REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-2136/2023-36

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Ivanki Brletić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari I-tužiteljice NC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i II-tužitelja KC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupanih po punomoćniku LC, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Pocrnić i Spiz j.t.d. u Zagrebu, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, zastupanog po odvjetnicima iz Grgić & Partneri odvjetničko društvo d.o.o. u Zagrebu, radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave održane dana 11. veljače 2026. u nazočnosti punomoćnika I i II-tužitelja LC, odvjetnika, te punomoćnice tuženika Ivane Grgić Zovko, odvjetnice, dana 30. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev I-tužiteljice NC u cijelosti koji glasi: "Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d. da I-tužiteljici NC isplati iznos od 2.000,00 eur zajedno sa zateznom kamatom od 28. kolovoza 2023. do isplate te da joj nadoknadi parnični trošak zajedno sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate, sve u roku od 15 dana."

II. Odbija se tužbeni zahtjev II-tužitelja KC u cijelosti koji glasi: "Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d. da II-tužitelju KC isplati iznos od 3.034,00 eur zajedno sa zateznom kamatom od 28. kolovoza 2023. do isplate te da mu nadoknadi parnični trošak zajedno sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate, sve u roku od 15 dana."

r i j e š i o  j e

I. Tužba je povučena od strane I-tužiteljice NC u iznosu od 750,00 eur zajedno sa zatraženom zateznom kamatom.

II. Tužba je povučena od strane II-tužitelja KC u iznosu od 6.966,00 eur zajedno sa zatraženom zateznom kamatom.

III. Nalaže se I-tužiteljici NC i II-tužitelju KC da tuženiku Euroherc osiguranje d.d. nadoknade parnični trošak u iznosu od 1.766,59 eur zajedno sa zateznom kamatom od 30. ožujka 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. I i II-tužitelji u tužbi navode da se je dana 3.12.2022. dogodila prometna nesreća u [adresa] na raskrižju Ulice Andrije Biankinija i Ulice Josipa Jelačića koju je skrivio osiguranik tuženika ŠC kada je vozeći Ulicom Josipa Jelačića u tom raskrižju započeo pretjecanje vozila registarske oznake [registarska oznaka] kojim je upravljala I-tužiteljica te je u tom trenutku skretala iz Ulice Josipa Jelačića ulijevo u Ulicu Andrije Biankinija s time da je nekoliko desetaka metara prije raskrižja uključila lijevi pokazivač smjera. Nadalje navode da se protiv oba sudionika vodi prekršajni postupak pred Općinskim prekršajnim sudom u Samoboru, a da je I-tužiteljica tom prilikom zadobila tjelesne ozljede pa zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te za tuđu pomoć potražuje naknadu štete u iznosu od 2.750,00 eur zajedno sa zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe do isplate (za pretrpljene fizičke bolove 1.000,00 eur, za pretrpljeni strah 1.000,00 eur, za duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti 600,00 eur te za tuđu pomoć 150,00 eur), dok II-tužitelj, kao vlasnik vozila registarske oznake [registarska oznaka], potražuje naknadu imovinske štete nastale na tom vozilu u iznosu od 10.000,00 eur zajedno sa zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe do isplate. I i II-tužitelji potražuju i naknadu troškova parničnog troška sa zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik ne osporava da se je dana 3.12.2022. dogodila prometna nesreća u kojoj je sudjelovalo vozilo kojim je upravljala I-tužiteljica te vozilo osigurano kod tuženika, ali smatra da je istu skrivila I-tužiteljica jer je radnju skretanja u lijevu sporednu cestu vršila tako da je popriječila prolaz vozilu njegovog osiguranika koje je pravilno, na mjestu gdje je to dopušteno (isprekidana središnja linija na kolniku) vršio pretjecanje vozila kojim je upravljala I-tužiteljica, a koja nije uključila lijevi pokazivač smjera (barem ne kada je njegov osiguranik započinjao radnju pretjecanja) s time da okolnost što je isti vršio pretjecanje u raskrižju nije protupravna jer se radilo o križanju sa sporednom cestom, dok su navodi iz tužbe o prevelikoj brzini kretanja njegovog osiguranika neistiniti. U svakom slučaju, tuženik osporava visinu zahtjeva I-tužiteljice kao i visinu zahtjeva II-tužitelja ističući da šteta nastala na njegovom vozilu iznosi 3.981,68 eur pri čemu se radi o vozilu koje II-tužitelj koristi u gospodarske svrhe pa šteta u sebi ne sadrži iznos PDV-a. Slijedom svega navedenoga, tuženik predlaže tužbene zahtjeve I i II-tužitelja odbiti potražujući naknadu parničnog troška na koji konačno potražuje zatezne kamate od donošenja prvostupanjske presude do isplate.

