REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

Poslovni broj: P-1303/2025-30

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Ivani Manestar, u pravnoj stvari I. tužitelja ČE, OIB: [osobni identifikacijski broj] i II. tuženika JE, OIB: [osobni identifikacijski broj], kao vlasnika obrta [obrt], [adresa], koje zastupa Silvija Kirin Palčić, odvjetnica u Jastrebarskom, A. Šenoe 2A/II., protiv tuženika GRADITELJ ZDENČINA j.d.o.o., Donja Zdenčina, Braće Radić 97, OIB: 42358760155, kojeg zastupa Goran Jedličko, odvjetnik u Zagrebu, Martićeva 37/IV., radi isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene 24. veljače 2026. u prisutnosti odvjetnika Vladimira Rađenovića, zamjenika punomoćnice I. i II. tužitelja i odvjetnika Luke Duvnjaka, zamjenika punomoćnika tuženika, dana 30. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti I. tužitelju NE i II. tužitelju JE iznos od 11.731,45 EUR s zateznim kamatama od 16. svibnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi I. tužitelju KE i II. tužitelju JE troškove parničnog postupka u iznosu od 1.463,78 EUR, s zateznim kamatama od 30. ožujka 2026. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev I. tužitelja NE i II. tužitelja EE za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 300,00 EUR s zateznim kamatama od 30. ožujka 2026. do isplate, kao neosnovan.

IV. Odbija se u cijelosti zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. U tužbi se navodi da je tužitelj u prosincu 2022. isporučio tuženiku kupljeni građevinski materijal po cijeni od 11.731,45 EUR, koju cijenu da mu tuženik nije nikada platio, iako ga je tužitelj više puta pozvao da to učini pa kako je protekao svaki razumni rok za ispunjenje ugovorne obveze isplate kupoprodajne cijene, to da se predmetna tužba ima smatrati izjavom o raskidu ugovora o kupoprodaji. S obzirom da je osnovna posljedica raskida ugovora, obveza povrata onog što je temeljem istog primljeno, u konkretnom slučaju da bi tuženik bio dužan vratiti primljeni građevinski materijal, a kako povrat tog materijala više nije moguć, jer je isti potrošen, to da mu je tuženik dužan naknaditi njegovu vrijednost u okviru instituta stjecanja bez pravne osnove (čl. 368. st. 2. u vezi s čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj:

35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023., dalje u tekstu: ZOO)). Stoga od tuženika potražuje isplatu iznosa od 11.731,45 EUR s zateznim kamatama od podnošenja tužbe do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe, prije svega, prigovor dvostruke litispendencije, jer da se među istim strankama u istim ulogama pred ovim sudom, pod brojem Povrv-953/2023 već vodi parnica u kojoj tužitelj zahtijeva isplatu kupoprodajne cijene u iznosu od 11.731,45 EUR za isti građevinski materijal za koji u ovom postupku zahtijeva naknadu vrijednosti u tom istom iznosu. U tom postupku da je ovaj sud odbio tužbeni zahtjev te se postupak po žalbi tužitelja vodi pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske. Stoga predlaže tužbu u ovom postupku odbaciti. Osim toga, istuče prigovor nedostatka aktivne legitimacije i promašene pasivne legitimacije.

3. U daljnjem tijeku postupka tužitelj navodi da između ovog postupka i postupka Povrv-953/2023 ne postoji objektivni identitet spora, budući da se u toj drugoj parnici zahtijeva isplata kupoprodajne cijene, dakle, ispunjenje ugovora o kupoprodaji, a u ovoj parnici je tuženiku izjavljen jednostrani raskid zbog neispunjenja te se potražuje povrat onog što je dano u ispunjenju raskinutog ugovora odnosno naknada vrijednosti onog što je dano.

4. Tuženik smatra da s obzirom da je u postupku Povrv-953/2023 odbijen tužbeni zahtjev za isplatu kupoprodajne cijene, jer tužitelj nije dokazao postojanje ugovornog odnosa kupoprodaje između predmetnih stranaka, da sud u ovom postupku ne može kao o prethodnom pravnom pitanju odlučiti drugačije. Dakle, ako ta odbijajuća presuda bude potvrđena, da bi to značilo da je predmetni tužbeni zahtjev za povrat onog što je dano temeljem nepostojećeg ugovornog odnosa neosnovan, a ako ta presuda bude preinačena i tužitelju bude dosuđena kupoprodajna cijena, tada da bi se radilo o pravomoćno presuđenoj stvari i tužitelj više ne bi mogao zahtijevati isplatu tog istog iznosa.

