Poslovni broj: Pn-61/2022-32
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ireni Šafar, kao sucu pojedincu, po prijedlogu više sudske savjetnice Jelene Krčelić, u pravnoj stvari tužitelja ĐG (nominativ: CG), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Marija Jukić Jurišić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika CROATIA OSIGURANJE d.d., V. Jagića 33, Zagreb, OIB: 26187994862, nakon zaključene glavne i javne rasprave dana 16. veljače 2026., u prisutnosti punomoćnika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 30. ožujka 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku CROATIA OSIGURANJE d.d., V. Jagića 33, Zagreb, OIB: 26187994862, da tužitelju ĐG (nominativ: CG), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 1.683,77 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 25.06.2021. pa do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate uvećanjem referentne kamatne stope odnosno stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku CROATIA OSIGURANJE d.d., V. Jagića 33, Zagreb, OIB: 26187994862, da tužitelju ĐG (nominativ: CG), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati zakonske zatezne kamate na plaćeni iznos naknade neimovinske štete od 1.327,23 EUR od 25.06.2021. do 29.06.2021., po stopi koja se određuje uvećanjem referentne kamatne stope odnosno stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku CROATIA OSIGURANJE d.d., V. Jagića 33, Zagreb, OIB: 26187994862, da tužitelju ĐG (nominativ: CG), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi troškove postupka u iznosu od 2.074,08 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 30. ožujka 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne kamatne stope odnosno stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
IV. Odbija se zahtjev tužitelja ĐG (nominativ: CG), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], za naknadu parničnog troška u preostalom iznosu od 125,00 EUR, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana presuđenja pa do isplate, kao neosnovan.
r i j e š i o j e
Utvrđuje se da je tužitelj podneskom od 16. svibnja 2024. povukao tužbeni zahtjev s osnove glavnice u iznosu od 307,07 EUR.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je 31.03.2021. zadobio ozljedu na radu kod poslodavca HRVATSKE ŠUME d.o.o. kada je prilikom rušenja stabla u odijelu u kojem se nalazi veliki broj suhih stabala, stablo počelo padati u nepredviđenom smjeru i ozlijedilo desnu nogu tužitelja. Navodi da je posao obavljao na uobičajen način i pažljivo, da mu je priznata ozljeda na radu slijedom čega da postoji odgovornost poslodavca za štetu pa samim time i tuženika kod kojega je poslodavac tužitelja osigurao odgovornost iz djelatnosti prema vlastitim djelatnicima za naknadu štete. Navodi da je podnio odštetni zahtjev 25.06.2021., te da mu je tuženik isplatio nesporni iznos s osnove naknade štete u iznosu od 1.327,23 EUR (tadašnjih 10.000,00 kn). S obzirom da je tužitelj pretrpio ozljedu na radu kako je prethodno opisano, to smatra da mu je time povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te stoga na ime naknade neimovinske i imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege koja mu je pružana tijekom liječenja potražuje iznos prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu iz podneska od 16. svibnja 2024. iznos od 1.683,77 EUR sa pripadajućim kamatama, zatim zakonske zatezne kamate na plaćeni iznos naknade štete neimovinske štete od 1.327,23 EUR, sve uz naknadu troškova parničnog postupka.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje pasivnu legitimaciju, osporava visinu tužbenog zahtjeva onako kako ju je odredio tužitelj, navodi da je tužitelju isplatio nesporni iznos naknade štete od 1.327,23 EUR od čega se 53,09 EUR odnosi na štetu s osnove tuđe pomoći i njege. Tuženik, nadalje, ističe prigovor suodgovornosti zbog nepažnje tužitelja prilikom izvođenja radne operacije te osporava tijek zakonskih zateznih kamata s osnove tuđe pomoći i njege. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.
2.1. Kako je tužitelj prvotno tužbu podnio pri Općinskom radnom sudu u Zagrebu, taj se sud pravomoćnim rješenjem poslovni broj Pr-15812/2021-4 od 23. rujna 2021. oglasio stvarno nenadležnim i predmet ustupio ovom sudu na daljnje postupanje.
3. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao medicinsku dokumentaciju (list 24- 34), presliku Prijave ozljede na radu (list 35-39), pribavljen je zdravstveni karton tužitelja (list 45 spisa, list 51-117 spisa), pročitana je preslika Prijave ozljede na radu (list 46-50 spisa), provedeno je medicinsko vještačenje po vještaku kirurgu dr. Žarku Rašiću (list 128-130 spisa), saslušan je tužitelj (list 141 spisa).
