REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: 78 P-773/2024-96

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda dr.sc. Ljiljani Matuško Antonić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari I-tužiteljice ĆZ, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], II-tužitelja NZ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], III-tužitelja Montel d.o.o. Horvatova 48b, Zagreb, OIB:12595351308, IV- tužitelja SZ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], V-tužitelja MZ, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], VI-tužiteljice ĆZP, iz [adresa], OIB; 84540461976, kao prava slijednica TZ, iz [adresa], iz [adresa], VII-tužitelja VZ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], VIII-tužiteljice EZ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], IX-tužiteljica UZ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], X-tužitelja LZ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], I-X-tužitelji zastupani po punomoćniku FZ, odvjetniku iz [adresa], XI-tužiteljica OZ, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Željku Juriću, odvjetniku iz Zagreba i FZ, odvjetniku iz [adresa], XII-tužiteljica ZZ, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], XIII-tužiteljice PZ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i XIV-tužiteljice ŠZ, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], XII-XIV-tužitelji zastupani po punomoćniku FZ, odvjetniku iz [adresa], protiv tuženice RZ, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Alanu Kubat, odvjetniku iz Zagreba, uz sudjelovanje umješača na strani tužitelja Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi činidbe, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 13. veljače 2026. godine, u prisutnosti punomoćnika tužitelja Vladimira Matić, odvjetnika, punomoćnika tuženice Alana Kubata, odvjetnika i punomoćnika umješača NZP, savjetnik OGDO u Zagrebu, dana 30. ožujka 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I. Usvaja se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Nalaže se tuženici ŽZ, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], o svom trošku u potkrovlju stambene zgrade u [adresa], izgrađenoj na zk.č.br. 6725 upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i adaptiranom potkrovnom prostoru, odnosno krovištu po ovlaštenom stručnom izvođaču izvesti sljedeće radove:

- na etaži IV kata (donji nivo) premjestiti glavna ulazna vrata sa stubišnog prostora u stan unutar hodnika za 1,75 m prema stanu (sukladno projektu adaptacije)

-u stropu probiti otvor dim 70x120 cm za pristup na ponovno postavljeni tavanski prostor te ugraditi sklopive tavanske ljestve s poklopcem,

- na etaži potkrovlja (gornji nivo):

- prije početka radova umrtviti i otpojiti sve instalacije ( električne struje, grijanja i drugo) u zoni zahvata,

-demontirati kompletni jednostrešni krov iznad sobe 3 i cca ½ dijela sobe 1 ( drvenu krovnu konstrukciju s pokrovom od valovitog salonita, termičku izolaciju i podgled stropa); pokrov od valovitog salonita ekološki zbrinuti,

- srušiti vanjski/nosivi zid prema terasi uz prethodno demontiranje stolarskih elemenata- jednog prozora i svokrilnih vrata,

-srušiti trokutasti dio bočnog /vanjskog zida na sjevernoj strani prema susjedu,

-srušiti razdjelni zid između sobe 1 i sobe 3, uključivo i demontaža vrata,

-ukloniti zidani kamin,

-demontirati postojeći habajući sloj poda ( daščani pod),

-izvesti armirano betonsku kontra gredu koja će nositi razdjelni zid debljine 25 cm između stana tužene i novoformiranog tavanskog prostora,

-sazidati razdjelni zid debljine 25 cm (blok opeka) te ga prema stanu ožbukati i oličiti,

-izgraditi krovnu kućicu s izlazom na ravni krov /terasu iz drvene građe, kompletno obloženu pocinčanim limom (pokrov i bočno prema kosom krovu),

-ugraditi vrata za izlaz na ravni krov,

-izraditi novo jednostrešno drveno koso krovište pripremljeno za pokrov biber crijepom iznad novoformiranog tavanskog prostora (donju podrožnicu uz rub terase postaviti na niski nadozid-ostatak prvobitnog nosivog vanjskog zida),

-ugraditi elemente građevinske limarije kod kosog krova ( rubni opšavi, opšavi dimnjaka i žlijeb spojen na krovnu vertikalu),

-pokrivanje krova biber crijepom na prethodno postavljene letve,

sve sukladno Dopuni nalaza i mišljenja s opisom radova koje je potrebno izvesti radi uspostave prvobitnog stanja nadograđenog dijela zgrade u [adresa] sudskog vještaka Mirka Hvale, dipl.ing.arh., stalnog sudskog vještaka za procjenu nekretnina od 17.ožujka 2022.godine, sve u roku od 30 dana.

III. Nalaže se tuženici ŽZ, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] omogućiti I-tužiteljici ĆZ, iz [adresa], II-tužitelju IZ, iz [adresa], III-tužitelju MONTEL d.o.o., Horvatova 48b, Zagreb, IV-tužitelju CZ, iz [adresa], V-tužitelju KZ, iz [adresa], VI-tužiteljici ĆZP, iz [adresa], VII-tužitelju ĐZ, iz [adresa], VIII-tužiteljici EZ, iz [adresa], IX- tužiteljici UZ, iz [adresa], X-tužitelju LZ, iz [adresa], XI-tužiteljici OZ, iz [adresa], XII-tužiteljici ZZ, iz [adresa], XIII-tužiteljici PZ, iz [adresa], XIV-tužiteljici ŠZ, iz [adresa] i [adresa] svakodobni nesmetani pristup, suposjed i sukorištenje zajedničkih dijelova, prostora i uređaja zgrade i to zajedničkog stubišnog prostora u potkrovlju pred ulazom na terasu, te zajedničke terase zgrade u [adresa], izgrađenoj na zk.č.br. 6725 upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], sve u roku od 30 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

"II. Nalaže se tuženici ŽZ, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] o svom trošku u potkrovlju stambene zgrade u [adresa], izgrađenoj na zk.č.br. 6725 upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], sanirati oštećenja od procurenja oborinskih voda na zidovima zajedničkog stubišta zgrade te iste zidove iznova obojiti, sve u roku od 30 dana"

IV. Nalaže se tuženici ŽZ, iz [adresa], naknaditi parnični trošak I-tužiteljici ĆZ, iz [adresa], II-tužitelju IZ, iz [adresa], III-tužitelju MONTEL d.o.o., Horvatova 48b, Zagreb, IV-tužitelju CZ, iz [adresa], V- tužitelju KZ, iz [adresa], VI-tužiteljici TZ, iz [adresa], VII- tužitelju ĐZ, iz [adresa], VIII-tužiteljici EZ, iz [adresa], IX- tužiteljici UZ, iz [adresa], X-tužitelju LZ, iz [adresa], XI-tužiteljici OZ, iz [adresa], XII-tužiteljici ZZ, iz [adresa], XIII-tužiteljici PZ, iz [adresa], XIV- tužiteljici ŠZ, iz [adresa] u iznosu od 8.326,67 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 30. ožujka 2026. godine pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

Dopušta se objektivna preinaka tužbe.

