24 P-1092/2023-3

Republika Hrvatska

Općinski sud u Šibeniku

Stjepana Radića 81, Šibenik

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  Z B O G O G L U H E

Općinski sud u Šibeniku, po sucu Alenki Skubic, u pravnoj stvari tužitelja SH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po odvjetnicima iz ZOU Crnogaća & Crnogaća, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, OIB: 53056966535, Magazinska cesta 69, Zagreb, 30. ožujka 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana isplati tužitelju iznos od 527,16 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 31. listopada 2008. godine pa do isplate i to tekućim za razdoblje od 31. listopada 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanom za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, koje na iznos od:

- 1,92 EUR teku od 31. listopada 2008. godine do isplate

- 2,51 EUR teku od 31. prosinca 2008. godine do isplate

- 2,95 EUR teku od 31. siječnja 2009. godine do isplate

- 3,14 EUR teku od 28. veljače 2009. godine do isplate

- 2,58 EUR teku od 31. ožujka 2009. godine do isplate

- 2,70 EUR teku od 30. travnja 2009. godine do isplate

- 1,86 EUR teku od 31. svibnja 2009. godine do isplate

- 1,22 EUR teku od 30. lipnja 2009. godine do isplate

- 1,39 EUR teku od 31. srpnja 2009. godine do isplate

- 1,73 EUR teku od 31. kolovoza 2009. godine do isplate

- 1,71 EUR teku od 30. rujna 2009. godine do isplate

- 1,38 EUR teku od 31. listopada 2009. godine do isplate

- 2,00 EUR teku od 30. studenog 2009. godine do isplate

- 2,52 EUR teku od 31. prosinca 2009. godine do isplate

- 3,25 EUR teku od 31. siječnja 2010. godine do isplate

- 3,10 EUR teku od 28. veljače 2010. godine do isplate

- 4,11 EUR teku od 31. ožujka 2010. godine do isplate

- 3,93 EUR teku od 30. travnja 2010. godine do isplate

- 4,29 EUR teku od 31. svibnja 2010. godine do isplate

- 7,58 EUR teku od 30. lipnja 2010. godine do isplate

- 6,86 EUR teku od 31. srpnja 2010. godine do isplate

- 8,85 EUR teku od 31. kolovoza 2010. godine do isplate

- 8,13 EUR teku od 30. rujna 2010. godine do isplate.

- 6,97 EUR teku od 31. listopada 2010. godine do isplate

- 9,21 EUR teku od 30. studenog 2010. godine do isplate

- 12,22 EUR teku od 31. prosinca 2010. godine do isplate

- 10,09 EUR teku od 31. siječnja 2011. godine do isplate

- 10,81 EUR teku od 28. veljače 2011. godine do isplate

- 9,92 EUR teku od 31. ožujka 2011. godine do isplate

- 10,13 EUR teku od 30. travnja 2011. godine do isplate

- 13,97 EUR teku od 31. svibnja 2011. godine do isplate

- 14,47 EUR teku od 30. lipnja 2011. godine do isplate

- 17,57 EUR teku od 31. srpnja 2011. godine do isplate

- 15,84 EUR teku od 31. kolovoza 2011. godine do isplate

- 13,96 EUR teku od 30. rujna 2011. godine do isplate

- 13,69 EUR teku od 31. listopada 2011. godine do isplate

- 13,52 EUR teku od 30. studenog 2011. godine do isplate

- 14,33 EUR teku od 31. prosinca 2011. godine do isplate

- 15,01 EUR teku od 30. siječnja 2012. godine do isplate

- 15,09 EUR teku od 29. veljače 2012. godine do isplate

- 14,71 EUR teku od 31. ožujka 2012. godine do isplate

- 15,01 EUR teku od 30. travnja 2012. godine do isplate

- 15,20 EUR teku od 31. svibnja 2012. godine do isplate

- 14,89 EUR teku od 30. lipnja 2012. godine do isplate

- 14,98 EUR teku od 31. srpnja 2012. godine do isplate

- 155,87 EUR teku od 17. kolovoza 2012. godine do isplate.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju u roku od 15 dana naknadi parnične troškove u iznosu od 250,00 Eura sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude tj. dana 30. ožujka 2026. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke

Obrazloženje

1. Tužitelj je 1. kolovoza 2023. godine ovom sudom podnio tužbu kojom od tuženika traži da mu isplati iznos od 527,16 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

1.1.U tužbi se navodi da je tužiteljica SH je s tuženikom Raiffeisenbank Austria d.d. dana 3. lipnja 2006. u [adresa] sklopila Ugovor o kreditu broj: 168-50-35070985, koji Ugovor je solemniziran od strane javnog bilježnika Vojislava Vuletina iz [adresa], dana 3. lipnja 2006. godine, pod brojem: OV-475/06), a kojim pravnim poslom je ugovoreno da se tuženik obvezuje tužitelju kao korisniku kredita staviti na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti iznosa od 4.612,00 CHF po srednjem tečaju tuženika za valutu CHF tuženika na dan korištenja kredita uz promjenjivu kamatnu stopu u skladu sa Odlukom o kamatnim stopama kreditora, te u prilogu dostavio Ugovor o kreditu broj 168-50-3507098.

