REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-2710/2022-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, sudac toga suda Nikola Raguz kao sudac pojedinac u pravnoj stvari I tužitelja PB iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i II tužitelja FB iz [adresa], 2. [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], oba zastupana po odvjetniku Andreju Ležaiću iz Zagreba, protiv tuženika Addiko Banke d.d. iz [adresa], OIB 14036333877, zastupana po odvjetniku Mariji Radelja iz Zagreba, poradi ništetnosti, nakon održane glavne i javne rasprave 12. veljače 2026. godine, u nazočnosti opunomoćenika I i II tužitelja i zamjenika opunomoćenika tuženika, dana 30. ožujka 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev I tužitelja PB i II tužitelja FB, koji glasi:

"I Utvrđuje se ništavim Ugovor o kreditu broj 111-107/2008 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od dana 28.07.2008.. godine sklopljen između Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. (sada Addiko Bank d.d.). sa sjedištem u [adresa], OIB: 14036333877 i trgovačkog društva RAST GRAĐENJE d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 96645218786, PB iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i FB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].

II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljima troškove parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanje prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."

II Odbija se podredni zahtjev I tužitelja PB i II tužitelja FB, koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je članak 6. „Promjenljivost kamatne stope“ Ugovora o kreditu broj 111-107/2008 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od dana 28.07.2008. godine sklopljen između Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. (sada Addiko Bank d.d.). sa sjedištem u [adresa], OIB: 14036333877 i trgovačkog društva RAST GRAĐENJE d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 96645218786, PB iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i FB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] ništetan i bez pravnog učinka.

II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljima troškove parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanje prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."

III Nalaže se I tužitelju PB i II tužitelju FB naknaditi trošak parničnog postupka tuženiku Addiko Banku d.d. od 2.278,00 eura s zateznim kamatama od 30. ožujka 2026. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelji u tužbi od 10. svibnja 2022. godine tvrde da je tuženik (tada pod tvrtkom Hypo Alpe-Adria-Bank d.d.) je dana 28.07.2008. godine sklopio s t.d. RAST GRAĐENJE d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 96645218786 Ugovor o kreditu broj: 111-107/2008 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine, (dalje u tekstu: „Ugovor o kreditu“) kojim je tuženik društvu RAST GRAĐENJE d.o.o. odobrio kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 746.000,00 EUR obračunato prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate, dok su tužitelji sudjelovali u navedenom ugovoru u svojstvu Založnih dužnika i Jamaca plataca (vidi čl. 9. st. 1. t. 7.).

Člancima 3. i 6. Ugovora o kreditu ugovoreno određeno je da je korisnik kredita tuženiku dužan platiti redovnu kamatnu stopu koja u trenutku sklapanja ugovora iznosi 3% godišnje, a koja je promjenjiva temeljem jednostrane odluke tuženika. Navedene odredbe Ugovora o kreditu kojima je određena promjenjivost kamatne stope su ništetne, a kako tužitelji nadalje u tužbi i obrazlažu.

Nadležnost suda ustanovljena je člankom 20. Ugovora o kreditu.

Odredbom čl. 1065. ZOO-a 91 propisano je da se ugovorom o kreditu banka obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, a korisnik se obvezuje banci plaćati ugovorenu kamatu i dobiveni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je utvrđeno ugovorom. Iz navedene odredbe proizlazi da je obveza plaćanja ugovorene kamate bitan sastojak ugovora o kreditu budući da predstavlja naknadu, tj. cijenu koju korisnik kredita plaća za to što mu je banka stavila na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava.

Ovdje se posebno ističe kako stranke nisu pojedinačno pregovarale i ugovorom utvrdile egzaktne parametre i metodu izračuna parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu tužitelja, a što nedvojbeno dovodi do ništetnosti odredbe o promjenjivim kamatnim stopama.

