REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-5618/2025-36

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski građanski sud u Zagrebu, sudac toga suda Nikola Raguz kao sudac pojedinac u pravnoj stvari I. tužitelja NR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i II tužitelja NRV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koje zastupa odvjetnik Robert Jančik iz Zagreba, protiv tuženika UR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa odvjetnik Veljko Miljević iz Zagreba, poradi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave 12. veljače 2026. godine, u nazočnosti tužiteljeva opunomoćenika te zamjenika tuženikova opunomoćenika, dana 30.ožujka 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku UR platiti I tužitelju NR i II tužitelju NRV 68.541,54 eur s zateznim kamatama od 29. rujna 2023. godine do isplate kao i naknaditi trošak parničnog postupka u svoti od 7.447,92 eur s zateznim kamatama od 30. ožujka 2026. godine do isplate po stopi određenoj do 29. prosinca 2023. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvoga kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena i od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

I Odbacuje se dio tužbenog zahtjeva I tužitelja NR i II tužitelja NRV u dijelu kojim zahtijevaju zatezne kamate na 68.541,54 eur od 15. ožujka 2023. do 29. rujna 2023. godine.

Obrazloženje

1. Tužitelji u tužbi od 5. veljače 2024. godine tvrde da im je u postupku Općinskog suda u Splitu poslovni broj P2-8174/2009 pravomoćno naloženo naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka od 399.129,11 kn s zateznim kamatama te je ukupna svota na dan obračuna bila 516.426,25 kn ili 68.541,54 eur, koja pravomoćna presuda je ukinuta rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev- 692/2020 od 14. ožujka 2023. godine. Tako su tužitelji tuženiku isplatili 89.509,65 kn, a po njegovu nalogu njegovoj odvjetnici 426.916,60 kn od ukupnog troška a kako je otpala osnova to zahtijevaju kao u tužbi tj. isplatu 68.541,54 eur s zateznim kamatama od 15. ožujka 2023. godine do isplate i naknadu parbenog troška s zateznim kamatama od donošenja presude do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu do 22. travnja 2024. godine navodi da je tužba preuranjena jer je u tijeku ponovljeni postupak pred Općinskim sudom u Splitu pa treba prekinuti ovaj postupak, podredno odbaciti tužbu, prigovara nedostatku pasivne legitimacije jer je primio samo 89.509,65 kn a ostalo je plaćeno njegovom odvjetniku, zatim predlaže odbiti tužbu uz naknadu parbenog troška s zateznim kamatama od donošenja presude do isplate.

3. Sud je proveo dokaz uvidom u potvrde Raiffeisen banke d.d.o isplatama, prvu stranicu presude Općinskog suda u Splitu P2-8174/09, presudu Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1191/16 te nepravomoćnu presudu Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-3950/2023 od 10. prosinca 2024. godine i P-3540/2025 od 22. siječnja 2026. godine i rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni br. Rev 692/2020, elektronsko dopisivanje stranaka, stranke i svjedok ŽR nisu preslušavani kao nebitni dokazi, što će biti obrazloženo potonje.

4. Tužbeni zahtjev jest djelomice osnovan, kao u izrjeci presude, a odbačen je u dijelu kojim zahtijevaju zatezne kamate na 68.541,54 eur od 15. ožujka 2023. do 29. rujna 2023. godine, kao u rješenju, primjenom odredbe čl. 333, st. 2. Zakona o parničnom postupku, budući je o tomu pravomoćno odlučeno ovosudnom presudom poslovni broj P-1050/2024 od 20. prosinca 2024. godine.

5. Nije prijeporno ni dvojbeno da je Općinski sud u Splitu svojom presudom poslovni broj P2-8174/09 naložio tužiteljicama naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka od 399.129,11 kn, koja presuda je potvrđena pak presudom Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1191/2016, da bi Vrhovni sud Republike Hrvatske svojim rješenjem poslovni broj Rev 692/2020 ukinuo te dvije presude, što je i utvrđeno uvidom u iste.

6. Nadalje nije prijeporno da su tužiteljice 16. siječnja 2020. godine platile na ime toga troška parničnog postupka u navedenom sudskom predmetu, kao i zateznih kamata na isti svotu od 89.509,65 kn tuženiku a istog dana još 426.916,60 kn njegovu opunomoćeniku u tom postupku odvjetniku ŽR, što je i utvrđeno uvidom u potvrde o plaćanju Raiffeisen banke d.d. od istog dana.

