Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

47000 Karlovac

Poslovni broj: 11  Pr-703/2017-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu, po sucu Tomislavu Maras, u pravnoj stvari 1 tužitelja DĐ iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], 2 tužitelja GĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 3 tužitelja NĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po protiv tuženika Republika Hrvatska – Ministarstvo obrane, OIB: 52634238587 zastupano po ODO Karlovac, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave dovršene 25. veljače 2026. godine u nazočnosti punomoćnika stranaka, po objavi dana 30. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I.

„Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj- za Ministarstvo obrane, Zagreb, Sarajevska 7, OIB: 52634238587 da I-tužitelju UĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime razlike naknade plaće za godišnji odmor isplati iznos od 654,12 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom:

- na iznos od 95,49 eura od 16.08.2011. godine do isplate

- na iznos od 53,47 eura od 16.12.2011. godine do isplate

- na iznos od 13,65 eura od 16.01.2012. godine do isplate

- na iznos od 7,96 eura od 16.07.2012. godine do isplate

- na iznos od 108,42 eura od 16.08.2012. godine do isplate

- na iznos od 18,62 eura od 16.12.2012. godine do isplate

- na iznos od 17,87 eura od 16.01.2013. godine do isplate

- na iznos od 16,08 eura od 16.07.2013. godine do isplate

- na iznos od 36,49 eura od 16.08.2013. godine do isplate

- na iznos od 37,20 eura od 16.12.2013. godine do isplate

- na iznos od 60,27 eura od 16.08.2014. godine do isplate

- na iznos od 5,54 eura od 16.09.2014. godine do isplate

- na iznos od 58,22 eura od 16.01.2015. godine do isplate

- na iznos od 62,37 eura od 16.07.2015. godine do isplate

- na iznos od 8,56 eura od 16.12.2015. godine do isplate

- na iznos od 53,91 eura od 16.01.2016. godine do isplate

- na iznos od 95,49 eura od 16.08.2016. godine do isplate, sve u roku 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

II.

Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj- za Ministarstvo obrane, Zagreb, Sarajevska 7, OIB: 52634238587 da II-tužitelju MĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime razlike naknade plaće za godišnji odmor isplati iznos od 668,27 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom:

- na iznos od 11,85 eura od 16.12.2011. godine do isplate

- na iznos od 136,90 eura od 16.01.2012. godine do isplate

- na iznos od 120,16 eura od 16.07.2012. godine do isplate

- na iznos od 8,00 eura od 16.12.2012. godine do isplate

- na iznos od 39,68 eura od 16.01.2013. godine do isplate

- na iznos od 36,91 eura od 16.07.2013. godine do isplate

- na iznos od 50,19 eura od 16.12.2013. godine do isplate

- na iznos od 9,43 eura od 16.01.2014. godine do isplate

- na iznos od 51,40 eura od 16.07.2014. godine do isplate

- na iznos od 53,07 eura od 16.012.2014. godine do isplate

- na iznos od 10,85 eura od 16.01.2015. godine do isplate

- na iznos od 72,65 eura od 16.08.2015. godine do isplate

- na iznos od 39,80 eura od 16.12.2015. godine do isplate

- na iznos od 27,38 eura od 16.01.2016. godine do isplate, sve u roku 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

III.

Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj- za Ministarstvo obrane, Zagreb, Sarajevska 7, OIB: 52634238587 da III-tužitelju NĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime razlike naknade plaće za godišnji odmor isplati iznos od 691,63 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom:

- na iznos od 87,15 eura od 16.09.2011. godine do isplate

- na iznos od 25,93 eura od 16.10.2011. godine do isplate

- na iznos od 56,36 eura od 16.06.2012. godine do isplate

- na iznos od 60,73 eura od 16.07.2012. godine do isplate

- na iznos od 15,14 eura od 16.12.2012. godine do isplate

- na iznos od 21,61 eura od 16.01.2013. godine do isplate

- na iznos od 62,38 eura od 16.06.2013. godine do isplate

- na iznos od 34,51 eura od 16.12.2013. godine do isplate

- na iznos od 65,87 eura od 16.06.2014. godine do isplate

- na iznos od 46,23 eura od 16.03.2015. godine do isplate

- na iznos od 90,50 eura od 16.06.2015. godine do isplate

- na iznos od 42,01 eura od 16.12.2015. godine do isplate

- na iznos od 50,85 eura od 16.05.2016. godine do isplate

- na iznos od 32,36 eura od 16.06.2016. godine do isplate, sve u roku 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

IV.

Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj – za Ministarstvo obrane, Zagreb, Sarajevska 7, OIB: 52634238587, da tužiteljima naknadi parnični trošak ovoga postupka isplatom iznosa od 3.575,00 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, tekućom od dana donošenja presude tj. 30. ožujka 2026. godine, do isplate, sve u roku 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

Tužitelji u tužbi tvrde da su zaposlenici kod tuženika MORH – Hrvatska kopnena vojska, sa sjedištem zapovjedništva u Karlovcu, na poslovima djelatne vojne osobe.

Obavljanje službenih poslova i zadaća organizirano je na način da su tužitelji bili radno angažirani prekovremeno, noću, subotama, nedjeljama, blagdanom, u smjenama, turnusima, na terenu, stražarskoj službi i službi dežurstva slijedom čega ostvaruju dodatke na plaću.

U vremenskom razdoblju rada unazad pet godina (a i ranije) tuženik nije isplaćivao tužitelju dodatak za posebne uvjete vojne službe sukladno propisima (Zakonom o radu, Kolektivnim ugovorom, Pravilnikom ) u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca, već im je isplaćivana naknada koja je znatno manja od one koja tužiteljima pripada.

Zbog neplaćanja naknade plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca tužitelji smatraju da je svaki od njih oštećen s najmanje za otprilike bruto 600,00 kuna godišnje.

Sukladno čl. 186.a Zakona o parničnom postupku tužitelji su se obratili tuženoj radi mirnog rješenja spora, ali je tužena takav zahtjev odbila kao neosnovan.

Obzirom na prezentirano činjenično stanje tužitelji predlažu Sudu da donese presudu kao u izreci.

U odgovoru na tužbu tužena osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Tužitelji traže isplatu razlike naknade za vrijeme godišnjeg odmora jer im u računanju prosječne plaće u prethodna tri mjeseca nisu uračunati dodaci na plaću u visini prosječne tri plaće koja je prethodila mjesecu u kojem su koristili godišnji odmor za period od 07.08.2011. do 01.06.2016.u iznosu 9.000,00 kn bruto sa zakonskom zateznom kamatom.

Tužba i tužbeni zahtjev su neosnovano u cijelosti te stavljamo prigovor zastare za tražbine koje dospijevaju prije lipnja 2012.

Dostavlja evidencije i isplatne liste rješenja za tužitelje, jer je zahtjev za mirno rješenje spora podnesen 14.lipnja 2016. a tužba 24.srpnja 2017 .

U utuženom periodu na snazi je bilo više propisa. Naime, u razdoblju do 1.lipnja 2014. primjenjivao se Zakon o oružanim snagama RH (NN-33/02) i Pravilnik o dodatku na plaću i načinu isplate plaće (NN-50/08) i Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba ,službenika i namještenika (NN-118/09).

Dana 26.lipnja 2013. stupio je na snagu Zakon o oružanim snagama RH (NN-73/13) temeljem kojeg su donesena Odluka o rasporedu radnog vremena(NN-66/14) i Pravilnik o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba osoba(NN-33/14, 41/14 i 53/14).

Prema čl. 4. st.2 .Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika (»Narodne novine« broj 140/02, 68/11), propisano je da se za vrijeme korištenja godišnjeg odmora djelatnoj vojnoj osobi, službeniku i namješteniku isplaćuje se naknada plaće u istom iznosu kao da radi, a prema čl. 4.st.3.Pravilniku o izmjenama i dopunama istog Pravilnika (Narodne novine br. 68/11) -djelatnoj vojnoj osobi, službeniku i namješteniku čija je narav službe (posla) takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom ili blagdanom odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće koja mu je isplaćena u prethodna tri mjeseca. Tužitelj je obavljao straže i dežurstva što se ne smatra prekovremenim radom sukladno čl.V. i VIII. Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba ,službenika i namještenika.(NN-118/12).Tom Odlukom t. XII. određeno je da je isplata novčane naknade omogućena kad djelatnik nije koristio preraspodjelu radnog vremena.

Dana 01.lipnja 2014. stupio je na snagu Pravilnik o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika i (NN-54/14) o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika i (NN-54/14) .