Dakle, kada je odredba o promjenjivim kamatnim stopama kao cijeni kredita utvrđena ništavom, a što obvezu korisnika kredita čini neodređenom i neodredivom takav ugovor o kreditu ne može opstati bez takve ništave odredbe zbog čega je on u cijelosti ništav sukladno odredbama čl. 103. st. 1. i čl. 47. ZOO-a te zahtijeva: "I Utvrđuje se ništavim Ugovor o kreditu broj 111-107/2008 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od dana 28.07.2008.. godine sklopljen između Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. (sada Addiko Bank d.d.). sa sjedištem u [adresa], OIB: 14036333877 i trgovačkog društva RAST GRAĐENJE d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 96645218786, PB iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i FB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].

II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljima troškove parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanje prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."

Ukoliko Naslovni sud ne bi smatrao da je Ugovor o kreditu ništav u cijelosti, to se postavlja sljedeći podredni tužbeni zahtjev te zahtijeva:

"I. Utvrđuje se da je članak 6. „Promjenljivost kamatne stope“ Ugovora o kreditu broj 111-107/2008 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od dana 28.07.2008. godine sklopljen između Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. (sada Addiko Bank d.d.). sa sjedištem u [adresa], OIB: 14036333877 i trgovačkog društva RAST GRAĐENJE d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 96645218786, PB iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i FB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] ništetan i bez pravnog učinka.

II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljima troškove parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanje prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."

2. Tuženik u odgovoru na tužbu od 6. listopada 2022. godine u cijelosti osporava osnovu i visinu tužbe.

Tuženik ističe kako 1. i 2. tužitelji nemaju pravni interes za podnošenje predmetne tužbe. Naime, s obzirom da je riječ o deklaratornom zahtjevu, tužitelji u predmetnom sporu moraju dokazati postojanje pravnog interesa radi utvrđenja ništetnosti navedenih odredbi. Kako tužitelji u svojoj tužbe ne dokazuje pravni interes za utvrđenje ništetnosti sporne odredbe, potpuno je razvidno kako pravni interes ne postoji te bi iz tog razloga valjalo tako postavljeni zahtjev odbaciti.

Da ne postoji pravni interes tužitelja proizlazi iz činjenice što čak i kad bi se utvrdila ništetnost Ugovora o kreditu, odnosno sporne odredbe, čemu se tuženik protivi, tužitelji nisu aktivno legitimiran zahtijevati isplatu po navedenoj odredbi slijedom čega isti nemaju koristi od utvrđenja ništetnosti bilo Ugovora o kreditu bilo predmetne odredbe. U tom smislu pomanjkanje aktivne legitimacije prvenstveno izvire iz činjenice što tužitelj nije sklopio predmetni Ugovor o kreditu. Naime, a što ne spori ni sam tužitelj, predmetni Ugovor o kreditu sklopljen je između tuženika te sada brisanog trgovačko društvo RAST GRAĐENJE d.o.o., OIB: 96645218786. S obzirom na navedeno, razvidno je kako, u predmetnom sporu tužitelji, nisu korisnici Ugovora o kreditu, a iz čega se da zaključiti kako bi u konkretnom slučaju aktivno legitimiran za zahtijevanje povrat po osnovi utvrđene ništetnosti odredbe mogao biti jedino RAST GRAĐENJE d.o.o.

Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže da Naslovni sud odbaci tužbu. Tuženik ističe da je tražbinu s osnova predmetnog Ugovora o kreditu, ustupio novom vjerovniku, H-ABDUCO d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 13667298928.

Iz navedenog razloga tuženik ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. S obzirom da je tuženik prenio tražbinu s osnova Ugovora o kreditu na H-ABDUCO d.o.o., u predmetnom obveznopravnom odnosu došlo je do promjene subjekata istog odnosa te je tužitelj pogrešno označio ovdje tuženika kao protivnu stranu iako tuženik više nije subjekt obveznopravnog odnosa u vezi s kojim tužitelj traži utvrđenje ništetnosti.

Tuženik ujedno predlaže da se u ovom postupku u svojstvu umješača pozove trgovačko društvo na koje je prenesena tražbina iz spornog ugovora o kreditu - H- ABDUCO d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 13667298928. Spornim Ugovorom o kreditu, ugovorne, ovdje parnične strane, odredbom čl. 3., vezale su visinu kamatne stope za jednomjesečni EURIBOR, uvećano za maržu u visini od 3%, dekurzivno godišnje.

