Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

Osijek

Poslovni broj: Pr-539/2020-62

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku po sutkinji Ljiljani Jakša, u pravnoj stvari tužiteljice PI, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Vedranu Pajiću, odvjetniku u Osijeku, protiv tužene Općine Čeminac, OIB: 94724152559, Čeminac, Ulica Matije Gupca 1, zastupane po odvjetnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu Glavaš & Šutalo u Vinkovcima, Duga ulica 10, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene 17. ožujka 2026. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice i punomoćnika tužene FI, odvjetnika u [adresa], po objavi 30. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženoj Općini Čeminac, OIB: 94724152559, Čeminac, Ulica Matije Gupca 1, isplatiti tužiteljici PI, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], na ime razlike bruto plaće iznos od 15.482,58 eura (slovima: petnaest tisuća četiristo osamdeset dva eura pedeset osam centi), i to na:

- iznos od 596,46 EUR sa zateznim kamatama od 15.11.2015.

- iznos od 362,76 EUR sa zateznim kamatama od 15.12.2015.

- iznos od 361,81 EUR sa zateznim kamatama od 15.01.2016.

- iznos od 624,86 EUR sa zateznim kamatama od 15.02.2016.

- iznos od 624,86 EUR sa zateznim kamatama od 15.03.2016.

- iznos od 624,86 EUR sa zateznim kamatama od 15.04.2016.

- iznos od 624,86 EUR sa zateznim kamatama od 15.05.2016.

- iznos od 624,86 EUR sa zateznim kamatama od 15.06.2016.

- iznos od 346,28 EUR sa zateznim kamatama od 15.07.2016.

- iznos od 656,31 EUR sa zateznim kamatama od 15.08.2016.

- iznos od 656,31 EUR sa zateznim kamatama od 15.09.2016.

- iznos od 656,31 EUR sa zateznim kamatama od 15.10.2016.

- iznos od 101,93 EUR sa zateznim kamatama od 15.11.2016.

- iznos od 96,98 EUR sa zateznim kamatama od 15.12.2016.

- iznos od 94,02 EUR sa zateznim kamatama od 15.01.2017.

- iznos od 114,14 EUR sa zateznim kamatama od 15.02.2017.

- iznos od 142,68 EUR sa zateznim kamatama od 15.03.2017.

- iznos od 142,68 EUR sa zateznim kamatama od 15.04.2017.

- iznos od 214,02 EUR sa zateznim kamatama od 15.05.2017.

- iznos od 214,02 EUR sa zateznim kamatama od 15.06.2017.

- iznos od 214,02 EUR sa zateznim kamatama od 15.07.2017.

- iznos od 217,67 EUR sa zateznim kamatama od 15.08.2017.

- iznos od 217,67 EUR sa zateznim kamatama od 15.09.2017.

- iznos od 217,67 EUR sa zateznim kamatama od 15.10.2017.

- iznos od 217,67 EUR sa zateznim kamatama od 15.11.2017.

- iznos od 280,74 EUR sa zateznim kamatama od 15.12.2017.

- iznos od 280,74 EUR sa zateznim kamatama od 15.01.2018.

- iznos od 280,74 EUR sa zateznim kamatama od 15.02.2018.

- iznos od 280,74 EUR sa zateznim kamatama od 15.03.2018.

- iznos od 269,16 EUR sa zateznim kamatama od 15.04.2018.

- iznos od 269,16 EUR sa zateznim kamatama od 15.05.2018.

- iznos od 363,77 EUR sa zateznim kamatama od 15.06.2018.

- iznos od 426,84 EUR sa zateznim kamatama od 15.07.2018.

- iznos od 495,31 EUR sa zateznim kamatama od 15.08.2018.

- iznos od 495,31 EUR sa zateznim kamatama od 15.09.2018.

- iznos od 269,68 EUR sa zateznim kamatama od 15.10.2018.

- iznos od 269,68 EUR sa zateznim kamatama od 15.11.2018.

- iznos od 269,68 EUR sa zateznim kamatama od 15.12.2018.

- iznos od 269,68 EUR sa zateznim kamatama od 15.01.2019.

- iznos od 163,12 EUR sa zateznim kamatama od 15.02.2019.

- iznos od 163,12 EUR sa zateznim kamatama od 15.03.2019.

- iznos od 163,12 EUR sa zateznim kamatama od 15.04.2019.

- iznos od 163,12 EUR sa zateznim kamatama od 15.05.2019.

- iznos od 134,32 EUR sa zateznim kamatama od 15.06.2019.

- iznos od 134,32 EUR sa zateznim kamatama od 15.07.2019.

- iznos od 139,09 EUR sa zateznim kamatama od 15.08.2019.

- iznos od 139,09 EUR sa zateznim kamatama od 15.09.2019.

- iznos od 139,09 EUR sa zateznim kamatama od 15.10.2019.

- iznos od 139,09 EUR sa zateznim kamatama od 15.11.2019.

- iznos od 139,09 EUR sa zateznim kamatama od 15.12.2019.

- iznos od 139,09 EUR sa zateznim kamatama od 15.01.2020.

- iznos od 32,92 EUR sa zateznim kamatama od 15.02.2020.

- iznos od 32,92 EUR sa zateznim kamatama od 15.03.2020.

- iznos od 32,92 EUR sa zateznim kamatama od 15.04.2020.

- iznos od 32,92 EUR sa zateznim kamatama od 15.05.2020.

- iznos od 32,92 EUR sa zateznim kamatama od 15.06.2020.

- iznos od 37,69 EUR sa zateznim kamatama od 15.08.2020.

- iznos od 37,69 EUR sa zateznim kamatama od 15.09.2020.,

koje zatezne kamate teku, i to: do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi zatezne kamate koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice PI, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenoj bruto razlici plaće u točki I. izreke presude.

III. Nalaže se tuženoj Općini Čeminac, OIB: 94724152559, Čeminac, Ulica Matije Gupca 1, isplatiti tužiteljici PI, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], na ime manje primljenih neoporezivih naknada iznos od 265,44 eura (slovima: dvjesto šezdeset pet eura četrdeset četiri centa), na:

- iznos od 79,63 EUR sa zateznim kamatama od 05.12.2018.

- iznos od 66,36 EUR sa zateznim kamatama od 15.04.2019.

- iznos od 79,63 EUR sa zateznim kamatama od 03.12.2019.

- iznos od 39,82 EUR sa zateznim kamatama od 17.07.2020.

koje zatezne kamate teku, i to: do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi zatezne kamate koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

IV. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

„Nalaže se tuženoj Općini Čeminac, OIB: 94724152559, Čeminac, Ulica Matije Gupca 1, isplatiti tužiteljici PI, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], na ime manje primljenih neoporezivih naknada iznos od 3.236,54 eura i to na:

- iznos od 104,32 EUR sa zateznim kamatama od 15.11.2015.

- iznos od 66,36 EUR sa zateznim kamatama od 01.12.2015.

- iznos od 104,32 EUR sa zateznim kamatama od 15.12.2015.

- iznos od 104,32 EUR sa zateznim kamatama od 15.01.2016.

- iznos od 104,32 EUR sa zateznim kamatama od 15.02.2016.

- iznos od 104,32 EUR sa zateznim kamatama od 15.03.2016.

- iznos od 104,32 EUR sa zateznim kamatama od 15.04.2016.

- iznos od 104,32 EUR sa zateznim kamatama od 15.05.2016.

- iznos od 104,32 EUR sa zateznim kamatama od 15.06.2016.

- iznos od 165,90 EUR sa zateznim kamatama od 29.06.2016

- iznos od 104,32 EUR sa zateznim kamatama od 15.07.2016.

- iznos od 104,32 EUR sa zateznim kamatama od 15.08.2016.

- iznos od 104,32 EUR sa zateznim kamatama od 15.09.2016.

- iznos od 104,32 EUR sa zateznim kamatama od 15.10.2016.

- iznos od 66,36 EUR sa zateznim kamatama od 22.12.2016.

- iznos od 93,44 EUR sa zateznim kamatama od 15.01.2017.

- iznos od 66,36 EUR sa zateznim kamatama od 15.02.2017.

- iznos od 66,36 EUR sa zateznim kamatama od 15.03.2017.

- iznos od 66,36 EUR sa zateznim kamatama od 15.04.2017.

- iznos od 66,36 EUR sa zateznim kamatama od 15.05.2017.

- iznos od 66,36 EUR sa zateznim kamatama od 15.06.2017.

- iznos od 66,36 EUR sa zateznim kamatama od 15.07.2017.

- iznos od 66,36 EUR sa zateznim kamatama od 15.08.2017.

- iznos od 66,36 EUR sa zateznim kamatama od 15.09.2017.

- iznos od 66,36 EUR sa zateznim kamatama od 15.10.2017.

- iznos od 66,36 EUR sa zateznim kamatama od 15.11.2017.

- iznos od 66,36 EUR sa zateznim kamatama od 15.12.2017.

- iznos od 66,36 EUR sa zateznim kamatama od 15.01.2018.

- iznos od 66,36 EUR sa zateznim kamatama od 15.02.2018.

- iznos od 66,36 EUR sa zateznim kamatama od 15.03.2018.

- iznos od 66,36 EUR sa zateznim kamatama od 15.04.2018.

- iznos od 66,36 EUR sa zateznim kamatama od 15.05.2018.

- iznos od 66,36 EUR sa zateznim kamatama od 15.06.2018.

- iznos od 66,36 EUR sa zateznim kamatama od 15.07.2018.

- iznos od 66,36 EUR sa zateznim kamatama od 15.08.2018.

- iznos od 66,36 EUR sa zateznim kamatama od 15.09.2018.

- iznos od 66,36 EUR sa zateznim kamatama od 15.10.2018.

- iznos od 66,36 EUR sa zateznim kamatama od 15.11.2018.

- iznos od 66,36 EUR sa zateznim kamatama od 15.12.2018.

- iznos od 66,36 EUR sa zateznim kamatama od 15.01.2019. koje zatezne kamate teku od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se uračunava za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanoj za 3 postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, za koje se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s tim da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja europske središnje banke do isplate, sve u roku 15 dana.“

V. Nalaže se tuženoj Općini Čeminac, OIB: 94724152559, Čeminac, Ulica Matije Gupca 1, naknaditi tužiteljici PI, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], prouzročeni trošak u iznosu 4.337,95 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30. ožujka 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

VI. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troška parničnog postupka iznad dosuđenog u točki V. izreke presude.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi od 1. rujna 2020. navodi da je kod tužene bila zaposlena kao računovodstveni referent do 21. rujna 2015. te da je tužena s više uzastopnih rješenja odlučivala o njezinim pravima pa je tako donijela odluku o stavljanju na raspolaganje, te u konačnici utvrdila prestanak službe 22. rujna 2015. Navedena rješenja tužiteljica je pred Upravnim sudom u Osijeku i Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske poništila. Presudom Usl-1333/2018 poništeno je Rješenje tužene Klasa: UP/II 112-02/10-01/3, Ur.broj: 2100/05-02-16-21 od 2. svibnja 2016. kojim je utvrđen prestanak službe tužiteljice s 22. rujna 2015. Obzirom je navedeno rješenje poništeno, a tužiteljica nije zaprimila novo rješenje, ista ima materijalna prava kao da je u službi. Tijekom trajanja radnog odnosa i uz uredno izvršenje radnih odnosno ugovornih obveza, tužiteljici nisu isplaćena materijalna prava na koja ima pravo: A) Prijevoz. Tužiteljici nije u cijelosti isplaćen prijevoz za razdoblje rujan 2015. do kolovoz 2020. iako prema aktima tužene ima pravo na navedene

B) Razlika plaće za period od rujna 2015. godine pa nadalje do podnošenja tužbe kolovoz 2020. godine – do punog iznosa plaće temeljem Rješenja tužiteljice i Akata tužene

C) Regres – za 2015. do 2020. godine, razlika

D) Dar za djecu – za 2015. do 2020. godine, razlika

E) Uskrsnica – za 2015. do 2020. godine, razlika

F) Božićnica – za 2015. do 2020. godine, razlika

G) Neiskorišteni dani godišnjeg odmora za 2014. i 2015. godinu

H) Naknada za topli obrok – od srpnja 2019. godine

Tužiteljica prema tuženoj ima pravo na novčana potraživanja iz radnog odnosa po više osnova, koja tužena kao poslodavac tužiteljice, istoj nije obračunala i isplatila u cijelosti. Tužiteljica ne raspolaže dokumentacijom temeljem koje bi mogla postaviti svoj određeni tužbeni zahtjev za isplatu potraživanja, a riječ je o dokumentaciji i podacima koji se mogu smatrati zajedničkim za obje stranke, pa na osnovi odredbe članka 186.b ZPP-a ističe stupnjevitu tužbu, te predlaže sudu da donese rješenje: "Nalaže se tuženoj da preda tužiteljici sva radnopravna i statusnopravna Rješenja iz dosjea iste, za razdoblje od ožujka 2015. do kolovoza 2020. godine, evidenciju radnog vremena tužiteljice, pomoćnu evidenciju o radnom vremenu tužiteljice, obračunske liste plaće tužiteljice za utuženo razdoblje, Rješenja o godišnjem odmoru za 2014. i 2015. godinu, Rješenja i odluke tužene o pravu na trošak prijevoza, regres, Uskrsnicu, Božićnicu, dar za dijete, naknadu za topli obrok – sve za razdoblje od 2015. do 2020. godine te ostalu materijalnu dokumentaciju koju u posjedu ima tužena.“ Nakon što tužena udovolji navedenom rješenju suda, te izvođenja drugih predloženih dokaza u povodu dugovanja tužene prema tužiteljici, tužiteljica predlaže sudu da donese presudu:

"Nalaže se tuženoj da tužiteljici isplati iznos na ime dugovanja po osnovi u ovoj tužbi navedenih materijalnih prava sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa pa do isplate, kao i da naknadi tužiteljici prouzročeni parnični trošak, sve u roku 8 dana."