Temeljem Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika i (NN-54/14) i Zakona o službi u OS RH koji se primjenjuju na djelatne vojne osobe, propisano je da se za vrijeme korištenja godišnjeg odmora djelatnoj vojnoj osobi, službeniku i namješteniku isplaćuje naknada plaće u istom iznosu kao da u redovnom radnom vremenu, a redovno radno vrijeme smatra se radno vrijeme određeno u skladu s Odlukom kojom se određuje raspored radnog vremena (čl.4.st.2. i 3.).

Naime, na tužitelja su se u utuženim periodu primjenjivali podzakonski akti koji su doneseni temeljem Zakona o službi u OS RH glede radnog vremena, isplate plaće i dodataka na plaću u utuženom razdoblju, a to su Pravilnik o dodatku na plaću i načinu isplate plaće i Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, državnih službenika i namještenika (NN br. 118/09).

Prema čl. 153. Zakona služba u Oružanim snagama organizirana je na način da se poslovi obavljaju 24 sata na dan. Radno vrijeme je razdoblje u kojem je djelatna vojna osoba obvezna obavljati poslove dužnosti koju obnaša prema utvrđenom rasporedu radnog vremena i nalozima nadležne osobe. Raspored radnog vremena odlukom određuje ministar obrane.

Prema čl. 155. Zakona djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično, nego ostvaruju posebne dodatke na plaću u skladu s člankom 139. ovoga Zakona, a koji su određeni Pravilnikom o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba (NN-33/14,41/14 i 53/14).

Prema točki IV. Odluke o rasporedu radnog vremena (NN-66/14) djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično, nego ostvaruju dodatke na plaću u skladu s propisima kojima se uređuje pravo na dodatke na plaću djelatnih vojnih osoba. Puno radno vrijeme utvrđuje se u pravilu u trajanju od 40 sati tjedno raspoređeno u pet dana.

Prema čl 154. i 155. Zakona o oružanim snagama (NN-73713) ,radno vrijeme zbog specifičnosti vojne službe ne mora biti ravnomjerno raspoređeno po tjednima te se može preraspodijeliti unutar razdoblja koje ne može biti dulje od četiri mjeseca, tako da u jednom razdoblju traje dulje, a u drugom razdoblju kraće od propisanoga punog radnog vremena. Kada je radno vrijeme preraspodijeljeno na način iz stavka 2. ovoga članka ne smije biti dulje od 48 sati tjedno.

Odredbe stavaka 1., 2. i 3. ovoga članka ne odnose se na rad u vrijeme vojnih vježbi, funkcionalnih tečajeva, školovanja, izobrazbe i obuke u vojnim lokacijama i građevinama, dežurstava, stražarske službe, unutarnje službe, operacija potpore miru, rada na terenu, taborovanja i obveznog smještaja u vojnim lokacijama i građevinama zbog potreba službe i sl. Rad iz stavka 4. ovoga članka uključuje rad subotom, nedjeljom, blagdanom, noću, u smjenama i turnusima. Radno vrijeme može se za pojedine ustrojstvene jedinice Oružanih snaga rasporediti na način da vojne osobe kontinuirano vrijeme borave na vježbalištu, poligonu i u vojarni zbog specifičnosti vojne službe, a određeno vrijeme su izvan službe u stanju pripravnosti.

Djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično, nego ostvaruju posebne dodatke na plaću u skladu s člankom 139. ovoga Zakona.

Budući je prekovremeni rad tužitelja kao djelatne vojne osobe, raspored radnog vremena, organiziranje rada, dodaci na plaću i iznosi dodataka reguliran navedenom Odlukom (NN-66/14)i Pravilnikom koji su doneseni temeljem čl. 153. članom Zakona o službi u oružanim snagama RH (NN-73/13) koji se primjenjuje lex specialis, u tom slučaju se propisi o državnim službenicima i namještenicima ne mogu supsidijarno primijeniti u pogledu plaće vojnih djelanih osoba, već samo u odnosu na plaće vojnih službenika i namještenika, o čemu je stav povodom izvanredne revizije radi ujednačenje sudske prakse i jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni donio Vrhovni sud RH . Revr-1845/12 i Revr-1902/2012.