Obrazloženje

1. Tužitelji u tužbi navode da su suvlasnici stambene zgade u [adresa], da je tuženica temeljem građevinske dozvole br. UP/I-05/1-2920/5-1980 izdane po tada nadležnom upravnom tijelu Sekretarijata za građevinarstvo, komunalne i stambene poslove Općine Medveščak, Odsjek za građevinarstvo i urbanizam, u korist bivše Samoupravne interesne zajednice stanovanja općine Medveščak izvela kao investitor radove na prenamjeni tavanskog prostora - potkrovlja stambene zgrade u [adresa], izgrađene na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (stara izmjera 2152/27) upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Navode da je pri izvedbi radova tuženica prekoračila uvjete iz građevinske dozvole te je u adaptirani stambeni prostor uključila i zauzela zajedničke dijelove stambene zgrade, da je izvedena rekonstrukcija tavana u svrhu adaptacije za stambeni prostor protivno građevinskoj dozvoli, a što proizlazi i iz dopis Uprave za inspekcijske poslove Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva Republike Hrvatske, Odjel inspekcijskog nadzora Područne jedinice Zagreb, oznaka Klasa 362-02/05-01/6659 ur.br. 531-07-1-7- 2/LČ-05-7od 18.01.2006. godine, a u kojoj mjeri i na koji način je tuženica protivno građevinskoj dozvoli postupala i protupravno zauzela zajedničke dijelove, prostor i uređaje zgrade utvrđeno je u građevinskom elaboratu stalnog sudskog vještaka Drljević Reufa, iz rujna 2007. godine. Navode da je tuženica ulaz u potkrovlje pomaknula u zajedničko stubište za 1,70 m2, pa je oduzela protupravno od zajedničkog prostora korisnu površinu od 1,70 m2, čime je onemogućila pristup na zajedničku terasu i taj prostor je uzurpirala kao sastavni dio adaptiranog stana u ukupnoj površini otvorene terase od 17,50 m2, čime je tuženica onemogućila i pristup antenskim uređajima koji se nalaze na terasi, terasa se ne održava i dolazi do procurenja oborinskih voda na zidove zajedničkog stubišta. Navode da je tuženica i dio zajedničkog tavana površine 19,47 m2 zauzela i rekonstruirala protivno građevinskoj dozvoli tako da je povećala visinu tavana i pripojila adaptiranom stanu. Tužitelji navode da je krov zgrade tuženica u postupku adaptacije izvela protivno građevinskoj dozvoli tako da je umjesto propisanog biber crijepa i lima, pokrov izradila od salonit ploča. Navode da za prekoračenje izvođenja radova u odnosu na građevinsku dozvolu tuženica nije imala suglasnost suvlasnika stambene zgrade i zemljišta, pa stoga zahtijevaju uspostavu prvobitnog građevinskog stanja na zajedničkim dijelovima, prostorima i uređajima zgrade koji pripadaju u suvlasništvo i u suposjed svim etažnim vlasnicima. Tužitelji predlažu usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

2. Tuženica u odgovoru na tužbu osporava činjenične navode tužbe, ističe da nisu prekoračeni uvjeti iz građevinske dozvole, niti da je postupala protivno građevinskoj dozvoli u bilo kojem dijelu. Predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. Nakon provedenog dokaznog postupka sud je presudom poslovni broj P-6239/2020 od 25. listopada 2025. godine usvojio tužbeni zahtjev tužitelja. Povodom žalbe tuženice rješenjem Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-50/2023-4 od 27. studenog 2023. godine ukinuta je presuda ovog suda poslovni broj P-6239/2020 te je predmet vraćen na ponovno odlučivanje. Navodi se da je tuženica ozakonila rekonstruirani dio stambene zgrade, da tuženica tvrdi da plaća pričuvu 115 m2 prema sklopljenom ugovoru sa predstavnikom suvlasnika zgrade i da u vrijeme izdavanja građevinske dozvole imala je sva potrebna odobrenja i nije bila potrebna suglasnost nositelja stanarskog prava, da je tuženica građevinsku dozvolu ishodila još 1980. godine i stanuje u istom adaptiranom stanu, te da je pobijanom presudom naloženo rušenje dijela toga stana bez da je utvrđena vrijednost stana i vrijednost radova, pa da bi se eventualno mogla primijeniti odredba članka 78. Zakona o obveznim odnosima.

4. Sud je u ponovljenom suđenju u dokaznom postupku pročitao dopis Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva, Uprava za inspekcijske poslove od 18.01.2006.g. (list 6 spisa), nalaz i mišljenje vještaka Reufa Drljevića iz rujna 2007. godine i iz siječnja 2011.g. (list 7-26, list 74-90 spisa), spisa), rješenje ovog suda zemljišno-knjižni odjel poslovni broj Z-64763/08 od 17.11.2008.g. i poslovni broj Z-23062/10 od 31.05.2010.g. (list 39, list 115 spisa), izvršen je uvid u fotografije krovišta stambene zgrade te idejno rješenje iz ožujka 2007. g. (list 40-46 spisa) i građevinsku knjigu (list 67-68 spisa), pročitan je prijedlog nagodbe od 14.03.2011.g. (list 73 spisa), rješenje Ministarstava graditeljstva i prostornog uređenja od 31.10.2014.g. i rješenje o izvedenom stanju Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo i komunalne poslove i promet, Odjel za graditeljstvo od 30.06.2014.g. (list 102-108 spisa), izvadak iz zemljišnih knjiga za z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 158-159, list 163-183 spisa), pročitan je zapisnik s održanog očevida na licu mjesta koji je očevid održan uz sudjelovanje vještaka Mirka Hvale, pročitan je nalaz i mišljenje vještaka Mirka Hvale te dopunsko očitovanje vještaka. U dokaznom postupku sud je izvršio u dopis tužitelja od 08.04.2015.g. (list 379-380 spisa), Odluku o odštetnom zahtjevu od 02.01.2024.g. (list 381-382 spisa), ponudu za građevinske radove, račun od 12.01.2024.g., elektroničku poštu (list 383-387 spisa), provedena je dopuna vještačenja po vještaku Mirku Hvala, kojeg vještaka je sud dopunski saslušao, saslušan je svjedok JZ, te su saslušani tužitelji SZP, ZZ, ŠZ, EZ i tuženica ŽZ.