3. Napominje se da su I i II-tužitelji na ročištu 9.2.2024. (stranica 57) snizili svoje tužbene zahtjeve priznajući svoj doprinos nastanku štete u visini od 50% tako da I- tužiteljica potražuje samo isplatu iznosa od 1.375,00 eur, a II-tužitelj samo isplatu iznosa od 5.000,00 eur, ali kako se je tuženik protivio takvom djelomičnom povlačenju tužbe u smislu odredbe čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, u daljnjem tekstu: ZPP), to su njihovi tužbeni zahtjevi ostali neizmijenjeni sve dok isti nisu u podnesku od 15.7.2025. (stranica 168 i 169) ponovno snizili svoje tužbene zahtjeve tako da I- tužiteljica potražuje samo isplatu iznosa od 2.000,00 eur, a II-tužitelj samo isplatu iznosa od 3.034,00 eur pa kako je na taj način tužba djelomično povučena i to od strane I-tužiteljice u iznosu od 750,00 eur (2.750,00 eur umanjeno za iznos od 750,00 eur) zajedno sa zatraženom zateznom kamatom, a od strane II-tužitelja u iznosu od 6.966,00 eur (10.000,00 eur umanjeno za iznos od 3.034,00 eur) zajedno sa zatraženom zateznom kamatom, čemu se tuženik nije protivio, to je temeljem odredbe čl. 193. st. 2. ZPP-a odlučeno kao u izreci rješenja pod točkom I. i II.

4. U tijeku postupka izvršen je uvid u dokumentaciju priloženu uz tužbu (stranica 6- 30), u dokumentaciju priloženu uz odgovor na tužbu (stranica 40-46) te u zdravstveni karton I-tužiteljice (stranica 109-122), pročitani su spisi Općinskog prekršajnog suda u Samoboru poslovni broj Pp-548/2023 te poslovni broj Pp-549/2023, provedeno je prometno vještačenje (stranica 75-89 te 96) kao i liječničko vještačenje (stranica 159- 162), saslušan je svjedok ŠC (stranica 63 i 64), a proveden je i dokaz saslušanjem I-tužiteljice kao stranke (stranica 64 i 65).

5. Tužbeni zahtjevi oba tužitelja su neosnovani u cijelosti.

6. U ovoj pravnoj stvari nije sporno da se je dana 3.12.2022. dogodila prometna nesreća u kojoj je sudjelovalo vozilo kojim je upravljala I-tužiteljica te vozilo osigurano kod tuženika pa slijedom toga nije sporna pasivna legitimacija tuženika i nastanak predmetnog štetnog događaja, ali je sporna odgovornost tuženika za nastanak istoga jer tuženik smatra da je isti skrivila I-tužiteljica, a da njegov osiguranik nije tome doprinio jer nije vršio protupravno pretjecanje vozila kojim je upravljala I-tužiteljica.

7. I-tužiteljica u svom iskazu (stranica 64 i 65) navodi da se je predmetne zgode uključivala u Ulicu Josipa Jelačića s parkirnog prostora ispred jedne trgovine i to u desnu prometnu traku krećući se unatrag s uključena sva četiri pokazivača smjera pri čemu je uočila vozilo osiguranika tuženika na oko 500 metara, ali je zaključila da se može sigurno uključiti u promet pa kada se je uključila i počela kretati po toj desnoj prometnoj traci, praktički je odmah uključila lijevi pokazivač smjera jer je namjeravala skrenuti u Biankinijevu ulicu koja je bila udaljena 50-100 metara od tog njenog uključivanja, dok se je vozilo osiguranika tuženika cijelo vrijeme kretalo iza njenog vozila u toj desnoj prometnoj traci pa tako i onda kada je zadnji puta pogledala u retrovizor, a što je bilo 10-ak metara prije ovoga skretanja. Stoga tvrdi da uopće nije vidjela da se to vozilo kreće po lijevoj prometnoj traci sve dok nije započela skretati odnosno dok nije došlo do naleta pri čemu potvrđuje navode osiguranika tuženika o načinu ovoga naleta te o tome da je na tom dijelu ceste od ovog njenog uključivanja u promet pa do skretanja u Biankinijevu ulicu bila isprekidana linija. Inače navodi da je osiguranik tuženika nakon ovoga naleta potvrdio da je vidio kako je ona uključila lijevi pokazivač smjera, ali je naveo da je to učinila prekasno.