Prema tim odlukama na neosnovano je pozivanje na primjenu najpovoljnijeg prava iz čl. 12. Zakona o radu, jer do primjene najpovoljnijeg prava dolazi akoje nako pravo uređeno ugovorom o radu ,Pravilnikom o radu, Sporazumon sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, Kolektivim ugovorm ,ali samo u slučaju kad Zakon o radu ili drugim zakonom nije drukčije određeno.Ova odredba se ne primjenjuje kada je neko pravo drukčije uređeno Zakonom o radu u odnosu na neku drugi zakon.

U dokaznom postupku ovaj sud je izvršio uvid u zahtjev za mirno rješenje spora od 14. lipnja 2016. godine, u odluke o rasporedu za stranke, u dokumentaciju o radnoj angažiranosti tužitelja, proveo knjigovodstveno financijsko vještačenje uz uvid u nalaz i mišljenje vještaka te očitovanje vještaka.

Odlučujući u ovoj pravnoj stvari ovaj sud je našao za shodno odlučivati o tuženikovom istaknutom prigovoru zastare te utvrdio da je isti prigovor nije osnovan.

Kako su tužitelji zahtjev za mirno rješenje spora podnijeli 14. lipnja 2016. godine, a najstarije potraživanje tužitelja dospijeva 16. kolovoza 2011. godine to je sukladno odredbama čl. 139 Zakona o radu NN 93/14 i dr. nije nastupila zastara potraživanja tužitelja budući da od 16. kolovoza 2011. godine pa do 14. lipnja 2016. godine odnosno prekida zastare nije protekao rok od 5 godina u kojem su tužitelji imali pravo zahtijevati zaštitu svojih prava iz radnog odnosa.

Odlučujući u gornjoj pravnoj stvari sud je utvrdio da su u utuženom razdoblju (od 07. kolovoza 2011. godine do 14. lipnja 2016. godine), bili na snazi slijedeći propisi:

- Zakon o službi u Oružanim snagama RH (NN 33/02 -124/09)

- Pravilnik o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba i namještenika NN 140/02, 68/11

-

Ovaj sud je radi odlučivanja u gornjoj pravnoj stvari našao za shodno provesti knjigovodstveno financijsko vještačenje te izračunati visinu neisplaćene naknade plaće na ime godišnjeg odmora.

Vještak je u svom nalazu i mišljenju naveo da bi u varijanti 1 u kojoj razliku naknade plaće za godišnji odmor obračunavamo u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna 3 mjeseca :

1. tužitelju FĐ:

- na ime godišnjeg odmora, u razdoblju od 7. kolovoza 2011. do 14. lipnja 2016. godine pripada razlika plaće u iznosu od 5.695,12 kuna,

- na ime godišnjeg odmora tužitelju je za utuženo razdoblje naknadno isplaćeno 766,64 kune,

- kada se iznos naknadnih isplata odbije od utvrđenih razlika ostaje dug tuženika prema tužitelju u iznosu od 4.928,48 kuna, odnosno 654,12 eura.

2. tužitelju EĐ:

- na ime godišnjeg odmora u razdoblju od 7. kolovoza 2011. do 14. lipnja 2016. godine pripada razlika plaće u iznosu od 6.220,72 kune,

- na ime godišnjeg odmora tužitelju je za utuženo razdoblje naknadno isplaćeno 1.185,60 kuna,

- kada se iznos naknadnih isplata odbije od utvrđenih razlika ostaje dug tuženika prema tužitelju u iznosu od 5.035,12 kuna, odnosno 668,27 eura.

3. tužitelju TĐ:

- na ime na ime godišnjeg odmora, u razdoblju od 7. kolovoza 2011. do 14. lipnja 2016. godine pripada razlika plaće u iznosu od 5.323,62 kune,

- na ime godišnjeg odmora tužitelju je za utuženo razdoblje naknadno isplaćeno 112,40 kuna,

- kada se iznos naknadnih isplata odbije od utvrđenih razlika ostaje dug tuženika prema tužitelju u iznosu od 5.211,22 kune, odnosno 691,63 eura,

- u lipnju 2016 godine vještak tužitelju razliku naknade plaće za godišnji odmor obračunava za 48 sati godišnjeg odmora, a koji je prema podacima iz dnevne evidencije koristio u utuženom razdoblju.

