Republika Hrvatska

Upravni sud u Zagrebu

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: Us I-4490/2024-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Maji Valušnig, te zapisničarki Mateji Marjanović, u upravnom sporu tužitelja Državnog odvjetništva Republike Hrvatske, Zagreb, Gajeva 30 a, OIB:43539267895, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništva u Zagrebu, Građansko-upravni odjel Savska cesta 41, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, OIB:72910430276, uz sudjelovanje zainteresirane osobe NSM, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Franjo Šebijan, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Franjo Šebijan i Mihaela Carović Rukavina, Varaždin, Pavlinska 5, radi obnove postupka naknade za oduzetu imovinu nakon usmene i javne rasprave, 30. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo KLASA:UP/II- 942-01/24-01/254, URBROJ: 514-04-02-01-01/08-24-02 od 17. rujna 2024.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora kao neosnovan u cijelosti.

III Nalaže se tužitelju naknaditi trošak upravnog spora zainteresiranoj osobi u iznosu od 3.750,00 EUR-a u roku od 15 dana od dana donošenja ove presude zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja ove presude, ako ga tužitelj ne podmiri u ostavljenom roku.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA:UP/II-942-01/24-01/254, URBROJ: 514-04-02-01-01/08-24-02 od 17. rujna 2024. odbijena je žalba Općinskog građanskog državnog odvjetništva u Zagrebu, protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za opću upravu i imovinsko- pravne poslove, Sektora za imovinsko-pravne poslove, Odjela za naknade i izvlaštenja, Drugog područnog odsjeka (Maksimir, Medveščak), KLASA:UP/I-942-01/21-006/12, URBROJ: 251-04- 51-2/001-24-18 od 4. lipnja 2024., kojim je odbačen prijedlog Republike Hrvatske, za obnovu postupka pravomoćno okončanog djelomičnim rješenjem Gradskoga ureda za opću upravu i imovinsko - pravne poslove, Draškovićeva 15, KLASA:UP/I-942-01/21-06/12, URBROJ:251- 0401/036-23-15 od 25. srpnja 2023. Točkom II. izreke odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove.

2. Tužitelj u tužbi pobija zakonitost rješenja u bitnom navodeći da su se stekli uvjeti za obnovom postupka, jer je protustranka u upravnom postupku dokazala da se okolnost mađarskog državljanstva pok. N, kada se dovede u vezu s načinom i vremenom provedbe postupka nacionalizacije, upravo predstavlja onu pravno odlučnu činjenicu, koja je mogla i koja treba biti od utjecaja da se u ponovljenom postupku upravna stvar riješi na drugi način. Nadalje, smatra da je postupak nacionalizacije predmetne nekretnine proveden temeljem pravomoćnog rješenja Narodnog odbora Grada Zagreba, općine Medveščak, Sekretarijata za financije klase: 05-7443/57 od 18. travnja 1958., a ne temeljem presude Okružnog narodnog suda u Daruvaru od 25. studenoga 1945. S tim u svezi pojašnjava da je pitanje obeštećenja imovine mađarskih državljana riješeno Ugovorom o miru s Mađarskom iz 1947. godine, zbog čega prijašnji vlasnik nema pravo na naknadu u Republici Hrvatskoj, pri čemu je irelevantno je li osoba imala i jugoslavensko državljanstvo ili po kojoj je osnovi imovina oduzeta. Ukazuje na potrebu tumačenja propisa u skladu s ciljem i svrhom međunarodnih ugovora, a ne isključivo gramatički, te se poziva na sudsku praksu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske. Nadalje, tužitelj smatra da nema pravne osnove za povratom imovine nasljedniku grofa NS, budući je raniji vlasnik grof NS bio mađarski državljanin pa prema čl. 10. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine nema pravo na naknadu za oduzetu imovinu. Ukazuje da nesporno mađarsko državljanstvo proizlazi iz Potvrde o državljanstvu Glavnog ureda Vlade u Budimpešti, broj: BP/A58564-1/2023 od 5. siječnja 2024. u kojoj stoji da je grof NS bio mađarski državljanin od rođenja **.**.1878. do smrti 4. veljače 1963., pa da je stoga, kao mađarski državljanin grof NS imao pravo na obeštećenje temeljem Ugovora o miru s Mađarskom zaključenim u Parizu 10. veljače 1947., slijedom čega temeljem čl. 10. st. 1. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine nema pravo na naknadu. U svezi istoga ukazuje na činjenicu da je u trenutku kada je Republika Hrvatska postala članicom Europske unije i preuzimanjem pravnih stečevina Europske unije prestalo i gramatičko tumačenje pravnih propisa i da od tog trenutka pravne propise treba tumačiti u odnosu na cilj i svrhu koja se treba postići tim propisom. Stoga smatra da je pogrešno tumačenje prvostupanjskog tijela odredbi Ugovora o miru s Mađarskom i Uredbe o prijelazu mađarske imovine na teritoriju FNRJ u državno vlasništvo FNRJ, jer ih prvostupanjsko tijelo tumači strogo gramatički, a ne s obzirom na svrhu i cilj koji se trebao postići tim Ugovorom Ističe da je pok. NS nakon raspada Monarhije prebivao isključivo u Mađarskoj i Austriji, što dodatno potvrđuje njegov status mađarskog državljanina.