S obzirom da je kamatna stopa vezana za šestomjesečni EURIBOR, promjenjivu kategoriju, u skladu s kojim se, sukladno odredbama ugovora usklađivala odnosno mijenjala, promjena kamatne stope u skladu je s odredbom čl. 3. kao i odredbom čl. 6. Ugovora o kreditu na temelju kojega je tuženik bio ovlašten u slučaju promjene situacije na tržištu izvršiti promjenu kamatne stope.

Odredbom čl. 21. Ugovora o kreditu ugovorne strane su potvrdile da im je ugovor protumačen te da ga u znak prihvata prava i obveza vlastoručno potvrđuju i ovjeravaju kod javnog bilježnika. Potpisom na ugovoru, tužitelj je u cijelosti prihvatio odredbe Općih poslovnih uvjeta Banke i odredbe i tarife Odluke o naknadama banke, sa svim izmjenama i dopunama istih koje budu donesene za vrijeme postojanja tražbine tuženika prema sklopljenom ugovoru.

Stoga, već iz samog sadržaja naprijed navedenih članaka Ugovora o kreditu proizlazi da je tužitelj u vrijeme sklapanja spornog Ugovora o kreditu bio upoznat sa njegovim sadržajem, pa tako i sa odredbama čl. 3. i čl. 6. Ugovora o kreditu, a kojima je određen način promjene kamatne stope, da je takve odredbe ugovora razumio i prihvatio, a kako je tužitelj trgovac imao je dužnost postupanja povećanom pažnjom prilikom sklapanja ugovora kojim preuzima određene obveze.

Osim toga, predmetni je Ugovor o kreditu solemniziran, a javni je bilježnik prilikom solemnizacije, sukladno čl. 57. Zakona o javnom bilježništvu, ugovornim stranama protumačio značenje svih ugovornih odredbi, objasnio im pravne posljedice koje iz ugovora o kreditu za njih proizlaze, utvrdio kako su im iste jasne i razumljive te se uvjerio o njihovoj pravoj i ozbiljnoj volji za sklapanjem Ugovora o kreditu navedenog sadržaja.

Nadalje, nema osnove ni da se odredba čl. 6. Ugovora o kreditu utvrdi ništetnom niti ocijeni odredbom koja bi bila protivna načelu savjesnosti i poštenja s obzirom da je tužitelj još u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu bio upoznat s odredbama čl. 3. i čl. 6. Ugovora o kreditu, na temelju kojih je tuženik bio ovlašten mijenjati kamatnu stopu, odnosno mijenjati maržu. Slijedom navedenog, na prije opisane okolnosti kao i na okolnost sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu tuženik predlaže saslušanje radnika tuženika.

Da su tužitelju u cijelosti bile prihvatljive ugovorne odredbe na koje je pristao svojim potpisom na Ugovoru o kreditu, proizlazi i iz postupanja tužitelja nakon sklapanja Ugovora o kreditu, odnosno prilikom njegova ispunjenja.

Naime, tužitelj je bezuvjetno prihvaćao izmjene kamatne stope tijekom ugovornog razdoblja i to plaćanjem mjesečnih anuiteta bez ikakvih prigovora.

Ne može se stoga osnovano tvrditi da je tuženik jednostrano i bez suglasnosti tužitelja mijenjao kamatnu stopu kada je razvidno da je na sve promjene koje su se odnosile na visinu kamatne stope tužitelj pristajao, a da je takvo postupanje tuženika imalo ugovornog uporišta u čl. 3. i čl. 6. Ugovora o kreditu.

Odredbom čl. 1112. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05.) propisano je, cit.: „Tko izvrši isplatu znajući da nije dužan platiti, nema pravo zahtijevati vraćanje, osim ako je zadržao pravo na povrat…“

Postupajući s povećanom pažnjom, odnosno pažnjom urednog i savjesnog gospodarstvenika koja se od tužitelja očekivala u zasnivanju konkretnog pravnog odnosa i za cijelo vrijeme njegova ispunjenja, a pod pretpostavkom da je tuženik, kako tužitelj tvrdi, kamatnu stopu mijenjao protivno odredbama sklopljenog Ugovora o kreditu, tužitelj je znao da nije dužan platiti, pa njegov zahtjev iz navedenog dodatnog razloga, nije osnovan.

