. na pokretanje parnice protiv ovrhovoditelja i ovršenika upućen i JO, kao treća osoba, radi proglašenja nedopuštenom predmetne ovrhe jer je isti dana 20.10.2020. podnio prigovor u kojem navodi da je isključivi izvanknjižni vlasnik predmetne nekretnine.

10. Uvidom u ovosudni spis br. P-3604/1998 utvrđeno je da se je taj postupak vodio u pravnoj stvari tužitelja SO protiv tuženika IO i DO, radi utvrđenja da je tužitelj vlasnik, između ostaloga, i poslovnog prostora u Centru male privrede Savica Šanci u Zagrebu sagrađenom na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u objektu V 10-II/3, etaža P + 1 lokal br. 8, površine 62,82 m2 jer je tužitelj u tužbi podnesenoj dana 28.5.1998. naveo da je predniku ovih tuženika tj. svom stricu pok. Mati Rađa 1990. godine dao nalog da u njegovo ime i za njegov račun kupi dva poslovna prostora u Centru male privrede Savica Šanci koji je tada bio u izgradnji te da mu je za tu kupnju dao cjelokupni iznos kupovnine nakon čega je pok. EO temeljem njihovog dogovora ovaj poslovni prostor davao u zakup i tužitelju isplaćivao zakupninu tako da je tužitelj tek u ožujku 1998. saznao da ovi poslovni prostori ne glase na njegovo ime. Ovaj postupak je okončan presudom zbog izostanka od 15.12.1998. koja je postala pravomoćna 18.2.1999.

11. Tužitelj u svom iskazu (stranica 118) navodi da je svom ujaku EO 1991. dao novce da za njega kupi poslovni prostor u Savica Šanci koji je prije toga pogledao s time da mu nije dao punomoć niti je bilo dogovoreno da tužitelj bude naveden kao kupac u tom ugovoru, već je samo bilo važno da taj poslovni prostor bude kupljen za njega, a da će oni kasnije to preko odvjetnika prenijeti na njegovo ime. Međutim, kasnije se uspostavilo da je kao kupac toga prostora bio naveden sin pokojnog ujaka tj. TO radi čega je on protiv Vinka Rađa 1998. podnio tužbu radi utvrđenja prava vlasništva na tom poslovnom prostoru te je u tom postupku donesena presuda kojom je to i utvrđeno. Potom je Zagrebačka banka d.d. protiv njega pokrenula ovršni postupak, ali on u vrijeme pokretanja istoga više nije bio vlasnik toga prostora jer ga je prodao JO sredinom svibnja 2021. U svakom slučaju tvrdi da nije znao da je TO sklopio predmetni Sporazum sa Zagrebačkom bankom.

12. Svjedok TO, bratić tužitelja, u svom iskazu (stranica 117 i 118) potvrđuje da je sa Zagrebačkom bankom potpisao predmetni Sporazum od 16.8.1995. i to kao dužnik radi osiguranja potraživanja toga vjerovnika temeljem kojega je dao u zalog poslovni prostor u Centru male privrede Savica Šanci površine 66 m2, a sve zato što je tada mislio da je vlasnik toga prostora jer ga je temeljem rješenja o nasljeđivanju naslijedio od svoga oca. Međutim, kasnije, kada je Zagrebačka banka protiv njega pokrenula ovršni postupak radi naplate potraživanja osiguranog osnivanjem hipoteke na ovom poslovnom prostoru, je saznao da je vlasnik toga prostora tužitelj sukladno dogovoru s njegovim ocem s time da je to saznao kada je tužitelj u tom postupku istakao prigovor da je on vlasnik toga prostora zbog čega je protiv njega podnio tužbu radi utvrđenja vlasništva na tome prostoru. Nije mu poznato je li taj poslovni prostor ikada bio upisan u zemljišnu knjigu, ali zna da ga je tužitelj kasnije prodao JO. Konačno, potvrđuje da tužitelj nije znao da je on sa Zagrebačkom bankom potpisao predmetni Sporazum iz 1995.