5. U daljnjem tijeku postupka tuženik je osporio da je naručio i primio građevinski materijal za koji tužitelj tvrdi da je bio predmet kupoprodajnog odnosa.

6. Tijekom dokaznog postupka pročitani su račun tužitelja 1098/VP-PJ1/1 od 22. prosinca 2022. (list 3. spisa), otpremnica tužitelja 3042/VP-PJ1/1 od 19. rposinca 2022. (list 4. spisa), račun tužitelja 1101/VP-PJ1/1 od 23. prosinca 2022. (list 5. – 6. spisa), otpremnica tužitelja 3041/VP-PJ1/1 od 19. prosinca 2022. (list 7. – 9. spisa), isprave dostavljene uz odgovor na tužbu, koje se odnose na predmet ovog suda Povrv- 953/2023 (list 19. – 28. spisa), presuda ovog suda, Povrv-953/2023 od 20. studenog 2024. (list 29. – 34. spisa), ponude tužitelja (list 47. – 52. spisa) te je saslušan I. tužitelj ČE (list 62. spisa), zastupnica po zakonu tuženika PE (list 73. – 75. spisa) te svjedoci SE (list 86. – 87. spisa) i ĐE (list 87. – 88. spisa).

7. Ocjenom izvedenih dokaza, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., dalje u tekstu: ZPP), sud je zaključio da je tužbeni zahtjev osnovan u pogledu glavne stvari.

8. Predmet spora jest povrat vrijednosti prodanog i isporučenog građevinskog materijala kao posljedice raskida ugovora o kupoprodaji.

9. Među strankama je sporno sklapanje ugovora o kupoprodaji građevinskog materijala i primitak tog materijala, a time i mogućnost raskida tog ugovora te postojanje tražbine tužitelja prema tuženiku na povrat vrijednosti tog materijala.

10. Nesporno je da tuženik nije tužitelju platio taj građevinski materijal.

11. Prije svega, valja navesti da je istaknuti prigovor dvostruke litispendencije neosnovan.

12. Naime, u parnici ovog suda Povrv-953/2023 predmet tužbenog zahtjeva jest ispunjenje ugovorne obveze kupca iz ugovora o kupoprodaji, dakle, ispunjenje tražbine na isplatu kupoprodajne cijene, dok je u ovom postupku predmet tužbenog zahtjeva povrat onog što je navodno stečeno temeljem raskinutog ugovora o kupoprodaji, dakle, povrat građevinskog materijala, odnosno naknada njegove vrijednosti, jer je isti potrošen pa njegov povrat nije moguć.

13. Radi se o činjenično i pravno različitim tužbenim zahtjevima, slijedom čega ne postoji objektivni identitet spora pa je dopušteno istovremeno ostvarivati pred sudom i jedan i drugi tužbeni zahtjev (arg. iz čl. 194. st. 1. i 3. ZPP-a).

14. Prethodno pravno/činjenično pitanje kako u ovoj, tako i u parnici ovog suda Povrv-953/2023, jest da li je među strankama sklopljen ugovor o kupoprodaji građevinskog materijala te jesu li tužitelji temeljem tog ugovora isporučili tuženiku taj građevinski materijal.

15. Činjenična utvrđenja suda te odluke o prethodnim pravnim pitanjima sastavni su dio obrazloženja presude, koja ne postaju pravomoćna i ne mogu vezivati sud koji odlučuje u nekoj drugoj parnici.

16. Stoga presuda ovog suda u parnici Povrv-953/2023, u kojoj je, u bitnom, odbijen tužbeni zahtjev za isplatu kupoprodajne cijene građevinskog materijala, jer da tužitelji nisu predložili odgovarajuće dokaze unutar prekluzivnog roka, dakle, iz razloga što nije dokazano postojanje ugovora o kupoprodaji, nema nikakvog utjecaja na presudu u ovoj parnici, osobito što se je činjenični supstrat u međuvremenu promijenio te tužitelji više ne tvrde samo da je sklopljen ugovor o kupoprodaji građevinskog materijala, već isti jednostrano i raskidaju zbog neplaćanja kupoprodajne cijene.