2.1. Predlaže sudu da poništi osporavano rješenje.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje u cijelosti kod navoda i obrazloženja iznesenih u osporavanom rješenju.

3.1. Predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev.

4. Zainteresirana osoba u odgovoru na tužbu u bitnom se pozvala na sadržaj obrazloženja rješenja tuženika navodeći da je P, kao predniku ovlaštenika naknade, oduzeta sva imovina koju je imao na području FNRJ, Presudom Okružnog narodnog suda u Daruvaru broj Kz-295/45-3 od 21. studenog 1945.g. kojom je isti osuđen za počinjenje krivičnog djela iz članka 10. Zakona o krivičnim djelima protiv države, koja se Presuda smatra generalnim aktom o oduzimanju odnosno konfiskaciji. Navodi da činjenica da konfiskacija nije provedena u zemljišnim knjigama nije pravno odlučna, iz razloga jer su pravni učinci konfiskacije nastali s pravomoćnosti Presude Okružnog narodnog suda u Daruvaru, a ne upisom u zemljišne knjige, što znači da je P prestao biti vlasnikom sve imovine na području FNRJ nastupom pravomoćnosti navedene sudske odluke. Navodi da nije sporno ni da je u odnosu na istu nekretninu Narodni odbor općine Medvešćak, Sekretarijat za financije, dana 18.IV.1958.g. donio Rješenje o nacionalizaciji u smislu Zakona o nacionalizaciji privatnih privrednih poduzeća, po kojem su s danom 31. XII 1948.g. nekretnine PS iz Đ prešle u državno vlasništvo, a nacionalizirane nekretnine sastoje se od kat. čestice [katastarska čestica] u površini od 280 čhv. upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koje je Rješenje upisano u zemljišnim knjigama, međutim da je navedeni pravni akt ništav, jer u vrijeme donošenja ovog Zakona P uopće nije imao imovine na području FNRJ (budući da mu je sva već konfiscirana), a još je manje bio strani državljanin.

4.1. Predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev.

5. Tužbeni zahtjev je neosnovan.

6. Sud je održao usmenu i javnu raspravu u prisutnosti opunomoćenice tužitelja i opunomoćenika zainteresirane osobe, u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 89. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24), o čemu su stranke bile upozorene u pozivu za raspravu.

7. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, te razmatrajući sporna činjenična i pravna pitanja, sud je izvršio uvid u sudski spis predmeta i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu.

8. Odredbom članka 10. stavka 1. i 2. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu u vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, („Narodne novine“ 92/96; 39/99; 42/99; 92/99; 43/00; 131/00; 27/01; 34/01; 65/01; 118/01; 80/02; 81/02 i 98/19) propisano je da prijašnji vlasnik nema pravo na naknadu za oduzetu imovinu u slučaju kada je pitanje naknade riješeno međudržavnim sporazumima. Stavkom 2. propisano je da prava propisana ovim Zakonom mogu steći i strane fizičke i pravne osobe ako se to utvrdi međudržavnim sporazumima. i

9. Iz podataka u spisu proizlazi da je djelomičnim rješenjem Gradskoga ureda za opću upravu i imovinsko- pravne poslove, Draškovićeva 15, KLASA:UP/l-942- 01/21-06/12, URBROJ: 251-04-01/036-23-15 od 25. srpnja 2023., zainteresiranoj osobi, vraćen u vlasništvo stan na II. katu, ukupne površine 109,28 čm, u zgradi u [adresa], sagrađenoj na zk.č. 2379, upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Na navedeno djelomično rješenje nije izjavljivana žalba te je isto postalo pravomoćno dana 19. kolovoza 2023.