1.2. Tužitelj navodi kako u fazi prije sklapanja Ugovora o kreditu, kao i u tijeku samog njegovog sklapanja, tuženik kao trgovac nije ni na koji način s tužiteljem kao potrošačem pojedinačno pregovarao, niti da je ugovorom utvrdio egzaktne i točne parametre, te metodu za izračun parametara koji utječu na odluke tuženika o promjeni bitnih elemenata predmetnog ugovornog odnosa. Posljedica navedenog jest neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana (ovdje parničnih stranaka), u odnosu na koje tužitelj kao potrošač nije imao nikakvog utjecaja, niti ih je na bilo koji način mogao predvidjeti.

1.3. Pritom da je tuženik postupio suprotno načelu savjesnosti i poštenja, s obzirom da je u razdoblju prije sklapanja ugovora o kreditu davao tužitelju skrivene ili izričite poruke da je kredit povoljan zbog niže kamatne stop, te činjenice niže vrijednosti valute za koju je predmetni pravni posao vezan. Nepoštene odredbe ugovora o kreditu da su ništetne ex tunc (od samog početka), dakle, od trenutka kad su postale sadržaj ugovora, dok njihovo korištenje predstavlja postupanje suprotno Zakonu o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima za sve vrijeme dok se koriste. To znači da su ništetne od trenutka kad su odredbe ugovorene, odnosno odluke donesene, pa nadalje.

1.4. Naime, valutna klauzula CHF da nije isto što i valutna klauzula EUR. Valuta EUR i valuta HRK su u jakoj međusobnoj vezi jer HNB štiti tečaj valute HRK u odnosu na valutu EUR, dok valuta CHF slobodno fluktuira na međunarodnom financijskom tržištu. Valuta CHF je tzv. „valuta utočišta“, dakle sigurna valuta za ulagače, u ovom slučaju banke, budući da se za vrijeme svjetske financijske krize ili prilikom promjena na svjetskom tržištu kapitala trguje valutom CHF na način da se radi velike trgovine tom valutom, odnosno pretvaranjem kapitala iz drugih valuta u valutu CHF, njegova vrijednost uvelike povećava (valuta jača).

1.5. Banke su znale da je riječ o iznimno promjenjivoj i nestabilnoj valuti, ali budući da su banke u kontekstu davatelja kredita zapravo „ulagači“ za razliku od potrošača kao korisnika kredita, banka da je zapravo rizik prebacila na potrošače, u ovom slučaju tužitelja.

1.6. No, za drugu ugovornu stranu, ovdje potrošača, postoji rizik da će mu vrijednost narasti. S obzirom da je potrošač taj koji kredit otplaćuje u kunama, dakle u valuti u kojoj zarađuje, a ne zarađuje u valuti švicarski franak, o čijoj vrijednosti je ovisna glavnica koju otplaćuje u kunama, predmetnom ugovornom odredbom rizik švicarskog franka kao valute utočišta preuzeo je samo potrošač, i to ne znajući za opisani rizik.“

1.7. Tužitelj navodi da je Trgovački sud u Zagrebu dana 4. srpnja 2013. godine donio presudu poslovni broj 26 P-1401/2012. Tom presudom pravomoćno da je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. godine do 31. prosinca 2008. godine povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne.

1.8. Opisane povrede od strane tuženika da su vršene na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što da je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka.

1.9. Navedena odluka da je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-7129/13-4 od dana 16. srpnja 2014. godine kao i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Revt-249/14, od dana 9. travnja 2015. godine.

1.10. Tužitelj navodi da je u međuvremenu presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj 43 PŽ-6632/2017-10 od dana 14. lipnja 2018. godine, utvrđeno kako je ugovorna odredba u ugovorima o kreditima kojom se kreditiranje i povrat kredita vezivao uz valutu švicarski franak, također nepoštena i ništetna, a u kojem je postupku sudjelovao tuženik.

1.11. Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-2521/2015, U-III-

2536/2015, U-III-2547/2015, U-III-2565/2015, U-III-2603/2015, U-III-2604/2015, U-III- 2605/2015 od 13. prosinca 2016. godine, Ustavni sud Republike Hrvatske je djelomično usvojio ustavnu tužbu tuženika, te ukinuo odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Revt-249/14-2 od 09. travnja 2015. godine u dijelu kojim je odbijena revizija tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. godine, a kojom je preinačenjem prvostupanjske presude odbijen zahtjev tuženika upravljen na utvrđenje da su banke, dakle i ovdje tuženik, "povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita koristeći u potrošačkim ugovorima o kreditima nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo" (t. I. 1. izreke drugostupanjske presude).