Slijedom navedenoga, predlaže se odbiti tužbeni zahtjev tužitelja te obvezati tužitelje da naknadi tuženiku troškove postupka sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koju određuje čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, a koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od dana donošenja presude do isplate, u roku od petnaest dana od dana donošenja presude.

3. Sud je proveo dokaz uvidom u Ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 28. srpnja 2008. godine broj 111-107/2008, potvrđen kod javnog bilježnika IB iz [adresa] broj Ov-2405/08 od 31. srpnja 2008., uvid u izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i 3046 k. o. [katastarska općina], 1762, [broj poduloška], 10, 6, 8 k. o. [katastarska općina], i zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te suglasnost za upis hipoteke Partner banke d.d. od 30. srpnja 2008. i tuženikovom punomoći od 28. travnja 2008., izvadak iz sudskog registra za tuženikovog prednika Hypo Alpe-Adria banku d.d. te trgovačko društvo Rast Građenje d.o.o., pregled stanja instrumenata osiguranja, Ugovor o ustupu tražbine od 15. svibnja 2014. godine između tuženikova prednika i trgovačkog društva H- ABDUCO d.o.o., stanje duga na dan u svrhu prodaje tražbine trgovačkog društva Rast građenje u stečaju od 14. ožujka 2014., povijesni izvadak iz sudskog registra za isto trgovačko društvo, zahtjev za kredit istog trgovačkog društva od 16. svibnja 2008., uvid u prijedlog za ovrhu Općinskom sudu u Zadru posl. br. Ovr-99/2022 i Ovr- 98/2022 s rješenjima o ovrsi u istom postupcima, preslušao tužitelje i svjedoka ČB, uvid u otplatni plan od 11. lipnja 2024. godine, pribavljen primjenom odredbe čl. 3, st. 3. i čl. 7. Zakona o parničnom postupku, a svjedok IB - javni bilježnik nije preslušan kao nebitan svjedok, jer je po zvanju pravnik te može prilikom potvrde ugovora o kreditu objasniti strankama pravne posljedice istoga sukladno Zakonu o javnom bilježništvu, a ne i gospodarske.

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan, kao ni podredni.

5. Uvidom u Ugovor o kreditu od 28. srpnja 2008.je utvrđeno da su ga zaključili tuženikov prednik Hypo Alpe-Adria-Bank d.d i trgovačko društvo Rast građenje d.o.o.,potonji kao korisnik kredita, te tužitelji kao založni dužnici i to radi kredita od 746.000,00 eura, kao obrtna sredstava uz kamatnu stopu koja je vezana za jednomjesečni Euribor s dodatkom marže od 3%, dekurzivno, godišnje i obračunavaju se mjesečno od dana stavljanja kredita u otplatu, a uključene su u anuitetu te je vezana za jednomjesečni Euribor koji vrijedi na dan utvrđivanja kamatne stope te će se u skladu s tim usklađivati odnosno mijenjati, za prvo obračunsko razdoblje visina kamatne stope se utvrđuje na dan puštanja kredita u tečaj, a dalje se utvrđuje 12 puta godišnje, svakog posljednjeg dana u mjesecu za slijedeći mjesec i uvijek se zaokružuje na slijedeću veću četvrtinu i uvećava se za ugovorenu maržu, a korisnik kredita svojim potpisom na ugovoru izjavljuje da je suglasan i da bez prigovora prihvaća pismenu obavijest banke i visini kamatne stope te se ugovara trajanje kredita do 1. rujna 2013. godine i otplaćuje se u mjesečnim anuitetima, visina kojih se utvrđuje planom otplate koji čini sastavni dio ovog ugovor ai koji će banka dostavljati korisniku kredita prije početka otplate i tijekom otplate prije dospjelosti pojedinog anuiteta koji se podmiruju u eurima ili kunama po prodajnom tečaju te banke za euro na dan plaćanja te ja banka ovlaštena izvršiti promjenu visine i način obračuna kamatne stope sukladno odluci o kamatnim stopama ili drugog akta banke te korisnik kredita svojim potpisom na ovom ugovoru izjavljuje da je suglasan i da bez prigovora prihvaća pismenu obavijest banke o visini kamatne stope, visini anuiteta, načinu obračuna te novi otplatni plan u skladu s promijenjenom kamatnom stopom te je zasnovano založno pravo na predmetnim nekretninama od kojih je I tužitelj bio uknjižen kao vlasnik nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], [broj poduloška] i 8 k. o. [katastarska općina], II tužitelj kao vlasnik nekretnina upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška], [broj poduloška] i 10 k.o. - Starigrad, Partner banka d.d. kao vlasnik nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te trgovačko društvo Rast građenje na nekretninama upisanim u izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i 3046 k. o. [katastarska općina].