10. Uvidom u prvostupanjsko rješenje od 4. lipnja 2024. utvrđeno je da je istim odbačen zahtjev prijedlog Republike Hrvatske, za obnovu postupka pravomoćno okončanog djelomičnim rješenjem Gradskoga ureda za opću upravu i imovinsko - pravne poslove, Draškovićeva 15, KLASA:UP/I-942-01/21-06/12, URBROJ:251- 0401/036-23-15 od 25. srpnja 2023., s obrazloženjem da okolnost na kojoj se prijedlog temelji nije učinjena vjerojatnom. Naime, obrazlaže da je Potvrda o državljanstvu, koju je izdao Glavni ured Vlade u Budimpešti, Broj: BP/A/58564-1/2023 od 11. prosinca 2023., na koju se poziva tužitelj, vezano za mađarsko državljanstvo, da je P bio mađarski državljanin od svog rođenja do smrti 4. veljače 1963. pravno neodlučna što je i mišljenje Visokog Upravnog suda Republike Hrvatske izraženog u presudi Poslovni broj: Usž-2/20-3, u kojoj je obrazloženo pitanje državljanstva u bitnome navodeći da je P do konfiskacije došlo neovisno o njegovom državljanstvu, pa da mu stoga imovina nije niti oduzeta kao stranom državljaninu, u konkretnom slučaju kao mađarskom državljaninu, na temelju Ugovora o miru s Mađarskom (stajalište Visokog Upravnog suda o primjeni Ugovora o miru s Mađarskom potvrdio je Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi Uzpz-10/2018 od 5. veljače 2020.). Nadalje, navodi da odlučnu činjenicu u konkretnom slučaju ne predstavlja pitanje mađarskog državljanstva ima li ga P, nego odlučnu činjenicu predstavlja osnova oduzimanja, a da je nesporno da je imovina oduzeta temeljem presude Okružnog narodnog suda u Daruvaru, broj: KZ -295/45-3 od 25. studenog 1945., a ne kao drugim mađarskim državljanima. Obrazlaže da se temeljem članka 29. Ugovora o miru s Mađarskom, sklopljenim 10.veljače 1947., ratificiranog Ukazom o ratifikaciji Ugovora o miru s Mađarskom („Službeni list FNRJ“, broj 72/47.) te Uredbe o prelazu mađarske imovine na teritoriju FNRJ u državno vlasništvo FNRJ po Ugovoru o miru s Mađarskom („Službeni list FNRJ“ broj 91/48), sva imovina, prava i interesi Mađarske i mađarskih državljana koji su na dan stupanja na snagu Ugovora o miru s Mađarskom (19.studeni 1947.), postojali na teritoriji FNRJ postaju u skladu s tim člankom 29. Ugovora o miru s Mađarskom državno vlasništvo FNRJ, a što u ovom konkretnom predmetu nije bio slučaj, budući da je nesporno utvrđeno da je 1947. sva imovina N već bila oduzeta gore navedenom presudom Okružnog narodnog suda u Daruvaru od 25. studenog 1945, odnosno da je isti bio jugoslavenski državljanin i da su ga tako i tretirale državne vlasti i po toj osnovi mu oduzele imovinu.

