Poslovni broj: Pp-277/2025

Republika Hrvatska

Općinski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, u prekršajnom predmetu, po sutkinji tog suda Olgi Šuman Pavlović, uz sudjelovanje Marije Raguž, kao zapisničarke, u žurnom prekršajnom postupku protiv okrivljenika VA, kojeg zastupa Bojan Lujak, odvjetnik u [adresa], po Obveznim prekršajnim nalozima Grada Dubrovnika, Upravnog odjela za komunalne djelatnosti, promet i mjesnu samoupravu, Odsjek za komunalno redarstvo, Klasa: 363-04/24-03/471, Urbroj: 2117-1-03-04/6-24-01 od 27. kolovoza 2024. godine, Klasa: 363-04/24-03/488, Urbroj: 2117-1-03-04/24-24-01 od 28. kolovoza 2024. godine i Klasa: 363-04/24-03/507, Urbroj: 2117-1-03-04/23-24-01 od 30. kolovoza 2024. godine, zbog prekršaja iz čl. 41. Odluke o reklamiranju na području Grada Dubrovnika (Službeni glasnik Grada Dubrovnika, br. 13/18, 15/19, 4/20, 5/21, 8/21, 11/23), na temelju čl. 244. st.1. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22),

p r e s u d i o  j e

OKRIVLJENIK: VA, OIB: [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem u [adresa],

oslobađa se od optužbe

I. da bi,

dana 26. kolovoza 2024.godine 10,57 sati, 27. kolovoza 2024.godine 12,06 sati i dana 29. kolovoza 2024.godine 09,56 sati, na javnoj površini, u ulici Brsalje u Dubrovniku, usmeno reklamirao kao tzv.booker, prodavao aranžmane i usluge za potrebe turističke agencije, bez odobrenja Grada Dubrovnika,

čime bi počinio produljeni prekršaj iz čl. 41. Odluke o reklamiranju na području Grada Dubrovnika.

II. Troškovi ovog prekršajnog postupka padaju na teret proračuna Suda.

Obrazloženje

1. Po obaveznim prekršajnom nalozima Grada Dubrovnika, Upravnog odjela za komunalne djelatnosti, promet i mjesnu samoupravu, Odsjeka za komunalno redarstvo Dubrovnik, tereti se okrivljenik radi počinjenja prekršajnog djela opisanog u izreci ove presude.

2. Na obvezne prekršajne naloge okrivljenik je, po branitelju, pravodobno podnio prigovore, pa su navedeni Obvezni prekršajni nalozi stavljeni izvan snage. Temeljem odredbe čl. 99. Prekršajnog zakona vođen je jedinstveni postupak pod gornjim posl.brojem, a kako je okrivljenik počinio više istih prekršaja koji s obzirom na način počinjenja, njihovu vremensku povezanost i druge stvarne okolnosti što ih povezuje čine jedinstvenu cjelinu, to je Sud utvrdio da je okrivljenik kritičnih zgoda počinio produljeni prekršaj.

3. Okrivljenik KA, po branitelju, u pisanoj obrani navodi da da nije kriv za prekršaj koji mu se stavlja na teret, a obavezni prekršajni nalog je nerazumljiv jer ne sadrži činjenični opis radnje prekršaja iz koje proistječe zakonsko obilježje prekršaja. Naime, čl. 41. Odluke o reklamiranju na području Grada Dubrovnika doslovno propisuje da je zabranjeno usmeno reklamiranje ugostiteljske i druge ponude od strane gastro informatora, tzv. ubacivača, bookera i sl., te dijeljene reklamnih letaka i drugih promotivnih materijala. Reklamiranje je pak u skladu s čl. 2. st. 1. toč. 2. Odluke informiranje, predstavljanje i opisivanje nekog proizvoda, usluge ili djelatnosti potencijalnim korisnicima ili kupcima. Činjenični opis OPN je paušalan i proturječan sam sebi te se iz njega ne mogu razaznati bitna obilježja prekršaja: je li riječ o usmenom reklamiranju ili dijeljenju letaka, odnosno je li se reklamiralo proizvod, uslugu ili djelatnost potencijalnim kupcima - i ako da -koju. Okrivljenika se optužuje da bi "usmeno reklamirao kao tzv.booker i pritom dijelio prospekte, prodavao aranžmane i usluge za potrebe turističke agencije bez odobrenja Grada Dubrovnika". Ovo nije istina, a ne može se niti utvrditi što mu se točno stavlja na teret, s obzirom da se inkriminacija sastoji od 1) usmenog reklamiranja, 2) prodavanja aranžmana i usluga – iako je očito nemoguće istom inkriminiranom prigodom ostvariti radnje i pod 1) i 2), a od kojih prodavanje uopće nije prekršaj (!), nije jasno koje je točno aranžmane i usluge okrivljenik navodno reklamirao/dijelio/prodavao te odobrenje Grada Dubrovnika uopće ne postoji za reklamiranje iz čl. 41. Odluke. Odnosno, činjenični se opis i obrazloženje OPN-a sastoje od prepisivanja teksta Odluke, i to još pogrešno, bez konkretiziranja točnog ponašanja za koje se optužuje okrivljenik. Dakle, nema niti dokaza da je okrivljenik počinio ono što mu se stavlja na teret, što god to bilo. OPN se poziva na neposredno opažanje komunalnih redara, pa se iste predlaže ispitati u prekršajnome postupku i suočiti ih s okrivljenikom. U svakom slučaju nije kršio Odluku te nije usmeno reklamirao /dijelio/prodavao bilo što, a javne površine (Pile) su upravo to – javne i dostupne svima – te njemu niti bilo kome drugome nije zabranjeno nalaziti se na njima i komunicirati s bilo kime jer to nije prekršaj.