6. Uvidom u izvadak iz sudskog registra je utvrđeno da su tužitelji bili direktori trgovačkog društva Rast građenje d.o.o. te zastupaju društvo pojedinačno i samostalno, te je rješenjem broj St-16/10-139 od 27. ožujka 2012. godine Trgovačkog suda u Osijeku zaključen stečajni postupak nad tim trgovačkim društvom, koji je pak otvoren rješenjem istog suda St-16/10-66 od 20. listopada 2010. godine.

7. Nadalje, je uvidom u ugovor o ustupu tražbine od 15. svibnja 2014. godine je utvrđeno da je tuženikov prednik ustupio svoju tražbinu prema ovom ugovoru o kreditu trgovačkom društvu H-ABDUCO d.o.o., kao što je utvrđeno uvidom u prijedloge za ovrhu i rješenja o ovrsi od 23. veljače 2022. Općinskog suda u Zadru, posl. br. Ovr-99/2022 da je to trgovačko društvo podnijelo prijedlog za ovrhu protiv II tužitelja na osnovi predmetnog ugovora o kreditu kao založnog dužnika jer obveze po tom ugovoru o kreditu nisu podmirene i isti je raskinut, a proti I tužitelja je pred istim sudom isto trgovačko društvo podnijeli prijedlog za ovrhu i donešeno je rješenje o ovrsi posl. broj Ovr-98/2022 zbog istih razloga.

8. Sud ocjenjuje da nije osnovan prigovor nedostatka aktivne legitimacije i pravnog interesa, jer ovdje treba primijeniti odredbu čl. 327. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05-155/23). Budući je tuženikov prednik ustupio tražbinu iz ugovora o kreditu trećoj osobi tj. trgovačkom društvu H-ABDUCO d.o.o. koji pak vodi navedene ovršne postupke pred Općinskim sudom u Zadru protiv tužitelja na osnovi istog ugovora o kreditu kao založnik dužnika, jasno je i očito da tužitelji imaju pravni interes na ovakav tužbeni zahtjev i podredni zahtjev, jer bi njihova obveza kao založnih dužnika prestala ako se utvrdi ništetnost ugovora o kreditu u cijelosti ili bi se možebitno smanjila ako se utvrdi ništetnom odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi, jer je uvidom u otplatni plan tuženikov izdan 11. lipnja 2024. godine utvrđeno da redovna kamata početno iznosi 7,50% da bi od listopada do studenog 2008. godine rasla i do 8,25%, te u svibnju 2009. na 7,75% premda je ostatak vremena otplate bila niža od početne tj. kretala se u rasponu od 7,00-7,25% pa je u siječnju 2009. bila 6,75%, u veljači 2009. bila 5,75%, a u ožujku i travnju iste godine 4,75%. Slijedom toga kako tuženici imaju pravni interes na ovakav tužbeni zahtjev kao i podredni zahtjev, aktivno su legitimirani podnijeti ovakvu tužbu sukladno navedenoj zakonskoj odredbi te nije bilo mjesta odbacivanju tužbe.