1.12. Nadalje, Odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Rev- 2221/2018 od dana 03. rujna 2019. odbačena je revizija tuženik, te da je potvrđeno kako su banke, dakle i ovdje naznačeni tuženik, u određeno navedenim razdobljima povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak, sve suprotno odredbama čl. 81., čl. 82. i čl. 90. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03 – dalje: ZZP/03) u razdoblju do 06. kolovoza 2007. godine, a od 07. kolovoza 2007. godine do 31. prosinca 2008. godine suprotno odredbama čl. 96. i čl. 97. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09 – dalje: ZZP).

1.3 2. Tužitelj ističe da je Ustavni sud Republike Hrvatske dana 03. veljače 2021. godine donio odluku, poslovni broj U-III-4150-2019 kojom je odbio Ustavnu tužbu tuženika u povodu Presude i Rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Rev-2221/2018-11 od dana 03. rujna 2019. godine, a čime je potvrdio u cijelosti sva ranije navedena utvrđenja sudova Republike Hrvatske istaknuta u ovoj pravnoj stvari.

1.14. Slijedom navedenog, da je razvidno je da ugovorna odredba u ugovorima o kreditima kojom se kreditiranje i povrat kredita vezivao uz valutu švicarski franak CHF je nepoštena i ništetna.

1.15. Slijedom svega do sada navedenog, tužitelj je ovlašten na povrat preplaćenog iznosa koji se odlikuje u razlici između tečaja CHF prilikom uplate svake pojedine rate kredita u odnosu na početni tečaj CHF koji je egzistirao u vrijeme sklapanja Ugovora.

1.16. Tužitelj ističe da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva, što u konkretnom slučaju znači da u ugovoru moraju na transparentan način potrošaču biti objašnjeni razlozi i pojedinosti koji se odnose na mehanizam valutne klauzule, kao i odnos s drugim odredbama ugovora, odnosno općih uvjeta poslovanja koje se na to odnose, tako da potrošač na temelju točnih i razumljivih kriterija može predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze. Budući da je tuženik postupao protivno navedenom, opisano postupanje uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka i to na štetu potrošača, ovdje tužitelja.

1.17. Tužitelj navodi kako se obratio tuženiku osobno u poslovnici banke i zatražio dostavu cjelokupne relevantne dokumentacije koji se odnosi na predmetni Ugovor o kreditu te da je od tuženika ishodio sljedeće isprave, i to: Ugovor o kreditu zaključen između tužitelja i tuženika, početni otplatni plan, prijepis knjigovodstvene kartice za razdoblje od dana početka otplate kredita do danas.

1.18. Temeljem od strane tuženika dostavljenih isprava, tužitelj da je sačinio izvansudsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku za financije i računovodstvo Jurica Dobrinić, dipl. oec. iz Makarske, Stjepana Radića 4. U svome Nalazu i mišljenju vještak je naveo da, budući da su u ugovorima potrošača, prema ranije navedenim odlukama sudova promjene valute tečaja CHF proglašene ništetnim, tuženik da je obvezan izvršiti povrat izračunatih preplaćenih iznosa po osnovi pretplate tečajne razlike. U slučaju ovog kredita razlika preplata razlike tečaja valute CHF do dana 17. kolovoza 2012. godine da iznosi 527,16 Eura.

1.19. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže naslovnom sudu da donese presudu kao u izreci.

2. Tuženiku je 18. veljače 2026. godine dostavljena tužba s prilozima i pozivom na podnošenje odgovora na tužbu u roku od 30 dana, uz upozorenje na zakonske posljedice ukoliko ne podnese odgovor na tužbu i ako bude udovoljeno uvjetima iz članka 331.b. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/15, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP), da će se donijeti presuda kojom se prihvaća tužbeni zahtjev (presuda zbog ogluhe).

3. Kako tuženik u određenom roku (a niti kasnije do današnjeg dana) nije podnio odgovor na tužbu, a tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu su mu uredno dostavljeni, te s obzirom na to da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, time da činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u suprotnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio ili s činjenicama koje su općepoznate, odnosno da ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da ponese odgovor na tužbu, to je temeljem čl. 331.b.st.1. ZPP-a valjalo donijeti presudu zbog ogluhe.

4. Primjenom čl. 155. ZPP-a, tužitelju su kao potrebni priznati troškovi postupka za sastav tužbe u iznosu od 200,00 Eura prema Tbr. 7.t.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne Novine" broj 138/2023), uvećano za 25% PDV-a, tako da ukupni trošak tužitelja iznosi 250,00 Eura.

Šibenik, 30. ožujka 2026. godine

Sudac :

Alenka Skubic

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude zbog ogluhe dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano u tri primjerka, a istoj odlučuje nadležni Županijski sud.

Dn-a:

- punomoćniku tužitelja

- tuženiku