1.1. U podnesku od 10. lipnja 2021. tužiteljica navodi da u situaciji kada su poništena rješenja kojima je stavljena na raspolaganje, poništeni su i pravni učinci koje su ta rješenja proizvela, te nije bilo osnova da joj se utvrdi prestanak službe po sili zakona. Navodi tužene da je tužiteljici prestao radni odnos kod tužene 16. rujna 2016. su neosnovani, obzirom tužiteljica nije zaprimila novo rješenje, te ista ima pravo na materijalna prava kao da je u službi. Navodi tužene da nema mjesta primjeni odredbi Zakona o parničnom postupku vezano za stupnjevitu tužbu su potpuno neutemeljeni, obzirom je ovdje riječ o kondemnatornom zahtjevu za isplatom čiju je visinu nemoguće utvrditi bez obvezivanja tužene na dostavu dokumentacije kojom raspolaže i koju mora čuvati po zakonu (trajno), a ista dokumentacija nije u posjedu tužiteljice, te je nužna da bi se utvrdila visina predmetnog potraživanja. Osporava prigovore zastare tužene, obzirom su potraživanja unutar razdoblja od 5 godina koje je prethodilo pokretanju postupka od strane tužiteljice. Irelevantno je da li je tužiteljica kasnije bila zaposlena kod drugog poslodavca, obzirom joj po zakonu nije ni prestao radni odnos te ima pravo potraživati sva materijalna prava i novčana potraživanja po navedenoj osnovi kao da je bila cijelo utuženo razdoblje u službi poslodavca, umanjeno za plaću kod novog poslodavca. Iz tog je razloga tužena bila obvezna voditi evidencije o radnopravnom statusu tužiteljice, jer služba nije prestala.

1.2. Na ročištu 5. travnja 2023. tužiteljica po punomoćniku je predala u spis podnesak kojim je specificirala tužbeni zahtjev na način da potražuje samo razliku bruto plaće za razdoblje od listopada 2015. do kolovoza 2020. u ukupnom iznosu od 25.751,93 eura, time da je u razdoblju od listopada 2016. do kolovoza 2020. obračunata razlika plaće između iznosa koji bi ostvarivala da je ostala raditi kod tužene i iznosa plaće koju je ostvarila radeći kod drugih poslodavaca u tom razdoblju. Iznijela je da ne potražuje ostala materijalna prava, regres, dar za djecu, božićnicu, uskrsnicu, naknadu za neiskorišteni godišnji odmor, naknadu za topli obrok, prijevoz. Ujedno je pojasnila da je obračun plaće izvršen uzimajući u obzir osnovicu za plaću pomnoženu sa koeficijentom 2,5 s obzirom da je radno mjesto na kojem je radila ukinuto odlukom tužene, a slijedeće radno mjesto koje se može uzeti kao usporedba je iznosio 2,93, pa je stoga izračunala srednju vrijednost u iznosu od 2,5.

1.3. Na ročištu 17. svibnja 2023. tužiteljica je iskazala da sukladno odredbi članka 93. Zakona o parničnom postupku opoziva izjavu svog punomoćnika koju je dao na ročištu 5. travnja 2023. i u podnesku od 5. travnja 2023. gdje navodi da potražuje samo razlike bruto plaće, a da ne potražuje ostala materijalna prava iz tužbe te je tužbeni zahtjev tada postavljen na iznos od 25.751,93 eura s osnova razlike plaće. Kako između stranaka nije postignut dogovor oko koeficijenta u utuženom razdoblju ostaje kod zahtjeva iz tužbe. Ne spori da je bila prisutna na prošlom ročištu, ali navodi da je tužbeni zahtjev postavljen u podnesku od 5. travnja 2023. te dana izjava njenog punomoćnika na raspravi od istog datuma, jer je između stranaka bio u tijeku postupak mirnog rješenja spora. Kako navedeno nije postignuto te je tužena osporila navod i činjenicu koeficijenta tužiteljice, tako je tužiteljica dala izjavu kojom i dalje ostaje kod početno postavljenog tužbenog zahtjeva odnosno kod zahtjeva za regres, dar za djecu, božićnicu, uskrsnicu, naknadu za neiskorišteni godišnji odmor, naknadu za topli obrok, prijevoz. Tužiteljica navodi kako bi, a obzirom je njezino radno mjesto – računovodstveni referent, u jednom periodu utuženog razdoblja ukinuto, njoj najbliže radno mjesto prema stručnoj spremi i opisu poslova bilo upravni referent, a s time i koeficijent za isplatu plaće koji pripada upravnom referentu.

1.4. Na ročištu 11. prosinca 2025. tužiteljica je navela da nema primjedbi na izračun vještaka osim u dijelu primjene koeficijenta, da je formalno pravno i dalje u radnom odnosu kod tužene, naime nakon poništenja rješenja o prestanku službe i rješenja o stavljanju na raspolaganje, tužiteljica je očekivala da će ju tužena pozvati i rasporediti na odgovarajuće radno mjesto. Tužena do dan danas to nije učinila. Tužiteljica nije pozvala tuženu da ju rasporedi na odgovarajuće radno mjesto već je smatrala da je to bio zadatak tužene, odnosno da ju je ona trebala pozvati i rasporediti na odgovarajuće radno mjesto. U međuvremenu, tužiteljica je pokrenula novi postupak radi naknade materijalnih prava i razlike bruto plaće za razdoblje koje se nastavlja na ovdje utuženo razdoblje. Obzirom u trenutku poništenja rješenja o prestanku službe i rješenja o stavljanju na raspolaganju nije postojalo radno mjesto računovodstvenog referenta na kojemu je tužiteljica radila prethodno donošenja tih rješenja, smatra da je trebala biti pozvana na radno mjesto voditelja odsjeka za opće administrativne poslove ili referenta – komunalnog redara.

1.5. U podnesku od 19. veljače 2026. tužiteljica je postavila tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Nalaže se tuženoj Općini Čeminac, [adresa], OIB: 9472415255, da tužiteljici PI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime razlike bruto plaće isplati iznos od

15.482,58 eura i to na:

- iznos od 596,46 EUR sa zateznim kamatama od 15.11.2015.

- iznos od 362,76 EUR sa zateznim kamatama od 15.12.2015.

- iznos od 361,81 EUR sa zateznim kamatama od 15.01.2016.

- iznos od 624,86 EUR sa zateznim kamatama od 15.02.2016.

- iznos od 624,86 EUR sa zateznim kamatama od 15.03.2016.

- iznos od 624,86 EUR sa zateznim kamatama od 15.04.2016.

- iznos od 624,86 EUR sa zateznim kamatama od 15.05.2016.

- iznos od 624,86 EUR sa zateznim kamatama od 15.06.2016.

- iznos od 346,28 EUR sa zateznim kamatama od 15.07.2016.

- iznos od 656,31 EUR sa zateznim kamatama od 15.08.2016.

- iznos od 656,31 EUR sa zateznim kamatama od 15.09.2016.

- iznos od 656,31 EUR sa zateznim kamatama od 15.10.2016.

- iznos od 101,93 EUR sa zateznim kamatama od 15.11.2016.

- iznos od 96,98 EUR sa zateznim kamatama od 15.12.2016.

- iznos od 94,02 EUR sa zateznim kamatama od 15.01.2017.

- iznos od 114,14 EUR sa zateznim kamatama od 15.02.2017.

- iznos od 142,68 EUR sa zateznim kamatama od 15.03.2017.

- iznos od 142,68 EUR sa zateznim kamatama od 15.04.2017.

- iznos od 214,02 EUR sa zateznim kamatama od 15.05.2017.

- iznos od 214,02 EUR sa zateznim kamatama od 15.06.2017.

- iznos od 214,02 EUR sa zateznim kamatama od 15.07.2017.

- iznos od 217,67 EUR sa zateznim kamatama od 15.08.2017.

- iznos od 217,67 EUR sa zateznim kamatama od 15.09.2017.

- iznos od 217,67 EUR sa zateznim kamatama od 15.10.2017.

- iznos od 217,67 EUR sa zateznim kamatama od 15.11.2017.

- iznos od 280,74 EUR sa zateznim kamatama od 15.12.2017.

- iznos od 280,74 EUR sa zateznim kamatama od 15.01.2018.

- iznos od 280,74 EUR sa zateznim kamatama od 15.02.2018.

- iznos od 280,74 EUR sa zateznim kamatama od 15.03.2018.

- iznos od 269,16 EUR sa zateznim kamatama od 15.04.2018.

- iznos od 269,16 EUR sa zateznim kamatama od 15.05.2018.

- iznos od 363,77 EUR sa zateznim kamatama od 15.06.2018.

- iznos od 426,84 EUR sa zateznim kamatama od 15.07.2018.

- iznos od 495,31 EUR sa zateznim kamatama od 15.08.2018.

- iznos od 495,31 EUR sa zateznim kamatama od 15.09.2018.

- iznos od 269,68 EUR sa zateznim kamatama od 15.10.2018.

- iznos od 269,68 EUR sa zateznim kamatama od 15.11.2018.

- iznos od 269,68 EUR sa zateznim kamatama od 15.12.2018.

- iznos od 269,68 EUR sa zateznim kamatama od 15.01.2019.

- iznos od 163,12 EUR sa zateznim kamatama od 15.02.2019.

- iznos od 163,12 EUR sa zateznim kamatama od 15.03.2019.

- iznos od 163,12 EUR sa zateznim kamatama od 15.04.2019.

- iznos od 163,12 EUR sa zateznim kamatama od 15.05.2019.

- iznos od 134,32 EUR sa zateznim kamatama od 15.06.2019.

- iznos od 134,32 EUR sa zateznim kamatama od 15.07.2019.

- iznos od 139,09 EUR sa zateznim kamatama od 15.08.2019.

- iznos od 139,09 EUR sa zateznim kamatama od 15.09.2019.

- iznos od 139,09 EUR sa zateznim kamatama od 15.10.2019.

- iznos od 139,09 EUR sa zateznim kamatama od 15.11.2019.

- iznos od 139,09 EUR sa zateznim kamatama od 15.12.2019.

- iznos od 139,09 EUR sa zateznim kamatama od 15.01.2020.

- iznos od 32,92 EUR sa zateznim kamatama od 15.02.2020.

- iznos od 32,92 EUR sa zateznim kamatama od 15.03.2020.

- iznos od 32,92 EUR sa zateznim kamatama od 15.04.2020.

- iznos od 32,92 EUR sa zateznim kamatama od 15.05.2020.

- iznos od 32,92 EUR sa zateznim kamatama od 15.06.2020.

- iznos od 37,69 EUR sa zateznim kamatama od 15.08.2020.

- iznos od 37,69 EUR sa zateznim kamatama od 15.09.2020. koje zatezne kamate teku od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se uračunava za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanoj za 3 postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, za koje se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s tim da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja europske središnje banke do isplate, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženoj Općini Čeminac, [adresa], OIB: 9472415255, da tužiteljici PI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime manje primljenih neoporezivih naknada isplati iznos od 3.501,98 eura i to na:

- iznos od 104,32 EUR sa zateznim kamatama od 15.11.2015.

- iznos od 66,36 EUR sa zateznim kamatama od 01.12.2015.

- iznos od 104,32 EUR sa zateznim kamatama od 15.12.2015.

- iznos od 104,32 EUR sa zateznim kamatama od 15.01.2016.

- iznos od 104,32 EUR sa zateznim kamatama od 15.02.2016.

- iznos od 104,32 EUR sa zateznim kamatama od 15.03.2016.

- iznos od 104,32 EUR sa zateznim kamatama od 15.04.2016.

- iznos od 104,32 EUR sa zateznim kamatama od 15.05.2016.

- iznos od 104,32 EUR sa zateznim kamatama od 15.06.2016.

- iznos od 165,90 EUR sa zateznim kamatama od 29,06.2016

- iznos od 104,32 EUR sa zateznim kamatama od 15.07.2016.

- iznos od 104,32 EUR sa zateznim kamatama od 15.08.2016.

- iznos od 104,32 EUR sa zateznim kamatama od 15.09.2016.

- iznos od 104,32 EUR sa zateznim kamatama od 15.10.2016.

- iznos od 66,36 EUR sa zateznim kamatama od 22.12.2016.

- iznos od 93,44 EUR sa zateznim kamatama od 15.01.2017.

- iznos od 66,36 EUR sa zateznim kamatama od 15.02.2017.

- iznos od 66,36 EUR sa zateznim kamatama od 15.03.2017.

- iznos od 66,36 EUR sa zateznim kamatama od 15.04.2017.

- iznos od 66,36 EUR sa zateznim kamatama od 15.05.2017.

- iznos od 66,36 EUR sa zateznim kamatama od 15.06.2017.

- iznos od 66,36 EUR sa zateznim kamatama od 15.07.2017.

- iznos od 66,36 EUR sa zateznim kamatama od 15.08.2017.

- iznos od 66,36 EUR sa zateznim kamatama od 15.09.2017.

- iznos od 66,36 EUR sa zateznim kamatama od 15.10.2017.

- iznos od 66,36 EUR sa zateznim kamatama od 15.11.2017.

- iznos od 66,36 EUR sa zateznim kamatama od 15.12.2017.

- iznos od 66,36 EUR sa zateznim kamatama od 15.01.2018.

- iznos od 66,36 EUR sa zateznim kamatama od 15.02.2018.

- iznos od 66,36 EUR sa zateznim kamatama od 15.03.2018.

