REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

PR-531/2024-38

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Idi Vrančić, u pravnoj stvari tužitelja ĐŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Mariju Rođaku, odvjetniku iz Zagreba, Vlaška 79, protiv tuženika Samsung Electronics Austria GmbH Podružnica Zagreb, Zagreb, Radnička cesta 37b, OIB: 71762969400, zastupan po punomoćniku Mati Krmeku, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Primorac i partneri d.o.o. iz Zagreba, Kennedyev trg 6, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 4. veljače 2026. u nazočnosti tužitelja osobno, punomoćnika tužitelja Marija Rođaka, odvjetnika te punomoćnika tuženika Mate Krmaka, odvjetnika, sukladno odredbi čl. 335 st. 4 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda RH, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje u tekstu: ZPP), dana 30. ožujka 2026. objavio je i

p r e s u d i o  je

I/ Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja ĐŽ koji glasi: "1. Utvrđuje se da je nezakonita Odluka o otkazu Ugovora o radu od 12.3.2024.g. tuženika Samsung Electronics Austria GmbH Podružnica Zagreb, OIB: 71762969400, Radnička cesta 37 B, te nije dopušten otkaz Ugovora o radu od 3. rujna 2018.g. sklopljenog između tužitelja ĐŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i tuženika Samsung Electronics Austria GmbH Podružnica Zagreb, OIB: 71762969400, Radnička cesta 37B.

2. Utvrđuje se da radni odnos zasnovan Ugovorom o radu od 3. rujna 2018.g. sklopljenim između tužitelja ĐŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i tuženika Samsung Electronics Austria GmbH Podružnica Zagreb, OIB: 71762969400, Radnička cesta 37B nije prestao.

3. Nalaže se tuženiku Samsung Electronics Austria GmbH Podružnica Zagreb, OIB: 71762969400, Radnička cesta 37B da tužitelja ĐŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] vrati na radno mjesto Voditelj ključnih kupaca u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.

4. Nalaže se tuženiku Samsung Electronics Austria GmbH Podružnica Zagreb, OIB: 71762969400, Radnička cesta 37B da tužitelju ĐŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 750,00 eura, u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe."

II/ Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 621,25 eura, uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku od 30. ožujka 2026. pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III/ Odbija se protutužbeni zahtjev tuženika koji glasi:

"Određuje se sudski raskid Ugovora o radu od 27.7.2018. sklopljenog između tužitelja ĐŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i tuženika Samsung Electronics Austria GmbH Podružnica Zagreb, OIB: 71762969400, Radnička cesta 37B s danom podnošenja protutužbe."

Obrazloženje

1. Tužitelj ĐŽ (dalje u tekstu: tužitelj) u tužbi od 25. travnja 2024. navodi da je bio zaposlen kod tuženika Samsung Electronics Austria GmbH Podružnica Zagreb (dalje u tekstu: tuženik) na radnom mjestu Voditelja ključnih kupaca. Tuženik je dana 12. ožujka 2024. donio Odluku o otkazu Ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja, koju Odluku je tužitelj zaprimio dana 19. ožujka 2024. Tužitelj je protiv navedene Odluke pravodobno uložio zahtjev za zaštitu prava, na koji tuženik nije odgovorio. U odluci o otkazu se iznose tri povrede obveza iz radnog odnosa, prva se odnosi na odobrenje troškova službene večere od 14. studenoga 2022., prilikom čega je tužitelj navodno tuženika doveo u zabludu u pogledu činjenica relevantnih za opravdanost troška, druga povreda se odnosi na isporuku softverskih rješenja, koja je navodno obavljena bez odobrenja tuženika za sniženu cijenu, a treća povreda odnosi se na navodno neopravdan izostanak tužitelja s posla dana 29. veljače 2024., odnosno na činjenicu da je izostalo pravodobno izvještavanje tuženika o razlozima izostanka tužitelja s posla. Zbog navedenih povreda tuženik je tužitelju otkazao ugovor o radu. Tužitelj ističe u odnosu na prvu navodnu povredu da je doista stavio zahtjev za predodobrenje troškova službene večere koja je planirana 14. studenoga 2022., a trebali su nazočiti dvoje kolega iz Poljske. Točno je da jedan kolega uopće nije došao, a drugi nije bio na večeri, međutim tužitelj je prilikom zahtjeva za refundaciju troška u žurbi kopirao osobe koje su navedene u predodobrenju i zatražio naknadu troška. Kasnije je greška ispravljana, a ujedno tužitelj napominje da nikakav trošak nije refundiran u pogledu te službene večere. U odnosu na drugu povredu tužitelj ističe da je softversko rješenje predinstalirano u uređaje koji su prodani Slovenskim železnicama d.o.o., a posao je tužitelj obavio u cijelosti prema proceduri koja se primjenjivala kod tuženika. Tužitelj je prethodno odobrenje za sniženu cijenu zatražio i dobio 20. srpnja 2023., a odnosila se i na softverska rješenja koja su isporučena u siječnju 2024. Nadalje, što se tiče navodne povrede vezane za izostanak s posla 29. veljače 2024., tužitelj ističe da je svog nadređenog RŽ ujutro porukom izvijestio da je u stanu imao poplavu te da će ostati raditi kod kuće, što je RŽ primio na znanje. Kasnije je tužitelj i telefonski putem izvijestio svog drugog nadređenog VŽ o tome da radi o kuće, na što je ovaj rekao da je to u redu. Tužitelju nije poznato jesu li navedeni djelatnici obavijestili nadređenog ĆŽ o tome da tužitelj radi o kuće, međutim tužitelj je toga dana obavio sve svoje poslove od kuće i nije izostao s posla. Prema odredbi čl. 3 Aneksa Ugovora o radu definirana je mogućnost rada o kuće, koju mogućnost je tužitelj iskoristio te je toga dana svoje poslove obavio od kuće. Iz navedenog proizlazi da tužitelj nije počinio povrede obveza koje mu se stavljaju na teret, dodatno napominje kako je tijekom čitavog svog radnog odnosa poslove obavljao savjesno i profesionalno, te je ostvarivao pravo na isplatu bonusa. Slijedom svega navedenog tužitelj predlaže donijeti presudu kako je to navedeno u izrijeci.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Tuženik navodi da su razlozi radi kojih je otkazan ugovor o radu tužitelju detaljno navedeni u Odluci o otkazu. U odnosu na prvi razlog dodatno ističe da je tužitelj u svojem e-mailu u kojem se očitovao na upit nadređenog o sudionicima službene večere ponovno odgovorio da je došao samo jedan kolega iz Poljske, da bi na detaljan upit voditeljice ljudskih resursa naveo da ustvari niti jedan kolega iz Poljske nije prisustvovao navedenoj službenoj večeri. Tužitelj pokušava banalizirati navedenu povredu, s obzirom da sredstva nisu refundirana, međutim tužitelj je uporno neistinito prikazivao podatke o održanoj večeri, da bi se kasnije utvrdilo da niti jedan kolega iz Poljske nije prisustvovao toj večeri. Zbog navedene povrede tužitelju je izrečeno upozorenje na obveze iz radnog odnosa od 10. veljače 2023. U odnosu na drugu povredu tuženik ističe da je tužitelj bio upoznat s time kako je potrebno ishoditi prethodno odobrenje tuženika za nižu cijenu za bilo koji proizvod ili uslugu, a isporuka softverskih rješenja za Slovenske železnice d.o.o. počela je u siječnju 2024, a tužitelj do početka isporuke nije zatražio odobrenje sniženja cijene. Tuženik ističe da odobrenje snižene cijene od 20. srpnja 2023. nema nikakve veze s isporukom uređaja koja je uslijedila u siječnju 2024., a tužitelju je bila poznata procedura utvrđena kod tuženika vezano za odobrenje sniženja cijene. Nadalje, u odnosu na treću povredu tuženik ističe da RŽ nikada nije bio tužitelju nadređeni radnik, već kolega čije je mjesto rada u Beogradu. Tužitelj pokušava poruku u kojoj kolegu izvještava da će raditi od kuće prikazati kao obavijest poslodavcu o izostanku s posla. Tužitelju je dobro poznato da je o izostanku trebao obavijestiti nadređenog radnika ĆŽ, a što je učinio tek nakon proteka radnog dana i na upit nadređenog. Također, tužitelj je upoznat s time da se rad od kuće treba najaviti i podnijeti zahtjev na odobrenje u sustavu, što je u ovom slučaju izostalo. Svi navedeni razlozi iz Odluke o otkazu doveli su do gubitka povjerenja tuženika u tužitelja, radi čega je otkazan Ugovor o radu. Tuženik u odgovoru na tužbu ujedno podnosi i protutužbeni zahtjev na sudski raskid, kojeg predlaže usvojiti jedino pod uvjetom ako bi sud utvrdio da Odluka o otkazu nije dopuštena. Predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. Tijekom postupka sud je izveo sljedeće dokaze: izvršen je uvid u Ugovor o radu (str. 7-16 spisa), u Aneks Ugovora o radu (str. 17-19 spisa), u zahtjev za zaštitu prava (str. 20-24 spisa), u Odluku o otkazu Ugovora o radu (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika) od 12. ožujka 2024. (str. 25-31 spisa), u ispis e-mail poruka (str. 32-56, 98-112, 118-130, 158-160 spisa), u ispis poruka s mobitela (str. 57 spisa), u Aneks Ugovora o radu (str. 62-63 spis), u tabele poslovnih rezultata (str. 68-79 spisa), u Upozorenje na obveze iz radnog odnosa (str. 114-117 spisa), u Pravilnik o radu (str. 131-157 spisa), u potvrde o privremenoj nesposobnosti za rad (str. 162-164 spisa), u zapisnik sa sastanka (str. 165 spisa), u ovjereni prijevod e-mail poruka (str. 169-247 spisa), saslušani su svjedoci ČŽ (str. 265-266 spisa), GŽ (str. 266-268 spisa), RŽ (str. 278-279 spisa), AŽ (str. 280-281 spisa), ĐŽH (str. 318 spisa), te tužitelj ĐŽ kao parnična stranka (str. 318-320 spisa).