4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP), ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan u cijelosti.
5. Među parničnim strankama je sporna isključiva odgovornost poslodavca tužitelja a time i tuženika kao osiguravatelja poslodavca tužitelja za nastanak štetnog događaja i visina tužbenog zahtjeva.
5.1. Među strankama nije sporno da je tuženik tužitelju s osnove naknade štete isplatio nesporni iznos od 1.327,23 EUR od čega se 53,09 EUR odnosi na štetu s osnove tuđe pomoći i njege.
6. Radi utvrđenja odgovornosti za nastanak štetnog događaja saslušan je tužitelj kao stranka, dok je sud odustao od daljnjeg saslušanja predloženih svjedoka ĆG i OG s obzirom da je dostava poziva za iste na adresu poslodavca tužitelja (HRVATSKE ŠUME d.o.o.) iskazana kao neuredna, a tuženik nije pristupio na ročište održano 16. veljače 2026., smatrajući kako tuženik više nema interesa da se isti saslušaju u daljnjem tijeku postupka.
7. Tužitelj je u svom iskazu naveo da je ozljedu na radu zadobio prilikom rušenja stabla, kada je stajao na zemlji, a pri čemu navodi da ima zadan zasjek i podsjek što određuje smjer padanja stabla prilikom rušenja. Kad je stablo počelo padati, tužitelj iskazuje da je krenuo bježati, ali nije uspio, grana koja se srušila lupila ga je u desnu nogu, ligamente. Prilikom rušenja stabla, nitko nije bio kraj tužitelja jer sjekači imaju minimalno dvije dužine razmaka, 50 do 70 m, svaki sjekač mora biti sam u prostoru kojem ruši stablo. Prilikom bolovanja mu je pomoć pružala mama pomagala jer je bio na štakama, a dok je išao na ultrazvuk. Tužitelj, nadalje, pojašnjava da je krošnja stabla koje je rušio zapela za granu drugog stabla te da je to drugo stablo ozlijedilo, koliko god da je bježao nije uspio pobjeći. Tužitelj iskazuje da kada dođe do rušenja stabla, potrebno je gledati krošnju i pritom osoba ima dvije mogućnosti, pobjeći desno ili lijevo pod kutem od 45 stupnjeva, tužitelj je odabrao pobjeći lijevo, a da je odbrao desno ne bi mi ništa bilo. Prije rušenja sjekači prvo moraju očistiti put bježanja i odrediti smjer padanja stabla. To tužitelj radi sam. Prilikom rušenja stabla, navodi da je imao zaštitnu kacigu s antifonima i mrežicom, radnu bluzu i radne sjekačke hlače s mrežicom, radne sjekačke cipele i rukavice. Tužitelj nadalje, iskazuje da poslovođa ĆG određuje sječne linije, dok je OG revernik, a to znači da ona poslovođi naređuje i daje upute što treba raditi. Ona je nadređena poslovođi tužitelja (ĆG), a njegov poslovođa njemu. Tužitelj da s njom nema nikakvog doticaja te mu ona ne daje nikakve upute što taj dan treba raditi.
7.1. Sud vjeruje iskazu tužitelja jer je isti iskazivao životno i uvjerljivo o nastanku štetnog događaja, kako o radnom zadatku rušenja stabla tako i o zaštitnoj opremi koju je pritom koristio, kao i putu bježanja koji je odabrao. S obzirom da iz iskaza tužitelja jasno proizlazi da je tužitelj za vrijeme svoje radne operacije imao svu potrebnu i propisanu zaštitu opremu i to zaštitu kacigu s antifonima i mrežicom, radnu bluzu i radne sjekačke hlače s mrežicom, radne sjekačke cipele i rukavice, da je tijekom rušenja stabla bio sam u prostoru u kojem ruši stablo jer sjekači prilikom rušenja stabala imaju minimalno dvije dužine razmaka, 50-70 cm, a svaki sjekač mora biti sam u prostoru u kojem ruši stablo, zatim da je pokušao pobjeći od krošnje drugog stabla koje ga je naposlijetku ozlijedilo po nozi, da tužitelj ne može znati da je drvo trulo dok ne zareže u panj te s obzirom da je prilikom rušenja krošnje tog drugog stabla koje ga je ozlijedilo postupao životno i logično, birajući svoj put bježanja u lijevo, umjesto desno, to sud smatra da je tužitelj prilikom izvođenja svog radnog zadataka postupao s povećanom pažnjom i da je poduzeo sve što je mogao da u najvećoj mjeri izbjegne nastanak veće štete po svoje zdravlje. To jest, sud smatra da prigovor suodgovornosti tužitelja koji je tuženik istaknuo u odgovoru na tužbu nije osnovan jer tuženik nije dokazao da bi tužitelj na bilo koji način doprinio nastanku štete u konkretnom slučaju.
