Republika Hrvatska
Općinski sud u Čakovcu
Čakovec, Ruđera Boškovića 18
Poslovni broj: P-601/2023-31
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Čakovcu, po sucu toga suda Hrvoju Novak, u pravnoj stvari tužitelja RŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Ines Mošmondor odvjetnici iz Čakovca, protiv tuženika PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., OIB 02535697732, Zagreb, Radnička cesta 50, zastupan po punomoćnici Maji Čuljak odvjetnici iz Zagreba, radi isplate, nakon održane i dovršene glavne i javne rasprave 12. veljače 2026., u nazočnosti tužitelja, punomoćnice tužitelja i zamjenice punomoćnice tuženika, a u izočnosti tuženika, te objavljene presude 30. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e:
I Utvrđuje se da su ništetne i bez pravnog učinka odredba Ugovora o kreditu broj 9012365681 sklopljenog dana 27.3.2007 godine, između RŽ kao korisnika kredita i PRIVREDNE BANKE ZAGREB d.d. kao kreditora i to:
- odredbe u svakom dijelu predmetnog Ugovora u kojem se spominje valutna klauzula
- odredba 11.9. „Potpisom ovog Ugovora Korisnik kredita, Solidarni dužnik i Protivnik osiguranja izjavljuju da su upoznati s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama nastalog uslijed promjene tečaja CHF, te potvrđuju da ih je Banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja CHF.
II Nalaže tuženiku PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., Radnička cesta 50, 10000 Zagreb, OIB: 02535697732, isplatiti tužitelju FRANJO ZANJKO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] ukupan iznos od 2.575,48 eur na ime preplaćenoga tečaja u CHF, sve zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana dospijeća svakog pojedinog obroka do isplate, i to sukladno čl. 29. Zakona o obveznim odnosima po stopi do 31.07.2015. u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena; za razdoblje od 01.08.2015. do 31.12.2022. po stopi zatezne kamate određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblja dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena; za razdoblje od 01.01.2023. do 31.12.2023. uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1.1.2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, na iznose kako slijedi i to sve u roku 15 dana:
- u iznosu od 6,11 € / 46,04 HRK dana 2. ožujka 2009.
- u iznosu od 12,39 € / 93,35 HRK dana 2. travnja 2009.
- u iznosu od 8,68 € / 65,37 HRK dana 26. svibnja 2009.
- u iznosu od 10,93 € / 82,33 HRK dana 8. lipnja 2009.
- u iznosu od 6,82 € / 51,37 HRK dana 1. srpnja 2009.
- u iznosu od 10,05 € / 75,70 HRK dana 10. kolovoza 2009.
- u iznosu od 10,31 € / 77,66 HRK dana 9. rujna 2009.
- u iznosu od 7,43 € / 55,97 HRK dana 9. listopada 2009.
- u iznosu od 4,31 € / 32,48 HRK dana 1. prosinca 2009.
- u iznosu od 70,36 € / 530,13 HRK dana 2. siječnja 2010.
- u iznosu od 63,34 € / 477,23 HRK dana 1. veljače 2010.
- u iznosu od 38,45 € / 289,72 HRK dana 1. ožujka 2010.
- u iznosu od 18,74 € / 141,16 HRK dana 1. travnja 2010.
- u iznosu od 24,46 € / 184,33 HRK dana 3. svibnja 2010.
- u iznosu od 25,33 € / 190,83 HRK dana 10. lipnja 2010.
- u iznosu od 2.130,00 € / 16.048,47 HRK dana 28. studenog 2011.
- u iznosu od 20,31 € / 153,00 HRK dana 1. prosinca 2011.
- u iznosu od 80,10 € / 603,49 HRK dana 15. prosinca 2011.
- u iznosu od 26,54 € / 200,00 HRK dana 2. siječnja 2012.
- u iznosu od 0,82 € / 6,17 HRK dana 13. siječnja 2012.
III Tuženik PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., OIB: 02535697732, dužan je tužitelju SŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi parnični trošak u iznosu od 1.787,50 EUR-a sa zakonskom zateznom kamatom u roku od 15 dana.
IV Odbija se prigovor prijeboja koji je izjavio tuženik.
V Odbija se tuženikov prigovor nepostojanja aktivne legitimacije tužitelja kao neosnovan.
Obrazloženje
1.U ovoj pravnoj stvari ocjenjujući navode tužiteljice iz tužbe te opširna očitovanja tuženika iz odgovora na tužbu, te dodatna pojašnjenja tužitelja na navode tuženika, valja zaključiti da nije prijeporno da je upravo tužitelj sklopio ugovor sa tuženikom broj 9012365681 od 27.3.2007., kojim ugovorom je tuženik tužitelju stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 17.184,56 CHF.