4. Na temelju izvedenih dokaza sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan iz sljedećih razloga.

5. Predmet spora je utvrđenje nedopuštenosti Odluke o otkazu Ugovora o radu (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika) od 12. ožujka 2024.

6. Među strankama nije sporno, a ujedno proizlazi iz Odluke o otkazu da je tužitelj Odluku zaprimio 19. ožujka 2024. Iz spisa proizlazi da je protiv iste Odluke tužitelj uložio zahtjev za zaštitu prava dana 27. ožujka 2024. S obzirom da tuženik nije odgovorio na zahtjev za zaštitu prava, za tužitelja je 12. travnja 2024. počeo teći rok za podnošenje tužbe sudu, koju tužbu je tužitelj podnio pravodobno dana 25. travnja 2024. Iz navedenog proizlazi da je tužba tužitelja pravodobna i dopuštena, sve sukladno odredbi čl. 133 st. 1 i 2 Zakona o radu (Narodne novine broj: 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23, dalje u tekstu: ZR).

7. U odnosu na obvezu savjetovanja tuženika s radničkim vijećem prije donošenja odluke o otkazu, na koju činjenicu sud pazi po službenoj dužnosti, među strankama nije sporno, a ujedno proizlazi iz Odluke o otkazu da kod tuženika nije utemeljeno radničko vijeće. S obzirom na navedeno, za tuženika nije postojala obveza provedbe savjetovanja iz čl. 150. ZR-a, te se utvrđuje da Odluka o otkazu nije ništetna iz razloga predviđenog odredbom čl. 150 st. 12 ZR-a.

8. Nadalje, u Odluci o otkazu je navedeno kako je tužitelju poslan upit vezano uz izostanak s posla dana 29. veljače 2024., čime je tuženik omogućio tužitelju da iznese svoju obranu, a tužitelj je na upit poslodavca odgovorio u svojoj e-mail poruci istog dana u 17:24 sati. Navodi tužitelja iz te poruke nisu donijeli do drugačije odluke tuženika, a iz navedenog proizlazi da je tužitelju omogućeno iznošenje obrane. Isto tako u odnosu na drugu povredu tužitelj se očitovao u svojoj e-mail poruci od 4. ožujka 2024. koja prileži spisu, čime je ponovno tuženik omogućio tužitelju iznošenje obrane. Iz navedenih e-mail poruka koje prileže spisu (e-mail poruke tužitelja od 29. veljače 2024. i 4. ožujka 2024.) sud je utvrdio da je tuženik prije donošenja odluke o otkazu postupio sukladno odredbi čl. 119 st. 2 ZR-a te da je pozvao tužitelja na iznošenje obrane.