8. Nadalje, radi utvrđivanja osnove i visine tužbenog zahtjeva neimovinske i imovinske štete tužitelja proveden je dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. Žarku Rašiću.
8.1. Iz nalaza i mišljenja liječnika vještaka Rašića proizlazi da je tužitelj u predmetnom štetnom događaju zadobio ozljede natučenje desne potkoljenice, puknuće mišića gastroknemiusa (trbušasti mišić lista) unutar samog mišića – puknuće unutar mišića tkz stražnje lože mišića potkoljenice. Liječen je konzervativnom terapijom uz kontrole kirurga i UZV kontrolu stanja po puknuću mišića. Privremena radna nesposobnost tužitelja trajala je od 31.3.2021. – 19.5.2021. Trajne posljedice iz predmetnog štetnog događaja uzrok su smanjenja životne aktivnosti od 3%, a očituje se u ograničenoj pokretljivosti, povremenim bolovima u području desne potkoljenice kod dužeg stajanja, hodanja, penjanja po stepenicama, hoda po neravnom terenu. Tužitelj je zbog zadobivenih ozljeda i tijekom liječenja trpio fizičke bolove jakog intenziteta sumarno 2 dana, srednjeg intenziteta 7 dana i manjeg intenziteta 42 dana. Tužitelj je pretrpio primarni strah jačeg intenziteta kratkotrajno u trenutku štetnog događaja. U nastavku liječenja trpio je sekundarni strah jačeg intenziteta u trajanju od kumulativno 2 dana, srednjeg intenziteta u trajanju kumulativno 7dana, a manjeg intenziteta 28 dana. Tuđa pomoć u opsegu od 2 sata dnevno je bila potrebna 15 dana te po 1 sat dnevno kroz 7 dana liječenja.
8.3. Ovaj sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje liječnika vještaka dr. Rašića i to stoga što smatra da je isti obrazložen u skladu sa pravilima struke i medicinske znanosti temeljem uvida u priloženu medicinsku dokumentaciju i pregleda tužitelja, a ni stranke nisu imale prigovora na isto.
9. Prema članku 111. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19) ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom, poslodavac mu je dužan naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava. Odredbom čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu (Narodne novine 71/14, 118/14, 154/14, 94/18, 96/18), propisano je da se ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Odredbom stavka 2. istog članka je propisano da se poslodavac može osloboditi odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe na koju poslodavac nije mogao utjecati, niti je njihove posljedice mogao izbjeći unatoč provedenoj zaštiti na radu.
10. Naprijed navedenim zakonskim odredbama koje su u odnosu na opći obvezno pravni propis specijalne prirode, ni u kojem slučaju nije isključena primjena općih propisa obveznog prava. Naprotiv, kada naznačeni propisi nisu u potpunosti riješili pitanje objektivne odgovornosti poslodavca i kada ne sadrže cjelovita pravila o oslobođenju poslodavca od objektivne odgovornosti, već u tom dijelu izrijekom upućuje na primjenu općih propisa obveznog prava, tada se u slučaju naknade štete koju pretrpi radnik na radu i u svezi s radom moraju primijeniti opće odredbe o oslobođenju od odgovornosti iz članka 1067. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 dalje ZOO). Kod nesporne činjenice da je tužitelj pretrpio ozljedu na radu, poslodavac se može osloboditi objektivne odgovornosti jedino ako dokaže da je šteta nastala višom silom, krivnjom radnika, odnosno, tužitelja te krivnjom treće osobe za koju poslodavac ne odgovara, a poslodavac se može djelomično osloboditi odgovornosti ako je oštećeni radnik djelomično pridonio nastanku štete.