Ocjenom provedenih dokaza kako svakog zasebno tako i u njihovoj međusobnoj povezanosti sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine broj " 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11

- pročišćeni tekst, 25/13 i 70/19, 80/22, 155/23 i 146/25, dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

Sud je u dokaznom postupku ocjenjivao samo dokaze koje sadrže relevantne činjenice za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari.

5. U tijeku postupka sud je rješenjem poslovni broj P-638/16 od 24. veljače 2016. godine (list 121-122 spisa) utvrdio prekid postupka jer su tužitelji SZP Ć, iz [adresa] i DZ, iz [adresa], umrli te je postupak nastavljen rješenjem suda od 04. studenog 2020. godine (list 152-153 spisa) i rješenjem suda poslovni broj P-13054/2006 od dana 27. studenog 2006. godine. Rješenjem suda poslovni broj P-773/2024 od 28. kolovoza 2025. godine određen je prekid postupka u odnosu na VI-tužiteljicu TZ, jer je umrla, (list 439-441 spisa), te je postupak nastavljen iza pokojne VI-tužiteljice TZ rješenjem suda poslovni broj P-773/2024-81 od 17. rujna 2025. godine (list 439-441 spisa).

6. U tijeku postupka tužitelji predlažu pozvati Republiku Hrvatsku na miješanje u ovoj pravnoj stvari na strani tužitelja budući je Republika Hrvatska jedna od suvlasnica stambene zgrade u [adresa], tj. da Republika Hrvatska izvijesti sud da li pristaje na subjektivnu preinaku tužbe. Sud je pozvao Republiku Hrvatsku rješenjem poslovni broj P-773/2024-75 od 21. ožujka 2025. godine na miješanje u ovoj pravnoj stvari te da se očituje da li pristaje na subjektivnu preinaku tužbe tj. da stupi u ovu parnicu kao jedan od suvlasnika. Republika Hrvatska podneskom od 25.08.2025. godine izvijestila je sud da je suglasna sa subjektivnom preinakom tužbe, te stupa u parnicu na strani tužitelja jer je jedna od suvlasnica stambene zgrade koja je predmet ovog spora (dopis tužiteljice Republike Hrvatske od 25.08.2025.g. – list 425 spisa). Tuženica se protivi subjektivnoj preinaci tužbe. Sud je dopustio miješanje u ovoj pravnoj stvari Republici Hrvatskoj na strani tužitelja rješenjem poslovni broj P-773/2024 od 02. listopada 2025. godine (list 448-449 spisa).

7. U tijeku postupka tuženica osporava privatni nalaz i mišljenje vještaka dostavljen po tužiteljima. Osporava se aktivna legitimacija BZ i N S jer isti više nisu vlasnici, a GZ je umro, time da je suvlasnik nekretnine Republika Hrvatska koja je vlasnica stanova i poslovnih prostora u stambenoj zgradi, a koje je vlasništvo stečeno u postupku povrata imovine. Ističe se da se osporava aktivna legitimacija i ostalih tužitelja koji su prodali stanove u tijeku postupka, pa je prema sadašnjem stanju suvlasnik Republika Hrvatska i tuženica kao i Montel d.o.o.

Tužitelji su uredili tužbu tako da su naznačili suvlasnike stambene zgrade i zemljišta koja nekretnina je predmet ovog spora. Tuženica se protivi subjektivnoj preinaci tužbe.

8. Uvidom u izvadak iz zemljišnih knjiga za z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 158-159, list 163-183 spisa) utvrđeno je da su upisani osim tužitelja i suvlasnici nekretnine koja je predmet ovog spora Republika Hrvatska i trgovačko društvo Montel d.o.o. Zagreb.

Tužitelji su podneskom od 08. lipnja 2021. godine naznačili kao III-tuženika MONTEL d.o.o. Zagreb, a kojem subjektivnom preinačenju tužbe se tuženica nije protivila (podnesak od 08.06.2021.g. - list 161-162 spisa).

Tuženice tijekom postupka ističe da u zemljišnoj knjizi nisu upisane kao suvlasnice ĆZ, ZZ, ŠZ pa se osporava aktivna legitimacija u ovoj pravnoj stvari.

Prema stajalištu ovog suda činjenica da nisu svi suvlasnici kao etažni vlasnici tj. vlasnici posebnih dijelova nekretnine podnijeli tužbu u ovoj pravnoj stvari ne utječe na odluku ovog suda iz razloga jer suvlasnici stambene zgrade u [adresa], nisu nužni i jedinstveni suparničari. Naime, pravila o suvlasništvu kod uspostavljenog etažnog vlasništva primjenjuju se tek supsidijarno (čl. 43. st. 3., čl. 66. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima - "Narodne novine" broj 96/91, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15-pročišćeni tekst, 94/17, dalje: ZV) Odredbom čl. 70. st. 1. ZV-a posebno su regulirane okolnosti kada su na bilo kojem temelju odgovarajući suvlasnički dio nekretnine zajedno s vlasništvom određenoga posebnoga dijela stekle dvije ili više osoba kao suvlasnici ili zajednički vlasnici. U ovim okolnostima sva prava i dužnosti u svezi s vlasništvom toga posebnog dijela nekretnine oni mogu izvršavati samo solidarno, pa se u odnosu prema trećima i prema ostalim suvlasnicima iste nekretnine uzima da su jedna osoba, kako glede upravljanja cijelom nekretninom, tako i svih ostalih prava i obveza po osnovu etažnog vlasništva. Prema odredbi čl. 55. st. 1. ZOO-a, svaki solidarni vjerovnik ima pravo zahtijevati od dužnika ispunjenje cijele obveze, ali kad jedan od njih bude namiren, obveza prestaje i prema ostalim vjerovnicima. S druge strane, svaki dužnik solidarne obveze, shodno odredbi čl. 43. st. 1. ZOO-a, odgovara vjerovniku za cijeli dug i vjerovnik može zahtijevati njegovo ispunjenje od koga hoće sve dok ne bude potpuno ispunjen, ali kad jedan dužnik ispuni dug, obveza prestaje i svi se dužnici oslobađaju. To znači da bilo koju tražbinu u svezi s obvezama koje proistječu iz vlasništva ovog posebnog dijela nekretnine vjerovnici mogu usmjeriti prema bilo kojem od suvlasnika toga posebnog dijela, ali i da se više ovlaštenika (konkretno suvlasnika) glede istoga posebnoga dijela javlja u ulozi solidarnih vjerovnika tako da bilo koji od njih može od dužnika zahtijevati ispunjenje. Takvo prava tužitelja u odnosu prema tuženici kao suvlasnici nekretnine sagledavaju se prema odredbi čl. 70. st. 1. ZV-a, koja upućuje na odgovarajuću primjenu općih pravila obveznog prava o solidarnim obvezama (konkretno citiranu odredbu čl. 55. st. 1. ZOO-a) (takvo pravno stajalište zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske i u svojoj odluci poslovni broj Rev 600/12 od 20. travnja 2016.g.).