9. Iz Odluke o otkazu Ugovora o radu (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika) od 12. ožujka 2024. proizlazi da se tužitelju otkazuje ugovor o radu zbog slijedećih povreda obveza iz radnog odnosa. Kao prva povreda navodi se to da je tužitelj 8. studenoga 2022. podnio nadređenim osobama zahtjev za predodobrenje službene večere planirane za 14. studenoga 2022. Kao svrhu večere naveo je da je riječ o večeri s kolegama iz Poljske. Tužitelj je 17. studenoga 2022. podnio zahtjev za odobrenje i naknadu troška službene večere, u kojem je ponovno naveo da je riječ o večeri s kolegama iz Poljske. Na upit nadređene osobe o tome koliko je kolega iz Poljske sudjelovalo na večeri, tužitelj je u e-mail poruci od 18. studenoga 2022. naveo kako su trebala doći dvojica kolega iz Poljske, a kako jedan nije doputovao, međutim da je tužitelj greškom ponovno naveo dvojicu kolega koja su navedena u predodobrenju. Povodom upita voditeljice Odjela ljudskih resursa od 2. prosinca 2022. o točnom broju i sudionicima te večere, tužitelj je u svom odgovoru jasno naveo da niti jedan kolega iz Poljske nije prisustvovao službenoj večeri. Svojim postupanjem tužitelj je doveo u zabludu tuženika vezano uz činjenice koje su relevantne za naknadu troška službene večere, povrijedio je internu proceduru podnošenja zahtjeva za naknadu troška službene večere, te je doveo u zabludu tuženika oko prirode i opravdanosti učinjenog troška, čime je narušen odnos povjerena tuženika u tužitelja. Zbog te povrede tužitelju je izrečeno upozorenje na obveze iz radnog odnosa. Kao slijedeća povreda navodi se to da je tužitelj dogovorio posao prodaje 710 komada elektronskih uređaja kupcu Slovenske železnice d.o.o., te da je prilikom isporuke softverskih rješenja za te uređaje, iste isporučio bez da je prethodno ishodio odgovarajuće odobrenje tuženika za sniženu cijenu, koja procedura je obvezna i striktno propisana kod tuženika. Isporuka navedenih uređaja pod uvjetima na koje se tužitelj obvezao bez odobrenja tuženika započela je u siječnju 2024., a tužitelj ni do navedenog dana nije podnio tuženiku zahtjev za odobrenje sniženja cijene. Svojim postupanjem tužitelj je povrijedio čl. 31. st. 2 Pravilnika o radu tuženika. Nadalje, kao zadnja povreda navodi se da je nadređena osoba tuženika pozvala tužitelja da se očituje o izostanku s posla dana 29. veljače 2024., na što je tužitelj istog dana odgovorio da je izostao s posla zbog poplave u stanu. Tužitelj je opisanim izostankom s posla i izostankom pravodobnog obavještavanja tuženika o razlogu i činjenici izostanka počinio povredu obveze iz radnog odnosa. Naime, tuženik je tužitelju uputio e-mail dana 29. veljače 2024. u 16:52 sati, na koji je tužitelj odgovorio u 17:24 sati, međutim ranije nije izvijestio nadređene osobe o činjenici i razlozima izostanka s posla. Zbog svega navedenog tuženik je tužitelju otkazao Ugovor o radu zbog skrivljenog ponašanja.

10. Tužitelj u svom zahtjevu za zaštitu prava u bitnome navodi kao u tužbi, na što se sud neće posebno osvrtati.

11. U odnosu na prvu povredu obveze iz radnog odnosa koja se navodi u Odluci o otkazu, a vezano uz odobrenje troška službene večere, sud je izvršio uvid u ispis e- mail poruka od 17. studenoga 2022., iz koje proizlazi da je tužitelj upitan od strane nadređenih osoba Đ i ĆŽ o tome zašto su kolege iz Poljske posjetile Zagreb i zašto nisu bili upoznati s time, odnosno tko su kolege iz Poljske koji su bili na večeri, s obzirom da je GŽ upoznao samo jednog kolegu iz Poljske koji je bio u Zagrebu. Iz tužiteljevog odgovara od 18. studenoga 2022. proizlazi da mu je žao radi zbrke, da je prvotno trebao doći s dvojicom kolega sukladno čemu je zatražio predoborenje, jedan je došao, a drugi nije, jer je imao hitnije obveze. Tužitelj navodi da je u žurbi greškom kopirao popis sudionika s predodobrenja u odobrenje umjesto točnog broja, radi čega se ispričava i navodi da mu nije bila namjera oštetiti tvrtku. Nadalje, iz e-mail poruke koju je 2. prosinca 2022. tužitelju uputila AŽ proizlazi da ista tužitelja upozorava kako davanje lažnih informacija predstavlja kršenje povjerenja, te traži službenu poruku od tužitelja s objašnjenjem postupka predodobrenja kao i popis sudionika večere. Na tu poruku odgovorio je tužitelj 5. prosinca 2022. navodeći da je plan bio s kolegama i lokalnim timom tražiti predodobrenje za večeru, na večeri je bio manji broj sudionika nego na predodobrenju, a slučajno je žurbi greškom naveo broj osoba iz predodobrenja umjesto točnog broja. Tužitelj ujedno navodi da mu nije bila namjera oštetiti tvrtku. Na tu poruku odgovorila je ponovno AŽ koja ističe da još uvijek nema broj sudionika i imena na predodobrenju i na večeri za koju se traže troškovi, te stoga traži da tužitelj dostavi sve pojedinosti. Na tu poruku odgovorio je tužitelj 6. prosinca 2022., te je naveo osobe iz predodobrenja i stvarni broj sudionika, iz čega proizlazi da niti jedan kolega iz Poljske nije u stvarnosti bio na večeri. Nadalje, iz e-mail poruke od 14. prosinca 2022. proizlazi da AŽ traži tužitelja očitovanje o tome koje je tužitelj informacije dao R u vezi s navedenom večerom, s obzirom da ta izjava nije jednaka onoj koju je tužitelj dao AŽ. Na tu poruku odgovorio je tužitelj porukom od 19. prosinca 2022. navodeći da ga je V nazvao dok je bio na sastanku s klijentom i bio je ljut jer su popili toliko viskija, na što je tužitelj rekao da nije brojao tko je koliko popio. Nakon toga je pitao tko je odobrio da dođu kolege, na što je tužitelj rekao da mora pitati PŽ. U svojoj poruci tužitelj dalje navodi okolnosti vezane uz njegova putovanja u Poljsku, a što sve nije relevantno i ne predstavlja odgovor na upit AŽ. Nakon toga AŽ upućuje još jedan upit tužitelju da se očituje na izjavu da su dvoje kolega iz Poljske bili na večeri, na što je tužitelj odgovorio u svojoj poruci od 21. prosinca 2022. navodeći da nitko od kolega iz Poljske nije bio na večeri.

12. Nadalje, tuženik je u spis dostavio Upozorenje na obveze iz radnog odnosa od 19. siječnja 2023., a koje je izdano upravo radi navedene povrede koja se tužitelju i Odlukom o otkazu stavlja na teret.

