REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-7333/2025-11
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu Ivani Marangunić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ŠĆ (OIB: [osobni identifikacijski broj]), [adresa], zastupa ga Igor Metelko, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., Zagreb (OIB:92963223473), Trg bana Josipa Jelačića 10, koju zastupaju odvjetnici u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & Partneri d.o.o., Zagreb, radi isplate, nakon provedene javne glavne rasprave zaključene 16. ožujka 2026. u prisutnosti punomoćnika parničnih stranaka i tužitelja osobno, 30. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju 582,40 eura sa zateznom kamatom na 229,65 eura od 15. studenoga 2025. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamate proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi za dan 1. srpnja te godine, sve u 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku da u 15 dana plati tužitelju parnični trošak od 553,08 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 31. ožujka 2026. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamate proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi za dan 1. srpnja te godine.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je s tuženikom 20.8.2008. sklopio ugovor o kreditu, da mu je tuženik 31.8.2008. naplatio naknadu za obradu kredita od 1.730,37 kn (sada 229,65 eura), da je pravomoćnom presudom ovog suda P- 2429/2025 od 13.8.2025. utvrđeno da je odredba ugovora o kreditu kojom je ugovoreno da se korisnik kredita obvezuje platiti sve naknade i troškove u skladu s Odlukom o Tarifi naknada za usluge Kreditora ništetna i ne proizvodi pravne učinke. Zato ovom tužbom traži isplatu iznosa koji je tuženik stekao na temelju ništetne ugovorne odredbe i predlaže donošenje presude kao u izreci.
2. Tuženik je osporio naznačenu vrijednost predmeta spora, koja osim glavnice sadrži i uglavničenu zateznu kamatu, osnovanost zahtjeva, status potrošača, a istakao je i prigovor zastare. Tvrdi da je odredba o naknadi za obradu kredita jasna, razumljiva i lako uočljiva, da je tužitelj bio upoznat s obvezom plaćanja te naknade i njezinim točnim iznosom, da je riječ o odredbi koja ne urokuje takvu neravnotežu u pravima i obvezama među strankama kojam bi se imala smatrati znatnom u smislu odredbe čl. 53. Zakona o zaštiti potrošača. Ne osporava visinu i datum plaćene naknade niti matematički obračun kamata, već pravo na procesnu kamatu na uglavničenu zateznu kamatu, koju tužitelj u ovom postupku i ne treži. Predlaže zahtjev odbiti.
3. Sud je tijekom postupka pročitao presudu ovog suda P-2429/2025 od 13.8.2025., Ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila od 20.8.2008., promet po kreditu i ostalu dokumentaciju u spisu i saslušao tužitelja. Svi su dokazi ocijenjeni po čl. 8. ZPP-a i utvrđeno da je tužiteljev zahtjev osnovan.
4. Predmet ovoga postupka zahtjev je tužitelja za isplatu zbog ništetnosti odredbe kojom je ugovorena njegova obveza da tuženiku plati naknadu za obradu kreditnog zahtjeva, koja je naplaćena u iznosu od 229,65 eura, što među strankama nije sporno.
5. Iz presude ovog suda P-2429/2025 sud je utvrdio da je odredba na temelju koje je tuženik, nesporno, 30.8.2008. tužitelju naplatio naknadu za obradu kredita utvrđena ništetnom. Zbog toga sud nije utvrđivao osnovanost tuženikovih prigovora da je naknada za obradu kreditnog zahtjeva valjano ugovorena, da je riječ o jasnoj, lako razumljivoj i lako uočljivoj odredbi, koja nije prouzročila nikakvu neravnotežu između stranaka, odnosno prigovora kojima tuženik osporava da je riječ o ništetnoj odredbi.
6. Odredbom čl. 323. Zakona o obveznim odnosima u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana mora vratiti drugoj sve što je primila na temelju takvog ugovora. Tuženik je na temelju ugovorne odredbe (koja je pravomoćnom presudom ovoga suda P-2429/2025 utvrđena ništetnom) ostvario korist naplaćivanjem naknade za obradu i odobravanje kredita, i to u nespornom, utuženom iznosu pa je dužan taj iznos vratiti tužitelju, sa zateznom kamatom po čl. 1115 i čl. 29. ZOO.
7. Prigovor zastare u odnosu na isplatu naknade za obradu kredita neosnovan je: prema pravnom shvaćanju sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 30. siječnja 2020. (Su-IV-47/2020-2), zastarni rok kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Kako je odluka o ništetnosti ove odredbe donesena 13.8.2025. i postala pravomoćna 29.8.2025., petogodišnji zastarni rok nije protekao pa je ovaj prigovor odbijen.
8. S obzirom na to da tužitelj nije niti zahtijevao procesnu kamatu na uglavničenu zakonsku zateznu kamatu, već samo na (još uvijek) neplaćenu glavnicu, i to od podnošenja tužbe do isplate, tuženikov prigovor koji se odnosi na osnovanost zahtjeva za isplatu procesne kamate bespredmetan je.
9. Odluka o zateznim kamatama temelji se na odredbi čl. 1114. ZOO-a i čl. 29. st. 2. ZOO-a, od dana kada je tužitelj izvršio isplatu iznosa na temelju ništetne ugovorne odredbe, koju je ugovorio protivno načelu savjesnosti i poštenja.
10. Odluka o troškovima postupka donesena je po čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a. Tužitelju su dosuđeni troškovi zastupanja po vrijednosti predmeta spora naznačenog u tužbi, koji predstavlja zbroj utužene glavnice i uglavničene kamate. Tuženikov prigovor na vrijednost predmeta spora odbijen je: po čl. 35. st. 1. ZPP propisano je da se, kad je za utvrđivanje stvarnenadležnosti, sastava suda i u drugim slučajevima predviđenim tim Zakonom mjerodavna vrijednost predmeta spora (što nije ovdje slučaj), kao vrijednost predmeta spora uzima se samo vrijednost glavnog zahtjeva. U st. 2. istoga članka propisano je da se kamate, parnični troškovi, ugovorna kazna i ostala sporedna traženja ne uzimaju u obzir ako ne čine glavni zahtjev. Kako je u ovoj parnici i kamata obračunata u apsolutnom iznosu dio glavnog zahtjeva, proizlazi da je vrijednost predmeta spora ona naznačena u tužbi, odnosno 582,00 eura (tako i VSRH Rev-693/2024 od 19.3.2025.).
11. Tužitelju je trošak dosuđen po Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, i to za sastav tužbe i podnesaka od 12.1.2026. i 9.2.2026. od po 100,00 eura (tbr 7/1, 8/1), za zastupanje na ročištu 16.3.2026. iznos od 100,00 eura (tbr 9/1), ukupno 400,00 eura, što uvećano za PDV 25 % od 100,00 eura, sudsku pristojbu na tužbu i presudu od po 26,54 eura iznosi 553,08 eura.
12. Zatezna kamata je dosuđena po čl. 29. st. 2. ZOO, a kamata na parnični trošak po čl. 151. st. 3. ZPP-a od dana donošenja presude do isplate.
Zagreb, 30. ožujka 2026.
Sudac:
Ivana Marangunić
Pouka o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se predaje ovom sudu, u četiri istovjetna primjerka, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa presude.
DNA:
- punomoćniku tužitelja
- punomoćniku tuženika