17. Ako se u ovoj parnici dokaže da su stranke sklopile ugovor o kupoprodaji građevinskog materijala u prosincu 2022. te da su tužitelji tuženiku isporučili taj materijal, a nesporno je da tuženik isti nije nikada platio pa tako niti u roku dospijeća ispostavljenih mu računa, tada su tužitelji imali osnovu za jednostrani raskid ugovora i bez ostavljanja naknadnog roka za ispunjenje te imaju pravo na povrat onog što su temeljem tog ugovora tuženiku dali.

18. Naime, odredbom čl. 360. ZOO-a je određeno da u dvostranoobveznim ugovorima, kad jedna strana ne ispuni svoju obvezu, druga strana može, ako nije što drugo određeno, zahtijevati ispunjenje obveze ili, pod pretpostavkama predviđenim u sljedećim odredbama, raskinuti ugovor jednostavnom izjavom, ako raskid ugovora ne nastupa po samom zakonu, a u svakom slučaju ima pravo na naknadu štete.

19. Ako ispunjenje u određenom roku nije bitan sastojak ugovora, tada dužnik zadržava pravo da i nakon isteka roka ispuni svoju obvezu, a vjerovnik da zahtijeva njezino ispunjenje. Ali ako vjerovnik želi raskinuti ugovor, mora ostaviti dužniku primjeren naknadni rok za ispunjenje. Ako dužnik ne ispuni obvezu u naknadnom roku, nastupaju iste posljedice kao i u slučaju kad je rok bitan sastojak ugovora (čl. 362. ZOO-a).

20. Iznimno, vjerovnik može raskinuti ugovor bez ostavljanja dužniku naknadnog roka za ispunjenje ako iz dužnikova držanja proizlazi da on svoju obvezu neće ispuniti ni u naknadnom roku (čl. 363. ZOO-a).

21. Ako se u ovom postupku utvrdi da su stranke sklopile ugovor o kupoprodaji građevinskog materijala u prosincu 2022., da su tužitelja tada taj materijal tuženiku i isporučili, a tuženik im do danas (2026.) nije platio kupoprodajnu cijenu, a s obzirom da osporava da je među njima uopće sklopljen ugovor, očito je da istu nikada niti neće dobrovoljno platiti, to iz tuženikovog postupanja proizlazi da on obvezu kupoprodajne cijene ne bi ispunio niti u naknadnom roku pa su tužitelji mogli podnošenjem ove tužbe izjaviti tuženiku jednostrani raskid ugovora bez ostavljanja naknadnog roka za ispunjenje te mogu zahtijevati povrat onog što su dali temeljem tako raskinutog ugovora.

22. Radi utvrđenja spornih činjenica da li je među strankama postojao kupoprodajni odnos u pogledu građevinskog materijala, da li je tuženik taj građevinski materijal primio, a nije ga nikada platio tužitelju, a time i da li je postojao ugovorni odnos koji se mogao raskinuti te postoji li obveza tuženika naknaditi tužiteljima vrijednost navodno primljenog građevinskog materijala, izveden je dokaz saslušanjem svjedoka SE, ĐE, zastupnice po zakonu tuženika PE te I. tužitelja NE.