11. Uvidom u osporavano rješenje tuženika od 17. rujna 2024. utvrđeno je da je istim odbijena žalba tužitelja protiv prvostupanjskog rješenja, s obrazloženjem da je u postupcima naknade za oduzetu imovinu ovlaštenika naknade NSM utvrđeno da su presudom Narodnog suda u Daruvaru, Broj: Kz-295/45-3 od 21. studenoga 1945. jugoslavenske komunističke vlasti konfiscirale grofu ĐS svu imovinu na teritoriju Jugoslavije. Dakle, da nije sporno da je osnova prijelaza imovine grofa ĐS u društveno vlasništvo bila presuda Narodnog suda u Daruvaru, Broj: Kz-295/45-3 od 21. studenoga 1945., donesena temeljem jednog od propisa na koje se odnosi Zakon o naknadi i koji su primjerice navedeni u članku 2. tog Zakona, a ne međunarodni ugovor, odnosno Ugovor o miru s Mađarskom zaključen u Parizu 10. veljače 1947., koji ugovor se odnosi samo na imovinu koja je u trenutku stupanja na snagu tog ugovora bila u vlasništvu mađarskih državljana. Navedenom presudom Narodnog suda u Daruvaru od 21. studenoga 1945. nesporno nije deklarirano stanje nastalo na temelju predmetnog međudržavnog ugovora na dan njegovog stupanja na snagu (19. studenoga 1947.), a što nije niti bilo moguće budući je predmetna presuda donesena dvije godine prije stupanja na snagu predmetnog ugovora. Shodno tome, imajući u vidu da je Ugovor o miru s Mađarskom stupio na snagu 19. studenoga 1947., odnosno u trenutku kada grof ĐS više nije imao imovine koja bi mogla biti predmetom toga Ugovora, tuženik smatra da nije sporno da imovina grofa ĐS nije mogla biti predmet Ugovora o miru s Mađarskom, već da je predmet tog Ugovora mogla biti samo ona imovina koja je u trenutku stupanja na snagu tog Ugovora i dalje bila u vlasništvu mađarskih državljana.

12. Prema mišljenju ovog suda pravilno zaključuju upravna tijela, da okolnost na kojoj se prijedlog temelji nije učinjena vjerojatnom.

13. U pogledu prigovora iz tužbe, a u kojem tužitelj osporava da grof NS, odnosno njegov nasljednik – ovdje zainteresirana osoba, ulazi u krug ovlaštenika naknade za oduzetu imovinu, tvrdeći kako je grof NS imao mađarsko državljanstvo, a ne jugoslavensko, ovaj sud ističe kako isti prigovor nije osnovan.

14. Naime, ovaj je prigovor otklonjen sudskom praksom u drugim predmetima naknade za oduzetu imovinu, kao što je presuda Upravnog suda Republ ike Hrvatske poslovni broj: Us-9198/2002-13 od 24. studenoga 2005., a u kojima je grof NS bio ovlaštenik. Državljanski status je tada utvrđen iz dopisa Oblasnog NO za Istru, Odsjeka za narodnu imovinu od 3. prosinca 1946., dopisa Predsjedništva Vlade Narodne Republike Hrvatske, Odjela za narodnu imovinu od 13. prosinca 1946., te službene potvrde Saveznog ministarstva financija Republike Austrije od 29. travnja 1999.

15. Također, i u presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usž-2/20-3 od 26. ožujka 2021. zauzeto je stajalište da su prigovori o potrebi utvrđivanja državljanstva N, kojemu je imovina konfiscirana, pravno neodlučni budući da je do konfiskacije imovine došlo neovisno o njegovom državljanstvu te mu imovina nije oduzeta kao stranom državljaninu na temelju Ugovora o miru s Mađarskom (stajalište toga suda o primjeni Ugovora o miru s Mađarskom potvrdio je i Vrhovni sud Republike Hrvatske presudom U-zpz-10/2018 od 5. veljače 2020.).

16. Nadalje je i Vrhovni sud RH, postupajući povodom jednog od zahtjeva DORH-a za izvanrednim preispitivanjem zakonitosti pravomoćne presude (Rješenje posl.br. U-zpz14/2023-26 od 11. prosinca 2024. godine) također ocijenio irelevantnim ovakve prigovore, na način (citira se): „U svezi daljnjih navoda iz zahtjeva, a koji se tiču primjene članka 10. Zakona o naknadi i Ugovora o miru s Mađarskom, valja istači da nije sporno da je imovina koja je predmet povrata oduzeta grofu NS konfiskacijom na temelju navedene presude Okružnog narodnog suda u Daruvaru od 21. studenog 1945.g. nakon čega je zaključcima Kotarskog narodnog suda u Podravskoj Slatini, broj R-110/45 od 09. prosinca 1945. određen i popis i procjena imovine i uknjižba prava vlasništva, a na temelju odluke Kotarske komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju u Podravskoj Slatini, broj 443-47 od 02. svibnja 1947.g. izvršen prijenos konfiscirane imovine u zemljišnim knjigama u korist Zemljišnog fonda agrarne reforme i kolonizacije. Navedeni akti doneseni su prije 19. studenog 1947.g. kada je stupio na snagu Ugovor o miru s Mađarskom, zbog čega se nameće zaključak da taj Ugovor nije bio primjenjiv u konkretnom slučaju. Suprotno navodima zahtjeva, upravo je činjenica postojanja imovine na dan stupanja na snagu Ugovora o miru s mađarskom, jedna od pretpostavki njezinog podvrgavanja pod odredbe tog Ugovora.“