11. Kako tuženik nije dokazao da je u konkretnom slučaju šteta nastala višom silom, krivnjom radnika, odnosno, tužitelja ili pak, krivnjom treće osobe za koju poslodavac ne odgovara, to jest da oštećeni radnik nije djelomično pridonio nastanku štete jer je svoju radnu operaciju izvršavao pažljivo i stručno, u skladu s danim uputama, to ovaj sud smatra da je tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u smislu odredbe članka 19. stavka 2. ZOO-a. Ocjenom ovako u postupku izvedenih dokaza, kako pojedinačno, tako u njihovoj ukupnosti, sud zaključuje da je tužitelj zadobio ozljedu na radu kada se radeći na svom radnom mjestu ozlijedio uslijed nepredviđenog pada trulog debla drveta koje čiju je krošnju zahvatila krošnja drveta koju je tužitelj posjekao te je, po mišljenju ovog suda, tužitelj postupio po redovnoj proceduri, a to je da je odabir smjera bježanja od krošnje stabla koje pada u nepredviđenom smjeru, pri čemu je primijenio osnovna pravila zaštite na radu pa kada se pri obavljanju posla za svog poslodavca ozlijedio na radu i koja je ozljeda u svezi s radom, ovaj sud utvrđuje nespornom činjenicu da je tužitelj doživio ozljedu na radu zbog koje ima utuženih zdravstvenih problema te stoga ovaj sud utvrđuje da tužitelj ni na koji način, makar ni djelomično nije doprinio nastanku štetnog događaja, a time i vlastitoj šteti te s obzirom da ne postoje druge okolnosti koje bi tuženika (tj. poslodavca tužitelja) ekskulpirale odgovornosti za štetu nastalu uslijed utuženog štetnog događaja te kako tuženik nije ničim dokazao niti krivnju eventualno treće osobe to je tuženik dužan nadoknaditi tužitelju nastalu štetu.
12. Temeljem provedenog medicinskog vještačenja utvrđeno je kako je tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, čime mu je nastala neimovinska šteta u smislu čl. 19. st. 2. u vezi s čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, u daljnjem tekstu: ZOO), a utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu, a temeljem čl. 1100. st. 1. ZOO-a.
13. U slučaju kumulacije više povreda prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, kao što je i u ovom predmetu slučaj, za tako međusobno povezane (isprepletene) oblike tih povreda opravdano je dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve oblike neimovinske štete. Sud je pri tome raspravljao i utvrđivao činjenice koje je tužitelj naveo u tužbi: fizičke bolove i strah. One su u smislu čl. 1100. st. 2. ZOO-a kriteriji (mjerila) odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu. Nadalje, svaki od elemenata o kojima ovisi visina pravične novčane naknade mogu sami za sebe biti dovoljan razlog koji opravdava dosuditi tužitelju pravičnu novčanu naknadu. Stoga je, radi pravilne ocjene visine pravične novčane naknade u ovom konkretnom slučaju, potrebno procijeniti koji bi iznos pravične novčane naknade pripao tužitelju da je svaki od navedenih kriterija samostalna osnova za dosudu novčane satisfakcije zbog povrede prava osobnosti.
14. Na temelju utvrđenog činjeničnog stanja, sud smatra da tužitelju temeljem članka 1100. stavka 2. ZOO-a pripada ukupan iznos s osnove imovinske i neimovinske štete od 3.107,00 EUR i to: iznos od 1.000,00 EUR za pretrpljeni strah, iznos od 1.385,00 EUR za pretrpljenu bol, iznos od 500,00 EUR s osnove duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti od 3% te iznos od 222,00 EUR s osnove tuđe pomoći i njege za koju je vještak utvrdio da je tužitelju bila potrebna u trajanju od ukupno 37 sati (37h x 6,00 EUR/h = 222,00 EUR). U pogledu jačine i trajanja bolova i straha, sud se prilikom određivanja koristio nalazom i mišljenjem vještaka pa je na temelju slobodne ocjene utvrdio navedeni iznos, a sukladno Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz 2002., uvećano za 50% te uvećano za stopu inflacije za koju je općepoznato da je do nje došlo od dana podnošenja tužbe pa do dana donošenja sudske odluke. Pritom se mora uzeti u obzir činjenica da je tuženik tužitelju dobrovoljno isplatio iznos od 1.327,23 EUR (tada 10.000,00 kn), od čega se iznos od 53,09 EUR odnosi na naknadu štete s osnove tuđe pomoći i njege.