Branitelj predlaže ispitati komunalne redare CA, MA i IA.

4. U dokaznom postupku ispitani su svjedoci komunalni redari ZA, IA i CA te je izvršen uvid u foto-snimke.

5. Svjedok komunalni redar ZA je na saslušanju izjavio da nije na pozivu imao označen broj obaveznog prekršajnog naloga pa nije mogao znati o kojem predmetu se radi te se ne može sada izjasniti.

6. Svjedok komunalni redar IA je na saslušanju izjavio da nije na pozivu imao označen broj obaveznog prekršajnog naloga pa nije mogao znati o kojem predmetu se radi te se ne može sada izjasniti.

7. Svjedok komunalni redar CA je na saslušanju izjavio mu je poznato da je okrivljenik VA ali ne zna kojeg točno dana i sata jer je VA tamo svakodnevno na predjelu Pile, Brsalje, nudio vožnju razgledanja grada na način da im je pokazivao što mogu vidjeti.

Na pitanje branitelja da li je to radio za svoje potrebe ili potrebe turističke agencije, svjedok odgovara da nije za svoje potrebe, radio je za agenciju. Na pitanje branitelja za koju agenciju je radio, svjedok odgovara za Adriatic.

8. Na temelju ovako provedenog žurnog prekršajnog postupka nije utvrđeno dokazanim da bi okrivljenik počinio djelo prekršaja činjenično opisano i pravno kvalificiran kao u izreci ove presude.

9. Okrivljeniku se stavlja na teret da je u navedeno vrijeme koje je navedeno u obveznom prekršajnom nalogu na javnoj površini, u ulici Brsalje u Dubrovniku kao tzv. booker, prodavao aranžmane i usluge za potrebe turističke agencije, bez odobrenja Grada Dubrovnika.

10. Okrivljenik negira učin djela prekršaja. Ista nije opovrgnuta nijednim zakonitim dokazom. Sud nema pravnu osnovu da odbaci OPN. Sud utvrđuje da Odluka o reklamiranju na području Grada Dubrovnika ne sadrži opću zabranu reklamiranja, već propisuje uvjete pod kojima se određeni oblici reklamiranja mogu obavljati. U konkretnom slučaju nije dokazano da je okrivljenik navedenog dana usmeno reklamirao, prodavao aranžmane i usluge u smislu čl. 41. Odluke o reklamiranju na području Grada Dubrovnika, budući da komunalni redari nisu utvrdili identitet osobe kojoj je navedeno reklamiranje vršeno, nisu neposredno uočili čin prodaje. Kako teret dokazivanja leži na tužitelju, a ostala je razumna sumnja u postojanje bitnih obilježja prekršaja, sud je primjenom načela in dubio pro reo donio oslobađajuću presudu jer, reklamiranje samo po sebi nije zabranjeno, odnosno ne postoji dokaz da se reklamiranje uopće dogodilo.

11. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Dubrovniku, 30. ožujka 2026. godine

Zapisničarka:

Sutkinja:

Marija Raguž

Olga Šuman Pavlović

Pravna pouka:

Protiv ove presude nije dopuštena žalba.

Dostaviti:

- okrivljeniku,

- branitelju,

- ovlaštenom tužitelju,

- spis