9. Nadalje sud ocjenjuje da nije osnovan prigovor promašene pasivne legitimacije. Tuženikov prednik je ustupio tražbinu iz ovog ugovora o kreditu trećoj osobi ugovorom o ustupu tražbine, što znači da je ustupio samo svoju tražbinu po odredbi čl. 80. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, dočim tuženik kao njegov slijednik ostaje ugovorna strana tog ugovora o kreditu, a treća osoba kojoj je ustupljena tražbina samom tim ne postaje stranka ugovora o kreditu.

10. U odnosu na osnovanost oba zahtjeva ovdje treba primijeniti odredbe čl. 1021 i čl. 1022, st. 2. Zakona o obveznim odnosima. Dakle, stvar tj. kreditni iznos i ugovorene kamate jesu bitni sastojci ugovora o kreditu.

11. No, način određivanja kamatne stope jest uvjet davanja i vraćanja kredita. Tužitelji u činjeničnom dijelu tužbe, koji je sud vezan, upravo navode da način određivanja ugovorene kamatne stope jest bio takav da kreditoprimcu nisu bili jasni tuženikovi parametri i metode izračuna koje utječu na tuženika glade njegove odluke o promjeni kamatne stope. Dakle, tuženik je odobrio kredit trgovačkom društvu Rast građenje d.o.o. uz ugovorene kamate i to su bili bitni sastojci ugovora, a način određivanja kamatne stope je uvjet po kojem je tuženik dao kredit, a kreditoprimac se obvezao vratiti kredit.

12. Stoga nisu u pravu tužitelji kada tvrde da sama činjenica što je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i način na koji se određuje dovodi do ništetnosti ugovora o kreditu ili čl. 6. istog Ugovora te taj način ugovaranja nije bitan sastojak ugovora, već su to dakle svota kredita i sama kamata.

13. Budući očito obje stranke imaju na umu presudu Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. godine, koja je donesena u postupku po tužbi fizičkih osoba za zaštitu kolektivnih interesa i prava protiv osam banaka među kojima je i tuženik, premda se ona ne primjenjuje u ovom postupku jer su tužitelji založni dužnici, a kreditoprimac je bilo trgovačko društvo, treba reći da ni tom presudom nije utvrđena ništetnost cijelog ugovora o kreditu zbog same ugovorene kamate, već zato jer je bila ugovorena u promjenjivoj stopi na način suprotan načelu savjesnosti i poštenja to je zato jer je način određivanja te stope bio nerazumljiv i o njemu se nije pregovaralo te je uzrokovao znatnu neravnotežu o pravnima i obvezama ugovornih stranaka u tom sudskom postupku i to na štetu zajmoprimaca, koji su bili potrošači, što trgovačko društvo svakako nije ni po jednoj zakonskoj odredbi ni uredbi.

14. Dakle, ugovor o kreditu u ovom postupku jest imao ugovorene bitne sastojke tj. svotu kredita i kamate, koji po ocjeni ovog suda nisu ništetni zbog obrazloženih razloga, a sve i da kreditoprimac tj. Rast građenje d.o.o. nije razumio način određivanja kamatne stope koja je ugovorena, opet nije riječ o bitnom sastojku ugovora o kreditu već je taj način određivanja ugovorene kamatne stope zapravo način davanja i vraćanja kredita.

15. K tomu, primjenom odredbe čl. 3. Zakona o trgovačkim društvima (NN 111/93-136/24) su tuženik i Rast građenje d.o.o. trgovci te po odredbi čl. 14, st. 2. Zakona o obveznim odnosima ovaj ugovor o kreditu trgovački ugovor, jer je osnovna bankovna djelatnost kreditiranje po odredbi čl. 1021. Zakona o obveznim odnosima, a tom trgovačkom društvu Rastu građenje d.o.o. je trebao kredit radi dovršetka gradnje objekta sa stanovima u kojem poslu je bio investitor kao iskazuju sami tužitelji, a i namjena kredita jest obrtna sredstva.

16. Nadalje, u odnosu na drugi razlog za ništetnost tj. način pregovora i utvrđivanje načina izračuna kamatne stope, točno je da ovdje treba primijeniti odredbe čl. 269-271. Zakona o obveznim odnosima, a također je ovaj ugovor dvostran pravni posao za koji vrijede načela obveznog prava poput ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, dužnost suradnje, jedna vrijednosti činidaba, savjesnosti i poštenja, te zabrane zloporabe prava.