13. U odnosu na tu povredu svoj iskaz su dali svjedoci GŽ, AŽ i tužitelj kao parnična stranka.

14. Iz iskaza svjedoka ĆŽ proizlazi da je procedura kod tuženika takva da se prvotno traži predodobrenje za službenu večeru u kojem se navodi datum planirane večere, osobe i procjenu troška po osobi, što je tužitelj i učinio. Predodobrenje odobravaju nadređeni djelatnici. Nakon održane večere djelatnik stavlja zahtjev za povratak troška u kojem se ponovno navodi datum večere, osobe koje su bile i račun iz restorana. Tužitelj je ponovno naveo osobe iz predodobrenja i predao je to na odobrenje. Procedura odobravanja prolazi kroz više instanci i netko je postavio pitanje o kakvoj se večeri radilo. To pitanje postavio je i svjedok i poslao je upit tužitelju, da bi tužitelj naveo kako je greškom kopirao dvoje kolega iz Poljske, a da je u stvari došao samo jedan. Svjedok navodi da je uočio samo jednog kolegu iz Poljske u Zagrebu na sastanku, te je stoga postavio upit tužitelju o broju kolega iz Poljske koji su došli. Iz daljnje komunikacije s tužiteljem je utvrđeno da ustvari niti jedan kolega iz Poljske nije bio na večeri, što znači da je večera održan samo s lokalnim timom, trošak po osobi je veći u odnosu na predodobrenje, a i smisao predodobrenja nije ispunjen jer se radi o drugoj razini večere za lokalni tim, u odnosu na razinu za kolege iz inozemstva. Nakon toga je stopirana isplata troška, međutim došlo je do gubitka povjerenja koje je ključno, jer nije moguće kontrolirati svaki trošak s obzirom da u Zagrebu radi oko 140 djelatnika. Svjedok navodi da se i kod njegovih predodobrenja i odobrenja postavljaju upiti sa više instanci o sastancima i večerama.

15. Svjedokinja AŽ u svom iskazu navodi da radi kao voditeljica ljudskih resursa te je osobno sudjelovala u izradi Upozorenja i Odluke o otkazu. Potvrđuje navode svjedoka ĆŽ da se troškovi službene večere predodobravaju kroz sustav, a kada se trošak realizira ponovno se traži odobrenje zajedno sa predodobrenjem. Svaka osoba koja odobrava trošak, može ući u trošak i provjeriti poklapa li se trošak sa predodobrenjem, a ujedno se pojedini računi mogu propitati da se vidi je li trošak zaista nastao. Ne propituje se svaki račun, ali s vremena na vrijeme se to može učiniti. Tužitelju su nadređeni bili ČŽ kao prvi nadređeni i GŽ kao drugi nadređeni. Svjedokinja dalje navodi da je tužitelj najavio trošak za kolege iz Poljske za večeru koja je organizirana radi njihovog inozemnog putovanja, međutim kasnije je utvrđeno da kolege nisu došli i da se radilo o večeri za lokalni tim za koju nije postojalo predodobrenje. Tužitelj je upitan jesu li došle kolege iz Poljske na što je odgovorio da je došao jedan, da bi se kasnije uspostavilo da niti taj kolega nije bio na večeri. Svjedokinja još navodi da tužitelju nije refundiran trošak večere jer se primijetilo na vrijeme, međutim da se večera uopće nije trebala održati jer je zakazana upravo radi kolega iz Poljske, pa kada oni nisu došli, ta se večera nije trebala održati bez odobrenja menadžmenta. Ukoliko kolege iz Poljske iznenada otkažu svoj dolazak na večeru, o tome se također treba izvijestiti menadžment.

16. Tužitelj je u svom iskazu nije posebno osvrtao na navedenu povredu obveze iz radnog odnosa navodeći da je sva svoja očitovanja dao u pisanoj prepisci kod koje ostaje.

17. S obzirom na utvrđenja koja proizlaze iz pisane prepiske tužitelja i nadređenih djelatnika te navoda koji proizlaze iz suglasnih iskaza svjedoka ĆŽ i AŽ, sud je utvrdio da je tuženik tužitelju radi navedene povrede opravdano izdao Upozorenje na obveze iz radnog odnosa jer se radi o povredi iz radnog odnosa koja dovodi do narušenja povjerenja tuženika u tužitelja i koja opravdava Odluku tuženika da se tužitelju otkaže Ugovor o radu. Povreda je relevantna, s obzirom da se radi o odluci o otkazu zbog skrivljenog ponašanja, gdje se propituju i ranije povrede obveze iz radnog odnosa radi kojih je tužitelju izdano upozorenje na iste. Sud je utvrdio da je tužitelj u svojim pisanim očitovanjima davao zbunjujuće i dvosmislene odgovore u kojima propušta jasno navesti da ustvari kolege iz Poljske nisu nazočile spornoj večeri. Svojim postupanjem i načinom na koji se očitovao na upite nadređenih djelatnika tužitelj je doveo tuženika u zabludu i počinio povredu obveze iz radnog odnosa koja predstavlja opravdani temelj za otkazivanje Ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja.

18. U odnosu na povredu obveze iz radnog odnosa koja se odnosi na odobrenje snižene cijene za kupca Slovenske železnice d.o.o. sud je izvršio uvid u e-mail poruku koju je GŽ uputio tužitelju dana 29. veljače 2024., a vezano uz posebnu cijenu za Knox licence za Slovenske železnice d.o.o. preko A1 Slovenija, a bez prethodno ishođenog odobrenja od menadžmenta za sniženu cijenu. Na navedenu poruku odgovorio je tužitelj 4. ožujka 2024. navodeći da je slijedio iste tržišne uvjete kao i kod prethodne narudžbe za Knox, te je priložio ranije odobrenje. Tužitelj dalje navodi da nije zaprimio nikakvu informaciju o promjeni u proceduri narudžbi za Knox, navodi da se radi o možda o previdu s njegove strane, te predlaže da ga GŽ savjetuje. Iz prethodnih poruka koje su krajem siječnja upućivane tužitelju od strane nadređenog Đ proizlazi kako se od tužitelja traži da dostavi odobrenje za isporuku koja je obavljena tijekom siječnja 2024. Nadalje, spisu prileži i e-mail poruka RŽ koja je upućena tužitelju, iz koje proizlazi da se isti čudi što čita u e- mailovima, s obzirom da je jasno da se partneru ne mogu potvrditi komercijalni uvjeti prije internog odobrenja. Isti dalje navodi da zbog toga postoji interna procedura te izražava svoje nezadovoljstvo s obzirom da su dobili e-mail iz kojeg proizlazi da su početnici u poslu i da ne znaju da se prvo moraju interno riješiti cijene prije potvrde partneru. Stoga navedeni RŽ nema komentara na tu situaciju.