U odnosu na navode tuženice kojim osporava aktivnu legitimaciju tužitelja suvlasnica ĆZ, ZZ, ŠZ sud je navode ocijenio kao neosnovane. Uvidom u izvadak iz zemljišnih knjiga za z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 508-512 spisa) utvrđeno je da I-tužiteljica HZ, XII- ZZ, XIV-tužiteljica ŠZ, nisu upisane kao nositeljice prava vlasništva u zemljišnoj knjizi, a koje su bile uknjižene kao suvlasnice stambene zgrade koja je predmet spora u trenutku podnošenja tužbe. Prema stajalištu ovog suda sama činjenica da su tužiteljice otuđile svoj suvlasnički dio na treće osobe ne utječe na aktivnu legitimaciju tužiteljica niti one gube svoju dotadašnju aktivnu materijalnopravnu legitimaciju jer se pravilo iz čl. 195. stavak 1. ZPP-a ne odnosi na stvarnopravne učinke pravnog posla na temelju kojeg je došlo prijenosom prava vlasništva na nekretnini. Takvo pravno stajalište zauzeo je i i Vrhovni sud Republike Hrvatske na trećoj sjednici održanoj 14. rujna 2020. godine broj Su-IV- 47/2020-7 koje glasi: "Otuđenjem predmeta spora drugoj osobi tijekom parnice, s obzirom da je za odluku o tužbenom zahtjevu odlučno stanje u vrijeme zaključenja glavne rasprave, tužitelj gubi dotadašnju aktivnu materijalnopravnu legitimaciju jer se postupovno pravilo o dovršetku parnice između istih stranaka iz čl. 195. st. 1. Zakona o parničnom postupku ne odnosi na stvarnopravne učinke pravnog posla na temelju kojega je došlo do otuđenja (prijenosa prava vlasništva ili prava), osim ako iz pravnog posla između tužitelja i druge osobe ne proizlazi što drugo.“.

9. Predmet ovog spora je uspostava prvobitnog stanja na zajedničkim i dijelovima zgrade koje je tuženica u postupku adaptacije stana uzurpirala prema tvrdnjama tužitelja protupravno.

10. Između stranaka u ovoj pravnoj stvari nije sporno da su tužitelji i tuženica suvlasnici stambene zgrade u [adresa] oznake k. č. br. [katastarska čestica] - trokatna kuća sa potkrovnim stanovima i suterenskim stanom u [adresa]. površine 157,4 čhv s kojim suvlasničkim dijelom su povezani etažni dijelovi u vlasništvu tužitelja i tuženice (list 158-159, list 163-183 spisa).

11. Između stranaka sporno je da li je tuženica tijekom izvođenja radova adaptacije stana pripojila zajedničke dijelove i uređaje stambene zgrade etažnom vlasništvu stana - dvoetažni komforni stan na IV etaži i potkrovlju površine 90 m2 upisan u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 39 spisa). Sporno je da li je tuženica adaptaciju i prenamjenu tavanskog prostora izvela protivno građevinskoj dozvoli broj UP/I-05/1-2920/5-1980. koja je izdana po tada nadležnom upravnom tijelu Sekretarijata za građevinarstvo, komunalne i stambene poslove Općine Medveščak, Odsjek za građevinarstvo i urbanizam, koja je izdana u korist bivše Samoupravne interesne zajednice stanovanja općine Medveščak, a koje je tuženica izvela kao investitor radove na prenamjeni tavanskog prostora - potkrovlja stambene zgrade u [adresa], izgrađene na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (stara izmjera 2152/27) upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

12. U ponovljenom suđenju tužitelji navode da ne žele nikakvu isplatu novca već pristup na terasu i korištenje tavanskog prostora kao što su to i prije adaptacije imali. Na takve navode tuženica ističe da je sadašnje stanje istovjetno kakvo je bilo tijekom 40 godina, protivi se uspostavi stanja, predlaže da se sklopi nagodba na način da tuženica isplati na račun odnosno tužiteljima 50.000,00 eura, a ukoliko tužitelji ne prihvate isplatu tada tuženica predlaže da se prema idejnom rješenju vještaka Dalibora Perojević provede prenamjena tako da iz hodnika ulaza u stan se naprave stepenice do dijela tavanskog prostora iz kojih bi tužitelji mogli pristupiti na terasu. Tužitelji i umješač ne prihvaćaju prijedlog za sklapanje nagodbe tj. isplatu iznosa za uzurpirane dijelove stambene zgrade.

13. Na okolnost izvršenih radova sud je saslušao svjedoka, tužitelje i tuženicu.

Svjedokinja JZ u svom iskazu navodi da je ona udovica od brata gospodina JZ i dolazila je u ovu kuću često, proteklo je preko 40 godina kada je rađen ovaj stan tuženice. Iskazuje da su gospodin JZ i tuženica kupili stan koji je predmet spora i da su im svi tadašnji stanari ustupili šupe na tavanu pa su tako ušli u posjed cijelog tavana, time da su roditelji gospodina JZ prepustili šupe u podrumu ostalim stanarima koji su se odrekli šupa na tavanu, pa su time dogovorno riješili ovaj problem tavana na kojem su bile šupe drugih stanara. Navodi da su nakon toga gospodin JZ i tuženica adaptirali stan kakav je i danas, time da u odnosu na predprostor stana (dio hodnika stambene zgrade) tuženice je taj dio uvijek na jednak način koristila. Navodi da do ove tužbe nitko nije osporavao vlasništvu tuženici a to zna jer je dolazila k njoj.