7. Nadalje, nije prijeporno da je elektronskom porukom od 13. siječnja 2020. godine tuženik naložio tužiteljicama uz posebnu punomoć da isplate odvjetnici ŽR na ime troška parničnog postupka u tom sudskom postupku 329.950,00 kn s zateznim kamatama od 19. prosinca 2015. godine do isplate, što je i utvrđeno uvidom u istu.

8. Dakle, provedenim dokazima je utvrđeno da su tužiteljice platile navedeni trošak parničnog postupka u predmetnomu sudskom postupku, skupa s zateznim kamatama do dana isplate i to tuženiku 89.509,65 kn, a 426.916,60 kn njegovu opunomoćeniku- odvjetniku ŽR dne 16. siječnja 2020. godine, sve sukladno nalogu tuženikovu na osnovi njegove posebne punomoći izdane tomu svom opunomoćeniku. Kako su navedene presude Općinskog suda u Splitu i Županijskog suda u Splitu ukinute rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske , to nema više osnove u tim sudskim odlukama za prijelaz imovine tužiteljev u tuženikovu po odredbi čl.1111. st.1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05-155/23).

9. Stoga tužitelji osnovano zahtijevaju utuženu svotu.

10. Prigovor promašene legitimacije nije osnovan. To što je tuženik po njegovom nalogu plaćen manji dio troška parničnog postupka, a njegovom opunomoćeniku veći, jest pitanje njihovog međusobnog ugovornog odnosa tj. ugovora o nalogu koji su sklopili po odredbi čl.763.st.1. Zakona o obveznim odnosima, jer punomoć jest ugovor o nalogu, dočim su tužitelji bili dužni naknaditi taj trošak parničnog postupka tuženiku prama tada pravomoćnoj sudskoj presudi. To što su tužitelji postupali po tuženikovu nalogu koliko će toga troška parničnog postupka s zateznim kamatama platiti njemu, a koliko njegovu opunomoćeniku, ne umanjuje tuženikovu obvezu vraćanja stečenog bez osnove u cijelosti, jer je njemu i dosuđen taj trošak.

11. Tuženikovo pozivanje na odredbu čl. 1112, st. 1. Zakona o obveznim odnosima nije osnovano, jer su tužitelji u vrijeme plaćanja tuženiku i njegovu opunomoćeniku znali da su dužni platiti trošak parničnog postupka, budući je presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P2-8174/09 bila pravomoćna u to doba.

12. Glede tijeka zateznih kamata na glavnicu, primjenom odredbe čl.1115. Zakona o obveznim odnosima, sud ocjenjuje da zatezne kamate teku od 29. rujna 2023. godine tj. nakon što je tuženikov opunomoćenik odvjetnik ŽR u postupku Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P2-8174/2009, sada P-3950/2023 zaprimio rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske 14. ožujka 2023. godine, a uvidom u e-spis je utvrđeno da je tu odluku zaprimila 28. rujna 2023. godine, jer od tada tuženik postaje nesavjestan (Rev 320/2023 od 5. ožujka 2024. godine i Rev 1046/2024od 17. rujna 2024. godine).

13. Stoga nisu preslušavane stranke niti svjedok ŽR, budući su bitne činjenice dokazane navedenim ispravama, sadržaj kojih nije niti prijeporan, sve kako je prethodno obrazloženo.

14. Sud nije prekidao ovaj postupak primjenom odredbe čl.12.st.1. i čl.213. st.1. točka 1. Zakona o parničnom postupku jer ocjenjuje da nisu ispunjene te zakonske pretpostavke, budući je tuženikova obveza dospjela kad je Vrhovni sud Republike Hrvatske ukinuo pravomoćnu presudu nižestupanjskih sudova, dočim će u ponovljenom postupku biti odlučeno o cjelokupnom trošku toga parničnog postupka. Ako tužbeni zahtjev tužitelja u tomu drugom postupku, bude ponovno odbijen , opet će im biti naloženo pravomoćnom sudskom odlukom naknaditi trošak parničnog postupka tuženiku , a ni do sada nisu izbjegavale tu svoju obvezu, kako je prethodno obrazloženo. Ako pak tužbeni zahtjev u tomu ponovljenom postupku bude pravomoćno prihvaćen, tuženik nema nikakvu osnovu niti razlog zadržavati onog što je stekao bez osnove u prvobitnom postupku pred Općinskim sudom u Splitu niti pravomoćnost toga ponovljenog postupka uopće utječe na dospjelost ove njegove obveze prama tužiteljima radi povrata stečenog bez osnove.