19. U odnosu na navedenu povredu iskazivali su svjedoci GŽ, RŽ, SŽ, te tužitelj kao parnična stranka, dok svjedokinja AŽ navodi samo općenita saznanja bez konkretnih saznanja koje se odnose na predmet prodaje softvera društvu Slovenske železnice d.o.o..

20. Iz iskaza svjedoka ĆŽ proizlazi da je kod tuženika ustanovljen sistem odobrenja nižih cijena na način da niti jedna niža cijena od one koja je navedena u službenom cjenik u ne smije ići prema van bez pisanog odobrenja, koje se traži i dobiva kroz sustav. Cijene se mijenjanju svaki mjesec, a konačno se utvrđuju u trenutku isporuke robe, tako da nije moguće koristiti neko odobrenje iz srpnja 2023. za robu koja je isporučena u siječnju 2024. Naime, kupci plaćaju robu tek u trenutku isporuke, a prije isporuke potrebno je pribaviti odobrenje za nižu cijenu. Nije sporno da je tužitelj izvršio isporuku elektroničkih uređaja sa softverskim sustavom, išle su dvije isporuke u siječnju 2024. za koje je utvrđeno da prije isporuke nije zatraženo pisano odobrenje za nižu cijenu. Također je utvrđeno da su softverski proizvodi isporučeni po nižoj cijeni od one koja je utvrđena u službenom cjeniku. Tužitelj je već ranije koristio sustav odobrenja nižih cijena, svjedok ne zna zašto u ovom slučaju nije. U odnosu na te isporuke kasnije je zatraženo odobrenje za nižu cijenu, koje je prošlo, međutim tužitelj se prema kupcu obvezao za isporuku po nižoj cijeni bez da je imao pisano odobrenje. Svjedok još navodi da se odobrenje iz srpnja 2023. nije odnosilo na iste uređaje i istu isporuku koja je bila u siječnju 2024.

21. Svjedok RŽ u svom iskazu navodi da se za svaki pojedini slučaj treba tražiti pisano odobrenje poslodavca kroz sustav. Odobrenje se dobiva za svaki pojedini slučaj (per case), a ne za osobu kupca ili općenito za prodaju. To znači da ako je postojalo odobrenje za određenog kupca to neće vrijediti za prodaju uređaja tom istom kupcu koja se kasnije odvija. Odobrenje je vidljivo u sustavu u pisanom obliku. Naglašava da je potrebno odobrenje i za višu cijenu, jedino ukoliko se prodaje roba prema cijeni koju je utvrdio poslodavac, a cijene se utvrđuju na mjesečnoj bazi, tada nije potrebno odobrenje. Svjedok navodi da je za softver kojeg su kupile Slovenske železnice d.o.o. trebala ići niža cijena za tog kupca i tužitelj je trebao tražiti odobrenje za nižu cijenu. Strogo pravilo tuženika je takvo da se kupcu ne smije komunicirati niža cijena dok ona nije odobrena. Svjedoku je poznato da u tom slučaju tužitelj nije imao odobrenje prije nego što je komunicirao cijenu prema kupcu. Interne procedure u pogledu odobrenja za nižu cijenu propisane su od strane poslodavca i postoje u sustavu.

22. Svjedok ĐŽH u svom iskazu navodi da je tuženik kompanija koja ima standarde za proces prodaje. Navodi da je tužitelj ponudio popust za prodaju IT rješenja, za softver, a taj popust je svjedok odbio jer nije znao koja je svrha popusta. Procedura je takva da se popust mora odobriti prije nego što se proizvod ponudi kupcu po sniženoj cijeni. Nakon što je svjedok odbio popust saznali su da je tužitelj već ponudio proizvod sa popustom. Prije nego što svjedok odobri popust, popust treba biti odobren od strane nadređenog menadžera te direktora ĆŽ. Nije moguće koristiti ranije odobrenje popusta za tog kupca za kasniju isporuku drugog proizvoda, jer je potrebno svaki puta ishoditi odobrenje. Ne zna je li u konačnici popust odobren. Još navodi da se odobrenje dobiva na temelju pisanog obrasca koji se nalazi u internom sustavu. U sustavu je vidljivo je li odobrenje ishođeno ili ne.

23. Tužitelj u svom iskazu navodi da je posao sa Slovenskim željeznicama odrađen u okviru javne nabave gdje se tuženik javlja preko partnera, a to je bio A1 Slovenija. U postupku javne nabave išla je isporuka 800 licenci za koje je odobren popust i utvrđena snižena cijena. U trenutku nove narudžbe na snazi je bio taj ugovor koji je zaključen u postupku javne nabave, pa se tužitelj referirao na ranije utvrđene cijene koje su partneru bile poznate. Sada su se isporučivale dvije vrste licenci, ponovno licence koje su bile obuhvaćene u ranijem poslu u okviru te javne nabave te još jedna druga vrsta licenci. Tužitelj je tražio odobrenje za popust za isporuku tih licenci, u kojem zahtjevu se pozvao na ranije odobrenje koje je istom klijentu već odobreno i naveo je da je u pitanju ista javna nabava. Odobrenje nije odbijeno i ono je u konačnici odobreno i korisniku su isporučene licence. Tužitelj ne može licence niti isporučiti niti prodati bez odobrenja, ako je u pitanju cijena s popustom, a to je bio slučaj. Misli da nije prije toga komunicirao cijenu s popustom klijentu, bez da je dobio odobrenje, ne sjeća se da bi komunicirao tu cijenu. Naime, klijent je već znao za tu cijenu jer je trajao period nabave za koji su dobili natječaj. Oni su podrazumijevali da će dobiti tu cijenu, u protivnom misli da ne bi poduzeli daljnje narudžbe jer zna da su planirali još naručiti 300-tinjak novih uređaja. Riječ je o minimalnom iznosu popusta, popust je bio ukupne vrijednosti oko 40,00 eura, a nekim drugim kupcima u RH su odobravali popuste i do 50%, kao što je primjerice Hrvatska pošta. Tužitelj navodi da su licence isporučene krajnjim kupcima tek nakon što je ishođeno odobrenje, budući da prije toga ne mogu biti isporučene krajnjim kupcima, jedino u slučaju kada se ne radi o cijeni s popustom, kada se licenca može isporučiti sukladno želji kupca. Prodaja i isporuka uređaja ide odvojeno od licenci. Procedura je i tada bila standardna kao i uvijek, A1 Slovenija je dostavio narudžbenicu za isporuku određenog broja licenci uz napomenu kada žele da iste budu isporučene. Popust je na tih 30 licenci bio odobren. Nadređeni su mogli odbiti taj popust. Posao sa Slovenskim željeznicama na javnoj nabavi vrijedio je ukupno sigurno par stotina tisuća eura. Tužitelj dalje navodi da je predmetom javne nabave bio softver, tableti i telefoni. Pod softverom misli na licencu. Bilo je u pitanju dvije vrste licenci. Svaka licenca imala je svoju cijenu. Sjeća se da je jedna dvogodišnja licenca koštala 12,48 eura. Ponuda Samsunga u toj javnoj nabavi, odnosno partnera A1 Slovenija bila je 10% niža od navedene cijene. Tužitelj se ne sjeća je li u toj javnoj nabavi bio ograničen broj licenca koje su obuhvaćene po toj cijeni. Samsungov sustav je takav da se ne može daljnji broj licenci isporučiti po sniženoj cijeni bez odobrenja u sustavu Samsunga, bez obzira što je riječ o istoj javnoj nabavi. Tužitelj zna da nisu mogli nove licence izdavati bez odobrenja, jer su sustav Samsunga ne može izdavati licence s popustom bez odobrenja, tako je postavljen sustav, a pri tome misli na softver kojim se služe kod tuženika. Nadređeni u sustavu mogli su i odbiti zahtjev za odobrenje neovisno o tome što je cijena utvrđena javnom nabavom. U trenutku kada klijent A1 šalje narudžbenicu za softver ili uređaje, cijena je već poznata iz javne nabave. U ostalim slučajevima ako je u pitanju direktna pogodba bez postupka javne nabave, a kupac traži popust, traži se odobrenje za popust i tek pošto ga ishodi, komunicira cijenu prema kupcu. Tužitelj je i ranije u velikom broju slučajeva na taj način i dobio popust za kupce.