23. Zastupnica po zakonu tuženika PE u svom iskazu, u bitnom, navodi da je ona bila u bračnoj zajednici sa ĐE do 1. prosinca 2022., koji da nije nikada bio zaposlenik tuženika, kao što je to bio njegov otac SE, ali da je unatoč tomu bio ovlašten naručivati materijal u ime tuženika za građevinske projekte na kojima je tuženik sudjelovao, s obzirom da se je tuženik bavio izgradnjom objekata. Navela je da su stranke i prije sporne isporuke građevinskog materijala poslovno surađivale te da je čak i ona znala osobno u poslovnim prostorijama tužitelja naručiti, preuzeti ili platiti materijal. Međutim, da nije nikada dala nalog SE da naruči ili preuzme materijal koji se navodi u otpremnicama koje su predmet ovog postupka te da je za tu narudžbu doznala tek nakon što je taj materijal trebalo platiti. Nakon što su se pogoršali odnosi između nje i njenog bivšeg supruga ĐE, on da je vozeći kamion porušio određene objekte u dvorištu kuće u kojoj ona živim, a nakon toga, kada više nije znao kako joj nauditi, da je hodao od jednog građevinskog skladišta do drugog i naručivao materijal na ime tuženika. Nakon što je naručio konkretni materijal od tužitelja, da ju je nazvao i rekao da je SE potpisao primitak tog materijala u ime tuženika pa da se ona sada misli kako će to platiti. Tvrdila je da nema pojma gdje je u konačnici taj materijal završio, da ga ona nije nikad vidjela i da taj materijal nije iskorišten u korist tuženika. Navela je da nije nikada razgovarala s tužiteljima, niti s njihovom majkom, da bi SE ili ĐE bili ovlašteni u ime tuženika naručivati robu kod tužitelja, međutim, da se je u praksi to znalo dogoditi, a kako se je radilo o manjim iznosima te o narudžbama s kojima da je ona bila upoznata, da bi tuženik te narudžbe platio. Nakon što ju je nazvao ČE radi plaćanja predmetnih računa, da mu je odgovorila da tuženik tu robu nije naručio te da bi robu trebao platiti onaj tko ju je naručio i preuzeo. Međutim, da ju je njen bivši suprug nagovorio da tužiteljima proda tuženikov bager pa da se izvrši prijeboj međusobnih potraživanja po osnovi cijene, slijedom čega da je takvu ponudu dala NE, ali kako je taj bager bio u posjedu ĐE, to da ga ona nije mogla isporučiti tužiteljima, zbog čega da do kompenzacije u konačnici nije došlo. Napomenula je i da su u to vrijeme računi tuženika bili u blokadi. Tvrdila je da je bila upoznata s gradilištima na kojima tuženik obavlja građevinske radove do 1. prosinca 2022., a nakon toga više ne.

24. I. tužitelj ČE u svom iskazu, u bitnom, navodi da je on dogovarao kupoprodaju spornog građevinskog materijala sa SE i ĐE, kao što da je to činio i prije sporne isporuke. Njih dvojica da bi od njega obično zatražili izdavanje ponude za određeni građevinski materijal te bik te ponude fizički preuzimali u prostorijama tužitelja. S PE da je izravno komunicirao tek nakon što je isporučen sporni građevinski materijal, kada je isti trebalo platiti, iz razloga što je došlo do svađe između PE i SE i ĐE, a u konačnici i do razvoda između nje i ĐE. Tvrdio je da mu PE nije nikada navela razloge zašto odbija platiti sporni građevinski materijal, niti da mu je ikada rekla da bi isti trebao naplatiti od ĐE. S PE da je dogovarao podmirenje cijene na način da bi tuženik prodao i isporučio tužitelju jedan stroj te bi došlo do prijeboja kupoprodajnih cijena tužiteljevog građevinskog materijala i tuženikovog stroja. PE da je čak i izdala račun tužiteljima za predmetni stroj, ali da mu stroj nije nikada isporučila, zbog čega da potraživanje po osnovi cijene za materijal nije moglo prestati prijebojem. Predmetni građevinski materijal da je isporučen tuženiku tako što ga je SE preuzeo na skladištu tužitelja i sam organizirao njegov prijevoz na gradilišta na kojima je tuženik obavljao radove, od kojih da se je jedno, prema njegovom sjećanju nalazilo u Svetoj Jani.