- iznos od 66,36 EUR sa zateznim kamatama od 15.04.2018.

- iznos od 66,36 EUR sa zateznim kamatama od 15.05.2018.

- iznos od 66,36 EUR sa zateznim kamatama od 15.06.2018.

- iznos od 66,36 EUR sa zateznim kamatama od 15.07.2018.

- iznos od 66,36 EUR sa zateznim kamatama od 15.08.2018.

- iznos od 66,36 EUR sa zateznim kamatama od 15.09.2018.

- iznos od 66,36 EUR sa zateznim kamatama od 15.10.2018.

- iznos od 66,36 EUR sa zateznim kamatama od 15.11.2018.

- iznos od 79,63 EUR sa zateznim kamatama od 05.12.2018.

- iznos od 66,36 EUR sa zateznim kamatama od 15.12.2018.

- iznos od 66,36 EUR sa zateznim kamatama od 15.01.2019.

- iznos od 66,36 EUR sa zateznim kamatama od 15.04.2019.

- iznos od 79,63 EUR sa zateznim kamatama od 03.12.2019.

- iznos od 39,82 EUR sa zateznim kamatama od 17.07.2020. koje zatezne kamate teku od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se uračunava za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanoj za 3 postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, za koje se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s tim da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja europske središnje banke do isplate, sve u roku 15 dana."

2. U odgovoru na tužbu tužena se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Navodi da nema mjesta za primjenu odredbe članka 186.b Zakona o parničnom postupku (stupnjevita tužba), jer se u ovoj pravnoj stvari ne radi o potraživanju iz imovinskopravnog odnosa, već se radi o isplati novčane tražbine iz radnog odnosa, pa se radi o radnom sporu, a na koji se spor primjenjuju odredbe članka 433. do članka 437. Zakona o parničnom postupku.

Tužena ne spori da je tužiteljica bila zaposlena kod nje kao računovodstveni referent do 21. rujna 2015., te da je tužiteljici prestao radni odnos kod tužene 22. rujna 2015. Ne spori da su presudom Upravnog suda u Osijeku poništena rješenja tužene od 2. svibnja 2015. i 21. rujna 2015., međutim, navedenom presudom nije poništeno rješenje tužene Klasa: UP/I-112-02/10-01/3, Urbroj: 2100/05-04-15-5 od 24. lipnja 2015., kojim se tužiteljica stavlja na raspolaganje na rok od 2 mjeseca i dva tjedna. Nakon isteka roka za raspolaganje, tužiteljici je zaključen radni odnos s 22. rujna 2015. Tužiteljica nakon poništenja rješenja, unatoč pozivima tužene, nije dolazila na rad, pa joj je tužena utvrdila prestanak radnog odnosa s 22. rujna 2015. Kako tužiteljica, nakon poništenja navedenih rješenja nije dolazila na rad, odnosno nije bila u radnom odnosu, istoj ne pripadaju materijalna prava koja potražuje. Za vrijeme trajanja radnog odnosa tužiteljice kod tužene, do zaključno s 22. rujna 2015., tužena je istoj osigurala i isplatila pripadajuća materijalna prava. Što se tiče troškova prijevoza, regresa, Dara za djecu, Uskrsnice i Božićnice za 2015. godinu, tužena ističe prigovor zastare potraživanja, jer je od dospjelosti potraživanja za navedena materijalna prava, proteklo razdoblje od 5 godine. Ističe i prigovor zastare u svezi neiskorištenih dana godišnjeg odmora za 2014. i 2015. godine. Osim toga, tužiteljica je za 2014. godinu, koristila godišnji odmor u cijelosti, a za 2015. godinu, je koristila pravo na razmjerni dio. Tužiteljica je nakon prestanka radnog odnosa kod tužene, tijekom 2016. godine, zasnovala radni odnos u obrtu vl. LI Saša, ugostiteljstvo i usluge, iz [adresa], u Adriatic osiguranju d.d. iz Osijeka, Gundulićeva 5 B i kod obrtnika ĐI iz [adresa]. Kako se tužiteljica od 2016. godine, pa nadalje zaposlila kod drugog poslodavca, te nije koristila prijevoz kod tužene, niti je koristila godišnji odmor, već je isti koristila kod novih poslodavaca, a pravo na regres je vezano za korištenje godišnjeg odmora, ista nema pravo potraživati regres za razdoblje od 2015. do 2020. godine, kao niti troškove prijevoza za razdoblje od 2015. do 2020. godine, a koji troškovi nisu niti nastali. Budući je od 2016. godine, u radnom odnosu kod drugih poslodavca, te nema više status radnika kod tužene, a sukladno poreznim propisima nema niti pravo na Dar za djecu, Uskrsnicu i Božićnicu, za razdoblje od 2015. do 2020. godine. Zbog prethodno navedenog, tužiteljica nema pravo na naknadu za topli obrok za razdoblje od mjeseca srpnja 2019. godine. Tužena osporava pravo na razliku plaće za razdoblje od mjeseca rujna 2015. do 2020. godine, odnosno ista nema pravo potraživati razliku plaće do punog iznosa, jer je ista dobrovoljno zasnovala radni odnos kod drugih poslodavca, te je pristala na ugovorenu plaću. Budući je tužiteljica, nakon prestanka radnog odnosa kod tužene, zasnovala radni odnos kod drugih poslodavaca, istoj ne pripadaju novčana potraživanja po osnovama koje navodi, pa joj iz toga razloga tužena ista nije niti obračunala, a niti isplatila. Tužiteljica je za vrijeme rada kod tužene, prilikom isplate plaće, za svaki mjesec dobila obračun plaće, odnosno tužena joj je dostavila obračune plaće za sve mjesece rada kod tužene, pa stoga ista posjeduje obračune plaće i ima podatke o visini svoje plaće. Budući tužiteljica od 22. rujna 2015., više nije u radnom odnosu kod tužene, odnosno ista više nije radnik tužene, tužena za istu više nije niti imala obvezu vođenja evidencije o radnom vremenu. Plaće i materijalna prava kod tužene su uređena Pravilnikom o radu. Kako tužiteljica od 22. rujna 2015., nije više u radnom odnosu kod tužene, a od 2016. godine je zaposlena kod drugih poslodavaca, a ista raspolaže sa obračunima svoje plaće s osnova ranijeg radnog odnosa kod tužene, tužena se protivi da sud donese predloženo rješenje. Slijedom navedenog tužena predlaže da sud rješenje i tužbu tužiteljice odbaci kao nedopuštene, odnosno da iste odbije kao neosnovane.

2.1. U podnesku od 2. srpnja 2021., a u svezi navoda tužiteljice iz tužbe da nakon poništenja rješenja tužene od 2. svibnja 2016. i rješenja od 21. rujna 2015., nije zaprimila novo rješenje, te da ista ima materijalna prava kao da je u službi, tužena navodi da je 24. lipnja 2015. donijela rješenje Klasa: UP/I-112-02/10-01/3, Urbroj:

2100/05-04-15-5, kojim se tužiteljica stavlja na raspolaganje na rok od dva mjeseca i dva tjedna, a koje rješenje je tužiteljica primila poštom 26. lipnja 2015. Kako je navedeno rješenje pravomoćno i konačno, te nije poništeno, temeljem tog rješenja, a nakon proteka raspolaganja, tužiteljici je prestala služba kod tužene, odnosno prestao je radni odnos kod tužene s 22. rujna 2015. Stoga nije točna tvrdnja tužiteljice, da nakon poništenih rješenja, nije zaprimila nova rješenja, pa da ista ima materijalna prava kao da je u službi. Kako je tužiteljici prestala služba, temeljem navedenog rješenja, istoj nakon prestanka rada kod tužene, ne pripadaju materijalna prava koja potražuje.

2.2. U podnesku od 12. svibnja 2023., a očitujući se na specificirani tužbeni zahtjev od 5. travnja 2023., tužena je navela da je tužiteljica pogrešno obračunavala plaću uzimajući u obzir osnovicu za plaću pomnoženu sa koeficijentom 2,50, obzirom je radno mjesto na kojem je radila tužiteljica ukinuta odlukom tužene, a slijedeće radno mjesto koje se može uzeti kao usporedba je iznosio 2,93. Tužiteljica je bila raspoređena na radnom mjestu računovodstvenog referenta i prije nego je udaljena iz službe imala je koeficijent 2,00. Koeficijent za računovodstvenog referenta od 2014. godine je bio 2,00 do sredine travnja 2017. godine, kada je ukinuto i to Pravilnikom o unutarnjem redu Općinske uprave Općine [adresa] objavljenom u Službenom glasniku broj 5/2017 od 15. travnja 2017. Uzevši u obzir opis poslova, uvjete za radno mjesto, tužena drži da je tužiteljici najbliže i najsličnije njenom starom radnom mjestu radno mjesto blagajnika (2020. godina), a kako istog radnog mjesta nije bilo između 2017. i 2020. to tužena smatra da se tužiteljici treba u izračun plaće primijeniti koeficijent 2,00, budući radno mjesto koeficijenta 2,93 za 2019. i 2020. godinu je koeficijent radnog mjesta komunalnog redara za koje radno mjesto tužiteljica nema uvjete sukladno odredbama Zakona o komunalnom gospodarstvu i Pravilniku o unutarnjem redu Općinske uprave Općine [adresa], a isto tako opis poslova je veći i širi od opisa poslova tužiteljičinog ranijeg radnog mjesta. Sukladno navedenom tužena se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu kako po osnovi tako i po visini, ali u pogledu visine tužena se samo protivi onom dijelu tužbenog zahtjeva gdje tužiteljica uzimala u obračun plaće koeficijent 2,50, ne protivi se u pogledu visine onom dijelu tužbenog zahtjeva gdje je tužiteljica uzimala u obračun koeficijent 2,00.

2.3. Na ročištu 17. svibnja 2023. tužena je iznijela da se protivi na tom ročištu danoj izjavi tužiteljice kojom opoziva izjavu svog punomoćnika s ročišta iz podneska 5. travnja 2023., budući je ista bila osobno prisutna navedenom ročištu. Ujedno je predložila da se službenim putem zatraži od poslodavaca tužiteljice - ĐI, vlasnice obrta [obrt], [adresa]; LI, vlasnika obrta [obrt], [adresa]; Adriatic osiguranja d.d. Listopadska 2, Zagreb, očitovanje o isplaćenim materijalnim pravima: prijevoz, regres, dar za djecu, uskrsnica, božićnica, naknada za topli obrok, za razdoblje od 2015. do kraja 2020. godine.

2.4. Na ročištu 19. prosinca 2023. tužena je iznijela kako smatra da je obzirom na opis poslova, stručnu spremu, najbliže radno mjesto radnom mjestu koje je tužiteljica obavljala, radno mjesto upravnog referenta i time pripadajući koeficijent. Ujedno se protivi opozivu koji je tužiteljica osobno dala na ročištu 5. travnja 2023. naime, isti je suprotan odredbi članka 93. i 222. ZPP-a.

3. U dokaznom postupku, a radi utvrđenja činjeničnog stanja, ovaj sud je pročitao potvrdu Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 7. srpnja 2020. (list 5-8 spisa), presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, posl.br. Usž-3287/19-2 od 20. veljače 2020. (list 9-10 spisa), presudu Upravnog suda u Osijeku, posl.br. Usl- 1333/2018-14 od 15. svibnja 2019. (list 11-13 spisa), rješenje Načelnika Općine Čeminac od 3. studenoga 2015. (list 14 spisa), rješenje Načelnika Općine Čeminac od 10. kolovoza 2015. (list 15 spisa), rješenje Načelnika Općine Čeminac od 2. svibnja 2016. (list 16 spisa), rješenje Republike Hrvatske, Osječko-baranjske županije, Općine Čeminac, Jedinstvenog upravnog odjela od 24. lipnja 2015. (list 17, 48-51 spisa), rješenje Republike Hrvatske, Osječko-baranjske županije, Općine Čeminac, Jedinstvenog upravnog odjela od 21. rujna 2015. (list 18 spisa), obračunske liste (list 19-30 spisa), potvrdu Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 24. rujna 2015. (stranica 36 spisa), rješenje Republike Hrvatske, Osječko-baranjske županije, Općine Čeminac, Jedinstvenog upravnog odjela od 25. svibnja 2015. (stranica 38 spisa), Pravilnik o radu od 7. prosinca 2014. (stranica 39- 44 spisa), Odluku o određivanju koeficijenata za obračun plaće službenika i namještenika u Jedinstvenom upravnom odjelu Općine Čeminac od 27. studenoga 2020. (stranica 101-103 spisa), Odluku o određivanju koeficijenata za obračun plaće službenika i namještenika u Jedinstvenom upravnom odjelu Općine Čeminac od 30. siječnja 2019. (stranica 104-106 spisa), Odluku o koeficijentima u Jedinstvenom upravnom odjelu i Vlastitom pogonu Općine Čeminac od 15. travnja 2017. (stranica 107-108 spisa), Odluku o koeficijentima u Jedinstvenom upravnom odjelu i Vlastitom pogonu Općine Čeminac od 14. lipnja 2017. (stranica 109-110 spisa), Odluku o koeficijentima za obračun plaća službenika i namještenika od 12. studenoga 2014. (stranica 112, 116 spisa), Odluku o izmjeni i dopuni Odluke o koeficijentima za obračun plaća službenika i namještenika od 7. prosinca 2014. (stranica 113, 118 spisa), Odluku o utvrđivanju osnovice za obračun plaće službenika i namještenika Općine Čeminac od 6. studenoga 2014. (stranica 117 spisa), Pravilnik o unutarnjem redu općinske uprave Općine [adresa] od 2. studenoga 2020. (stranica 120-136 spisa), Pravilnik o unutarnjem redu općinske uprave Općine Čeminac od 29. ožujka 2018. (stranica 137-152 spisa), Pravilnik o unutarnjem redu općinske uprave Općine [adresa] od 24. ožujka 2016. (stranica 155-167 spisa), Pravilnik o unutarnjem redu općinske uprave Općine [adresa] od 14. travnja 2017. (stranica 169-178 spisa), dokumentaciju (stranica 190-216 spisa), nalaz i mišljenje sudskog vještaka Tonke Vulić iz Osijeka od 22. lipnja 2025. (stranica 234-300 spisa), očitovanje sudskog vještaka Tonke Vulić iz Osijeka od 22. rujna 2025. (stranica 314 spisa), iskaz tužiteljice (stranica 327-328 spisa), iskaz sudskog vještaka Tonke Vulić iz Osijeka (stranica 325 spisa), i drugu spisu priležeću dokumentaciju.