Tužiteljica SZP, majka XI-tužiteljice OZ, [adresa], u svom iskazu navodi da je rođena u ovoj kući, poznato joj je da je obitelj DZ tražila proširenje stana na tavanski prostor, ali je većina stanara odbijala se suglasiti s tim prijedlogom, da ovaj stan od DZ kupila je obitelj ZZ. Nakon toga je AZ majka od JZ ČZ tražila od svih suglasnost jer da bi njezin sin ČZ uzeo dio tavana kako bi napravio za sebe stan, da su njezini roditelji bili protiv toga, kao i obitelj DZ, ali još neki susjedi, te da je 80-tih godina SIZ stanovanja tadašnje općine izdao dozvolu da se dodjeljuje dio tavana ĆŽ kako bi prenamijenio isti u stambeni prostor, da je ĆŽ započeo s radovima koji su trajali 3 do 4 godine i da je ĆŽ protivno dozvoli SIZ-a proširio se na ostali dio tavana koji mu nije dodijeljen za prenamjenu u stambeni prostor, a kako je ĆŽ pomaknuo ulazna vrata tog stana na zajednički hodnik time je onemogućio ostale stanare da mogu pristupiti terasi, ali i proširenjem stana na dio tavana koji mu nije dodijeljen na adaptaciju je oduzeo stanarima i njihove šupe time da stanari nisu dobili nikakve drvarnicu u podrumu u zamjenu za svoje šupe. Navodi da je njezina majka viša puta pisala na SIZ stanovanja da ĆŽ radi protivno dozvoli koja mu je izdana, pa bi nekad ljudi iz SIZ- a došli a nekada se ne bi odazvali tim prijavama, da su oni kao stanari sve dok ĆŽ se nije proširio na cijeli tavanski prostor taj dio koristili za sušenje rublja i ostavljanje stvari, a terasu su koristili svi stanari zajedno pa bi ljeti se sunčali i zajedno bi boravili na terasi. Osporava da bi se svi stanari suglasili da ĆŽ zauzme cijeli tavanski prostor protivno dozvoli SIZ-a te da pregradi zajednički hodnik i tako proširi stan i onemogući ostale stanare da koriste terasu. Navodi da je SIZ poduzimao radnje ako je trebalo održavati terasu jer su oni bili samo stanari Tužiteljica iskazuje da je prije adaptacije na zgradi bio visoki krov i površina tavana je bila 85 m2, na tavanu su imali svoje drvarnice, da su do 1997.g. bili stanari kako je prethodno rečeno te su podnosili prijave SIZ-u, ali 2008.g. su podnijeli tužbu pred sudom jer ne mogu kao suvlasnici niti etažirati zgradu, niti su mogli popravljati dio terase ili bivšeg tavanskog prostora kada je curilo. Ističe da je njima uvijek bio problem ova nelegalna adaptacija prvenstveno jer su im oduzete drvarnice koje su imali na tavanu, a onemogućen im je izlaz na terasu. Tužiteljica navodi da su poplavljena dva stana koja se nalaze ispod stana i terase koje koristi tuženica, da su imali problema da se izvedu radovi kako bi se spriječila šteta odnosno curenje u stanove na III. katu, sve se to događalo 90-ih godina. Tužiteljica nadalje navodi da im je sada onemogućen pristup terasi, da su kao suvlasnici 2010.g. uložili oko 83.000,00 kn kako bi se sanirala terasa i uredila. Ističe da je ĆŽ bivši suprug tuženice i da je adaptacija bila gotova kada je ona uselila u stan kao njegova tadašnja supruga te je tuženica znala da je stan adaptiran protivno dozvoli SIZ- a. Nadalje iskazuje da su imali problema kod etažiranja jer je stan tuženice nelegalan pa nisu mogli etažirati zgradu, a u odnosu na ključeve terase ističe da su svi tražili izlaz na terasu, da njoj tuženica nije nudila ključ od terase. Navodi da je tuženica pokrenula prodaju stana i u oglasu je navela da je terasa sastavni dio njezinog stana.

Tužiteljica ZZ iskazuje da su njezini roditelji i ona došli živjeti u ovaj stan 1969.g. i da je većina stanara bila suglasna da ĆŽ adaptira tavan, da su oni tada ustupili dio tavanskog prostora ĆŽ, ali je trebalo ostati omogućen prilaz terasi. Navodi da su njihovi problemi nastali 90-tih godina kada je počelo curiti iz stana ĆŽ koji tu nije živio već je stan iznajmio i oni su se oglušili da se sanira dio u njegovom stanu iz kojeg curi, a potom je došlo do curenja s terasa jer se voda slijevala niz fasadu pa je nastao plijesan, a curilo je i iz oluka pa su sve to morali popravljati iz troškova pričuve iako oni ne koriste terasu od kada je ĆŽ dio tavanskog prostora preuredio, da njima tuženica nije izričito zabranila pristup terasi, ali da bi pristupili terasi moraju proći kroz stan tuženice. Navodi da joj je poznato da se ključ od stana tuženice nalazio kod predstavnice EZ. Tužiteljica ŠZ navodi da je suglasna s iskazom ZZ koji je slušala. Navodi da je kupila stan od obitelji ĆŽ 2004. godine i stan su adaptirali, a nakon toga je bila velika kiša 2005. godine i stan im je poplavio pa su ga morali ponovno uređivati, da su tada zvali tuženica da im preda ključ od stana kako bi mogli doći do terase jer je njihov stan poplavio a tuženica koja nije bila u Zagrebu, stalno je govorila da će doći prijateljica s ključem, ali je došla tek taj dan u 10,00 h navečer i donijela ključ, poznato joj je da predstavnica stanara ima ključ od stana tuženice. Tužiteljica navodi da joj tuženica nikada nije dala ključ od terase, niti njezinom suprugu koji je htio pregledati terasu nakon što su adaptirali stan, ali tuženica mu nije dala ključ od terase. Navodi da joj tuženica nikada nije izričito zabranila pristup na terasu.