15. Slijedom navedenog, sud je u cijelosti usvojio tužbeni zahtjev tužitelja na način kako je to tužitelj konačno specificirao u svom podnesku od 16.5.2024. i dosudio mu s osnove naknade štete ukupan iznos od 1.683,77 EUR. U pogledu tužbenog zahtjeva koji se odnosi na naknadu štete valja reći da je sud tužitelju dosudio cjelokupan iznos štete kako je tužitelj to zatražio tužbenim zahtjevom specificiranim podneskom od 16.5.2024. (iako bi mu pripao iznos od 1.779,77 EUR) jer bi dosuđivanje višeg iznosa od tog predstavljalo prekoračenje tužbenog zahtjeva. Tužitelj na dosuđeni iznos štete ima pravo na zatezne kamate sukladno članku 29. stavku 1. ZOO-a, a u vezi s člankom 1086. i 1103. ZOO-a. Odredba članka 1086. ZOO-a propisuje da se obveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete, dok je članku 1103. ZOO-a propisano da obveza pravične novčane naknade neimovinske štete dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Slijedom navedenog, tužitelj na iznos dosuđene neimovinske štete ima pravo na zakonske zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva to jest od 25.6.2021., po stopi propisanoj članka 29. stavka 2. ZOO-a.
16. Na nesporno plaćen iznos od 1.327,23 EUR (10.000,00 kn) tužitelju je po čl. 29. ZOO dosuđena zakonska zatezna kamata od dospijeća, 25.6.2021., do dana isplate, 29.6.2021.
17. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP-a. Odredbom članka 154. ZPP-a propisano je da stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Odredbom članka 155. ZPP-a propisano je da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, osobito vodeći računa o pravilima ovoga Zakona koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu. Ako je propisana tarifa za nagrade odvjetnika ili za druge troškove, odmjerit će se takvi troškovi prema toj tarifi.
18. Prije svega valja reći da je vrijednost predmeta spora 1.683,77 EUR (vrijednost glavnice utvrđena podneskom od 16.5.2024.). Tužitelju je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku u skladu s dostavljenim troškovnikom te prema vrijednosti predmeta spora, a prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/2023, 107/2025, u daljnjem tekstu: OT), i to temeljem Tbr. 52/3 OT koja propisuje da kada sud odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 EUR za koji je OT propisana nagrada u visini od 100 bodova (100 bodova x 2,00 EUR) (tbr. 7.1.), zatim trošak sastava obrazloženih podneska od 11.05.2022., 03.01.2023., svaki u iznosu od 50,00 EUR za koji je OT propisana nagrada u visini 25 % nagrade iz Tbr. 7. toč. 1 (tbr. 8.4.), zatim trošak sastava podneska od 16.05.2024. u iznosu od 200,00 EUR, za koji je OT propisana nagrada u visini 100 bodova (tbr. 8.1.) te trošak pristupa na ročišta 11.05.2022., 13.07.2022., 05.02.2025., 22.12.2025. i 16.02.2026., svaki u iznosu od 200,00 EUR za koji trošak je propisana nagrada u visini od 100 bodova (tbr. 9.1.) odnosno ukupan iznos od 1.500,00 EUR uvećan za PDV25%, što ukupno iznosi 1.875,00 EUR. Nadalje, tužitelju je priznat trošak plaćenog predujma za provođenje dokaza medicinskim vještačenjem u iznosu od 199,08 EUR, slijedom čega proizlazi da je tužitelju dosuđen ukupan trošak parničnog postupka u iznosu od 2.074,08 EUR.
19. Tužitelju nije priznat daljnji trošak zastupanja na ročištu za objavu u iznosu od 125,00 EUR (s uklj. PDV 25%) jer isti, po stavu ovog suda, nije potreban za vođenje parnice. Naime, stranke imaju mogućnost pristupiti na ročište za objavu presude (čl. 335. st. 8. ZPP-a) gdje će im se u tom slučaju uručiti ovjereni prijepis iste, odnosno uputit će ih se da isti iznimno mogu preuzeti neposredno u sudu istog dana. Međutim, strankama koje ne pristupe na ročište za objavu, a uredno su obaviještene o održavanju, sud će dostavu presude obaviti istoga dana isticanjem presude na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova. Dakle, u tom slučaju nije potrebno da stranke zbog same dostave presude pristupe na ročište za objavu. Nadalje, sud tužitelju nije dosudio niti zatražen trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu jer tužitelj niti je platio pristojbu na tužbu prilikom podnošenja tužbe, a niti je specificirao trošak koji potražuje s te osnove, dok obaveza plaćanja sudske pristojbe na presudu još nije nastala. Sud je, dakle, odbio tužiteljev zahtjev za naknadu troškova postupka u ukupnom iznosu od 125,00 EUR, kao neosnovan.
U Zagrebu, 30. ožujka 2026.
Sudac
Irena Šafar
Pouka o pravnom lijeku:
Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu pismeno u četiri (4) istovjetna primjerka u roku od petnaest (15) dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.
DNA:
1. Tužitelju, po pun., uz rješenje o pristojbi na presudu
2. Tuženiku, osobno