3.1. Nije saslušan svjedok II, budući je tužena na ročištu 25. siječnja 2023. odustala od izvođenja tog dokaznog prijedloga.

4. Tužiteljica je u tužbi od 1. rujna 2020. postavila zahtjev za naknadu razlike bruto plaće za razdoblje od ožujka 2015. do kolovoza 2020. godine, te zahtjev za naknadu troška prijevoza, regresa, uskrsnice, božićnice, dara za dijete, naknade za topli obrok – sve za razdoblje od 2015. do 2020. godine, time da se visinu tih zahtjeva obvezala postaviti nakon provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja. Međutim, na ročištu 5. travnja 2023., na kojem je zaključen prethodni postupak, tužiteljica je predala podnesak kojim je uredila tužbeni zahtjev na način da potražuje od tužene samo isplatu razlike bruto plaće u iznosu od 25.751,93 eura za razdoblje od listopada 2015. do kolovoza 2020., navevši još pritom da ne potražuje ostala materijalna prava - regres, dar za djecu, božićnicu, uskrsnicu, naknadu za neiskorišteni godišnji odmor, naknadu za topli obrok, prijevoz.

4.1. Obzirom na zahtjev, a kako ga je tužiteljica postavila na ročištu 5. travnja 2023., odnosno u, na tom ročištu, predanom podnesku, ovaj sud utvrđuje da je tužiteljica istim povukla tužbu u odnosu na dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na potraživanja s osnova materijalnih prava koja uključuju regres, dar za djecu, božićnicu, uskrsnicu, naknadu za neiskorišteni godišnji odmor, naknadu za topli obrok, prijevoz. Tužena se na ročištu 5. travnja 2023., niti u podnesku od 12. svibnja 2023., kojim se očitovala na uređeni tužbeni zahtjev tužiteljice od 5. travnja 2023., nije usprotivila takvom povlačenju tužbe.

4.1.1. Stoga se, u smislu odredbe članka 193. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 82/22., 114/22., 155/23. i 146/25.

– dalje u tekstu: ZPP), kojim je propisano da se tužba može povući i kasnije, sve do zaključenja glavne rasprave, ako tuženik na to pristane, time da ako se tuženik u roku od 15 dana od dana obavijesti o povlačenju tužbe ne izjasni o tome, smatrat će se da je pristao na povlačenje, ima smatrati da je tužena pristala na povlačenje tužbe u odnosu na dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na potraživanja s osnova materijalnih prava koja uključuju regres, dar za djecu, božićnicu, uskrsnicu, naknadu za neiskorišteni godišnji odmor, naknadu za topli obrok, prijevoz.

4.2. Tužiteljica je potom na ročištu 17. svibnja 2023. iskazala da sukladno odredbi članka 93. ZPP-a opoziva izjavu svog punomoćnika koju je dao na ročištu 5. travnja 2023. i u podnesku od 5. travnja 2023. gdje navodi da potražuje samo razlike bruto plaće, a da ne potražuje ostala materijalna prava iz tužbe, to iz razloga što stranke nisu uspjele postići dogovor oko koeficijenta u utuženom razdoblju, pa i nadalje ostaje kod početno postavljenog zahtjeva odnosno kod potraživanja s osnova materijalnih prava koja uključuju regres, dar za djecu, božićnicu, uskrsnicu, naknadu za neiskorišteni godišnji odmor, naknadu za topli obrok, prijevoz.

4.2.1. Prema stavu ovoga suda na konkretnu situaciju ne može se primijeniti odredba članka 93. ZPP-a kojom je propisano da stranka može izmijeniti ili opozvati izjavu svog punomoćnika na ročištu na kome je ta izjava dana (stavak 1.), tima da, ako je punomoćnik priznao koju činjenicu na ročištu kome stranka nije prisustvovala ili je koju činjenicu priznao u podnesku, a stranka to priznanje kasnije izmijeni ili opozove, sud će cijeniti obje izjave prema članku 221. stavku 2. ovog zakona (stavak 2.), dok je odredbom članka 221. stavka 2. ZPP-a propisano da će sud uzimajući u obzir sve okolnosti, prema svom uvjerenju ocijeniti hoće li uzeti za priznatu ili osporenu činjenicu koju je stranka najprije priznala, a onda potpuno ili djelomično porekla ili ograničila priznanje dodavanjem drugih činjenica. Naime, u ovom slučaju nije riječ o priznanju odnosno osporavanju činjenica, već o povlačenju dijela tužbe, koje povlačenje se ne može promatrati u kontekstu citiranog članka 93. ZPP-a.

4.2.2. Povlačenje tužbe je jednostrana i neposredna radnja kojom tužitelj izjavljuje da odustaje od svog zahtjeva da sud u konkretnom postupku odluči o osnovanosti njegova prijedloga. Izjava o povlačenju tužbe, odnosno prijedloga nije opoziva. Izjava o povlačenju tužbe ima konstitutivni procesno pravni učinak u trenutku kada je dana, a rješenje kojim se to povlačenje utvrđuje ima deklaratorno značenje (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenjima poslovni broj Revr-864/05-2 od 22. ožujka 2006. i Rev-2117/16-2 od 22. studenog 2016.). Za povučenu tužbu smatra se kao da nije niti podnesena, a motivi zbog kojih tužitelj povlači tužbu nisu procesno pravno relevantni.

4.2.3. Prema tome od odlučnog značaja na izjavu o povlačenju tužbe nije navod tužiteljice da je do povlačenja došlo iz razloga što su stranke pregovarale o mogućem mirnom rješenju spora, a do kojeg naposljetku nije došlo. Naime, tužiteljica zastupana po punomoćniku je itekako znala odnosno morala znati koje su pravne posljedice povlačenja tužbe odnosno dijela tužbe. U tom kontekstu ponašanje tužiteljice je bilo preuranjeno, ishitreno i nema utjecaja na jednom danu izjavu o povlačenju.

4.3. Stoga, a u smislu odredbe članka 193. stavka 9. ZPP-a, kojim je propisano da se povučena tužba smatra kao da nije ni bila podnesena i može se ponovno podnijeti, tužiteljica je na ročištu 17. svibnja 2023., kada je iznijela da ponovno potražuje materijalna prava - regres, dar za djecu, božićnicu, uskrsnicu, naknadu za neiskorišteni godišnji odmor, naknadu za topli obrok, prijevoz, ustvari podnijela novu tužbu sa zahtjevom za naknadu tih materijalnih prava. Na ovaj način tužiteljica je pored postojećeg zahtjeva za naknadu bruto plaće istaknula drugi zahtjev koji se odnosi na potraživanje s osnova materijalnih prava koja uključuju regres, dar za djecu, božićnicu, uskrsnicu, naknadu za neiskorišteni godišnji odmor, naknadu za topli obrok, prijevoz.

4.4. Na opisani način tužiteljica je u smislu odredbe članka 191. stavka 1. ZPP-a, kojim je propisano da je preinaka tužbe promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći, izvršila preinaku tužbe.

4.4.1. Tužena se tako izvršenoj preinaci nije protivila, već se predloživši na ročištu 17. svibnja 2023. da se službenim putem zatraži od poslodavaca tužiteljice - ĐI, vlasnice obrta [obrt], [adresa]; LI, vlasnika obrta [obrt], [adresa]; Adriatic osiguranja d.d. Listopadska 2, Zagreb, očitovanje o isplaćenim materijalnim pravima: prijevoz, regres, dar za djecu, uskrsnica, božićnica, naknada za topli obrok, za razdoblje od 2015. do kraja 2020. godine, upustila u raspravljanje o glavnoj stvari po preinačenoj tužbi, pa se u smislu odredbe članka 190. stavka 4. ZPP-a, a kojim je propisano da će se smatrati da postoji pristanak tuženika na preinaku tužbe ako se on upusti u raspravljanje o glavnoj stvari po preinačenoj tužbi, a nije se prije toga protivio preinaci, smatra da je tužena pristala na preinaku tužbe od 17. svibnja 2023. Stoga niti ovaj sud nije našao za potrebnim posebnim rješenjem odlučivati o preinaci tužbe.

4.5. Nakon provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja tužiteljica je podneskom od 19. veljače 2026. određeno postavila tužbeni zahtjev na način da na ime razlike bruto plaće potražuje iznos od 15.482,58 eura sa pripadajućim zateznim kamatama, te na ime manje primljenih neoporezivih naknada ukupan iznos od 3.501,98 eura sa pripadajućim zateznim kamatama.

5. Obzirom na naprijed iznijeto predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadom razlike plaće u bruto iznosu od 15.482,58 eura u razdoblju od listopada 2015. godine do kolovoza 2020. godine sa pripadajućim zateznim kamatama, te zahtjev tužiteljice za naknadom neoporezivih primanja - neisplaćeni troškovi prijevoza, dar djeci P, regres i božićnica u ukupnom iznosu od 3.501,98 eura u razdoblju od listopada 2015. godine do srpnja 2020. godine sa pripadajućim zateznim kamatama.

6. Među strankama nije sporno da je tužiteljica bila zaposlena kod tužene kao računovodstveni referent do 21. rujna 2015. Nije sporna niti visina potraživanja.

7. Sporno je među strankama je li tužiteljici prestao radni odnos kod tužene s 22. rujna 2015. odnosno pripadaju li tužiteljici naknada razlike bruto plaće, neisplaćeni troškovi prijevoza, dar djeci Sv. Nikola, regres i božićnica u utuženom razdoblju. Sporno je i je li nastupila zastara potraživanja tužiteljice.

8. Tužena tvrdi da presudom Upravnog suda u Osijeku nije poništeno rješenje tužene Klasa: UP/I-112-02/10-01/3, Urbroj: 2100/05-04-15-5 od 24. lipnja 2015., kojim se tužiteljica stavlja na raspolaganje na rok od 2 mjeseca i dva tjedna, pa da je nakon isteka roka za raspolaganje, tužiteljici zaključen radni odnos s 22. rujna 2015.

8.1. Radi utvrđenja je li tuženoj prestala služba s 22. rujna 2015. ovaj sud je izvršio uvid u materijalno pravnu dokumentaciju priležeću na listu 9-18 spisa, a uvidom u koju je utvrdio da je:

- rješenjem Republike Hrvatske, Osječko-baranjske županije, Općine Čeminac, Jedinstvenog upravnog odjela, Klasa: UP/I-112-02/10-01-3, Urbroj: 2100/ 05-04-15-8 od **.**.2015., PI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], službenici Jedinstvenog upravnog odjelu Općine Čeminac, u službi na neodređeno vrijeme, zaposlenoj na radnom mjestu računovodstvenog referenta, s danom 22. rujna 2015. prestala služba u Općini Čeminac po sili zakona (točka I. izreke),

- rješenjem Načelnika Općine Čeminac, Klasa: UP/II-112-02/10-01-3, Urbroj:

2100/05-02-15-12 od 3. studenoga 2015. odbijena žalba PI izjavljena protiv rješenja Republike Hrvatske, [adresa], Općine Čeminac, Jedinstvenog upravnog odjela, Klasa: UP/I-112-02/10-01-3, Urbroj: 2100/05-04-15-8 od 21. rujna 2015.,

- rješenjem Načelnika Općine Čeminac, Klasa: UP/II-112-02/10-01-3, Urbroj:

2100/05-02-16-21 od 2. svibnja 2016. odbijena žalba PI izjavljena protiv rješenja Republike Hrvatske, [adresa], Općine Čeminac, Jedinstvenog upravnog odjela, Klasa: UP/I-112-02/10-01-3, Urbroj: 2100/05-04-15-8 od 21. rujna 2015., dok iz obrazloženja iste proizlazi da je presudom Upravnog suda u Osijeku, posl.br. Usl-1707/15-7 od 29. veljače 2016. poništeno rješenje Osječko- baranjske županije, Općine [adresa], Općinskog Načelnika, Klasa: UP/II-112-02/10- 01-3, Urbroj: 2100/05-02-16-12 od 3. studenoga 2015. kojim je odbijena žalba PI izjavljena ne rješenje prema kojem je istoj služba u Općini Čeminac, po sili zakona, prestala s 22. rujna 2015., te je predmet vraćen na ponovni postupak.