24. Iz izvedenih dokaza, osobito iskaza svjedoka ĆŽ i RŽ te Đ sud je utvrdio kako je tužitelj povrijedio obvezu iz radnog odnosa i u pogledu druge obveze, odnosno da nije prema ranije utvrđenoj i propisanoj proceduri zatražio odobrenje za nižu cijenu u sustavu Samsunga, prije nego što je istu komunicirao kupcu. Naime, tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je isporuka softvera započela već 3. siječnja 2024., a e-mail poruke između tužitelja i nadređenih datiraju od kraja siječnja 2024. te početka veljače 2024. Tužitelj nije dostavio dokaz u spis o tome da bi prije 3. siječnja 2024. ishodio odobrenje za nižu cijenu za isporuku softvera. Nije uvjerljiv dio iskaza tužitelja u kojem navodi da se ne sjeća je li prije odobrenja komunicirao cijenu kupcu, s obzirom da iz ostalih iskaza proizlazi to da je softver isporučen u siječnju 2024. što znači da je prije same isporuke u svakom slučaju kupac imao informaciju o cijeni, jer se proizvod plaća prilikom isporuke, a sve kako to proizlazi iz iskaza svjedoka ĆŽ. Svjedoci RŽ, GŽ i SŽ suglasno navode da ne postoji iznimka od strogo propisane procedure ishođenja odobrenja za nižu ili višu cijenu od one koja je utvrđena u službenom cjeniku, a prije nego se ta cijena komunicira kupcu. Jedino ukoliko se proizvod prodaje prema cijeni iz službenog cjenika koji se utvrđuje svakog mjeseca, tada nije potrebno odobrenje. Da se radilo o propustu u tužiteljevom postupanju jasno proizlazi iz sadržaja poruke RŽ od 8. veljače 2024. u kojoj isti izražava nezadovoljstvo u pogledu načina postupanja tužitelja i činjenice da nije ishođeno odobrenje za nižu cijenu prije nego što je ista komunicirana kupcu. Iz svega navedenog sud je utvrdio da je tužitelj prilikom isporuke Knox softverskog sustava po sniženoj cijeni povrijedio proceduru tuženika u pogledu ishođenja odobrenja, a što predstavlja povredu obveze iz radnog odnosa koja je opravdani temelj za otkaz Ugovora o radu.

25. U odnosu na treću povredu koja se odnosi na izostanak tužitelja s radnog mjesta dana 29. veljače 2024., sud je izvršio uvid u e-mail poruku ĆŽ koja je upućena tužitelju dana 29. veljače 2024. u 16:52 sati, a iz koje proizlazi kako isti traži tužitelja da ga izvijesti o tome gdje se nalazi, s obzirom da ga nije vidio u uredu, a nema odobreno poslovno putovanje. Na navedenu poruku odgovorio je tužitelj svojom porukom koju je poslao 29. veljače 2024. u 17:24 sata, gdje navodi da je jutros javio RŽ da je imao poplavu u stanu koju je do maloprije rješavao.

26. Tužitelj je također u spis dostavio ispis poruka s mobitela, iz kojih proizlazi da je tužitelj izvijestio RŽ i KŽ da je imao poplavu i čeka vodoinstalatera te da će raditi od kuće.