17. Po ocjeni ovog suda je navedena ugovorna odredba koja se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu u ovom predmetu moguća, dopuštena i dorečena, a u svakom slučaju odrediva. Naime, moguća je budući jer ju je Rast građenje ispunjavalo neprijeporno određeno vrijeme plaćajući ugovorene kamate sve dok nije otvoren stečajni postupak nad njim, dopuštena je jer nije isključena Ustavom Republike Hrvatske niti bilo kojim prisilnim propisom, a sam po sebi niti u ovom kontekstu trgovačkog ugovora nije nemoralna zbog bilo kojeg razloga. K tomu sud ocjenjuje da je ova odredba određena na način naveden u čl. 3. Ugovora o kreditu budući je vezana za jednomjesečni Euribor, koji podatak je opće poznat, javan i dostupan, posebice u ovo informatičko doba te je u svakom slučaju odrediv za trgovačko društvo - kreditoprimca koji ne može tvrditi za sebe da je pravno i gospodarski neuka stranka na tržištu, već po odredbi čl. 10, st. 1. Zakona o obveznim odnosima mora postupati s pomnjom dobrog gospodarstvenika, što znači da se je sam bio dužan raspitati i utvrditi kolika je njegova kreditna obveza i to na tržištu i mimo tuženika, a ne samo u pregovorima o kreditu s njim, jer su obje ugovorne strane trgovačka društva i kreditoprimac ovdje nije u nepovoljnijem položaju u odnosu na banku budući ima i mora imati sredstva i načine da utvrdi kolika je kamatna stopa i kako se obračunava posebice kad su podaci javni poput Euribora ili pak može i mora to učiniti putem stručne fizičke ili pravne osobe koja raspolaže stručnim znanjem za takvo što.

18. Tako je i kreditoprimac u ovom slučaju bio dužan primijeniti načela ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, dužnost suradnje te savjesnosti i poštenja na način da sam utvrdi svoju kreditnu obvezu ili to učini putem trećih koji su stručni za to, a ne samo tijekom pregovora s bankom. Povrh toga iz iskaza tužitelja koji su bili kreditoprimčevi direktori u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, proizlazi da nisu ništa učinili u tim pregovorima da postupe tako tj. da primijene ova načela obveznog prava i utvrde svoju obvezu, jer I tužitelj iskazuje da mu je "banka govorila o načinu određivanja kamatne stope, a koliko je on shvatio…", dočim II tužitelj iskazuje da nije ni pitao za objašnjenje tog načina i potpisao bi ugovor pa da je pisalo bilo što, a to svakako nije pomnja dobrog gospodarstvenika.

19. S tim u svezi, primjenom odredbe čl. 296, st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima, uzevši u obzir da je riječ o trgovačkom ugovoru kao i da je Rast građenje d.o.o. mogao i bio dužan po načelu pomnje dobrog gospodarstvenika utvrditi svoju kreditnu obvezu i glede ugovorene kamate i njene visine i u slučaju kao što je ovaj tj. da banka ponudi unaprijed sastavljen ugovor s općim uvjetima tako da sam kreditoprimac ili putem treće stručne osobe utvrdi način određivanja kamatne stope i njene moguće promjene tijekom otplate kredita te uzevši u obzir da je riječ o kreditu koji mu je trebao radi dovršetka investicije te da je riječ o uobičajenom ugovoru o kreditnom poslovanju pravnih osoba tj. davanju kredita za obrtna sredstva i to s valutnom klauzulom u eurima te da tužitelji kao direktori kreditoprimčevi nisu dokazali niti da su pokušali bilo što učiniti kod pregovora o ovom ugovoru o kreditu, već su se ponašali zapravo suprotno načelu pomnje dobrog gospodarstvenika, sud ocjenjuje da kreditoprimac nije bio doveden u neravnopravan položaj glede ove obveze i to na svoju štetu nasuprot tuženiku niti je pak tuženik postupao sukladno načelu savjesnosti i poštenja i zabrane zloporabe prava te ravnopravnosti sudionika jedino zato jer je ponudio promjenjivu kamatnu stopu vezanu za Euribor kao referentnu, koju je nekoliko godina nakon sklapanja ovog ugovora i sam zakonodavac uvrstio u odredbu čl. 11a Zakona o potrošačkom kreditiranju (Zakona o izmjeni i dopunama tog Zakona, NN 143/13) što dakle trebaju znati i pravno-gospodarski neuki potrošači, a nekmoli trgovačko društvo koje ima i mora imati sredstva i načine za utvrđivanje svoje kreditne obveze, što nikako nije učinilo u ovom slučaju, kako je prethodno obrazloženo.