- rješenjem Republike Hrvatske, Osječko-baranjske županije, Općine Čeminac, Jedinstvenog upravnog odjela, Klasa: UP/I-112-02/10-01-3, Urbroj: 2100 /05-04-15-5 od **.**.2015. PI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], službenica zatečena na radnom mjestu računovodstvenog referenta u Jedinstvenom upravnom odjelu Općine Čeminac, sa srednjom stručnom spremom, ekonomist, s ukupnim radnim stažem od 12 godine, tri mjeseca i 26 dana, s položenim državnim ispitom za računovodstvenog referenta, u službi na neodređeno vrijeme, stavljena na raspolaganje na rok od dva mjeseca i dva tjedna (točka I. izreke), da rok raspolaganja počinje teći danom izvršnosti ovog rješenja (točka II. izreke), te da u vrijeme raspolaganja imenovana ostvaruje pravo na naknadu plaće u visini plaće isplaćene u mjesecu koji je prethodio stavljanju na raspolaganje (točka III. izreke),

- rješenjem Načelnika Općine Čeminac, Klasa: UP/II-112-02/10-01-3, Urbroj:

2100/05-02-15-7 od 10. kolovoza 2015. odbijena žalba službenice PI izjavljena protiv rješenja Republike Hrvatske, Osječko-baranjske županije, Općine Čeminac, Jedinstvenog upravnog odjela, Klasa: UP/I-112-02/10-01-3, Urbroj: 2100

/05-04-15-5 od 24. lipnja 2015.,

- presudom Upravnog suda u Osijeku, posl.br. Usl-1333/2018-14 od 15. svibnja 2019. poništeno rješenje Načelnika Općine Čeminac, Klasa: UP/II-112-02/10-

01/3, Urbroj: 2100/05-02-16-21 od 2. svibnja 2016. (točka I. izreke), te je poništeno rješenje Općine Čeminac, Jedinstvenog upravnog odjela, Klasa: UP/I-112-02/10-01 /3, Urbroj: 2100/05-04-15-8 od 21. rujna 2015. (točka II. izreke), dok iz obrazloženja iste, među ostalim, proizlazi da su presudom Upravnog suda u Osijeku, posl.br. Usl- 299/17-7 od 27. lipnja 2017. poništena rješenja prvostupanjskog tijela od 24. lipnja 2015. i tuženika (Načelnika Općine Čeminac) od 10. kolovoza 2015., te da je presuda Upravnog suda u Osijeku, posl.br. Usl-299/17-7 od 27. lipnja 2017. potvrđena presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, posl.br. Usž- 3074/17-2 od 26. travnja 2018. Pa kraj takvog stanja stvari u kojem su poništena rješenja kojima je tužiteljica (PI) stavljena na raspolaganje čime su poništeni i svi pravni učinci koja su ta rješenja proizvela, to ovaj sud više ne nalazi osnove kako bi ovdje osporeno i prvostupanjsko rješenje o prestanku službe tužiteljici ocijenili zakonitim.

- presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, posl.br. Usž- 3287/19-2 od 20. veljače 2020. odbijena žalba tuženika - Načelnika Općine Čeminac, i potvrđena presuda Upravnog suda u Osijeku, posl.br: Usl-1333/2018-14 od 15. svibnja 2019. (točka I. izreke), dok iz obrazloženja iste, među ostalim, proizlazi da je prvostupanjsko rješenje kojim je tužiteljica (PI) stavljena na raspolaganje na rok od dva mjeseca i dva tjedna, kao i rješenje tuženika od 10. kolovoza 2015., kojim je odbijena žalba protiv tog rješenja, poništeni presudom Upravnog suda u Osijeku, posl.br. Usl-299/17-7 od 27. lipnja 2017., koja je potvrđena presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, posl.br. Usž-3074/17-2 od 26. travnja 2018. Pa obzirom su poništena rješenja o stavljanju tužiteljice na raspolaganje, a time i pravni učinci tih rješenja, proizlazi da ni prvostupanjsko rješenje o prestanku službe, kao ni rješenje tuženika ne mogu samostalno egzistirati, jer nema više osnove za donošenje tih rješenja.

8.2. Iz iznijetog proizlazi da su rješenje od 24. lipnja 2015. kojim je tužiteljica stavljena na raspolaganje na rok od dva mjeseca i dva tjedna, kao i rješenje od 10. kolovoza 2015., kojim je odbijena žalba tužiteljice protiv tog rješenja, poništeni presudom Upravnog suda u Osijeku, posl.br. Usl-299/17-7 od 27. lipnja 2017., a koja je potvrđena presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, posl.br. Usž- 3074/17-2 od 26. travnja 2018. Jednako tako je utvrđeno da su rješenje od 21. rujna 2015., kojim je tužiteljici s danom 22. rujna 2015. prestala služba u Općini Čeminac po sili zakona, kao i rješenje od 2. svibnja 2016., kojim je odbijena žalba tužiteljice protiv tog rješenja, poništeni presudom Upravnog suda u Osijeku, posl.br. Usl-1333/ 2018-14 od 15. svibnja 2019., koja je potvrđena presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, posl.br. Usž-3287/19-2 od 20. veljače 2020.

8.2.1. Kraj činjenice da su poništena i rješenje o prestanku službe s 22. rujna 2015. i rješenje o stavljanju tužiteljice na raspolaganje na rok od dva mjeseca i dva tjedna, to su poništeni i svi pravni učinci tih rješenja, pa se ima smatrati da tužiteljici služba kod tužene nije prestala i da se nastavila počevši od 22. rujna 2015. pa nadalje.

8.3. Iako je tužena iznijela da je nakon poništenja predmetnih rješenja pozvala tužiteljicu na rad, pa da joj je, jer tužiteljica nije dolazila na rad, utvrdila prestanak radnog odnosa s 22. rujna 2015., tužena tijekom postupka nije ničim dokazala da bi nakon poništenja predmetnih rješenja o stavljanju na raspolaganje odnosno o prestanku službe po sili zakona s 22. rujna 2015. donijela novo rješenje kojim bi utvrdila tužiteljici prestanak službe s 22. rujna 2015. Naime, iz potvrde Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (list 36 spisa) proizlazi da je tužiteljici temeljem prijave tužene od 24. rujna 2015. prestalo svojstvo osigurane osobe s 22. rujna 2015. Dakle, ne proizlazi da je nakon poništenja predmetnih rješenja (26. travnja 2018. odnosno 20. veljače 2020.) tužena tužiteljicu prijavila kao obveznika osiguranja, odnosno da je ponovno donijela odluku o prestanku službe.

8.4. Nadalje, navod tužene da je tužbeni zahtjev za isplatu plaće i drugih materijalnih prava neosnovan zbog činjenice što tužiteljica nakon poništenja rješenja, unatoč pozivima tužene, nije dolazila na rad također nije osnovan. Naime, odredbom članka 110. stavka 1. Zakona o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi ("Narodne novine" 86/08., 61/11., 4/18., 96/18., 112/19., 17/25.) je propisano da službeniku prestaje služba: sporazumom, otkazom, istekom roka, po sili zakona i na drugi način propisan zakonom. Stoga, sve i da tužiteljica nije dolazila na rad, samo po sebi ne znači da je njezina služba kod tužene zbog te okolnosti prestala, kako to sugerira tužena. Tužena je eventualno zbog te okolnosti mogla, uz postojanje i drugih zakonskih pretpostavki, donijeti odluku o prestanku službe, a što nije učinila.

9. Odredbom članka 69. Zakona o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi ("Narodne novine" 86/08., 61/11., 4/18., 96/18., 112/19., 17/25.) propisano je da za vrijeme udaljenja iz službe službeniku pripada naknada plaće u iznosu od 60%, a ako uzdržava obitelj 80% plaće isplaćene u mjesecu koji je prethodio udaljenju iz službe (stavak 1.), da službeniku pripada puna plaća od dana povratka na rad (stavak 2.), te da se službeniku vraća obustavljeni dio plaće od prvoga dana udaljenja, u sljedećim slučajevima: ako službenički sud uvaži njegovu žalbu protiv rješenja o udaljenju iz službe; ako je pravomoćnom odlukom u kaznenom, odnosno postupku zbog teške povrede službene dužnosti oslobođen od odgovornosti ili ako je pravomoćnom odlukom obustavljen kazneni postupak, odnosno postupak zbog teške povrede službene dužnosti.

9.1. Odredbom članka 26. Pravilnika o unutarnjem redu općinske uprave Općine [adresa] od 24. ožujka 2016., propisano je da službenik i namještenik ima pravo na naknadu plaće i u slučaju za vrijeme prekida rada do kojeg je došlo bez krivnje službenika i namještenika. Identična odredba sadržana je i u članku 20. Pravilnika o unutarnjem redu općinske uprave Općine [adresa] od 14. travnja 2017.

9.2. Odredbom članka 21. Pravilnika o radu od 7. prosinca 2014. propisano je da zaposlenicima pripada pravo na regres za korištenje godišnjeg odmora u jednakom iznosu (stavak 1.), kao i da iznos regresa iz stavka 1. ovoga članka utvrđuje izvršno tijelo općine do visine na koju se prema propisima o porezu na dohodak ne plaća porez za prigodnu godišnju nagradu, ako su za tu svrhu osigurana sredstva u proračunu Općine (stavak 2.).

9.3. Odredbom članka 30. Pravilnika o radu od 7. prosinca 2014. propisano je da će se prigodom dana Svetog Nikole isplatiti zaposleniku sredstva u iznosu koji utvrđuje izvršno tijelo općine do visine neoporezive osnovice, ako su za tu svrhu osigurana sredstva u Proračunu Općine, za svako dijete do 15 godina starosti odnosno dijete koje je do 31. prosinca tekuće godine navršilo 15 godina starosti.

9.4. Odredbom članka 31. Pravilnika o radu od 7. prosinca 2014. propisano je da zaposlenicima pripada godišnja nagrada za božićne blagdane u jednakom iznosu, koji utvrđuje izvršno tijelo općine, ako su za tu svrhu osigurana sredstva u Proračunu Općine.

9.5. Odredbom članka 43. Pravilnika o unutarnjem redu općinske uprave Općine [adresa] od 24. ožujka 2016. propisano je da se druga pitanja od značaja za rad upravnih tijela, a koja se među ostalim, odnose i na druga materijalna prava uređuju posebnim aktima Općine Čeminac sukladno zakonu, kolektivnom ugovoru i Odluci. Identična odredba sadržana je i u članku 37. Pravilnika o unutarnjem redu općinske uprave Općine [adresa] od 14. travnja 2017.

9.6. Odlukom Načelnika Općine [adresa] od 1. prosinca 2015. (stranica 196 spisa), propisano je da svakom zaposleniku, roditelju djeteta mlađeg od 15 godina i koje je navršilo 15 godina u 2015-oj godini, pripada pravo na dar u prigodi Dana sv. Nikole (točka I.), da će se za svako dijete iz točke I. ove Odluke isplatit iznos od 500,00 kuna po djetetu (točka II.), da će se navedena sredstva isplatit u gotovini iz proračunskih sredstava Općine Čeminac (točka III.), te da ova Odluka stupa na snagu danom donošenja (točka IV.).

9.7. Odlukom Načelnika Općine [adresa] od 6. prosinca 2016. (stranica 197 spisa), propisano je da svakom zaposleniku, roditelju djeteta mlađeg od 15 godina i koje je navršilo 15 godina u 2016-oj godini, pripada pravo na dar u prigodi Dana sv. Nikole (točka I.), da će se za svako dijete iz točke I. ove Odluke isplatit iznos od 500,00 kuna po djetetu (točka II.), da će se navedena sredstva isplatit u gotovini iz proračunskih sredstava Općine Čeminac (točka III.), te da ova Odluka stupa na snagu danom donošenja (točka IV.).

9.8. Odlukom Načelnika Općine [adresa] od 5. prosinca 2018. (stranica 198 spisa), propisano je da svakom zaposleniku, roditelju djeteta mlađeg od 15 godina i koje je navršilo 15 godina u 2018. godini, pripada pravo na dar u prigodi Dana sv. Nikole (točka I.), da će se za svako dijete iz točke I. ove Odluke isplatit iznos od 600,00 kuna po djetetu (točka II.), da će se navedena sredstva isplatit u gotovini iz proračunskih sredstava Općine Čeminac (točka III.), te da ova Odluka stupa na snagu danom donošenja (točka IV.).

9.9. Odlukom Načelnika Općine [adresa] od 3. prosinca 2019. (stranica 199 spisa), propisano je da svakom zaposleniku, roditelju djeteta mlađeg od 15 godina i koje je navršilo 15 godina u 2019. godini, pripada pravo na dar u prigodi Dana sv. Nikole (točka I.), da će se za svako dijete iz točke I. ove Odluke isplatiti iznos od 600,00 kuna po djetetu (točka II.), da će se navedena sredstva isplatit u gotovini iz proračunskih sredstava Općine Čeminac (točka III.), te da ova Odluka stupa na snagu danom donošenja (točka IV.).

9.10. Rješenjem Načelnika Općine Čeminac od 29. lipnja 2016. (stranica 202 spisa), propisano je da službenicima i namještenicima Općine Čeminac, koji su u radnom odnosu na neodređeno vrijeme, pripada pravo na regres za korištenje godišnjeg odmora u 2016. godini u iznosu od 1.250,00 kuna (točka I.), da će regres biti isplaćen iz sredstva proračuna Općine Čeminac, jednokratno u gotovini (točka II.), te da ovo rješenje stupa na snagu danom donošenja (točka III.).

9.11. Rješenjem Načelnika Općine Čeminac od 6. srpnja 2017. (stranica 201 spisa), propisano je da službenicima i namještenicima Općine Čeminac, koji su u radnom odnosu na neodređeno vrijeme, pripada pravo na regres za korištenje godišnjeg odmora u 2017. godini, u iznosu od 1.250,00 kuna (točka I.), da će regres biti isplaćen iz sredstva proračuna Općine Čeminac, jednokratno u gotovini (točka II.), te da ovo rješenje stupa na snagu danom donošenja (točka III.).