27. U odnosu na navedenu povredu iskazivali su svjedoci ČŽ, GŽ, RŽ, AŽ i tužitelj kao parnična stranka.

28. Iz iskaza svjedoka VŽ proizlazi da je isti u vrijeme otkaza radio kao voditelj prodaje za Sloveniju i bio je prvi nadređeni tužitelju koji je radio kao voditelj ključnih kupaca. U odnosu na izostanak tužitelja s posla dana 29. veljače 2024. navodi da se ne sjeća da bi ga tužitelj toga dana zvao, moguće je da ga je nazvao jer su se često čuli. U slučaju potrebe za izostankom obveza je bila tužitelja da se javi svjedoku i kadrovskoj službi i da se to unese u sustav, a onda se u sustavu vidi tko odobrava taj izostanak. Kod tuženika postoji mogućnost rada od kuće i to 3 + 2, odnosno dva dana u tjednu se moglo raditi od kuće. Pravilo je bilo takvo da se jedan mjesec unaprijed navedu dani koji se planiraju raditi od kuće i onda se traži odobrenje za to. Postoji također mogućnost da se naknadno unese rad od kuće u sustav i da se to odobri. Tako se isto za bolest naknadno unosi u sustav. Radnik sam unosi te podatke. Svjedok navodi da se ne sjeća je li tužitelj 29. veljače 2024. radio od kuće, je li obavio rad od kuće, jer je svjedok bio lociran u Sloveniji, a tužitelj je neke dane radio u Sloveniji, neke dane u Hrvatskoj, a neke u Bosni. U timu tužitelja radilo je ukupno troje djelatnika za čitavu regiju. RŽ radio je s tužiteljem u timu. Svjedok nije upoznat da je postojala hijerarhija između članova tima, najčešće je RŽ na sastancima referirao i izlagao, ali je izlagao i KŽ, a i tužitelj, najrjeđe. Prema saznanjima svjedoka RŽ je tužiteljev kolega, a ne nadređeni djelatnik. RŽ je radio u Srbiji. Bio je zadužen za više zemalja, ali primarno za Srbiju. GŽ je nadređeni radnik svjedoku, pa i tužitelju. Ne sjeća se da su tužitelj i svjedok pričali 29. veljače 2024. Navodi da se u prosjeku jednom dnevno čuo telefonski s tužiteljem, neki puta su se znali čuti tri puta dnevno, a ponekad niti jednom. Kada se unese zahtjev za rad od kuće ili bolovanje u sustav, taj zahtjev odobrava djelatnik koji je već naveden u sustavu, a za tužitelja to je bio svjedok, GŽ i eventualno još jedan Ć koji je na paralelnoj razini sa PŽ. Svjedok zna da za taj dan nije podnesen zahtjev u sustavu za rad od kuće, o podnesenom zahtjevu postoji trag u sustavu.

29. Iz iskaza svjedoka ĆŽ proizlazi da kada se radi o radu od kuće službeno je potrebno odobrenje za takav rad koje se podnosi putem zahtjeva kroz sustav, ono se uglavnom podnosi prije planiranog rada od kuće, ali moguće ga je podnijeti i kada već krene taj dan. Zna da se toga dana postavilo pitanje gdje je tužitelj te mu je svjedok u poslijepodnevnim satima poslao poruku na koju je tužitelj odgovorio na način da je naveo da je imao poplavu i da je o tome obavijestio RŽ. Svjedok navodi da RŽ niti u jednom trenutku tužitelju nije bio nadređena osoba, nije sporno to što je tužitelj trebao izostati toga dana ili raditi od kuće, međutim o tome je trebao obavijestiti nadređenog VŽ ili svjedoka, te je mogao i naknadno zatražiti odobrenje za rad od kuće ili eventualno dostaviti doznaku za bolovanje odnosno zatražiti da mu se taj dan računa kao dan godišnjeg odmora. Koliko je svjedok iz sustava vidio niti jedan od tih zahtjeva u odnosu na taj dan nije poslan u sustav, nije stavljen zahtjev za rad od kuće, pa makar i naknadno. Svjedok navodi da je kontaktirao VŽ koji mu je rekao da nije siguran da mu se tužitelj javio radi izostanka, da se čuo s tužiteljem i da se čuju stalno, ali nije bio siguran da mu je to javljeno.

30. Svjedok RŽ u svom iskazu navodi da se sjeća da je u jednom navratu tužitelj u grupu izvijestio to da mu je kod kuće pukla cijev i da čeka majstora, što je njima u timu bilo važno da znaju ako tužitelj nije dostupan na računalu, s obzirom da je on bio zadužen za tehničku podršku. Svjedok je u grupi odgovorio da je to u redu, čisto da je primio na znanje, međutim svjedok tužitelju nije bio nadređeni djelatnik i izostanke je potrebno kroz sustav dignuti na višu razinu te eventualno zatražiti odobrenje za rad od kuće i slično, a koja odobrenja daju nadređeni djelatnici. Tužitelju je nadređeni djelatnik bio ČŽ i GŽ, to tako stoji i u sustavu. Svjedok za tužitelja nije nikada odobravao zahtjev za rad od kuće i slično, on to niti ne može jer je u sustav unesena prva i druga nadređena osoba. Kada je spomenuo da je tužitelj u grupu izvijestio to da mu je pukla cijev, pri tome je mislio na grupu koju čini tužitelj, kolega KŽ i svjedok. Kolega KŽ radi u Zagrebu. On tužitelju nije bio nadređena osoba.

31. Svjedokinja AŽ u svom iskazu navodi da je tuženik fleksibilan po pitanju rada od kuće pa je tako ustanovljena mogućnost rada od kuće dva dana u tjednu o čemu se unaprijed obavještava voditelja odjela koji radi plan za idući mjesec, a sve sukladno dogovoru među timovima. Zadatak je zaposlenika da onda sve to dogovoreno podiže u sustav i da je u sustavu vidljiv rad od kuće koji je unaprijed planiran. To je jako važno radi obračuna plaće jer se za dane kad zaposlenik radi od kuće djelomično plaćaju režijski troškovi, a za dane kada djelatnik radi u uredu ima pravo na putni trošak. Ako se dogodi izvanredni slučaj, kao što je puknuće cijevi tada je zadatak zaposlenika nazvati nadređenu osobu ili ured ljudskih resursa i izvijestiti o događaju. Moguće je i naknadno odobriti rad od kuće, međutim zaposlenik je dužan to unijeti u sustav, a nadređena osoba potom odobrava takav rad. Pregledom sustava je vidljivo da za dan 29. veljače 2024. tužitelj nije evidentirao izostanak niti po kojoj osnovi, za njega je za taj dan evidentirano kao da je bio na poslu. Naime, u sustavu se evidentiraju izostanci po bilo kojem osnovu, a za sve ostalo se smatra da osoba radi iz ureda. Tužitelj toga dana nije kontaktirao ured ljudskih resursa i izvijestio o izostanku. Svjedokinja zna također da nije kontaktirao niti VŽ niti PŽ. RŽ nije bio tužitelju nadređena osoba.

32. Tužitelj u svom iskazu navodi da je bilo više slučajeva kada je radio i sa godišnjeg odmora i odrađivao poslove za tuženika, ima velik broj godina radnog iskustva u toj branši i nikada nije imao problema sa poslodavcima. Navodi da je doista toga dana 29. veljače imao poplavu u kući, radilo se o izvanrednoj situaciji, o višoj sili, i tužitelj je odmah ujutro kolege iz tima obavijestio o tome na grupu putem telefona, a kasnije oko podne se čuo i sa nadređenim NŽ te mu je u telefonskom razgovoru rekao da ima poplavu u kući. Toga dana poslijepodne mu je GŽ poslao mail i tražio odobrenje, tužitelj je odgovorio da je imao poplavu, međutim niti on niti osobe iz ljudskih resursa nisu ga uputile da za takav izvanredni slučaj također popuni obrazac za rad od kuće. Naime postojala je kvota na mjesečnoj razini o maksimalnom radu od kuće i tužitelj je tu kvotu za taj mjesec već iskoristio, pa je pretpostavio da naknadno rad od kuće za taj dan ne bi bio odobren. Napominje da je toga dana odradio svoje obveze i radne zadatke, ali od kuće. Tužitelj navodi da mu je neformalno bio prvi nadređeni RŽ kao team leader (voditelj tima) iako on to formalno nije bio. Formalno mu je prvi nadređeni bio ČŽ, a drugi GŽ. U normalnim okolnostima odobrenje za rad od kuće traži se krajem tekućeg mjeseca za idući mjesec. U sustavu se popunjava planirani rad od kuće, koja tabela ide na odobrenje VŽ i PŽ, a potom se onda diže u sustav. Poslodavac tužitelja nije upoznao sa situacijom kada se odobrenje za rad od kuće traži naknadno, nakon što taj termin već počne. Tužitelj nije formalno pitao za proceduru u ljudske resurse, odnosno kod nadređenih djelatnika, a možda je verbalno pitao svoje kolege iz tima.