U varijanti 2 u kojoj razliku naknade plaće obračunavamo prema Pravilniku o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba i namještenika, a koji je bio na snazi u utuženom razdoblju vještak je utvrdio da:

1. tužitelju FĐ:

- na ime na ime godišnjeg odmora, u razdoblju od 7. kolovoza 2011. do 14. lipnja 2016. godine pripada razlika plaće u iznosu od 5.819,76 kuna,

- na ime godišnjeg odmora tužitelju je za utuženo razdoblje naknadno isplaćeno 766,64 kune,

- kada se iznos naknadnih isplata odbije od utvrđenih razlika ostaje dug tuženika prema tužitelju u iznosu od 5.053,12 kuna, odnosno 670,65 eura.

2. tužitelju EĐ:

- na ime godišnjeg odmora u razdoblju od 7. kolovoza 2011. do 14. lipnja 2016. godine pripada razlika plaće u iznosu od 6.297,29 kuna,

- na ime godišnjeg odmora tužitelju je za utuženo razdoblje naknadno isplaćeno 1.185,60 kuna,

- kada se iznos naknadnih isplata odbije od utvrđenih razlika ostaje dug tuženika prema tužitelju u iznosu od 5.111,69 kuna, odnosno 678,44 eura.

3. tužitelju TĐ:

- na ime godišnjeg odmora, u razdoblju od 7. kolovoza 2011. do 14. lipnja 2016. godine pripada razlika plaće u iznosu od 5.339,84 kune,

- na ime godišnjeg odmora tužitelju je za utuženo razdoblje naknadno isplaćeno 112,40 kuna,

- kada se iznos naknadnih isplata odbije od utvrđenih razlika ostaje dug tuženika prema tužitelju u iznosu od 5.227,44 kune, odnosno 693,78 eura.

Vještak je pri tome u svome očitovanju naveo da je u prvoj varijanti (temeljem prosječne mjesečne plaće u prethodna 3 mjeseca) prilikom izračuna razlika u obzir uzima sva primanja u novcu ili naravi koja predstavljaju naknadu za rad.

U drugoj varijanti razlika naknade plaće u razdoblju od 7. kolovoza 2011. do 7. svibnja 2014. godine računata je u visini prosječne mjesečne plaće koja je tužitelju, prema prethodnim obračunima, trebala biti isplaćena u prethodna tri mjeseca, koristeći podatke o korištenju godišnjeg odmora iz obračunskih lista tužitelja, a prema Pravilniku o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba i namještenika (NN 140/02, 68/11 - čl. 4. st. 2. i st. 3.).

Pri tom satnicu mjeseca u kojem je tužitelj bio na godišnjem odmoru i za koji se razlika utvrđuje računa tako da se prosječna mjesečna plaća koja je tužitelju isplaćena u prethodna tri mjeseca (ili je trebala biti isplaćena ako je i u tim mjesecima utvrđena razlika za godišnji odmor) podijeli s fondom sati tog mjeseca.

U razdoblju od 08. svibnja 2014. do 14. lipnja 2016. godine razlika je računata sukladno čl. 4. st. 2. Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba (NN 54/2014) kojim je propisano da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme korištenja godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu te st. 3. istog članka kojim je propisano da se redovnim radnim vremenom smatra radno vrijeme određeno u skladu s odlukom kojom se određuje raspored radnog vremena.

Vještak razliku naknade plaće za godišnji odmor računa koristeći satnicu koja je utvrđena na način da plaću ostvarenu u mjesecu u kojem je tužitelj bio na godišnjem odmoru, a koja obuhvaća osnovnu plaću i sva dodatna davanja s osnova plaće bilo koje vrste koju poslodavac izravno ili neizravno isplaćuje, u novcu ili naravi te je dijeli sa fondom sati tog istog mjeseca.

Neto naknade koje navodi tužitelj – terenski dodatak i druge neto iznose (dodatak za stražu, dežurstvo, stražu, božićnicu, regres i dr.) nije uzimao u obzir prilikom izračuna razlika. Neto naknade koje se isplaćuju radniku uobičajeno se ne uzimaju u obzir prilikom obračuna naknade za godišnji odmor. Iste nisu oporezive po Zakonu o porezu na dohodak, isplaćuju se u neoporezivom iznosu, a što je vidljivo i iz obračuna plaća tužitelja. Time ne predstavljaju naknadu za rad u smislu plaće, već se „ponašaju“ kao i ostale naknade ostvarene u radnom odnosu kao što su: dnevnica, upravo terenski dodatak i razne druge neoporezive naknade, kao što je primjerice božićnica, regres, dar djetetu do 15 godine života i slično.