9.12. Odlukom Načelnika Općine [adresa] od 17. srpnja 2020. (stranica 200 spisa), propisano je da se odobrava isplata neoporeziva regresa za godišnji odmor u 2020. godini u iznosu od 3.000,00 kuna službenicima i namještenicima u radnom odnosu na neodređeno vrijeme u Općini Čeminac (točka I.), kao i da ova Odluka stupa na snagu danom donošenja (točka II.).

9.13. Odlukom Načelnika Općine [adresa] od 29. ožujka 2018. (stranica 190 spisa), propisano je da svakom zaposleniku Općine Čeminac pripada pravo na Uskrsnicu u iznosu od 1.250,00 kuna (točka I.), kao i da će se navedena sredstva isplatit u gotovini iz proračunskih sredstava Općine Čemina (točka II.), te da ova Odluka stupa na snagu danom donošenja (točka III.).

9.14. Odlukom Načelnika Općine [adresa] od 15. travnja 2019. (stranica 191 spisa), propisano je da se odobrava neoporeziva isplata Uskrsnice u iznosu od 2.500,00 kuna službenicima i namještenicima u radnom odnosu na neodređeno vrijeme u Općini Čeminac (točka I.), kao i da ova Odluka stupa na snagu danom donošenja (točka II.).

9.15. Odlukom Načelnika Općine [adresa] od 22. prosinca 2016. (stranica 298 spisa), propisano je da svakom zaposleniku Općine Čeminac, koji je u službi na neodređeno vrijeme, pripada pravo na božićnicu u iznosu od 1.200,00 kuna (točka I.), da će se navedena sredstva isplatit u gotovini iz proračunskih sredstava Općine Čemina (točka II.), kao i da ova Odluka stupa na snagu danom donošenja (točka III.).

9.16. Odlukom Načelnika Općine [adresa] od 1. prosinca 2017. (stranica 299 spisa), propisano je da svakom zaposleniku Općine Čeminac pripada pravo na božićnicu u iznosu od 1.200,00 kuna (točka I.), da će se navedena sredstva isplatit u gotovini iz proračunskih sredstava Općine Čeminac (točka II.), kao i da ova Odluka stupa na snagu danom donošenja (točka III.).

9.17. Odlukom Načelnika Općine [adresa] od 1. listopada 2019. (stranica 300 spisa), propisano je da se odobrava neoporeziva isplata novčane paušalne naknade za podmirivanje troškova prehrane radnika u iznosu 400,00 kuna za mjesec listopad 2019. godine (točka I.), kao i da ova Odluka stupa na snagu danom donošenja (točka II.).

9.18. Cijeneći citirane odredbe Zakona o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi, važećih Pravilnika o unutarnjem redu općinske uprave Općine [adresa], odnosno internih akata koje je tužena donijela u razdoblju od 2015. do 2020. godine, ovaj sud utvrđuje da zaposlenici tužene za vrijeme prekida rada do kojeg je došlo bez njihove krivnje imaju pravo na naknadu plaće. Jednako tako zaposlenici tužene su u utuženom razdoblju ostvarili pravo i na neoporezive primitke koji uključuju dar u prigodi dana Sv. Nikole, regres, uskrsnicu, božićnicu i naknadu za topli obrok. Drugim riječima osnovan je zahtjev tužiteljice na naknadu plaće za vrijeme prekida rada kao i zahtjev tužiteljice za naknadu neoporezivih primitaka koji obuhvaćaju dar u prigodi dana P, regres, uskrsnicu, božićnicu i naknadu za topli obrok, budući tužiteljica po pitanju plaće i drugih novčanih potraživanja s osnova radnog odnosa, treba biti dovedena u situaciju kao da prestanka službe nije bilo.

10. Spornom se ukazuje osnovanost zahtjeva tužiteljice za naknadu troškova prijevoza.

10.1. Odredbom članka 25. Pravilnika o radu od 7. prosinca 2014. propisano je da službenici i namještenici Općine Čeminac zaposleni u Jedinstveno upravnom odjelu i Vlastitom komunalnom pogonu Općine Čeminac ostvaruju pravo na naknadu troškova prijevoza za dolazak na posao i povratak s posla, sukladno odredbama članka 59. točka 3. i 6. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" 104/13.).

10.2. Pošto Pravilnicima o unutarnjem redu općinske uprave Općine [adresa], odnosno internim akata koje je tužena donijela u razdoblju od 2015. do 2020. godine, a koji prileže spisu, nije propisano pravo službenika na naknadu troškova prijevoza za dolazak na posao i povratak s posla, to se isto pravo prosuđuje u okviru važećih odredaba Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike.

10.3. Člankom 59. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“, broj 104/13., 104/13., 150/13., 153/13., 71/16., 123/16., 112/17.), važećim do 31. listopada 2017., propisano je da se službeniku i namješteniku nadoknađuju troškovi mjesnog javnog prijevoza za dolazak na posao i povratak s posla u visini za poslodavca najpovoljnijeg troška javnog prijevoza koji mu omogućuje redoviti dolazak na posao i povratak s posla (stavak 1.), da ako nije organiziran mjesni javni prijevoz koji omogućava službeniku i namješteniku redoviti dolazak na posao i povratak s posla, službeniku i namješteniku se nadoknađuju troškovi prijevoza koji se utvrđuju u visini cijene mjesečne karte javnog prijevoza najbližeg mjesta u kojem je taj prijevoz organiziran, odnosno isplaćuje se naknada po prijeđenom kilometru sukladno odredbama ovog članka, ako je to za poslodavca povoljnije (stavak 3.), da ako nije organiziran međumjesni prijevoz, odnosno ako službenik i namještenik kojem organizirani međumjesni prijevoz omogućava redovit dolazak na posao i povratak s posla umjesto mjesnog i međumjesnog prijevoza koristi osobni automobil ili drugo prijevozno sredstvo, poslodavac službeniku i namješteniku može, ako mu je to povoljnije, isplatiti naknadu u visini od 0,75 kn po prijeđenom kilometru (stavak 6.), da službenik i namještenik iz stavka 6. i 8. ovoga članka, naknadu troška prijevoza ostvaruje predajom ispunjenog i potpisanog formulara na kojem evidentira stvarne dolaske na posao osobnim automobilom i drugim prijevozni sredstvom te prijeđene kilometre za dolazak na posao i povratak s posla u prošlom mjesecu, do 3. dana u mjesecu, osim u slučaju spriječenosti kada ga predaje naknadno, nakon prestanka razloga spriječenosti (stavak 12.), da iznimno od stavka 1. - 13. ovoga članka, naknada troškova mjesnog i međumjesnog prijevoza za dolazak na posao i povratak s posla neće se isplatiti za dane godišnjeg odmora, rodiljnog dopusta, privremene spriječenosti za rad i za druge dane kada službenik i namještenik više od dva dana uzastopce nije u obvezi dolaska na posao (stavak 14.).

10.4. Člankom 53. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“, broj 112/17., 12/18., 2/19., 119/19., 66/20., 56/22.), važećim od 1. studenoga 2017., propisano je da državni službenik i namještenik ima pravo na naknadu troškova prijevoza dolaska na posao i odlaska s posla (u daljnjem tekstu: naknada troškova prijevoza), pod uvjetom da je udaljenost od njegovog prebivališta, odnosno boravišta do mjesta rada najmanje dva kilometra (stavak 1.), da ako u roku od 90 dana od dana uredno zaprimljenog zahtjeva, nadležni ministar ne donese odluku, smatrat će se da državni službenik i namještenik ostvaruje pravo na naknadu troškova prijevoza u skladu sa ovim člankom, da se službeniku i namješteniku naknada troškova prijevoza isplaćuje najkasnije do 15-og u mjesecu za prethodni mjesec, s time da se neće isplatiti za dane godišnjeg odmora, rodiljnog i roditeljskog dopusta, privremene spriječenosti za rad i za druge dane kada zaposlenik više od dva dana uzastopce nije u obvezi dolaska na posao (stavak 16.).

10.5. Cijeneći sadržaj citiranih odredbi ovaj sud utvrđuje da službenik ima pravo na naknadu troška prijevoza isključivo u situaciji ukoliko mu je taj trošak stvarno nastao, bilo da se za dolazak na posao ili odlazak s posla koristio sredstvima javnog prijevoza ili vlastitim prijevozom. U situaciji kada službenik nije u obvezi dolaska na posao, njemu taj trošak stvarno nije nastao i nema pravo na naknadu istog. Prema tome, iako je tužiteljica u utuženom razdoblju bila zaposlenica tužene, ta okolnost nije dovoljna da bi ista ostvarila pravo na naknadu troška prijevoza, jer se radi o materijalnom pravu tužiteljice koje se ne vezuje samo uz činjenicu zaposlenja, već je potrebno da je tužiteljica taj trošak stvarno imala. Stoga zahtjev za naknadu troška prijevoza nije osnovan, pa je taj dio zahtjeva u iznosu od 2.937,92 eura valjalo odbiti i odlučiti kao u točki IV. izreke presude.

11. Prilikom utvrđenja visine naknade plaće koju bi tužiteljica ostvarila da je radila u spornom razdoblju uzeto je radno mjesto računovodstvenog referenta i koeficijent tog radnog mjesta, i to za vrijeme dok je to radno mjesto postojalo u sistematizaciji tužene. Međutim, pošto je Pravilnikom o unutarnjem redu općinske uprave Općine [adresa] od 14. travnja 2017. ukinuto radno mjesto računovodstveni referent, visinu naknade plaće valjalo je utvrditi prema usporednom radniku odnosno prema radnom mjestu i pripadajućem koeficijentu za usporedno radno mjesto. Pri tome je valjalo utvrditi koje bi radno mjesto, a koje je postojalo nakon ukidanja radnog mjesta računovodstvenog referenta, obzirom na stručnu spremu i opis poslova bilo najbliže radnom mjestu tužiteljice. Naime, tužiteljica smatra da joj pripada koeficijent radnog mjesta voditelja odsjeka za opće i administrativne poslove.

11.1. Na okolnost usporednog radnog mjesta i primjene pripadajućeg koeficijenta saslušana je tužiteljica koja je iznijela da je kod tuženika obavljala poslove radnog mjesta računovodstvenog referenta, a koji poslovi su obuhvaćali obračun plaća, evidenciju komunalne naknade, knjižila je opomene, putne naloge, ulazne račune, prihodovnu stranu izvoda, plaćanje naplate komunalne, slivne naknade, blagajnu. Zna da je puni naziv radnog mjesta bio računovodstveni referent ali ne zna u koju kategoriju radnog mjesta je to radno mjesto ulazilo. Za to radno mjesto bila je potrebna SSS ekonomske struke i ona ima SSS ekonomske struke. Obzirom je njezino radno mjesto računovodstvenog referenta ukinuto 2017. godine i poslovi tog radnog mjesta su dani na obavljanje knjigovodstvenom servisu, pa unutar tuženika više nitko nije obavljao poslove koji su ulazili u opis poslova radnog mjesta računovodstvenog referenta, smatra da joj nakon ukidanja radnog mjesta računovodstvenog referenta pripada koeficijent voditelja odsjeka za opće i administrativne poslove, ne zna o kojoj se kategoriji radnog mjesta radi, ali zna da je za isti potrebna SSS upravnog smjera. Koliko joj je poznato u opis tog radnog mjesta ulaze i poslovi dočeka, prihvata, boravka gostiju koje je obavljala u okviru radnog mjesta računovodstvenog referenta, i pripreme sjednice vijeća. Ne smatra da bi joj trebao pripasti koeficijent radnog mjesta referenta – komunalnog redara. Smatra da joj ne bi trebao pripasti koeficijent radnog mjesta upravnog referenta jer da u opis tog radnog mjesta ulazi puno manje poslova nego što je obavljala kao računovodstveni referent. To je njezin subjektivni dojam.

Na upit punom. tužiteljice odgovorila je da nije ispunjavala uvjete za radno mjesto upravnog referenta jer nije bila upravne struke a to je bio uvjet za to radno mjesto. Njezino radno mjesto ukinuto je zato što su poslovi tog radnog mjesta dani outsorceu. U ožujku 2015. u Općini su postojala tri radna mjesta plus pročelnica. Na upit suda odgovorila je da je za svoj posao na radnom mjestu računovodstvenog referenta odgovarala pročelniku i načelniku. Smatra da se radilo o složenijim poslovima.

Na upit punom. tužene odgovorila je da je u okviru radnog mjesta računovodstvenog referenta sudjelovala u izradi završnog računa kojega je radila kolegica koja je radila proračunsko računovodstvo. Njoj je pomagala i kod usklađivanja salda konti, ispunjavala odgovarajuće obrasce.

11.2. Odredbom članka 20. Pravilnika o unutarnjem redu općinske uprave Općine [adresa] od 24. ožujka 2016., propisano je da je računovodstveni referent radno mjesto III. kategorije, podkategorija referent, da je za isto potrebna SSS ekonomske struke, najmanje jedna godina radnog iskustva na odgovarajućim poslovima, položen državni stručni ispit, da isti vodi blagajnu, piše narudžbenice, vodi pripadajuće evidencije i izvješća, uvodi pristigle račune, obavlja druge poslove po nalogu pročelnika i načelnika.