Tužiteljica EZ u svom iskazu navodi da je uselila u ovu zgradu 2004.g., da joj je tuženica znala ostavljati ključeve od stana kada ne bi bila u Zagrebu da joj zalije cvijeće, a kada je izabrana za predstavnicu stanara tada je rekla tuženici da bi bilo dobro da ima ključeve od njezinog stana kako bi u slučaju curenja vode moglo se ući u stan, a ne da se razbijaju vrata i da je ona imala ključ od stana tuženice sve do prije godinu dana. U odnosu na oluju iz 2023.g. navodi da je vjetar podigao salonit ploče na krovu iako je trebao biti postavljen lim, da je nju tuženica nazvala da joj curi u stan, pa je javila upravitelju zgrade koji je rekao da će organizirati popravak, ali je tuženica rekla da neće čekati i da će to ona sama popraviti. Navodi da joj je poznato da je ĆŽ adaptirao tavan protivno dozvoli i isto tako je on skinuo biber crijep iz 1936. godine s krova i postavio ove salonit ploče, da su nakon prenamjena tavana u stambeni prostor često morali plaćati troškove zbog loše izvedbe radova u stanu tuženice, nije joj poznata visina troškova. Tužiteljica navodi da oni nemaju pristup na terasu i tuženica radi što ju je volja pa tako stavlja cvijeće na terasu koje vjetar često prebaci na oluke i dolazi do začepljenja. Tužiteljica ističe da joj tuženica nije izričito zabranila pristup terasi ali ako bi htjela izaći na terasu morala bi tuženicu pitati da joj prođe kroz stan kako bi izašla na terasu.

Tuženica iskazuje da joj je poznato kako su se stanari dogovorili da će prepustiti ĆŽ šupe na tavanu u zamjenu za šupe u podrumu i da nitko nije prigovarao za vrijeme izvođenja radova radi adaptacije. Navodi da ona nikada nije tvrdila da je terasa njezina, jer joj je poznato da je ista zajednička, da su susjedi uvijek mogli doći na terasu kada su htjeli, a ključ je dugo držala kod ĆZ jer je često biti odsutna iz Zagreba, a potom je ključ od stana dala EZ koja je tada bila predstavnica stanara, a sada nitko od vlasnika nema ključ od njezinog stana, ali ako ona nije u Zagrebu svi mogu nazvati i ona će organizirati da se otvori stan. Iskazuje da je SIZ stanovanja tražio da promijeni biber crijep jer je kosina krova bila jako mala, pa su tražili da se postavi neki lakši materijal i u to doba jedino su bile salonit ploče. U odnosu na oluju iz 2023.g. iskazuje kako su odnesene salonit ploče s kućice koja se nalazi na krovu zgrade navodi da je zvala gospođu EZ i upravitelja i tražila je hitne intervencije, da nisu mogli odmah poslati majstora, kiša je često padala, njezin je stan poplavljen, pa je privatno našla majstore koji su krov popravili tako da su na toj kućici na krovu zamijenili salonit ploče i stavili nove salonit ploče, a nakon nove poplave rečeno joj je da se krov ne može popraviti salonit pločama već je potrebno popraviti cijeli krov tim više što je na kućicu stavljen lim koji se nije mogao spajati s postojećim salonit pločama. Ističe da je platila popravak krova, a preko osiguravajućeg društva isplaćeno je 4.900,00 eura za popravak krova. Navodi da se usmeno obratila gospođi EZ kao predstavnici stanara da treba popraviti cijeli krov, a ona je rekla da je to preveliki trošak, nije se obratila upravitelju zgrade radi popravka cijelog krova, time da je predstavnik upravitelja utvrdio štetu nakon oluje, ali ga više nije zvala kada je rečeno da treba popraviti krov cijeli, nije tražila njegov dolazak niti je upravitelja obavijestila o tome da treba popravljati cijeli krov. Iskazima saslušane svjedokinje i saslušanih tužitelja te tuženice sud je poklonio vjeru jer su isti iznijeti logično i uvjerljivo i međusobno su sukladni s provedenim dokazima, osim u dijelu iskaza svjedokinje i tuženice da su tužitelji mijenjali tavanski prostor za šupe u podrumu. Tuženica na kojoj je teret dokaza ne dostavlja dokaz niti je dokazala tijekom postupka da bi tužitelji mijenjali zajednički dio tavana i terase za šupe u podrumu.

14. U tijeku postupka tuženice predlaže priklop spisa Uniqa osiguranje d.d. Zagreb na okolnost visine priznatih troškova popravka krova, te sukladno tome da se napravi dopuna vještačenja. Rješenjem suda poslovni broj P-773/2024 od dana 21. ožujka 2025. godine sud je odbio prijedlog za priklopom spisa Uniqa osiguranja i za dopunom nalaza i mišljenja imajući u vidu iskaz tuženice u odnosu na popravak cijelog krova da se nije postignula suglasnost za popravak cijelog krova.

15. Na okolnost izvršenih radova adaptacije i prenamjene tavanskog prostora sud je izvršio uvid u dokumentaciju koja prileži u spisu, proveden je očevid na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka građevinske struke Mirka Hvale, te vještačenje po vještaku Mirku Hvala.

Očevidom na licu mjesta održanom dana 18. rujna 2009. godine utvrđen je nadograđeni dio te mjesto gdje se nalaze dimnjaci (list 38-42 spisa).

Očevidom na licu mjesta održanim dana 08. srpnja 2021. godine sud je neposrednim opažanjem utvrdio da je tuženica sagradila ulazna vrata na početku hodnika koji je bio zajednički dio. Tuženica osobno pokazuje gdje su se nalazile stepenice za pristup tavanu i terasi, a koje stubište se sada nalazi unutar stana i spaja prizemlje i dograđeni dio. Osobnim opažanjem sud je utvrdio da je različita konstrukcija terase i krova od susjednih zgrada, te je tuženica izgradila dio kosog krova, izgradila je zid za ulaz na terasu pa se na terasu može pristupiti samo iz stana tuženice.

16. Na temelju uvida u građevinsku dozvolu oznake Klasa: UP/I-05/1-2920/5-1980 od 10. listopada 1980 godine i nalaza i mišljenja vještaka Mirka Hvale od 29. lipnja 2010. godine (list 48-62 spisa) sud je utvrdio da je građevinska dozvola izdana SIZ-u stanovanja Medveščak, [adresa], kao investitoru za adaptaciju postojećeg potkrovlja zgrade u [adresa] u stambeni prostor uz uvjet da se drži odobrene investicione-tehničke dokumentacije koja je sastavni dio rješenja, građevinsko-tehničkih propisa i određenih uvjeta izgradnje. Nadalje vještak u nalazu i mišljenju navodi kako komparacijom zatečenog stanja i projekta uz građevinsku dozvolu utvrđena su odstupanja od građevinske dozvole:

- na nivou potkrovlja (IV kata) stanu je umjesto planirane 1/2 dijela pripojen kompletan prvobitni prilaz od stubišta do tavana pa je na takav način pripojeno 1,70 m2 zajedničkog prostora stanu, a nema mogućnosti da se izvede u stropu projektirani otvor za izlaz na terasu preko zajedničkih prostorija,

- na gornjem nivou u razini krovne terase, bilo je predviđeno da se na južnoj polovini dvorišnog pročelja podigne krovna ploha i naprave dvije sobe s hodnikom uključivo i potpuno odvojeni izlaz na zajedničku terasu točno iznad ulaza u stan tuženice. Protivno građevinskoj dozvoli tijekom adaptacije potkrovlja podignuta je kompletna krovna ploha uz krovnu terasu te je napravljena još jedna soba na sjevernom dijelu tavana, a projektirani stambeni prostor je reorganiziran te sadrži još dvije sobe od kojih je centralna integrirala u sebe prvobitni hodnik i prostor s izlazom na terasu. Na ovaj način je potpuno onemogućen pristup na zajedničku krovnu terasu, odnosno sada je to moguće jedino preko stambenih prostorija stana tuženice.