8. Svjedok ŠC u svom iskazu (stranica 75-89) potvrđuje da se je predmetne zgode oko 14.00 sati kada je bila dobra vidljivost, kretao desnom prometnom trakom Ulice Josipa Jelačića i to brzinom od 60-65 km/h s time da je cesta na tom dijelu bila ravna tako da je vidio da se je ispred njegovog vozila uključilo vozilo kojim je upravljala I-tužiteljica s jednog parkinga ispred jedne trgovine pa kako se je isto kretalo sporo, odlučio ga je preteći i to na mjestu gdje je linija bila isprekidana s time da na cesti tada nije bilo drugih vozila, ali se ne sjeća kolika je tada bila udaljenost između njihovih vozila kao što se ne sjeća koliko dugo se je kretao po lijevoj prometnoj traci prije samog naleta niti koliku je brzinu pri tome razvio. Napominje da niti u jednom trenutku nije uočio da bi na vozilu tužiteljice bio uključen lijevi pokazivač smjera, dok je on isti uključio prije prelaska na lijevu prometnu traku. Tvrdi da je do naleta došlo u trenutku kada je sa svojim vozilom već bio usporedo s vozilom I-tužiteljice tako što je s vozilom došao do polovice njenog vozila, a sve jer je ista u tom trenutku započela skretati ulijevo tako da je lijevim prednjim dijelom svoga vozila udarila u desni prednji dio njegovog vozila od kojeg naleta su oba vozila odbačena. Inače tvrdi da nakon ovoga sudara nije razgovarao s I-tužiteljicom o tome zašto je došlo do ovoga naleta jer je bio u velikom šoku.

9. Provedenim prometnim vještačenjem po dipl. ing. Berislavu Šimunoviću, vještaku za cestovni promet i procjenu motornih vozila (stranica 83-88), utvrđeno je da su se oba vozila neposredno prije ovog štetnog događaja kretala desnom prometnom trakom Ulice Josipa Jelačića u smjeru sjeverozapada i to vozilo I-tužiteljice ispred vozila osiguranika tuženika s time da je I-tužiteljica dolaskom do raskrižja s Ulicom Andrije Biankinija poduzela radnju skretanja ulijevo pa kada se je njeno vozilo nalazilo djelomično prepriječeno u lijevoj prometnoj traci, na prednji lijevi bočni dio istoga naletjelo je vozilo osiguranika tuženika s prednjim desnim i bočnim dijelom s time da se je isto u cijelosti tada nalazilo u lijevoj prometnoj traci u radnji pretjecanja vozila I-tužiteljice i to najmanje 1,7 sekundi te da je ovaj štetni događaj pokušao izbjeći skretanjem ulijevo, a kako je kolnik na mjestu štetnog događaja ravan i pregledan, to je ovaj vještak mišljenja da je I-tužiteljica neposredno prije poduzimanja radnje skretanja ulijevo mogla u lijevom bočnom retrovizoru vidjeti vozilo osiguranika tuženika koje se je već nalazilo u radnji pretjecanja pa da je tada odustala od radnje skretanja i propustila ovo vozilo, do ovog štetnog događaja ne bi došlo uz napomenu da tehničkim putem nije moguće utvrditi je li i u kojem trenutku I-tužiteljica radnju skretanja ulijevo najavila uključivanjem lijevog pokazivača smjera, a ako je to učinila pravovremeno dok osiguranik tuženika još nije započeo s radnjom pretjecanja, tada bi isti odustajanjem od radnje pretjecanja izbjegao ovaj štetni događaj. S druge strane, ako je I-tužiteljica uključila lijevi pokazivač smjera tek kada se osiguranik tuženika nalazio u radnji pretjecanja, tada ju je osiguranik tuženika trebao zvučnim signalom obavijestiti da se nalazi u radnji pretjecanja pa bi I-tužiteljica u tom slučaju odustajanjem od radnje skretanja ulijevo također izbjegla ovaj štetni događaj. Ovaj vještak je utvrdio da je brzina vozila osiguranika tuženika u trenutku sudara iznosila 68,8 km/h, dok je sudarna brzina vozila I-tužiteljice iznosila oko 20,4 km/h s time da je tehnički moguće da se vozilo osiguranika tuženika i prije sudara kretalo ovom sudarnom brzinom, dok je I-tužiteljica radnju skretanja ulijevo mogla vršiti s prosječnom brzinom od oko 20 km/h. Konačno, ovaj vještak navodi da je na tom dijelu prometnice kolnik bio podijeljen isprekidanom linijom te da je brzina kretanja vozilima bila ograničena prometnim pravilom na 50 km/h jer se radi o naseljenom mjestu, a da je na vozilu II-tužitelja nastala totalna šteta koja svedena na dan izrade nalaza i mišljenja iznosi 7.491,61 eur s PDV-om odnosno 6.069,78 eur bez PDV-a.