11.3. Prema Pravilniku o unutarnjem redu općinske uprave Općine [adresa] od 14. travnja 2017., više ne postoji radno mjesto računovodstveni referent, već postoji radno mjesto upravni referent, to je radno mjesto III. kategorije, podkategorija referent, da je za isto potrebna SSS upravne struke, poznavanje rada na računalu, položen državni stručni ispit, najmanje jedna godina radnog iskustva na odgovarajućim poslovima. Isti obavlja poslove pisarnice (prijem, urudžbiranje, klasificiranje, interna dostava pošte, vođenje dostavne knjige pošte, vođenje, razvođenje i odlaganje predmeta); vodi registar svih odluka, zaključaka i drugih akata Općinskog vijeća; obavlja upravno-uredske poslove za potrebe članova Općinskog vijeća; vodi odgovarajuće evidencije, prima stranke, vodi odgovarajuću prepisku, priprema podatke i izvješća iz djelokruga rada te obavlja druge uredske poslove po nalogu članova Općinskog vijeća i njegovih radnih tijela; vrši prijepis dopisa za općinskog načelnika i zamjenika načelnika; obavlja administrativne, stručne i poslove u svezi s djelokrugom rada Općinskog vijeća i njihovih radnih tijela, vodi zapisnike Općinskog vijeća i radnih tijela Općinskog vijeća; vodi kadrovsku evidenciju službenika i namještenika; obavlja druge poslove koje mu povjeri načelnik i pročelnika. Radno mjesto upravnog referenta propisano je i Pravilnikom o unutarnjem redu općinske uprave Općine [adresa] od 29. ožujka 2018.

11.4. Pravilnikom o unutarnjem redu općinske uprave Općine [adresa] od 24. ožujka 2016., Pravilnikom o unutarnjem redu općinske uprave Općine [adresa] od 14. travnja 2017. te Pravilnikom o unutarnjem redu općinske uprave Općine [adresa] od 29. ožujka 2018. nije propisano radno mjesto voditelja odsjeka za opće i administrativne poslove.

11.5. Iz Odluke o određivanju koeficijenata za obračun plaće službenika i namještenika u Jedinstvenom upravnom odjelu Općine Čeminac od 30. siječnja 2019., proizlazi da radno mjesto upravni referent ima koeficijent 2,00; dok radno mjesto voditelj odsjeka za opće i administrativne poslove, ima koeficijent 2,95, time da se radi o radnom mjestu, 1. kategorije.

11.6. Iz Odluke o koeficijentima u Jedinstvenom upravnom odjelu i Vlastitom pogonu Općine Čeminac od 15. travnja 2017., proizlazi da radno mjesto upravni referent ima koeficijent 2,20; a radno mjesto računovodstveni referent 2,20.

11.7. Iz Odluke o koeficijentima u Jedinstvenom upravnom odjelu i Vlastitom pogonu Općine Čeminac od 14. lipnja 2017., proizlazi da radno mjesto upravni referent ima koeficijent 2,20.

11.8. Iz Odluke o koeficijentima za obračun plaća službenika i namještenika od 12. studenoga 2014., proizlazi da radno mjesto računovodstveni referent ima koeficijent 2,00.

11.9. Iz Odluke o izmjeni i dopuni Odluke o koeficijentima za obračun plaća službenika i namještenika od 7. prosinca 2014., proizlazi da radno mjesto računovodstveni referent ima koeficijent 2,00.

10.10.

Cijeneći izvedene dokaze ovaj sud utvrđuje da je u razdoblju u kojem nije postojalo radno mjesto računovodstvenog referenta, kao usporedno radno mjesto valjalo uzeti radno mjesto upravnog referenta, a obzirom na kategoriju radnog mjesta, stupanj odgovornosti, stručnu spremu tužene, opis poslova. Naime, radi se o radnim mjestima iste kategorije za obavljanje kojih je potrebna srednja stručna sprema, time da je i iz opisa poslova proizlazi da se radi o manje složenim poslovima, kao i da su za oba radna mjesta propisani koeficijenti od 2,00 odnosno 2,20. Ne može se kao usporedno uzeti radno mjesto voditelja odsjeka za opće i administrativne poslove jer se radi o radnom mjestu I. kategorije, odnosno rukovoditeljskom radnom mjestu.

11. To što je tužiteljičino radno mjesto u međuvremenu ukinuto, ne utječe na obvezu tužene da poštuje odluku suda prema kojoj radni odnos stranaka nije prestao, a kako to nije učinila, dužna je naknaditi plaću tužiteljici za predmetno razdoblje. Činjenica da je tužiteljica radila kako bi osigurala egzistenciju, ne eskulpira ni po kojoj osnovi tuženu od obveze da joj isplati naknadu plaće.

12. Među strankama je nesporno, a to proizlazi i iz potvrde Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 7. srpnja 2020., da je tužiteljica bila prijavljena na mirovinsko osiguranje po osnovi radnog odnosa kod poslodavca LI, vlasnika obrta za ugostiteljstvo i usluge u [adresa], u 2015. i 2016. godini; kod poslodavca Adriatic osiguranja d.d., Osijek, Gundulićeva 5b, u 2016. godini, te kod poslodavca ĐI, vlasnice obrta za knjigovodstveno računovodstvene usluge, [adresa], u 2017. i 2018. godini.

13. Iz dopisa [obrt], vlasnika LI iz [adresa] od 15. lipnja 2023. proizlazi da je PI radila u [obrt] 2015. godine u periodu od 18. studenoga 2015. do 15. prosinca 2015. i 2016. godine u periodu od 13. lipnja 2016. do 28. lipnja 2016., te da joj u navedenim razdobljima nisu isplaćeni neoporezivi primitci: prijevoz, regres, dar za djecu, Uskrsnica, Božićnica, nagrada za topli obrok.

14. Iz podataka Adriatic osiguranja d.d. proizlazi da je PI radila u toj tvrtki od 1. listopada 2016. do 31. prosinca 2016. i da su joj u tom razdoblju isplaćeni:

- prijevoz za listopad 2016. u iznosu 704,00 kn, 7. studenoga 2016.,

- prijevoz za studeni 2016. u iznosu 704,00 kn, 7. prosinca 2016.,

- prigodni dar za djetetu za 2016. godinu, primitak u naravi u iznosu 500,00 kn,

- novčani dar djetetu za 2016. godinu, isplatom na tekući račun, u iznosu 500,00 kn, 7. studenoga 2016.,

- Božićnica za 2016. godinu u iznosu 750,00 kn, 20. prosinca 2016.

15. Iz podataka [obrt], vlasnika ĐI iz [adresa] od 15. lipnja 2023. proizlazi da je tužena PI zaposlena u [obrt] od 1. siječnja 2017. i dalje, te da su joj isplaćeni neoporezivi primitci, i to u:

- 2017. godini prigodne nagrade, do propisanog iznosa (božićnica, naknada za godišnji odmor i sl.) za tekuće porezno razdoblje u iznosu od 2.500,00 kn,

- 2018. godini prigodne nagrade, do propisanog iznosa (božićnica, naknada za godišnji odmor i sl.) za tekuće porezno razdoblje u iznosu od 2.500,00 kn i novčane nagrade za radne rezultate i drugi oblici dodatnog nagrađivanja radnika (dodatna plaća, dodatak uz mjesečnu plaću i sl.) u iznosu od 5.000,00 kn,

- 2019. godini prigodne nagrade, do propisanog iznosa (božićnica, naknada za godišnji odmor i sl.) za tekuće porezno razdoblje u iznosu od 2.000,00 kn, zatim novčane nagrade za radne rezultate i drugi oblici dodatnog nagrađivanja radnika (dodatna plaća, dodatak uz mjesečnu plaću i sl.) u iznosu od 5.000,00 kn i novčane paušalne naknade za podmirivanje troškova prehrane do propisanog iznosa u iznosu od 1.500,00 kn,

- 2020. godini prigodne nagrade, do propisanog iznosa (božićnica, naknada za godišnji odmor i sl.) za tekuće porezno razdoblje u iznosu od 2.700,00 kn, zatim novčane nagrade za radne rezultate i drugi oblici dodatnog nagrađivanja radnika (dodatna plaća, dodatak uz mjesečnu plaću i sl.) u iznosu od 5.000,00 kn i novčane paušalne naknade za podmirivanje troškova prehrane do propisanog iznosa u iznosu 1.000,00 kn.

16. Radi utvrđenja visine potraživanja provedeno je financijsko – knjigovodstveno vještačenje po stalnom sudskom vještaku Tonki Vulić iz Osijeka sa zadatkom da sačini nalaz i mišljenje na okolnost izgubljene zarade koja se odnosi na: a) neisplaćene bruto plaće i druga primanja tužiteljice (božićnice, regresi, uskrsnice, dar za djecu, naknada za prijevoz, naknada za topli obrok, naknada za godišnji odmor), koje bi tužiteljica ostvarila za razdoblje od listopada 2015. do zaključno kolovoza 2020. godine, pri čemu vještak treba uzeti u obzir i plaće te sva primanja tužiteljice koja je ostvarila radeći kod drugih poslodavaca u tom razdoblju time da će u razdobljima u kojima je ukinuto rado mjesto tužiteljice, uzeti plaće usporednog radnika tuženika za radno mjesto za koje tužiteljica ostvaruje uvjete (srednja stručna sprema, ekonomski smjer, godine staža) te b) neisplaćene bruto plaće koje bi tužiteljica ostvarila za razdoblje od listopada 2015. do zaključno kolovoza 2020. godine, pri čemu vještak treba uzeti u obzir i plaće koje je ostvarila radeći kod drugih poslodavaca, time da će u razdobljima u kojima je ukinuto rado mjesto tužiteljice, uzeti plaće usporednog radnika tuženika za radno mjesto za koje tužiteljica ostvaruje uvjete (srednja stručna sprema, ekonomski smjer, godine staža).

16.1. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka Tonke Vulić iz Osijeka od 22. lipnja 2025. proizlazi da je da je kod izračuna plaće koristila osnovice za izračun plaće, sukladno odlukama tužene:

Osnovica bruto plaće od 2.100,00 kn primjenjuje se od listopada 2014. Osnovica bruto plaće od 2.200,00 kn primjenjuje se od siječnja 2016. Osnovica bruto plaće od 2.300,00 kn primjenjuje se od srpnja 2016. Osnovica bruto plaće od 2.400,00 kn primjenjuje se od studenoga 2016. Osnovica bruto plaće od 2.500,00 kn primjenjuje se od veljače 2017. Osnovica bruto plaće od 2.700,00 kn primjenjuje se od studenoga 2017. Osnovica bruto plaće od 3.000,00 kn primjenjuje se od ožujka 2018. Osnovica bruto plaće od 3.300,00 kn primjenjuje se od svibnja 2018. Osnovica bruto plaće od 3.500,00 kn primjenjuje se od lipnja 2018. Osnovica bruto plaće od 3.700,00 kn primjenjuje se od srpnja 2018. Osnovica bruto plaće od 3.600,00 kn primjenjuje se od svibnja 2019. Obzirom je ukinuto radno mjesto tužiteljice, u izračunu su uzeti koeficijenti usporedne plaće za druga radna mjesta, i to: od 12. studenoga 2014. računovodstveni referent s koeficijentom radnog mjesta 2; od 7. prosinca 2014. računovodstveni referent s koeficijentom radnog mjesta 2; od 15. travnja 2017. računovodstveni referent, upravni referent s koeficijentom radnog mjesta 2,2; od 14. lipnja 2017. upravni referent s koeficijentom radnog mjesta 2,2; te od 31. siječnja 2019. upravni referent s koeficijentom radnog mjesta 2.

Sukladno prikazanim parametrima za izračun, izgubljena bruto zarada tužiteljice u razdoblju od listopada 2015. do kolovoza 2020. godine, umanjena za primanja koje je tužiteljica u tom razdoblju ostvarila kod drugih poslodavaca, iznosila je 15.482,58 EUR-a (Tabela 1.).

Neisplaćeni trošak prijevoza na i sa posla prikazan je prema stvarnom mjestu rada, prema sjedištu drugoga poslodavca, pa je u razdoblju kada tužiteljica nije radila ili nije primala naknadu za prijevoz od poslodavaca koji bi joj prema mjestu rada isplatili naknadu prema cijeni mjesečne radničke karte, utvrđeno neisplaćenih troškova prijevoza od listopada 2015. do prosinca 2018. godine u iznosu od 2.937,92 EUR-a. (Tabela 1.)

Potom je vještak prikazao razliku ostalih neoporezivih naknada koje bi tužiteljica primila u Općini Čeminac u odnosu na stvarno primljene kod drugih poslodavaca, te je utvrđeno da je u razdoblju od prosinca 2015. do srpnja 2020. godine manje isplaćeno neoporezivih naknada – dar djeci P, regresa i božićnica (osim prijevoza) promatrano po godinama i vrsti isplate u ukupnom iznosu od 564,06 EUR (Tabela 2.). Prikazane su manje primljene neoporezive naknade prema datumu dospijeća.

16.2. U podnesku od 26. kolovoza 2025. tužiteljica je iznijela primjedbe na nalaz i mišljenje financijskog vještaka, u odnosu na razliku bruto plaće, jer da je za usporednog radnika trebalo uzeti koeficijent kao što ima voditelj odsjeka za opće i administrativne poslove, a zahtijeva isto srednju stručnu spremu, te drugih radnih mjesta za koja tužiteljica zadovoljava uvjete radnog mjesta. U odnosu na ostala materijalna prava (božićnice, regresi, uskrsnice, dar za djecu, naknada za prijevoz, naknada za topli obrok, naknada za godišnji odmor i dr.) tužiteljica nije imala primjedbu na izračun istih.

16.3. Iz očitovanja sudskog vještaka od 22. rujna 2025. proizlazi da je u momentu otkaza tužiteljica radila na radnome mjestu računovodstveni referent, da se iz opisa radnih mjesta vidi da je radno mjesto upravnog referenta imalo viši koeficijent od radnog mjesta računovodstvenog referenta, dok se od 2017. godine koeficijenti za ta radna mjesta izjednačavaju. Stoga je logično da je radno mjesto računovodstvenog referenta opstalo, da bi bilo najbliže u rangu koeficijenta upravnog referenta.