33. Iz izvedenih dokaza, prije svega pisane komunikacije tužitelja i nadređenog ĆŽ, te RŽ, proizlazi da tužitelj dana 29. veljače 2024. nije izvijestio poslodavca o izvanrednom slučaju koji se dogodio u kući tužitelja i o tome da će svoje poslove obaviti od kuće. Naime, kako to proizlazi iz suglasnih iskaza svjedoka VŽ, ĆŽ, RŽ i AŽ, tužitelju nije bio nadređeni djelatnik RŽ, on je radio kao kolega u timu i nije imao mogućnost odobriti tužitelju rad od kuće, odnosno isti nije naveden u sustavu kao tužiteljev nadređeni djelatnik. To uostalom potvrđuje i tužitelj u svom iskazu. Nadalje, iz suglasnih iskaza svjedoka i tužitelja proizlazi da je tužitelju prvi nadređeni djelatnik bio ČŽ, a drugi GŽ. Tužitelj nije dostavio nikakav dokaz o tome da je navedene osobe pisanim putem (e-mail, poruka mobitela) izvijestio o svom izostanku iz ureda. Sve da je i neformalno izvijestio VŽ u telefonskom razgovoru, navedeno ne predstavlja relevantan način obavještavanja poslodavca o izostanku. Iz dokaza koji prileže spisu je razvidno da je tužitelj redovito komunicirao sa nadređenim djelatnicima putem e-maila, pa nije jasno da toga dana nije uputio e-mail nadređenim djelatnicima o tome da će poslove raditi od kuće. Isto tako je kontradiktoran navod tužitelja gdje ističe da je svoju kvotu rada od kuće već ispunio, te da nije znao za mogućnost da se to naknadno odobri u sustavu, istodobno tvrdeći da je svoj posao obavio od kuće i tražeći od tuženika da se za taj dan tužitelju „prizna“ rad od kuće. Naime, tužitelj nigdje ne spominje to da je planirao uzeti godišnji odmor za taj dan ili da je namjeravao donijeti doznaku o bolovanju, što znači da je njegova namjera bila da taj dan obavi rad od kuće (što je prema njegovim navodima i učinio) izvan odobrene kvote i bez da se to u sustavu navede. Isto tako iz e-mail poruke koja prileži spisu je vidljivo da je nadređeni djelatnik tužitelju postavio upit za njegov rad toga dana, i to nakon proteka radnog vremena, što znači da isti nije bio informiran o tužiteljevom izostanku iz ureda. Također, odgovor tužitelja kojeg je uputio nadređenom ĆŽ ne predstavlja informiranje poslodavca o izostanku, jer tužitelj samo šturo odgovara da je javio RŽ za poplavu u stanu, istodobno ne navodeći da je o tome izvijestio VŽ, odnosno da je toga dana rad obavio od kuće. Nisu stoga osnovani navodi tužitelja u kojim ističe da ga poslodavac nije izvijestio o mogućnosti da se naknadno u sustav unese rad od kuće, jer tužitelj u svojoj poruci nije niti naveo da je obavio rad od kuće, niti je zatražio od poslodavca bilo kakvu uputu u pogledu daljnjeg postupanja. Stoga je sud iz svega navedenog utvrdio da je tužitelj svojim postupanjem dana 29. veljače 2024. povrijedio svoju obvezu u pogledu pravodobnog obavještavanja poslodavca o činjenici i razlogu izostanka, a što predstavlja povredu obveze iz radnog odnosa koja je opravdan razlog za otkaz ugovora o radu.

34. Zaključno, sagledavajući svaku povredu zasebno kao i povrede u njihovoj ukupnosti, sud je utvrdio da iste predstavljaju opravdan razlog za otkaz ugovora o radu uslijed skrivljenog ponašanja. Za svaku povredu sud je utvrdio da je istu počinio tužitelj, i da ista predstavlja opravdani razlog za otkaz ugovora o radu, a kada se sagledaju sve tri povrede zajedno, dolazi se do zaključka da je tuženik opravdano otkazao tužitelju ugovor o radu zbog skrivljenog ponašanja.

35. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti i donijeti presudu kao pod toč. I/ izrijeke.

36. Budući da je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja kojim se traži utvrđenje nedopuštenosti odluke o otkazu, odbijen je i protutužbeni zahtjev tuženika za sudski raskid ugovora o radu, jer za prihvaćanje tog zahtjeva nema pravne osnove, sve sukladno odredbi čl. 125. st.1 ZR-a.

37. Odluka o parničnom trošku donesena je sukladno odredbi čl. 154 st. 1 ZPP-a koja propisuje da stranka koja je u cijelosti izgubila parnicu je dužna protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Visina troška tuženika određena je sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/23, 107/25, dalje u tekstu: Tarifa), budući da je tuženik zastupan po odvjetniku.

38. Trošak tuženika odnosi se na trošak jednokratne nagrade iz Tbr. 7/2 Tarife u iznosu od 400,00 eura uvećano za iznos od 100,00 eura na ime 25% PDV-a (Tbr. 46), što iznosi 500,00 eura, te trošak prevođenja po sudskom tumaču iznosu od 121,25 eura, što sveukupno iznosi 621,25 eura, koji trošak je tužitelj dužan naknaditi tuženiku.

39. Odluka o kamati na parnični trošak donesena je sukladno odredbi čl. 151. st. 3. Zakona o parničnom postupku koja propisuje da parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka.

U Zagrebu 30. ožujka 2026.

Sutkinja:

Ida Vrančić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 4 primjerka, u roku od 15 dana računajući od dana primitka pisanog otpravka ove presude.

DNA:

1. tužitelju po pun.

2. tuženiku po pun.