25. Svjedok SE u svom iskazu, u bitnom, navodi da je on potpisao predočene mu otpremnice od 19. prosinca 2022. s lista 4. i 7. - 9. spisa kao preuzimatelj robe. Robu da je preuzeo za račun društva Graditelj Zdenčina j.d.o.o., a njegov sin ĐE da je bio taj koji mu je rekao da ode tamo i preuzme tu robu. Njegov sin i PE da su zajedno vodili firmu Graditelj Zdenčina j.d.o.o., a on da je bio glavni izvođač radova na gradilištima na kojima je operirala ta firma tako da je on bio taj koji bi ih obavijestio ako nešto fali na gradilištu i tada da bi mu njegov sin ili UE rekli da odem kod ČE preuzeti robu koja nedostaje. Dakle, on da je bio ovlašten u ime Graditelj Zdenčina j.d.o.o. preuzimati robu kod ČE. Roba koja se specificirana u predočenim mu otpremnicama da je odvezena na jedno od gradilišta na kojem je tuženik obavljao radove, da ih je u to vrijeme bilo oko 20, tako da se ne može sjetiti konkretnog gradilišta, ali da je moguće da je ta roba završila ili na gradilištu Sveta Jana (bazen) ili u Bratini ili u mjestu Klinča Sela. Prema njegovom saznanju njegov sin ĐE nije nikada imao obrt za obavljanje građevinskih radova. S druge strane, naveo je da njegova kćer ima društvo za obavljanje građevinskih radova, Stojković Grad j.d.o.o., koje da je osnovano nakon što je Graditelj Zdenčina j.d.o.o. prestao s radom i tada da su radnici koji su radili kod Graditelja Zdenčine prešli u Stojković Grad. Za Stojković Grad j.d.o.o. da rade i on i njegov sin ĐE.

26. Svjedok ĐE u svom iskazu, u bitnom, navodi da je on bio ovlašten naručivati robu u ime društva Graditelja Zdenčina j.d.o.o. Nakon što su mu predočene otpremnice od 19. prosinca 2022. s lista 4. te 7. - 9. spisa izjavio je da je ta roba iskorištena na gradilištima na kojima je radove obavljao Graditelj Zdenčina j.d.o.o. te da je ta roba naručena uz znanje PE. Napomenuo je da PE, koja je u to vrijeme bila njegova supruga, nije imala nikakvih znanja o građevini, već da je on bio taj koji je znao što je potrebno naručiti, a ona da bi naknadno davala nalog za plaćanje tih računa. Svi računi da su bili uredno plaćani, osim tih zadnjih, s obzirom da su njih dvoje tada prolazili kroz brakorazvodni proces pa da je ona tada htjela izbjeći njihovo plaćanje. Napomenuo je da je imao građevinski obrt te je naknadno osnovao druga društva za obavljanje građevinskih radova, ali da roba sa spornih otpremnica od 19. prosinca 2022. nije naručena za račun i u korist tog obrta niti tih drugih društava, koja su osnovana tek naknadno, već za račun i u korist Graditelja Zdenčine j.d.o.o. Naveo je da je bilo više gradilišta na kojima je u to vrijeme VE obavljao radove, ali da je roba uglavnom odlazila na gradilište Sveta Jana. Nakon što su se odnosi između njega i PE pogoršali, da je on njoj ostavio ''firmu'' Graditelj Zdenčina j.d.o.o. i od tada da više nema nikakvih saznanja koje račune je ona plaćala, a koje je odbila platiti.

27. Iz iskaza zastupnice po zakonu tuženika PE proizlazi da je njen tadašnji suprug, ĐE, bio ovlašten u ime tuženika naručivati robu za potrebe obavljanja građevinskih radova na konkretnim gradilištima.

28. Iz iskaza I. tužitelja NE, svjedoka ĐE i svjedoka SE proizlazi da je sporni građevinski materijal od tužitelja naručio ĐE, dakle, tuženika je pri sklapanju ugovora o kupoprodaji spornog građevinskog materijala zastupala ovlaštena osoba.

29. Iako ĐE nije bio zaposlenik tuženika, iz iskaza same zastupnice po zakonu tuženika, PE, proizlazi da je on bio tuženikov punomoćnik pri sklapanju ugovora o kupoprodaji robe/građevinskog materijala potrebnog za obavljanje građevinskih radova za koje je tuženik bio angažiran.

30. Punomoć je ovlaštenje za zastupanje što ga opunomoćitelj pravnim poslom daje opunomoćeniku (čl. 313. st. 1. ZOO-a).

31. S obzirom da se je punomoć odnosila na zastupanje pri sklapanju ugovora o kupoprodaji građevinskog materijala, koji ugovori mogu biti sklopljeni u usmenom obliku, to je i sama punomoć u konkretnom slučaju mogla biti dana u usmenom obliku (čl. 314. ZOO-a).

32. Ugovor što ga sklopi zastupnik u ime zastupane osobe i u granicama svojih ovlaštenja obvezuje neposredno zastupanog i drugu ugovornu stranu (čl. 309. st. 1. ZOO-a).