Vještak u mišljenju navodi da uzurpirana neto korisna površina zajedničkih prostora potkrovlja koji su integrirani stanu tuženice iznosi 5,93 m2 NKP, dočim neto korisna površina krovne terase iznosi 16,27 m2. Vještak navodi da su očevidom na licu mjesta nesporno utvrđena oštećenja zajedničkog stubišnog prostora uslijed procurivanja hidroizolacije terase, dio procurenja na stubištu ispred ulaza u stanove u potkrovlju (iznad zadnjeg stubišnog podesta) je saniran pa se ne može sagledati obim oštećenja, ali je pretpostavka da je procurenje bilo istog intenziteta kao na istočnoj strani, a tragovi vlaženja uočeni su i na stropu novooličenog hodnika u stanu tužiteljice. Navodi da zbog naknadnih intervencija na krovnoj terasi nije mogao pouzdano sagledati obim oštećenja i utvrditi točan uzrok procurenja, jer se ne može više razlučiti da li je procurenja došlo zbog demontaže prvobitnog krovišta i zidanja vanjskog zida prema terasi ili je uzrok dotrajalosti hidroizolacije krova.

Nalaz i mišljenje vještaka sud je u cijelosti prihvatio, jer je dano na jasan i određeni način, u skladu s pravilima struke. Tužitelji ističu primjedbe na dio nalaza i mišljenja kojim je utvrđena uzurpirana površina zajedničkih dijelova i uređaja stambene zgrade. Tuženica ističe primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka jer da je tuženica uredila neuređeni tavanski prostor, a u troškovima nisu sudjelovali tužitelji, time da je izrađeno novo idejno rješenje za pristup krovnoj terasi, a koji posjeduju tužitelji.

17. Sud je dopunski saslušao vještaka Mirka Hvalu na primjedbe tužitelja i tuženice. Vještak u dopunskom očitovanju glede primjedbi tužitelja navodi da se biber crijep ne može postaviti na tako blagi nagib krova pa se zato stavljaju salonit ploče ili limeni pokrov. U odnosu na primjedbe da je u nalazu i mišljenju iznosio pravna stajališta ističe da se općenito očitovao u smislu što je potrebno poduzeti da se uzurpirani dio zajedničkih dijelova i uređaja stambene zgrade legalizira te da nije bio zadatak vještaka da utvrdi koje radove treba poduzeti da bi se uspostavilo prvobitno stanje već samo da se očituje na odstupanje od građevinske dozvole. Nadalje vještak navodi da bi bilo potrebno srušiti sjeverni dio stana - jedna soba i sjeverni dio izlaza na terasu kako bi se uspostavilo prijašnje stanje te vratiti stari krov. U odnosu na nalaz i mišljenje koje su tužitelji dostavili uz tužbu ističe da ostaje kod svog nalaza i mišljenja u dijelu u kojem su iskazane površine, da je uzeo kompletnu kvadraturu terase kojoj nemaju pristupa tužitelji i tu površinu terase je iskazao u nalazu i mišljenju. Vještak u odnosu vrijednost zajedničkog prostora koje je zauzela tuženica izvan površine iz građevinske dozvole navodi da se ne može očitovati na ročištu već može dostaviti dopunu nalaza i mišljenja prema rješenju suda.

Dopunskim očitovanjem vještaka po mišljenju suda otklonjen su sve primjedbe tužitelja i tuženika.

18. Nakon dopunskog očitovanja vještaka tužitelji i tuženica suglasni su da se utvrdi vrijednost dijela koji je nadograđen na zajedničkom prostoru prema koeficijentu iz mjeseca listopada 1980. godine.

19. Na temelju pismene dopune nalaza i mišljenja vještaka Mirka Hvale od 01. prosinca 2021. godine (list 211-216 spisa) sud je utvrdio da vrijednost prostora kojeg je tuženica nadogradila na zajedničkom prostoru stambene zgrade u [adresa], u listopadu 1980. godine iznosi 329.803,20 dinara.

Pismenu dopunu nalaza i mišljenja vještaka sud je u cijelosti prihvatio, jer je dano na jasan i određeni način, u skladu s pravilima struke. Tuženica ističe primjedbe na pismenu dopunu nalaza i mišljenja te ističe kako jedinična cijena krovne terase od 14.856, din/m2 nikako ne može biti jednaka stambenom dijelu jedinične cijene jer krovna terasa predstavlja zajednički dio zgrade odnosno krov stana donje etaže pa se ne može izjednačiti sa stambenim dijelom površine 5,93 m2 zajedničkog dijela zgrade. Tužitelji nemaju primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka.

20. Na primjedbe tuženice vještak se pismeno očitovao (pismeno očitovanje vještaka od 13. veljače 2022. godine - list 244-246 spisa). Vještak navodi da ne može iskazati vrijednost nekretnine utvrđene u listopadu 1980. godine u kunama na današnji dan odnosno na dan izrade nalaza i mišljenja jer to može samo vještak financijske struke time da bi bila protuvrijednost tada važeće konvertibilne valute u njemačkim maraka protuvrijednost od 21.358,79 DEM za uzurpirani zajednički prostor u površini od 22,20 m2 (stambeni dio prostora površine 5,93 m2 i krovna terasa površine 16,27 m2). U odnosu na primjedbe tuženice da ne može biti izjednačena jedinična cijena krovne terase od 14.856,00 din/m2 sa jediničnom cijenom stambenog dijela površine od 5,93 m2 navodi da je do cijene građena stambenog prostora u drugom polugodištu 1980. godine došao na način da je obračunata neto korisna površina uzurpiranih prostora s odgovarajućim koeficijentom a ne stvarne površine.