13. Napominje se da sud nije posebno ocjenjivao iskaze tužitelja i svjedoka IO iz razloga što je vezan pravomoćnom presudom ovoga suda poslovni broj P- 3604/98 od 15.12.1998. kojom je utvrđeno da je tužitelj vlasnik poslovnog prostora u Centru male privrede Savica - Šanci u Zagrebu, sagrađenom na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u objektu V 10-II/3, etaža P + 1 lokal br. 8, površine 62,82 m2.

14. Međutim, kako nije sporno:

- da predmetna nekretnina nije upisana u zemljišne knjige te

- da je u ovosudnom postupku poslovni broj I-3823/1995 na prijedlog vjerovnika Zagrebačka banka d.d. na predmetnoj nekretnini na temelju sporazuma stranaka, između ostalih i IO, dana 16.8.1995. zaključen Sporazum (stranica 13-17) kojim je TO, kao dužnik, pristao da se radi osiguranja potraživanja vjerovnika Zagrebačka banka d.d. prema dužniku Siscia-Croatia-Fashion d.o.o. temeljem mjenice izdane dana 3.8.1995. u iznosu od 2.600.000,00 kn sa kamatom od 3.8.1996. zasnuje založno pravo popisom ove nekretnine koja nije upisana u zemljišne knjige,

te kako je odredbom čl. 250. tada važećeg Zakona o izvršnom postupku (Narodne novine br. 53/91 i 91/92, u daljnjem tekstu ZIP) bilo propisano da se založno pravo na nekretnini na području za koje se ne vodi zemljišna knjiga, zasniva upisom u intabulacijsku ili drugu knjigu u koju se upisuje založno pravo na nekretnini, dok je odredbom čl. 126. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96, 68/98,137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, u daljnjem tekstu: ZVDSP) propisano da se pravo vlasništva odlukom suda stječe u trenutku pravomoćnosti sudske odluke s time da je odredbom čl. 126. st. 3. ZVDSP-a propisano da stjecanjem prava vlasništva odlukom suda ne prestaju stvarna prava koja su drugim osobama pripadala na odnosnoj stvari, osim onih za koje je to određeno tom odlukom ili posebnim zakonom ili koja po naravi stvari ne mogu dalje postojati,

to je jasno da navedeno založno pravo Zagrebačke banke d.d., bez obzira na pravomoćnost presude poslovni broj P-3604/98 od 15.12.1998., predmetnu nekretninu tereti i dalje jer nije utvrđeno postojanje iznimki propisanih odredbom čl. 126. st. 3. ZVDSP-a uz napomenu da je i odredbom čl. 251. ZIP-a propisano da uknjižba založnog prava, u konkretnom slučaju upis založnog prava u intabulacijsku ili drugu knjigu, ima učinak da se izvršenje na toj nekretnini može provesti i prema trećoj osobi koja je tu nekretninu kasnije stekla s time da je tužitelj činjenicu postojanja ovoga tereta mogao utvrditi bez obzira što ova nekretnina nije upisana u zemljišnu knjigu iz razloga što se dobrovoljno založno pravo osniva polaganjem u sud ovjerovljene isprave kojom vlasnik nekretnine dopušta uknjižbu založnog prava na nju.

15. Kako pak tužitelj ne osporava činjenicu da je potraživanje koje je osigurano predmetnim Sporazumom od 16.8.1995., preneseno upravo na tuženika odnosno da je tuženik, kao ovrhovoditelj iz ovosudnog postupka poslovni broj Ovr-4044/2021, pravni slijednik Zagrebačke banke d.d., to je jasno da ne postoji razlog propisan odredbom čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ-a tj. da tuženik ne bi bio ovlašten tražiti ovrhu na temelju toga Sporazuma kao ovršne isprave odnosno da ne bi bio ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv tužitelja, kao ovršenika, jer je pravomoćnom presudom ovoga suda poslovni broj P-3604/98 od 15.12.1998. utvrđeno da je tužitelj vlasnik predmetnog poslovnog prostora kojeg i dalje tereti navedeno založno pravo radi čega ne postoji niti razlog propisan odredbom čl. 50. st. 1. toč. 9. OZ-a jer tražbina tuženika nije prestala zbog činjenice koja je nastala u vrijeme kada je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojega potječe predmetna ovršna isprava.