2.Također nije prijeporno da tužitelj nije mogao otplatiti kredit tuženiku uslijed čega je Croatia osiguranje d.d. u ime i za račun tužitelja temelje Ugovora o osiguranju potraživanja otplatilo ostatak dugovanja s osnova predmetnog Ugovora o kreditu.
3.U postupku dokazivanja, tuženik je uložio prigovor zastare, elaborirao nedopušteno i nepoštenu primjenu valutne klauzule, strukturiranost kamatne stope, prigovarao deklaratornoj zaštiti koju traži tužitelj, prigovarao i zakonskim zateznim kamatama, te u bitnome predložio da sud odbaci tužbu odnosno podredno da odbije tužbene zahtjeve tužitelja kao neosnovane.
4.Također tijekom postupka a i u odgovoru na tužbu tuženik je uložio prigovor aktivne legitimacije jer smatra da tužitelj nije potrošač, uložio je prigovor zastare i na obračunavanje zatezne kamate, uložio je prigovor prijeboja.
5.Stoga je sud u postupku dokazivanja, a imajući u vidu elaboracije stranaka, u podnescima, te izraženim pravnim mišljenima proveo vještačenje po vještaku Kseniji Špoljarić, koja je i saslušana, izvršio uvid u nalaz i mišljenje vještaka, izvršio uvid u prijeporni ugovor, saslušan je tužitelj RŽ.
6.Prijeporna i odlučna činjenica je po mišljenju ovog suda da li je ništetna odredba ugovora o kreditu, te da li je tužitelj uplatio po osnovi ovakvo ništetnih ugovornih odredbi veći iznos od utuženog iznosa.
7.Po mišljenju ovog suda, svi prigovori tuženika su neosnovani, poglavito imajući u vidu recentnu sudsku praksu, te stav Vrhovnog suda, te stav Županijskih sudova glede prijepora.
8.U svezi zahtjeva tužitelja za utvrđenje ništetnosti valja istaknuti da je VTS RH donio presudu Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. kojim je odbio žalbu utuženih banaka i potvrdio presudu TS u Zagrebu P-1401/12 od 4. srpnja 2013. kojom je utvrđeno da su sve utužene banke pa i ovdje tužena povrijedile kolektivne interese i prava potrošača, pa dakle i tužitelja kao korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe.
9.Iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. proizlazi da je tužitelj Potrošač - Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača ishodio, između ostalih, presudu i protiv tuženika, kojom se i u odnosu na tuženika utvrđuje da je u razdoblju od 1. 11. 2004. do 31. 12. 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača kao korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja tih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što pak je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača u razdoblju od 1. 6. 2004. do 6. 8. 2007., protivno čl. 81., 82. i 90. (NN 96/03), a od 7. 8. 2007. do 31. 12. 2008., protivno odredbama istog Zakona (NN 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 133/09) i to čl. 96. i 97. Zakona, te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te u razdoblju od 10. 9. 2003. do 31. 12. 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, te koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije sa korisnicima kreditnih usluga pojedinačno pregovarao i ugovorom utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača.
10.Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 7129/13-4 od 13. lipnja 2014., potvrđena je prvostupanjska presuda u odnosu na tuženika u dijelu u kojem je utvrđeno da je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja je ništetna.
11.Presudom istoga suda broj Pž-6632/17-10 od 14.6.2018. utvrđena je ništetnost ugovornih odredaba između ostalih i u odnosu na tuženika, kojima se ugovarala valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a to iz razloga što se o takvim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, niti je tuženik potrošače u cijelosti informirao o svim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što pak je suprotno načelu savjesnosti i poštenja i prouzročilo je neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu isključivo potrošača.
12.U odnosu na elaboriranje tuženika na okolnost tvrdnje da sporne odredbe ugovora o kreditu nisu ništetne, da ne postoji pravna osnova tužiteljevog zahtjeva, te nema ni potrebe za utvrđivanje činjenica u odnosu na visinu pretplate, sud ne nalazi potrebnim posebno analizirati te navode. Ovo iz razloga što se prema odredbi čl. 502.c ZPP-a, fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan uz ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati, a upravo se na ta utvrđenja tužitelj i poziva u tužbi. Samo u ovakvim parnicama, riječ je o specifičnom proširenju subjektivnih granica pravomoćnosti presuda kojima se prihvaćaju zahtjevi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, naravno u slučaju ako pojedini zahtjevi za zaštitu budu prihvaćeni, kao što je u konkretnom slučaju.
13.Slijedom utvrđenog valjalo je odlučiti kao u točci I izreke.
14.U odnosu na prigovor zastare i na daljnji prigovor tuženika o zastari potraživanja za zatezne kamate na preplačene mjesečne iznose, ističe se da zastarni rok za stjecanje bez osnove iznosi 5 godina, a pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare, te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj traži utvrđenje ništetnom ugovorne odredbe o kamati po kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci tuženika, ništetnost takvih ugovornih odredaba utvrđena je pravomoćnošću presude Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., koja je u tom dijelu postala pravomoćnom 13. lipnja 2014., a u dijelu ugovornih odredaba odnoseći se na ugovorenu valutnu klauzulu 14. lipnja 2018., pa kako je tužba u ovom predmetu podnijeta dana 10.06. 2023., proizlazi da nije nastupila zastara potraživanja vezanih ni uz promjenu katne stope, ni ugovorenu valutnu klauzulu.