17. U konkretnom slučaju irelevantan je Ugovor o miru s Mađarskom za koji tužitelj pojašnjava kako je stupio na snagu dvije godine kasnije, odnosno 19. studenoga 1947. Naime, proizlazi kako je imovina grofa ĐS konfiscirana te je u trenutku sklapanja Ugovora o miru s Mađarskom ista bila u vlasništvu FNRJ, a ne u vlasništvu grofa ĐS. Stoga je irelevantno i pozivanje tužitelja na primjenu članka 10. Zakona o naknadi koji propisuje da prijašnji vlasnik nema pravo na naknadu za oduzetu imovinu u slučaju kada je pitanje naknade riješeno međudržavnim sporazumima.

18. Naime, osnovano je utvrđenje upravnih tijela da je u konkretnom slučaju osnova oduzimanja imovine koja je predmet povrata bila konfiskacija imovine izvršena na temelju presude Okružnog narodnog suda u Daruvaru, broj: Kz-295/45 od 21. studenog 1945., u odnosu na koju je sukladno odredbi članka 4. stavka 3. Zakona o naknadi pribavljeno mišljenje, te da je Državno odvjetništvo Republike Hrvatske dalo mišljenje broj: KTR-I- 271/97 od 9. travnja 1998., o tome da je do presude suda bivše Jugoslavije, Okružnog narodnog suda u Daruvaru broj KZ-295/45-3 od 21. studenog 1945. godine došlo zloupotrebom prava i političke moći, kao da je i protivna javnom poretku Republike Hrvatske, odnosno da je riječ o presudi suda bivše Jugoslavije za političko kazneno djelo, pa nije bilo potrebe ponovno tražiti mišljenje Državnog odvjetništva Republike Hrvatske za istu nekretninu.

20. Slijedom navedenog, pravilno upravna tijela zaključuje da okolnost na kojoj se prijedlog za obnovu temelji nije učinjena vjerojatnom, te da obnova postupka ne bi dovela do drugačijeg rješavanja ove upravne stvari.

21. Budući da kumulativno nisu ispunjene sve pretpostavke propisane člankom 126. stavkom 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09 i 110/21), odnosno okolnost na kojoj se temelji prijedlog za obnovu nije učinjena vjerojatnom, pravilno su upravna tijela odbacila prijedlog za obnovu postupka.

22. Temeljem svega naprijed navedenog i u postupku utvrđenog, sud nalazi da osporenim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, te da je osporeno rješenje doneseno temeljem potpuno utvrđenog činjeničnog stanja i uz pravilnu primjenu zakona.

23. Stoga je sud na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima riješio kao u izreci.

24. Tužitelju je odbijen zahtjev za naknadu troška upravnog spora kao neosnovan na temelju odredbe članka 147. Zakona o upravnim sporovima budući da je izgubio spor u cijelosti.

25. Zainteresiranoj osobi je obzirom na potpuni uspjeh u sporu, na temelju članka 147. Zakona o upravnim sporovima i odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23 i 107/25), dosuđen trošak zastupanja po opunomoćeniku odvjetniku za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 1.250,00 Eura (Tbr. 27/1 u svezi s Tbr. 46), sastav podneska od 13 veljače 2026. u iznosu od 1.250,00 Eura (Tbr. 27/1 u svezi s Tbr. 46), i pristupa na ročište 23. ožujka 2026. u iznosu od 1.250,00 Eura (Tbr. 27/2 u svezi s Tbr. 46) tako da ukupno dosuđeni trošak iznosi 3.750,00 EUR.

U Zagrebu, 30. ožujka 2026.

Sutkinja:

Maja Valušnig

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. tužitelju putem e-komunikacije

2. tuženiku putem e-komunikacije

3. zainteresiranoj osobi putem e-komunikacije

4. U spis