Iz navedenog razloga iste nije uzimao u obzir prilikom izrade nalaza. Pri tome napominje da se dodatak za stražu i dežurstvo isplaćuje u neto iznosu nakon 6/2014 godine i navedene neto isplate nisu uzimate u obzir prilikom izrade nalaza. U razdoblju do 5/2014 godine dodatak za stražu i dežurstvo isplaćuju se u bruto iznosu i u razdoblju u kojemu su isplaćivani u bruto iznosu uzeti su u prosjek za izračun plaće.

Slijedom navedenog ističe da su prilikom izrade nalaza u obzir uzeli samo bruto isplate koje predstavljaju naknadu za rad. Neto isplate nije uzimao u obzir prilikom izrade nalaza.

Kako nije bilo prigovora na matematički izračun to ga je u potpunosti prihvatio i ovaj sud, time da je nakon specifikacije tužbenog zahtjeva sud temeljem odredaba čl. 4. st. 2. i st. 3. Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba i namještenika (NN 140/02, 68/11, 54/14) dosudio tužiteljima razlike naknade plaće za godišnji odmor obračunate u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna 3 mjeseca, a kako je to navedeno u izreci ove presude time da je na tako dosuđene iznose sud dosudio i zakonsku zateznu kamatu sukladno odredbama čl. 29. st. 2 Zakona o obveznim odnosima NN 35/05 i dr. dospijevajući svakog 16-tog za prethodni mjesec sukladno odredbama čl. 92 st. 3 Zakona o radu NN 93/2014, 127/17.

Ovaj sud je u tom smislu odbio prigovor tuženika da se ima obračunati naknada plaće za godišnji odmor sukladno Pravilniku (druga varijanta) kao i prigovor tuženika da izračun prosjeka u posljednja 3 mjeseca uđe terenski dodatak i drugi neto iznosi kao što su dodatak za stražu i dežurstvo te božićnica i regres, jer je upravo vještak u svom očitovanju i naveo da terenski dodatak i druge neto iznose nije uzimao u obzir već samo bruto iznose kao što su dodatak za stražu i dežurstvo u razdoblju do svibnja 2014. godine.

Odlučujući o parničnom trošku sud je svoju odluku temeljio na odredbama čl. 154 st. 1 Zakona o parničnom postupku NN 53/91 do 89/14, te dosudio tužitelju trošak koji se sastoji od zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku i to za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora za 1 tužitelja u iznosu od 250,00 EUR, sastav zahtjeva za mirno rješenje spora za 2 tužitelja u iznosu od 250,00 EUR, sastav zahtjeva za mirno rješenje spora za 3 tužitelja u iznosu od 250,00 EUR, za sastav tužbe u iznosu od 300,00 EUR, sastav podneska od 19. listopada 2017. godine u iznosu od 300,00 EUR, zastupanje na ročištu od 01. veljače 2021. godine u iznosu od 300,00 EUR, zastupanje na ročištu od 01. travnja 2025. godine u iznosu od 300,00 EUR, sastav podneska od 24. veljače 2026. godine u iznosu od 300,00 EUR, zastupanje na ročištu od 25. veljače 2026. godine u iznosu od 300,00 EUR, pristup ročištu radi objave presude u iznosu od 125,00 EUR, ukupno 2.975,00 EUR uz naknadu za provedeno financijsko knjigovodstveno vještačenje u iznosu od 900,00 EUR, dakle sveukupno 3.575,00 EUR. Sud je ujedno na tako dosuđeni iznos parničnog postupka dosudio i zakonsku zateznu kamatu u skladu s čl. 29 st. 2 ZOO-a počam od dana donošenja prvostupanjske presude tj. 30. ožujka 2026.godine, pa sve do isplate.

Ovaj sud nije dosudio tužitelju trošak naknade za sastav podneska od 17. siječnja 2024. godine, jer je isti bio nepotreban za postupak budući tužitelji poučavaju sud o pribavi dokumentacije od strane tuženika.

U Karlovcu 30. ožujka 2026.

Sudac: Tomislav Maras

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi pismeno u tri primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležan Županijski sud.

Dostavljeno:

1. Predragu Kralik odvjetniku iz Bjelovara, Ferde Rusana 4

2. ODO Karlovac, Građansko upravni odjel P-DO-665/2017