16.4. U podnesku od 2. listopada 2025. tužena je iznijela da na provedeno financijsko-knjigovodstveno vještačenje nema primjedbe, budući je pravilno obrazloženo, jasno i nije u proturječnosti s ostalim dokazima u spisu, a sačinjeno je objektivno, stručno i sukladno pravilima struke. Predmetno financijsko- knjigovodstveno vještačenje je potvrdilo navode tužene iz odgovora na tužbu i dosadašnjeg dijela postupka, to jest da je tužiteljica pogrešno obračunavala plaću uzimajući u obzir osnovicu za plaću pomnoženu sa koeficijentom 2,50 s obzirom da je radno mjesto na kojem je radila tužiteljica ukinuta odlukom tužene, a slijedeće radno mjesto koje se može uzeti kao usporedba je iznosio 2,93. Drži da je tužiteljici najbliže i najsličnije njenom starom radnom mjestu radno mjesto blagajnika (2020. godina), a kako istog radnog mjesta nije bilo između 2017. i 2020. to tužena smatra da se tužiteljici treba u izračun plaće primijeniti koeficijent 2,00, budući radno mjesto koeficijenta 2,93 za 2019. i 2020. godinu je koeficijent radnog mjesta komunalnog redara za koje radno mjesto tužiteljica nema uvjete sukladno odredbama Zakona o komunalnom gospodarstvu i Pravilnik o unutarnjem redu Općinske uprave Općine [adresa], a isto tako opis poslova je veći i širi od opisa poslova tužiteljičinog ranijeg radnog mjesta.

16.5. Sud je nalaz i mišljenje vještaka u cijelosti prihvatio, ocjenjujući ga stručnim i objektivnim, te sačinjenim u skladu s danim zadatkom od strane suda. U konačnici tužiteljica je podneskom od 19. veljače 2026. uredila tužbeni zahtjev za isplatu razlike plaće sukladno izračunu sudskog vještaka, time da je razlika bruto plaće izračunata, u razdobljima kada nije postojalo radno mjesto računovodstvenog referenta, primjenom plaće usporednog radnika zaposlenog na radnom mjestu upravni referent i koeficijenta koji se veže uz to radno mjesto.

17. Naposljetku valjalo je odlučiti o prigovoru zastare. Zastara potraživanja iz radnog odnosa uređena je člankom 139 Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14., 127/17., 98/19. i 151/22. – dalje u tekstu: ZR) kojim je propisano, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno, potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina.

17.1. Kako je tužba u ovoj pravnoj stvari, a u odnosu na potraživanje tužiteljice koje se odnosi na naknadu razlike bruto plaće, podnijeta 1. rujna 2020., a najstarije potraživanje po tom osnovu dospjelo je 15. studenoga 2015., to nije protekao rok zastare od pet godina i nije nastupila zastara predmetnog potraživanja.

17.2. Pošto je tužena priznala izračun visine bruto plaće, to je valjalo tužbeni zahtjev u odnosu na razliku bruto plaće u utuženom razdoblju od listopada 2015. do kolovoza 2010. usvojiti i odlučiti kao u točki I. izreke presude.

17.3. Na dosuđene iznose bruto plaće tužiteljici pripada i zakonska zatezna kamata, ovo u smislu odredbe članka 29. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23.) kojim je propisano je da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate.

17.4. Visina stope zatezne kamate za razdoblje do 31. prosinca 2022. određena je sukladno odredbi članka 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 78/15.), od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. sukladno odredbi članka 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 114/22.) i Uredbe o izmjeni zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 156/22.), a od 30. prosinca 2023. do isplate stopa kamate je dosuđena u skladu sa Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 155/23.).

17.5. Nije osnovan zahtjev tužiteljice za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenoj bruto razlici plaće. Naime, odredbom članka 91. stavak 3. ZR-a, je propisano da se pod plaćom podrazumijeva osnovna ili minimalna plaća i sva dodatna davanja bilo koje vrste koja poslodavac izravno ili neizravno u novcu ili naravi, na temelju ugovora o radu, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili drugog propisa isplaćuje radnici ili radniku za obavljeni rad, dok je člankom 92. istoga Zakona propisano da se plaća isplaćuje nakon obavljenog rada (stavak 1.), da se plaća i naknada plaće za prethodni mjesec isplaćuju najkasnije do petnaestog dana u idućem mjesecu, ako kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu nije drukčije određeno (stavak 3.), da su plaća i naknada plaće, u smislu ovoga Zakona, plaća i naknada plaće u bruto iznosu. Nadalje odredbom članka 45. stavka 2. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 177/04., 73/08., 80/10., 114/11., 22/11., 144/12., 120/13., 125/13., 148/13., 83/14., 143/14. i 136/15.), je propisano da se predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračunava, obustavlja i uplaćuje prilikom svake isplate prema propisima koji važe na dan isplate. Dakle, plaća koju poslodavac isplaćuje radniku obuhvaća osim neto plaće koja se isplaćuje neposredno radniku i sva dodatna davanja na nju, a u to spadaju i porez i prirez na dohodak, koji uz ostalo čine bruto plaću radnika, a koji se međutim obračunavaju, obustavljaju i uplaćuju prilikom svake isplate, a prema propisima koji važe na dan isplate. Dakle, obveza uplate poreza na dohodak i prireza na porez na dohodak dospijevaju tek prilikom isplate pojedinog mjesečnog iznosa naknade plaće radniku, te prije toga (prije isplate plaće) takva obveza poslodavca nije dospjela. Zatezna kamata po svojoj pravnoj naravi je sankcija zbog zakašnjenja u ispunjenju određene novčane obveze što znači da vjerovnik ima pravo potraživati zateznu kamatu na pripadajuću mu novčanu obvezu od dužnika tek nakon što je ova dospjela. U situaciji kao što je konkretna, kada obveza tužene kao dužnika da isplati porez i prirez na porez na dohodak na dodatak na plaću tužiteljici dospijeva tek trenutkom isplate tog iznosa, onda je jasno da tuženik nije došao u zakašnjenje s ispunjenjem te novčane obveze, zbog čega tužiteljici ne pripada ni potraživati zateznu kamatu na taj iznos, a koji čini dio bruto plaće tužiteljice (takvo shvaćanje zauzeto u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Revr-1229/16 od 4. travnja 2016.). Stoga je tužiteljicu valjalo odbiti s dijelom zahtjeva kojim traži isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenoj bruto razlici plaće i odlučiti kao u točki II. izreke presude.

18. Kako je tužba, a u odnosu na neoporezive primitke (dar djeci P, regresa i božićnica) povučena, pa ponovno podnijeta 17. svibnja 2023., to su sva potraživanja tužiteljice po tom osnovu s dospijećem prije 17. svibnja 2018 . u zastari.

18.1. Naime, odredbom članka 242. stavka 1. ZOO-a je propisano da prekid zastare izvršen podnošenjem tužbe ili kojom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, smatra se da nije nastupio ako vjerovnik odustane od tužbe ili radnje koju je poduzeo. Kako je tužiteljica povukla tužbu u odnosu na neoporezive primitke, to time u odnosu na iste nije nastupio prekid zastare podnošenjem tužbe od 1. rujna 2020.

18.2. Uslijed iznijetog u zastari nije iznos od ukupno 265,44 eura koji se odnosi na neoporezive primitke i koje je dospio nakon 17. svibnja 2018., te je za taj iznos zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom tekućom od dospijeća pa do isplate tužbeni zahtjev usvojen, i odlučeno je kao u točki III. izreke presude, dok je za iznos od ukupno 298,62 eura (iznos od 66,36 eura s dospijećem 1. prosinca 2015., iznos od 165,90 eura s dospijećem 29. lipnja 2016., iznos od 66,36 eura s dospijećem 22. prosinca 2016. na ime neoporezivih primitaka (dar djeci P, regresa i božićnica), tužbeni zahtjev odbijen, i odlučeno je kao u točki IV. izreke presude.

19. Odlučujući i parničnom trošku, ovaj sud je vodio računa o uspjehu stranaka u postupku. Tužbeni zahtjev tužiteljice, obzirom na konačno postavljeni zahtjev u ukupnom iznosu 18.984,56 eura usvojen je u iznosu od 15.748,02 eura, pa je u pogledu visine tužbenog zahtjeva tužiteljica uspjela sa 82,95%, dok je u pogledu osnove tužiteljica uspjela sa 84,52% (neosnovan je zahtjev za naknadu troška prijevoza). Tužena je u pogledu visine uspjela sa 17,05%, a u pogledu osnove 15,48%. Primjenjujući metodologiju iz članka 154. stavka 2. ZPP-a, a uzimajući u obzir omjer uspjeha u pogledu osnove i visine tužbenog zahtjeva, tužiteljica je uspjela sa 83,74% (167,47 : 2), a tužena sa 16,27% (32,53 : 2), pa tužiteljica ima pravo na naknadu troška u omjeru od 67,47% (83,74-16,27). Visina parničnih troškova tužiteljice određena je u skladu sa odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika "(Narodne novine" broj: 138/23. - dalje u tekstu: Tarifa), budući je tužiteljica zastupana po odvjetniku, to su joj dosuđeni troškovi zastupanja po punomoćniku-odvjetniku.

19.1. Stoga su tužiteljici priznati troškovi, i to:

- sastav tužbe u iznosu 500,00 eura (Tbr. 7. točka 1. Tarife),

- sastav podneska od 10. lipnja 2021. u iznosu 500,00 eura (Tbr. 8. točka 1. Tarife),

- zastupanje na ročištu 25. siječnja 2023. u iznosu 125,00 eura (Tbr. 9. točka 5. Tarife),

- zastupanje na ročištu 5. travnja 2023. u iznosu 500,00 eura (Tbr. 9. točka 1. Tarife),

- zastupanje na ročištu 17. svibnja 2023. u iznosu 500,00 eura (Tbr. 9. točka 1. Tarife),

- zastupanje na ročištu 19. prosinca 2023. u iznosu 500,00 eura (Tbr. 9. točka 1. Tarife),

- sastav podneska od 26. kolovoza 2025. u iznosu 500,00 eura (Tbr. 8. točka 1. Tarife),

- zastupanje na ročištu 11. prosinca 2025. u iznosu 500,00 eura (Tbr. 9. točka 1. Tarife),

- zastupanje na ročištu 19. veljače 2026. u iznosu 500,00 eura (Tbr. 9. točka 1. Tarife),

- zastupanje na ročištu 17. ožujka 2026. u iznosu 500,00 eura (Tbr. 9. točka 1. Tarife),

- zastupanje na ročištu za objavu 30. ožujka 2026. u iznosu 100,00 eura (Tbr. 9. točka 3. Tarife),

ukupno 4.725,00 eura što uvećano za pripadajući iznos PDV-a daje iznos od 5.906,25 eura od čega 67,47%, s koliko je tužiteljica uspjela u sporu, iznosi 3.984,95 eura. Tužiteljici je priznat i trošak plaćenog predujma za vještačenje u ukupnom iznosu od 350,00 eura. Dakle, tužiteljici je priznat ukupan trošak u iznosu od 4.337,95 eura na koji iznos joj je dosuđena pripadajuća zakonska zatezna kamata počevši od presuđenja pa do isplate.

19.2. Tužiteljici nije dosuđen trošak pristupa na ročište 5. srpnja 2021., budući ista nije pristupila na to ročište, pa nije niti imala taj trošak. Tužiteljici nije dosuđen trošak sastava prijedloga za povrat u prijašnje stanje od 5. srpnja 2021., zatim trošak pristupa na ročište 29. listopada 2021., kao ni trošak sastava odgovora na žalbu od 29. prosinca 2021., budući se radi o troškovima koje je tužiteljica imala u svezi svog zahtjeva za povrat u prijašnje stanje, koji troškovi joj u smislu odredbe članka 122.a ZPP-a ne pripadaju, neovisno o ishodu spora. Tužiteljici nije dosuđen trošak sastava podneska od 5. travnja 2023., budući je taj podnesak predala na ročištu održanom tog dana, pa je sve navode iz iznijetog mogla iznijeti na ročištu, za pristup na koje joj je priznat trošak zastupanja, dakle radi se o podnesku koji nije bio potreban za vođenje ovoga postupka. Nije joj priznat niti trošak sastava podneska od 6. rujna 2023., a kojim stranke suglasno molile odgodu ročišta, dakle ne radi se o podnesku koji je bio potreban za vođenje ovoga postupka. Nije joj priznat niti trošak sastava podneska od 30. srpnja 2025., kojim moli produljenje roka za očitovanje na nalaz i mišljenje sudskog vještaka, jer nije riječ o podnesku koji je bio potreban za vođenje ovoga postupka. Nije joj priznat niti trošak sastava podneska od 19. studenoga 2025., jer se radi o podnesku kojim obavještava sud o uplati razlike predujma za sudskog vještaka, dakle nije riječ o podnesku koji je bio potreban za vođenje ovoga postupka.

20. Obzirom na iznijeto presuđeno je kao u izreci.

U Osijeku 30. ožujka 2026.

Sutkinja: Ljiljana Jakša

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude koji se stranci koja je pristupila na ročište za objavu presude uručuje i time se dostava smatra izvršenom (članak 335. stavak 8. ZPP).

Za stranku koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište za objavu presude (članak 335 stavak 9. ZPP). Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

U slučaju iz članka 335. stavka 9. ZPP sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova gdje presuda mora biti istaknuta 8 dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP o dostavi pismena te joj rok za izjavljivanje žalbe teče od dana dostave presude (članak 335. stavak 11. ZPP).

O žalbi odlučuje županijski sud.

Dostavljeno:

1. Vedran Pajić, odvjetnik u Osijeku

2. Zajednički odvjetnički ured Glavaš & Šutalo u Vinkovcima, Duga ulica