33. Stoga i predmetni ugovor o kupoprodaji građevinskog materijala kojeg su sklopili I. tužitelj u ime i za račun njega, njegove majke OE i II. tužitelja JE, kao vlasnika zajedničkog obrta [obrt] (iz obrtnog registra za obrt [obrt], MBS: [matični broj subjekta], proizlazi da su I. i II. tužitelji pristupili tom obrtu, koji je do tada bio u isključivom vlasništvu OE, dana 24. listopada 2022., temeljem ugovora o ortakluku, dakle, prije nego li je sklopljen sporni ugovor o kupoprodaji) i svjedok ĐE u ime i za račun tuženika, obvezuje tužitelje i tuženika.

34. Iz izvedenih dokaza ne proizlazi da je ĐE prilikom sklapanja tog ugovora prekoračio granice danog mu ovlaštenja za zastupanje, u smislu odredaba čl. 311. ZOO-a, budući da iz iskaza ĐE i SE proizlazi da je taj građevinski materijal preuzet i odvezen na jedno od gradilišta na kojima je tuženik obavljao građevinske radove.

35. Iz iskaza svih saslušanih osoba proizlazi da je bilo uobičajeno da se građevinski materijal kojeg bi tuženik naručio od tužitelja, preuzimao i isporučivao izravno na gradilište na kojem je tuženik obavljao radove, tako da činjenica da PE ne zna na koje gradilište je sporni materijal odvezen, ne znači da sporni materijal nije završio na jednom od gradilišta ne kojima je tuženik obavljao radove te da je iskorišten tijekom obavljanja tih radova.

36. Dakle, sporni građevinski materijal jest naručen od strane osobe ovlaštene za zastupanje tuženika i to na uobičajeni način, tako što se je prethodno ĐE obratio tužitelju s zahtjevom za sastavljanje ponude za predmetni materijal, što je tužitelj i učinio te je materijal i preuzet na uobičajeni način od strane zaposlenika tuženika SE u samom skladištu tužitelja i odvezen je na jedno od gradilišta na kojima je tuženik obavljao radove.

37. Valja napomenuti da je punomoćnik tuženika na posljednjem ročištu, nakon saslušanja svjedoka, izjavio da u vrijeme kada je sporni materijal naručen, u prosincu 2022., tuženik više nije obavljalo radove ni na kojem gradilištu, ali tako nešto tuženik nije izjavio do zaključenja prethodnog postupka, a niti je tako nešto izjavila sama zastupnica po zakonu tuženika u svom iskazu.

38. Štoviše, zastupnica po zakonu tuženika PE je u svom iskazu navela da od 1. prosinca 2022. više nije imala saznanja na kojim gradilištima tuženik obavlja radove, što samo potvrđuje da je zbog poremećenih odnosa između nje i tadašnjeg supruga ĐE bilo itekako moguće da još neko vrijeme radnici tuženika obavljaju radove na određenim gradilištima, a da PE nad time više nije imala niti pregled niti kontrolu, budući da se ona obavljanjem građevinskih poslova nije nikada niti bavila, već je iste organizirao i vodio ĐE.

39. Naposljetku, indikativno je i da je zastupnica po zakonu tuženika PE u jednom trenutku htjela platiti cijenu za sporni materijal tako što bi tuženik prodao tužitelju bager te bi došlo do prijeboja međusobnih potraživanja po osnovi cijene, ali do toga nije došlo, zato što se je bager nalazio u posjedu ĐE pa ga tuženik nije mogao isporučiti tužitelju.

40. Dakle, zaključak je suda da su predmetne stranke sklopile ugovor o kupoprodaji građevinskog materijala po cijeni od 11.731,45 EUR, da je taj materijal iskorišten za obavljanje radova tuženika na jednom od gradilišta na kojima je on bio angažiran te da bi tuženik taj materijal i platio da je imao novčanih sredstava ili druge imovine i da nije došlo do sukoba između zastupnice po zakonu tuženika PE i njenog tadašnjeg supruga ĐE, ali taj dio se tužitelja ne tiče.

