REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-5394/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Ivanki Brletić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ČB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Igoru Metelko, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, radi utvrđenja ništetnosti, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 12. veljače 2026. u nazočnosti punomoćnika tužitelja Igora Metelko, odvjetnika, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 30. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnom odredba čl. 3. Ugovora o kreditu broj: 178-50-4271799 od 19. srpnja 2007. sklopljenog između tužitelja i tuženika, a koja glasi:

"NAKNADA 0,50% (nula zarez pedeset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita."

II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. da tužitelju ČB nadoknadi parnični trošak u iznosu od 606,18 eur zajedno sa zateznom kamatom od 30. ožujka 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 19.7.2007. s tuženikom sklopio Ugovor o kreditu broj: 178-50-4271799 temeljem kojega mu je odobren kredit u iznosu od 47.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita, te da ga je tuženik temeljem odredbe čl. 3. obvezao na plaćanje naknade za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 0,50% od iznosa kredita koja mu je i naplaćena 1.8.2007. u iznosu od 136,61 eur. Tužitelj tvrdi da o toj ugovornoj odredbi ugovorne strane nisu pojedinačno pregovarale u smislu da je tužitelju tuženik prethodno, a niti naknadno, jasno i nedvosmisleno predočio strukturu navedenih troškova tj. od čega se isti sastoje, koje su sve radnje izvršene u obradi zahtjeva niti zašto ju mora platiti baš u naplaćenom iznosu. Stoga smatra da je takva ugovorna odredba nepoštena u smislu odredbi Zakona o zaštiti potrošača jer je unaprijed formulirana u tipskom ugovoru kojeg je sastavio tuženik, kao jača ugovorna strana, pa ju predlaže utvrditi ništetnom te potražuje naknadu parničnog troška zajedno sa zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.

2. Tuženik nije dao odgovor na tužbu.

3. U tijeku postupka izvršen je uvid u dokumentaciju priloženu uz tužbu (stranica 4- 43).

4. Tužbeni zahtjev je osnovan u cijelosti.

5. Uvidom u Ugovor o kreditu broj: 178-50-4271799 od 19.7.2007. (stranica 24-27, u daljnjem tekstu: Ugovor o kreditu) utvrđeno je da je isti sklopljen između tužitelja, kao korisnika kredita, i tuženika, kao kreditora, i to na iznos od 47.000,00 CHF u protuvrijednosti u kunama obračunato po srednjem tečaju tuženika važećem na dan korištenja, a da je u čl. 3. toga Ugovora o kreditu određeno da se prilikom prvog korištenja kredita naplaćuje jednokratna naknada u visini od 0,50% od iznosa kredita.

6. Tužitelj smatra da je navedena odredba predmetnog Ugovora o kreditu nepoštena u smislu odredbi Zakona o zaštiti potrošača, a slijedom toga i ništetna.

7. Kako je uvidom u predmetni Ugovor o kreditu (stranica 24-27) utvrđeno da u istom nije navedeno od čega se sastoji predmetna naknada i zašto je određena upravo u navedenom postotku od sredstava koji su tužitelju odobreni, a tuženik ne tvrdi niti ne dokazuje da se je o toj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo, te kako je odredbama čl. 81. st. 1. i 2. te čl. 82. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03, u daljnjem tekstu: ZZP) propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača pri čemu se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te stoga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, uz napomenu da je odredbom čl. 84. ZZP-a propisano da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni samo ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive, iz čega proizlazi da su nepoštene one odredbe ugovora koje su nejasne, koje nisu lako razumljive i koje nisu uočljive, dok je uvidom u spornu odredbu predmetnog Ugovora o kreditu utvrđeno da se radi o standardnoj stipulaciji ugovora koja odredba je nerazumljiva i nedorečena, to je sud slijedom svega navedenoga spornu odredbu iz čl. 3. predmetnog Ugovora o kreditu utvrdio ništetnom pa je odlučeno kao u izreci pod točkom I. pri čemu sud, kraj činjenice da tuženik nije osporio činjenične navode iz tužbe, nije smatrao potrebnim provoditi dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke, a koji dokaz je tužitelj predložio provesti na okolnost da je predmetna odredba unaprijed formulirana u tipskom ugovoru kojeg je sastavio tuženik, kao jača ugovorna strana, te o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo.

8. Odluka o trošku postupka donijeta je temeljem odredbe čl. 154. st. 1 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, u daljnjem tekstu: ZPP), a isti se odnosi na zastupanje tužitelja po punomoćniku odvjetniku koji je određen temeljem Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br.138/23) i to temeljem Tbr. 7. toč. 1. za sastav tužbe u iznosu od 200,00 eur (100 bodova x 2,00 eur) te temeljem Tbr. 9. toč. 1. za zastupanje na ročištu 12.2.2026. u iznosu 200,00 eur (100 bodova x 2,00 eur) što ukupno iznosi 400,00 eur čemu je pribrojen PDV u visini od 25%, a u iznosu od 100,00 eur, dok trošak sudske pristojbe na tužbu iznosi 53,09 eur koliko iznosi i trošak sudske pristojbe na presudu pa to onda sveukupno iznosi 606,18 eur koliko je tuženiku pod točkom II. izreke i naloženo da mu nadoknadi na ime parničnog troška zajedno sa zateznom kamatom od 30.3.2026. tj. od dana donošenja odluke o trošku do isplate i to temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a, a po stopi koju određuje čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22,156/22 i 155/23).

U Zagrebu, 30. ožujka 2026.

Sutkinja:

Ivanka Brletić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dozvoljena je žalba. Žalba se podnosi putem ovoga suda županijskom sudu pisano u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude.

DNA:

- punomoćniku tužitelja

- tuženiku