10. U svom očitovanju na ovakav nalaz i mišljenje iz podneska od 30.9.2024. (stranica 95) I-tužiteljica je predložila pozvati ovoga vještaka na očitovanje o mogućnosti izbjegavanja sudara od strane osiguranika tuženika u odnosu na ograničenje brzine od 50 km/h tvrdeći da je cijelo vrijeme vožnje Ulicom Josipa Jelačića imala uključen lijevi pokazivač smjera kojeg je uključila još izlazeći s parkinga kada se je uključivala u promet te ulice, dok je tuženik u podnesku od 25.9.2024. (stranica 93 i 94), smatrajući da je ovim vještačenjem potvrđena ključna teza iz odgovora na tužbu da je I-tužiteljica radnju skretanja u lijevu sporednu cestu vršila na način da je prepriječila prolaz vozilu njegovog osiguranika koje je pravilno, na mjestu gdje je to dopušteno vršio pretjecanje vozila I-tužiteljice, predložio pozvati ovoga vještaka na očitovanje o tome je li njegovom osiguraniku bilo moguće izbjeći sudar kočenjem sve da se je i kretao brzinom unutar ograničenja (50 km/h) kao i da dodatno razjasni svoje navode o mogućnosti izbjegavanja predmetne prometne nesreće od strane njenih sudionika s obzirom da njegovi zaključci pogrešno impliciraju da I-tužiteljica ne bi bila u obvezi propustiti vozilo njegovog osiguranika koje se je već nalazilo u fazi pretjecanja ukoliko bi od ranije imala uključen lijevi pokazivač smjera, a sve imajući u vidu da je vozač koji poduzima radnju skretanja ulijevo obvezan provjeriti prometnu situaciju ispred i iza svoga vozila neovisno o tome je li prethodno uključio pokazivač smjera. S druge strane, tuženik nije prigovorio utvrđenoj visini štete od 6.069,79 eur (bez PDV-a).

11. Nakon što je vještak Berislav Šimunović u svom usmenom očitovanju na ročištu 14.2.2025. (stranica 96) naveo da se je u trenutku kada je I-tužiteljica poduzela radnju skretanja ulijevo, vremenski oko 1,1 sekundu prije sudara, vozilo osiguranika tuženika nalazilo udaljeno oko 21 metar od mjesta sudara na kojem raspoloživom putu bi osiguranik tuženika radnjom kočenja na mokrom asfaltnom kolniku zaustavio svoje vozilo prije mjesta sudara i tako izbjegao nalet da se je kretao brzinom manjom od 45 km/h, ovaj sud je njegov nalaz i mišljenje prihvatio u cijelosti kao stručan i objektivan imajući u vidu da mu niti stranke nakon toga nisu prigovarale odnosno da su i tužitelji na ročištu 14.2.2025. (stranica 97) izričito naveli da nakon usmenog očitovanja ovoga vještaka više nemaju primjedbi na njegov nalaz i mišljenje, dok su na ročištu 11.2.2026. (stranica 172) odustali od prijedloga iz podneska od 17.2.2025. (stranica 100) da sud sasluša vještaka Srećka Hlišća te da se podredno obnovi prometno vještačenje po drugom vještaku. Naime, tužitelji su u podnesku od 17.2.2025. (stranica 100) istakli da je nejasno na koji je način vještak Berislav Šimunović došao do zaključka da bi nalet bio izbježiv do svih brzina do 45 km/h kada je iz nalaza i mišljenja vještaka Srećka Hlišća danog u prekršajnom postupku vidljivo da bi osiguranik tuženika izbjegao nalet da je vozio svim brzinama do 50 km/h.