16. Pri tome se napominje da sud u ovome postupku nije uzeo u obzir navod tužitelja da je on još prije pokretanja predmetne ovrhe ovu založenu nekretninu prodao trećoj osobi tj. JO temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 18.5.2021. pa da više nije vlasnik iste, a da se ovrha može voditi samo protiv vlasnika ove nekretnine. Naime, iz navedenoga razloga prigovor može podnijeti samo treća osoba, a ne i tužitelj, kao ovršenik iz predmetnog ovršnog postupka s time da je uvidom u spis ovoga suda poslovni broj Ovr-4044/2021 i utvrđeno da je zaključkom od 13.5.2024. na pokretanje parnice protiv ovrhovoditelja i ovršenika upućen JO, kao treća osoba, radi proglašenja nedopuštenom predmetne ovrhe jer je isti dana 20.10.2020. podnio prigovor u kojem navodi da je isključivi izvanknjižni vlasnik ove založene nekretnine nakon čega je JO i pokrenuo parnicu pred ovim sudom pod poslovnim brojem P-4833/2024 koja je još u tijeku.

17. Vezano uz navod tužitelja da bi predmetna ovrha određena rješenjem ovoga suda broj Ovr-4044/2021-2 od 30.12.2021. bila nedopuštena u dijelu naplate zateznih kamata na iznos od 275.523,04 eur (2.075.928,35 kn) počev od 4.8.1996. do isplate jer da je u tom dijelu nastupila zastara pozivajući se pri tome na razlog određen odredbom čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ-a kojom je propisano da ovršenik može izjaviti žalbu protiv rješenja o ovrsi ako je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom uz napomenu da tužitelj pogrešno navodi da je navedena glavnica dospjela na naplatu 3.8.1995., a ne 3.8.1996., kako to proizlazi iz predmetnog Sporazuma od 16.8.1995. (stranica 14-17), ističe se:

- da je uvidom u predmetni Sporazum od 16.8.1995. (stranica 14-17) utvrđeno da je zalogom predmetne nekretnine njime osigurano potraživanje prednika tuženika u iznosu od 2.600.000,00 kn zajedno sa zateznom kamatom te da ovo potraživanje dospijeva najkasnije 3.8.1996.;

- da je uvidom u prijedlog za ovrhu u ovosudnom predmetu poslovni broj Ovr- 4044/2021 utvrđeno da je isti od strane tuženika temeljem ovoga Sporazuma od 16.8.1995., kao ovršne isprave, podnesen radi naplate potraživanja od 275.523,04 eur (2.075.928,35 kn) zajedno sa zateznom kamatom upravo od naznačenog datuma dospijeća tj. od 4.8.1996. do isplate;

- da je uvidom u spis ovoga suda poslovni broj Ovr-881/2012 (ranije poslovni broj I- 4765/1995) utvrđeno da je prednik tuženika Zagrebačka banka d.d., kao vjerovnik, pokrenuo ovršni postupak temeljem toga Sporazuma od 16.8.1995. i to prijedlogom za izvršenje od 17.6.1996., između ostalih, i protiv dužnika IO, s time da je rješenjem od 20.2.2017. obustavljeno izvršenje određeno rješenjem o izvršenju ovoga suda poslovni broj I-4765/1995 od 9.1.1996. te su ukinute sve provedene radnje iz razloga što se predmetna nekretnina nije mogla prodati jer nije bilo zainteresiranih kupaca niti se je vjerovnik prijavio kao kupac, a ovo rješenje od 20.2.2017. je postalo pravomoćno dana 19.3.2017.;