15.U odnosu na rješenje Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž- 1318/2025 od 17. lipnja 2025. godine, točno je da je nepravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-3504/2025 od 22. siječnja 2026. godine, koja je u tom postupku donesena po četvrti put po tuženikovu navodu, opet naloženo tužiteljicama naknaditi tuženiku trošak toga parničnog postupka od 78.820,00 eura. No, kako je već obrazloženo to nije nikakvo prethodno pitanje ni po čemu. Naime, navedena presuda Općinskog suda u Splitu može postati pravomoćna. No, isto tako je moguće da je ukine Vrhovni ili Ustavni sud Republike Hrvatske, a i Europski sud za ljudska prava moguće bude imao što reći u tom ili ovom postupku, makar o razumnom roku po odredbi čl. 6, st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (NN-MU 18/97., 6/99. - pročišćeni tekst, 8/99 - ispravak, 14/02., 1/06. i 13/17), koja odredba se odnosi na pravo na pošteno suđenje. S druge strane,ovaj sud odlučuje na osnovi činjenica u vrijeme zaključenja glavne rasprave i donošenja presude, koje su skrajnje jednostavne: tuženik raspolaže novcem tužitelja bez ikakve pravne osnove te primjenom čl. 1. Protokola broj 1. iste Konvencije , koji se odnosi na zaštitu vlasništva, nitko ne smije biti lišen svog vlasništva, osim u javnom interesu, kojeg ovdje nema, jer je riječ o građanskopravnom odnosu fizičkih osoba, slijedom čega tužitelji imaju pravo zahtijevati vraćanje tog novca, a tuženik nema pravo raspolagati niti zadržavati taj novac., a na njegovoj strani sud ne utvrđuje dokazanim da bi vraćanje tog novca kršilo bilo kakvo njegovo ljudsko pravo ili temeljnu slobodu pa ni zaštitu vlasništva, jer novac nije njegov, već je tužiteljev. Kako god završio taj postupak Općinskog suda u Splitu, tužiteljice imaju pravo na vraćanje svoje imovine odmah, a o tomu hoće li im i koliko nekad biti pravomoćno naloženo naknaditi trošak tog parničnog postupka tuženiku samim tim nije nikakvo prethodno pitanje, već će tuženik u slučaju uspjeha u tom postupku ostvarivati svoje zakonsko pravo prisilne naplate u ovršnom postupku protiv tužiteljica, ako taj mogući trošak ne plate dragovoljno, niti ima u ovoj parnici kakvog prigovora radi prebijanja o kojem bi ovaj sud trebao odlučiti. Tuženik se neosnovano poziva na načelo ekonomičnosti, jer nema nikakve pravne osnove zadržavati ili raspolagati novcem tužiteljica, samo zato jer bi moguće one po ovoj presudi Općinskog suda u Splitu trebale u budućnosti naknaditi veći trošak parničnog postupka, budući onaj tko bez pravne osnove zadržava tuđu imovinu ne može isticati takav prigovor, jer postupa protupravno i nesavjesno, što nikad nije dopušteno u pravnom poretku niti su tužitelji dužni čekati povrat stečenog bez osnove zbog bilo kakvog razloga, kako je jasno propisano odredbom čl. 1. Protokola broj 1. navedene Konvencije, a sve što navodi tuženik predstavlja kršenje toga njihova ljudskog prava.

16. U svakom slučaju, odluka u ovom postupku ni na koji način ne ovisi o tomu kako će u ponovljenom postupku odlučiti Općinski sud u Splitu glede osnovanosti tužbenog zahtjeva i naknade troška parničnog postupka.

17. Zatezne kamate teku po odredbi čl.29. st.2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, uz uvećanje od tri postotna boda, jer nije riječ o trgovačkom ugovoru, a na parbeni trošak po odredbi čl.151.st.3. Zakona o parničnom postupku.

18. Na osnovi odredbe čl.154. st.5. Zakona o parničnom postupku , primjenom tbr 7, 8. i 9. OT je sud tužiteljima dosudio trošak odvjetničkog zastupanja u cijelosti, jer su uspjele u pretežitom dijelu tužbenog zahtjeva i to za tužbu ,oba ročišta i dva podneska od po 1.032,40 eur što je 5.162,00 eur uz PDV od 1.290,50 eur , što je 6.452,50 eur , uz sudsku pristojbu za tužbu od 331,81 eur te presudu 663,61 eur ili ukupno 7.447,92 eur.

U Zagrebu, dana 30. ožujka 2026. godine

Sudac

Nikola Raguz

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka može uložiti žalbu Županijskom sudu u roku 15 dana od uručenja prijepisa. Žalba se podnosi putem ovoga suda.

DNA:

- opunomoćenicima stranaka