15.Iz iskaza saslušanog tužitelja valja utvrditi da je upravo tužitelja potrošač, jer je kredit uzeo za kupovinu osobnog automobila za osobne potrebe, ponuđen mu je jedino kredit koji je prijeporan, svi formulari, ugovori, bili su tipski, te tužitelj o ničemu nije pregovarao, te su mu rekli kod tuženika da je fiksna kamata te nema niti više niti niže da bi je u konačnici mijenjali. Tužitelj je posebno istaknuo da je kredit nakon što nije mogao plaćati preuzela u plaćanju Croatia osiguranje d.d. koja je kompletan kredit vratila koji je bio neisplaćen.
16.Iz uvida u dopis Croatia osiguranje sa strane 10 spisa proizlazi da je doista Croatia osiguranje d.d. preuzela plaćanje kredita.
17.Slijedom utvrđenog valjalo je odlučiti kao u točci V izreke jer je tužitelj aktivno legitimirana strana u ovoj pravoj stvari kao potrošač.
18.O uplatama i fazama plaćanja kako tužitelja tako i osiguranja provedno je knjigovodstveno vještačenje po vještaku Kseniji Špoljarić.
19.Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je tužitelj uplaćivao dužan kredit tuženiku, a nakon preuzimanja duga, suglasno otplatnom planu dug je otplatio u cijelosti Croatia osiguranje d.d.
20.Iz nalaza proizlazi da je vještak obračunao i tečajne razlike na promjenjivu kamatnu stopu odnosno vještak je izračunao i promjenjenu kamatnu stopu u razdoblju otplate te je u obračun uključila i sve uplate Croatia osiguranja, te je utvrdila preplatu koja uključuje i uplatu Croatia osiguranje.
21.Tako dakle, je tužitelj i Croatia osiguranje uplatilo sav dug suglasno ništetnim odredbama tuženiku, a u nalazu i mišljenju je obračunato i tečajna razlika.
22.Slijedom utvrđenog valja zaključiti da je neosnovan prigovor prijeboja tuženika, te je valjalo odlučiti kao u točci IV izreke jer je vještak obračunao i prijebojni prigovor u nalazu i mišljenju.
23.Prilikom izrade nalaza i mišljenja vještak je obračunao vrijednost jednog CHF na dan 27.3.2007. na iznos od 4,546175 HRK i to za iznos kredita 17.184,56 CHF uz redovnu kamatu od 5,10 posto.
24.U Tablici dva utvrđeni su svi anuiteti, dospijeća anuiteta, razlika uplate, u plusu i razlika uplate u minusu, te je vještak utvrdio da razlika između iznosa kunske protuvrijednosti anuiteta po promjenjivoj ugovorenoj kamatnoj stopi i prema tečaju CHF u odnosu na kunu koji je vrijedio na dan korištenja kredita naspram iznosa koji je tužitelj u kunskoj protuvrijednosti starno plaćao tuženiku tijekom otplate kredita iznosi 2.575,48 eura odnosno 19.404,80 HRK.
25.Navedeno je utvrđeno i detaljno elaborirano tablicama u zaključku nalaza i mišljenja vještaka.
26.Dakle, tužitelj je preplatio utuženi iznos pa je stoga valjalo odlučiti kao u točci II izreke, a svi prigovori koje iznosi tuženik su neosnovani.
27.Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka.
28.Slijedom svega navedenog, tužbeni zahtjev tužitelja ukazao se osnovanim, te je o istom temeljem odredbi čl. 322. i 1111. Zakona o obveznim odnosima odlučeno kao u točci I izreke, dok se odluka o zateznoj kamati temelji na odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a.
29.Odluka o troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22) jer je tužitelj u cijelosti uspio sa tužbenim zahtjevom, a odnosi se na zastupanje tužitelja po punomoćniku odvjetniku Tbr. 7, 8 i 9 Odvjetničke tarife i to za sastav tužbe, zastupanje na tri ročišta, obrazloženi podnesak, svaka radnja 250,00 eura, sa PDV, podnesak od 20.11.2023. 62,50 eura, ročište za objavu presude 125,00 eura i predujam za vještačenje 350,00 eura.
Čakovec, 30. ožujka 2026.
Sudac:
Hrvoje Novak
Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste, putem ovoga suda na nadležni Županijski sud, u tri istovjetna primjerka.
O tome obavijest:
1. punomoćnica tužitelja Ines Mošmondor odvjetnica
2. punomoćnica tuženika Maja Čuljak odvjetnica