12. Kako, dakle, iz provedenog prometnog vještačenja proizlazi:

- da su se oba vozila neposredno prije ovog štetnog događaja kretala desnom prometnom trakom

- da je I-tužiteljica dolaskom do raskrižja s Ulicom Andrije Biankinija poduzela radnju skretanja ulijevo,

- da je na prednji lijevi bočni dio njenog vozila naletjelo vozilo osiguranika tuženika s prednjim desnim i bočnim dijelom s time da se je isto u cijelosti tada nalazilo u lijevoj prometnoj traci u radnji pretjecanja njenog vozila kao i

- da je I-tužiteljica neposredno prije poduzimanja radnje skretanja ulijevo mogla u lijevom bočnom retrovizoru vidjeti vozilo osiguranika tuženika koje se je već nalazilo u radnji pretjecanja jer je kolnik na tom mjestu ravan i pregledan pa da je tada odustala od radnje skretanja i propustila ovo vozilo, do ovog štetnog događaja ne bi došlo,

to je ovaj sud utvrdio da je do predmetnog štetnog događaja došlo krivnjom I- tužiteljice jer je ista prije poduzimanja radnje skretanja ulijevo mogla vidjeti vozilo osiguranika tuženika koji se je tada već nalazio u radnji pretjecanja pa da je tada odustala od te radnje skretanja i propustila vozilo osiguranika tuženika do ovog štetnog događaja ne bi došlo. Pri tome se napominje da sud nije prihvatio kao istinit dio iskaza I-tužiteljice u kojem ista tvrdi da je praktički odmah nakon uključivanja u tu desnu prometnu traku

uključila lijevi pokazivač smjera zbog namjere skretanja ulijevo u Biankinijevu ulicu jer njen iskaz u tom dijelu nije iznesen uvjerljivo pri čemu svjedok ŠC u svom iskazu navodi da niti u jednom trenutku nije uočio da bi na vozilu I-tužiteljice bio uključen lijevi pokazivač smjera, dok iz provedenog prometnog vještačenja pak proizlazi da tehničkim putem nije moguće utvrditi je li i u kojem trenutku I-tužiteljica radnju skretanja ulijevo najavila uključivanjem lijevog pokazivača smjera pa kako slijedom toga sud u smislu odredbe čl. 221.a ZPP-a na temelju izvedenih dokaza nije mogao sa sigurnošću utvrditi navedenu činjenicu, to je o postojanju iste zaključio primjenom pravila o teretu dokazivanja, dakle smatrajući da I-tužiteljica prije poduzimanja radnje skretanja ulijevo nije uopće uključila lijevi pokazivač smjera jer I- tužiteljica navedeno nije dokazala.

13. S druge strane, sud nije utvrdio nikakav doprinos osiguranika tuženika nastanku ovog štetnog događaja jer je ovim prometnim vještačenjem utvrđeno da se je njegovo vozilo nalazilo u lijevoj prometnoj traci u radnji pretjecanja vozila I-tužiteljice najmanje 1,7 sekundi prije samog naleta te da je ovaj štetni događaj pokušao izbjeći skretanjem ulijevo s time da je na tom dijelu prometnice kolnik bio podijeljen isprekidanom linijom, a da je ovaj štetni događaj mogao izbjeći odustajanjem od radnje pretjecanja samo ako je I-tužiteljica pravovremeno uključila lijevi pokazivač smjera dok on još nije započeo s radnjom pretjecanja uz napomenu da sud nije utvrdio njegov doprinos nastanku ovog štetnog događaja niti iz razloga što je ovim vještačenjem utvrđeno da je brzina njegovog vozila u trenutku sudara iznosila 68,8 km/h, a da je tehnički moguće da se njegovo vozilo i prije sudara kretalo ovom sudarnom brzinom, što znači da se je kretao većom brzinom od dopuštene jer je brzina kretanja vozilima bila ograničena prometnim pravilom na 50 km/h s obzirom se radi o naseljenom mjestu. Naime, ovim vještačenjem je dalje utvrđeno da se je u trenutku kada je I-tužiteljica poduzela radnju skretanja ulijevo, vremenski oko 1,1 sekundu prije sudara, vozilo osiguranika tuženika nalazilo udaljeno oko 21 metar od mjesta sudara na kojem raspoloživom putu bi osiguranik tuženika radnjom kočenja na mokrom asfaltnom kolniku zaustavio svoje vozilo prije mjesta sudara i tako izbjegao nalet samo da se je kretao brzinom manjom od 45 km/h, što znači da brzina kretanja njegovog vozila nije u uzročnoj vezi s nastankom ovog štetnog događaja.