41. S obzirom da tuženik nije izvršio svoju ugovornu obvezu plaćanja kupoprodajne cijene u rokovima dospijeća računa tužitelja, 27. prosinca 2022. (čl. 376. st. 1. ZOO-a) te je iz držanja tuženika bilo jasno da on to neće učiniti niti u naknadnom primjerenom roku, to je tužitelj osnovano podnošenjem i dostavljanjem predmetne tužbe tuženiku izjavio raskid tog ugovora te osnovano od njega potražuje povrat onoga što je temeljem tog ugovora ispunio.

42. Naime, raskidom ugovora obje su strane oslobođene svojih obveza, osim obveze na naknadu štete, a ako je jedna strana ispunila ugovor potpuno ili djelomično, ima pravo na povrat onoga što je dala (čl. 368. st. 1. i 2. ZOO-a).

43. Radi se, u suštini, o povratu imovine koja je stečena temeljem pravne osnove koja je naknadno otpala, a kako je konkretna imovina u obliku građevinskog materijala već potrošena/ugrađena u neki objekt, to njen povrat nije moguć pa je tuženik dužan tužitelju naknaditi vrijednost time stečene koristi, u smislu odredaba čl. 1111. st. 1. i 3. ZOO-a, dakle, dužan mu je naknaditi vrijednost primljenog građevinskog materijala.

44. Budući da iz samih računa tužitelja proizlazi da je vrijednost isporučenog materijala iznosila 11.731,45 EUR, to mu je tuženik dužan vratiti upravo taj iznos.

45. S obzirom da se tuženik ima smatrati poštenim stjecateljem, tužitelju na taj iznos pripadaju zatezne kamate od dana kada je tužitelj podnošenjem predmetne tužbe zahtijevao njegovu isplatu (čl. 1115. ZOO-a), dakle, od 16. svibnja 2025.

46. Zatezne kamate obračunavaju se po stopi određenoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a u dijelu koji se odnosi na izvanugovorna potraživanja.

47. Kako su tužitelji u cijelosti uspjeli u predmetnoj parnici, pripada im naknada troškova parničnog postupka, dok je tuženik svoje troškove dužan sam snositi (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

48. Prema vrijednosti predmeta spora u iznosu od 11.731,45 EUR i sadržaju postavljenog zahtjeva, tužiteljima pripada naknada troškova parničnog postupka za zastupanje po punomoćnici odvjetnici za sastav tužbe u iznosu od 200,00 EUR (Tbr.

7/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika /Narodne novine, broj: 138/2023., 107/2025., dalje u tekstu: OT/), za podnesak od 18. rujna 2025. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8/1 OT-a), za ročište od 6. listopada 2025. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9/1 OT-a), za ročište od 30. listopada 2025. u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 9/2 OT-a), za ročište od 3. prosinca 2025. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9/1 OT-a), za ročište od 22. siječnja 2026. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9/1 OT-a), za ročište od 24. veljače 2026. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr.9/1 OT-a), za sudsku pristojbu za tužbu u iznosu od 81,89 EUR (Tbr. 1/1 Uredbe o tarifi sudskih pristojbi /Narodne novine, broj: 37/2023., dalje u tekstu: Uredba/) i za sudsku pristojbu za presudu u zahtijevanom iznosu od 81,89 EUR (Tbr. 2/1 Uredbe), dakle, ukupno im pripada 1.463,78 EUR s zateznim kamatama od dana donošenja predmetne presude do isplate (čl. 151. st. 3. ZPP-a).

49. Ne pripada im naknada za sastav podneska od 8. listopada 2025., budući da u istom isključivo dostavljaju adresu svjedoka čije su saslušanje predložili te dostavljaju ponude koje su mogle i trebale biti dostavljene uz tužbu ili uz očitovanje na odgovor na tužbu, slijedom čega trošak sastava podneska od 8. listopada 2025. nije bio potreban za vođenje predmetne parnice, u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a.

50. Stoga je preko dosuđenog iznosa od 1.463,78 do zahtijevanog iznosa od 1.763,78 EUR, za iznos od 300,00 EUR s zateznim kamatama, zahtjev I. i II. tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka valjalo odbiti kao neosnovan.

51. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 30. ožujka 2026.

Sutkinja:

Ivana Manestar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), koja se podnosi putem informacijskog sustava e-Komunikacija ovog suda.

DNA:

- I. i II. tužiteljima po punomoćnici

- tuženiku po punomoćniku