20. K tomu je čl. 6. Ugovora o kreditu bio lako uočljiv, jednako napisan kao i ostale ugovorne odredbe i u svezi s čl. 3. tog Ugovora koji je bio jednako takav, a I tuženik je samo letimice pročitao ugovor prije potpisa i znao je za postojanje promjenjive kamatne stope te nije ni pitao bilo što o možebitnim nejasnoćama dočim II tužitelj iskazuje da je pročitao ugovor o kreditu prije potpisa i nije pitao za razjašnjenje o načinu određivanja kamatne stope, a s obzirom da je kreditoprimac trgovačko društvo opet je sve možebitne nejasnoće ili nerazumljivost ove ugovorne odredbe mogao razjasniti sebi i razumjeti sam ili uz pomoć trećih stručnih osoba, sve i da tuženik to nije učinio te nikako kreditoprimac nije bio u neravnopravnom položaju prema banci jer se sve ove okolnosti ocjenjuju u odnosu na trgovačko društvo kao kreditoprimca, a ne u odnosu na tužitelje koji su založni dužnici i koji su u trenutku sklapanja ugovora bilo kreditoprimčevi direktori koji zastupaju kreditoprimca te očito nisu uložili nikakvu pomnju u pregovore, već bi potpisali bilo što samo da trgovačko društvo dobije kredit. To što je investicija ovog trgovačkog društva bila u tom času pri kraju ne znači samo po sebi da je ono bilo primorano na bilo koji način sklopiti posao jer na tržištu postoje druge banke, a tužitelji ne dokazuju da su ga morali sklopiti upravo i jedino s tuženikom i da bi on stoga iskoristio svoj položaj na tržištu da sklopi upravo ovakav ugovor kao što nisu dokazali i da bi druge banke ponudile drugačije tj. povoljnije uvjete.

21. Slijedom toga sud ocjenjuje da tužitelji nisu dokazali da bi zbog bilo kojeg zakonskog razloga cijeli ugovor o kreditu bio ništetan kao ni čl. 6. tog ugovora te su odbijeni tužbeni zahtjev i podredni zahtjev.

22. Svjedok ČB ne zna ništa o bitnim činjenicama te njen iskaz nije posebice ocjenjivan, samo je tuženiku jasno zašto je predložio takvog svjedoka.

23. Na osnovi odredbe čl. 154, st. 1. Zakona o parničnom postupku, to je primjenom tbr. 7, 8 i 9 OT sud tuženiku priznao trošak odvjetničkog zastupanja i to za odgovor na tužbu, podneske od 12.6.2023. i 19.6.2023. te 25.6.2024. te sva ročišta 13.11.2023., 18.3.2024., 6.6.2024., 16.12.2024., 12.02.2026., svaki po 200,00 eura što je ukupno 1.800,00 eur, uvećano za PDV od 450,00 eur, što je 2.250,00 eur, kao i trošak pristupa svjedoka od 28,00 eura, što je ukupno 2.278,00 eur, a zatezne kamate teku po odredbi lk. 151, st. 3. Zakona o parničnom postupku po stopi propisanoj odredbom čl. 29, st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima

U Zagrebu, dana 30. ožujka 2026. godine

Sudac

Nikola Raguz

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može uložiti žalbu Županijskom sudu u roku 15 dana od uručenja prijepisa. Žalba se podnosi putem ovoga suda.

DNA:

- opunomoćeniku I i II tužitelja

- opunomoćeniku tuženika