14. Pri tome se napominje da je uvidom u spis Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru poslovni broj Psp-548/2023 utvrđeno da je taj postupak vođen protiv ovdje I-tužiteljice te da je isti pravomoćno okončan presudom od 27.7.2023. kojom je I-tužiteljica oglašena krivom jer je predmetne zgode počinila prekršaj iz čl. 43. st. 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine br. 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19., 42/20, 85/22, 114/22 i 133/23, u daljnjem tekstu: ZSPNC) prema kojemu je prije započinjanja navedene radnje skretanja ulijevo bila dužna uvjeriti se da to može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu ili imovinu vodeći pritom računa o položaju vozila te o smjeru i brzini kretanja, dok je uvidom u spis Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru poslovni broj Psp-549/2023 utvrđeno da je taj postupak vođen protiv ovdje tuženika te da je isti pravomoćno okončan presudom od 27.7.2023. kojom je isti oslobođen optužbe da bi predmetne zgode počinio prekršaj iz čl. 43. st. 2. ZSPNC-a odnosno da bi otpočeo radnju pretjecanja vozila koje se kreće ispred njega i skreće ulijevo, a da se prethodno ne bi uvjerio da tu radnju može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu ili imovinu te da tom prilikom ne bi vodio računa o položaju svoga vozila te o smjeru i brzini kretanja.

15. Slijedom svega navedenoga tužbeni zahtjevi I i II-tužitelja su u cijelosti odbijeni kao neosnovani jer ovaj sud smatra da tuženik odnosno njegov osiguranik, nije odgovoran za štetu nastalu I i II-tužiteljima imajući u vidu odredbu čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22,156/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZOO) kojom je propisano da tko drugome prouzroči štetu, dužan ju je naknaditi ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, a tuženik je u konkretnom slučaju dokazao da je predmetna šteta nastala bez krivnje njegovog osiguranika.

16. Odluka o trošku postupka donijeta je temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, a isti se odnosi na zastupanje tuženika po punomoćniku odvjetniku koji je određen temeljem Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br.138/23) i to temeljem Tbr. 8. toč. 1. za sastav podnesaka od 11.11.2023., 25.9.2024. i 28.2.2025. u iznosima od po 200,00 eur (100 bodova x 2,00 eur) te temeljem Tbr. 9. toč. 1. za zastupanje na ročištima od 9.2.2024., 6.6.2024., 14.2.2025. i 11.2.2026. u iznosima od po 200,00 eur (100 bodova x 2,00 eur) što ukupno iznosi 1.400,00 eur čemu je pribrojen PDV u visini od 25%, a u iznosu od 350,00 eur, dok trošak pristupa prometnog vještaka na ročište u dijelu u kojem ga je tuženik platio iznosi 16,59 eur pa to onda sveukupno iznosi 1.766,59 eur koliko je I i II-tužiteljima pod točkom III. izreke rješenja i naloženo da mu nadoknade na ime parničnog troška zajedno sa zateznom kamatom od 30.3.2026. tj. od dana donošenja odluke o trošku do isplate i to temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a, a po stopi koju određuje čl. 29. st. 2. ZOO-a.

U Zagrebu, 30. ožujka 2026.

Sutkinja:

Ivanka Brletić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja dozvoljena je žalba. Žalba se podnosi putem ovoga suda županijskom sudu pisano u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude i rješenja.

DNA:

- punomoćniku I i II-tužitelja

- punomoćnicima tuženika