pa je jasno, a što niti tužitelj ne osporava, da je temeljem odredbe čl. 388. tada važećeg Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01, u daljnjem tekstu: ZOO/91), koji se u ovom slučaju primjenjuje temeljem odredbe čl. 1163. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22,156/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZOO/05) imajući u vidu da se radi o ovršnoj ispravi od 16.8.1995., a koja odredba je po svom sadržaju istovjetna odredbi čl. 241. ZOO/05, zastarijevanje prekinuto podnošenjem predmetnog prijedloga za izvršenje od 17.6.1996. te da je zastarni rok od 10 godina, koji se u ovom slučaju primjenjuje temeljem odredbe čl. 379. st. 1. ZOO/91, a koja je po svom sadržaju istovjetna odredbi čl. 233. st. 1. ZOO/05, ponovno počeo teći od 19.3.2017. kada je taj ovršni postupak pravomoćno obustavljen, i to temeljem odredbe čl. 392. st. 1. ZOO/91, a koja odredba je istovjetna odredbi čl. 245. st. 1. ZOO/05.

18. Međutim, kako nije sporno da je tuženik, kao ovrhovoditelj, protiv tužitelja, kao ovršenika, u ovosudnom postupku poslovni broj Ovr-4044/2021 podnio prijedlog za ovrhu temeljem predmetnog Sporazuma od 16.8.1995., kao ovršne isprave, na predmetnoj nekretnini tek 19.12.2021., a da u međuvremenu tj. od 19.3.2017. do 19.12.2021. niti on niti njegov pravni prednik nisu poduzimali nikakve radnje protiv tužitelja, kao dužnika, koje bi dovele do prekida zastare, te kako se za zastaru potraživanja zateznih kamata na glavnicu od 275.523,04 eur (2.075.928,35 kn) primjenjuje odredba čl. 379. st. 2. ZOO/91, koja je po svom sadržaju istovjetna odredbi čl. 233. st. 2. ZOO/05, prema kojoj sve povremene tražbine koje proistječu iz pravomoćne sudske odluke ili odluke drugoga nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbe pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, i dospijevaju ubuduće, zastarijevaju u roku predviđenom za zastaru povremenih tražbina, dakle, u roku od tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja određenom čl. 372. st. 1. ZOO/91, a koja odredba je po svom sadržaju istovjetna odredbi čl. 226. st. 1. ZOO/05, to je za potraživanje tuženika s osnova zatraženih zateznih kamata na iznos glavnice od 275.523,04 eur (2.075.928,35 kn) počev od 4.8.1996. pa do 19.3.2014. nastupila zastara odnosno ista nije nastupila u razdoblju tri godine unazad od podnošenja prijedloga za ovrhu u predmetnom ovršnom postupku pa nadalje do namirenja pa kako se temeljem odredbe čl. 368. st. 2. ZOO/91, koja je po svom sadržaju istovjetna odredbi čl. 222. st. 2. ZOO/05, zastarjela potraživanja kamata ne mogu namiriti niti iz opterećene stvari, to je samo u tom dijelu valjalo predmetnu ovrhu proglasiti nedopuštenom pa je odlučeno kao u izreci pod točkom I.

19. Odluka o trošku postupka donijeta je temeljem odredbe čl. 154. st. 5. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25) jer ovaj sud smatra da su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima imajući u vidu da su obje stranke djelomično uspjele u dokazivanju u pogledu osnove zahtjeva, a da se u ovome postupku nije primarno odlučivalo o visini tužbenog zahtjeva.

U Zagrebu, 30. ožujka 2026.

Sutkinja:

Ivanka Brletić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dozvoljena je žalba. Žalba se podnosi putem ovoga suda županijskom sudu pisano u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude.

DNA:

- punomoćniku tužitelja

- punomoćniku tuženika