Usmenim dopunskim očitovanjem vještak Mirko Hvala otklanja sve primjedbe tužitelja i tuženice (list 248-250 spisa). Vještak navodi da ostaje kod svog očitovanja, navodi da bi se uspostavilo prijašnje stanje trebalo bi na etaži IV kata pomaknuti vrata tako da se oslobodi prvi dio hodnika gdje se u stropu nalazi otvor za pristup na terasu. Glede dijela uzurpiranog prostora na prvobitnom tavanu trebala bi se ulazna vrata u stan tuženice od stubišnog prostora pomaknuti na pola hodnika, tako da se omogući pristup iz zajedničkog prostora na krovni dio terase. Na gornjoj etaži potrebno je srušiti prostorije i to dio sobe na sjevernoj strani označeno Točka 1. (soba 1 - tlocrt potkrovlja - list 59 spisa) te bi trebalo srušiti cijelu sobu broj 3 na sjevernoj strani u koju se ulazi iz sobe 1 (soba 3, tlocrt potkrovlja - gornji nivo - list 59 spisa) time da bi trebalo spustiti krov nad te dvije prostorije do ruba terase jer je tuženica podigla zid kako bi dobila na visini prostora. Navodi da u kvadraturi bi se trebalo srušiti sobe 1, to bi iznosilo u površini 18,01 m2 a kao što je to obrazložio u pismenom očitovanju Ad.2.2. stranica 3.

Ovakvim dopunskim očitovanjem vještaka po mišljenju suda otklonjene su sve primjedbe tužitelja i tuženice.

21. Nakon pismenog i usmenog očitovanja vještaka tužitelji navode da je irelevantan dio pismenog očitovanja od 14. veljače 2022. godine kao i nalaz i mišljenje u odnosu na utvrđenu vrijednost nekretnine iz 1980. godine jer je taj izračun zahtijevan po prijedlogu tuženice kako bi se eventualno postigla izvansudska nagodba.

Tužitelji predlažu da vještak u dopuni nalaza i mišljenje utvrdi radove koje je potrebno provesti radi uspostave prijašnjeg stanja. Tuženica se protivi takvoj dopuni jer je doneseno rješenje o legalizaciji bespravno pripojenih dijelova stanu tuženice, pa stoga sud ne može naložiti rušenje legaliziranog dijela stana već eventualno tužitelji mogu postaviti neki drugi zahtjev.

Navode tuženice sud je ocijenio kao neosnovne jer donošenjem rješenja o legalizaciji objekta (rješenje o izvedenom stanju) ne rješavaju se imovinskopravni odnosi stranaka. Tuženica na kojoj je teret dokaza (čl.221.a. ZPP-a) nije dostavila dokaz niti je predložila provođenje dokaznog postupka na okolnost stjecanja stvarnih prava na spornom dijelu odnosno da je ishodila suglasnost suvlasnika stambene zgrade i zemljišta koja nekretnine je predmet spora za adaptaciju svog stana na način da pripoji zajedničke dijelove zgrade i uređaje svom stanu protivno idejnom rješenju koji je sastavni dio građevinske dozvole iz 1980. godine.

22. Na prijedlog tužitelja sud je proveo dokaz dopunskim vještačenjem po vještaku Mirku Hvale na okolnost utvrđivanja radova koje treba izvesti radi uspostave prvobitnog stanja odnosno za sve radove koji su napravljeni van građevinske dozvole uključujući i krov.

Vještak u pismenoj dopuni nalaza i mišljenja od 18. ožujka 2022. godine (list 257-262 spisa) navodi u odnosu na etažu IV kata (donji nivo) potrebno je glavna ulazna vrata sa stubišnog prostora u stan premjestiti unutar hodnika za 1,75 m2 prema stanu, te u stropu treba probiti dim 70x120 cm za pristup na ponovno uspostavljeni tavanski prostor te ugraditi sklopive tavanske ljestve s poklopcem.

U odnosu na etažnu potkrovlja (gornji nivo) prije početka radova treba umrtviti i otpojiti sve instalacije električne struje, grijanja i drugo u zoni zahvata. Potom je potrebno:

- demontirati kompletni jednostrešni krov iznad sobe 3 i cca 1/2 dijela sobe 1 (drvenu krovnu konstrukciju s pokrovom od valovitog salonita, termičku izolaciju i podgled stropa); pokrov od valovitog salonita ekološki zbrinuti;

- treba srušiti vanjski/nosivi zid prema terasi uz prethodno demontiranje stolarskih elemenata - jednog prozor i dvokrilnih vrata;

- srušiti trokutasti dio bočnog/vanjskog zida na sjevernoj strani prema susjedu;

- srušiti razdjelni zid između sobe1 i sobe 3, uključivo i demontaža vrata;

- ukloniti zidni kamin;

- demontirati postojeći habajući sloj poda (daščani pod);

- izvesti arm.betonsku kontra gredu koja će nositi razdjelni zid d=25cm između stana tuženice i novoformiranog tavanskog prostora;

- sazidati razdjelni zid d=25 cm (blok opeka) te ga prema stanu ožbukati i oličiti;

- izgraditi krovnu kućicu s izlazom na ravni krov/terasu iz drvene građe, kompletno obloženu pocinčanim limom (pokrov i bočno prema kosom krovu);

- ugraditi vrata za izlaz na ravni krov;

- izgraditi novo jednostrešno drvenokoso krovište pripremljeno za pokrov biber crijepom iznad novoformiranog tavanskog prostora (donju podrožnicu uz rub terase postaviti na niski nadozid - ostatak prvobitnog nosivog vanjskog zida);

ugraditi elemente građevinske limarije kod kosog krova (rubni opšavi, opšavi dimnjaka i žlijeb spojen na krovnu vertikalu);

- pokrivanje krova biber crijepom na prethodno postavljene letve.

Vještak navodi da pobrojane radove potrebno je izvesti kako bi se dio bespravno sagrađenog stambenog prostora na gornjoj etaži (potkrovlju) zgrade u [adresa], doveo u prvobitno stanje (koje je definirano građevinskom dozvolom broj UP/I-05/1- 2920/5-1980 od 10. studenog 1980. godine).

Pismenu dopunu nalaza i mišljenja vještaka sud je u cijelosti prihvatio, jer je dano na jasan i određeni način, u skladu s pravilima struke. Tužitelji i tuženica nemaju primjedbi na pismenu dopunu nalaza i mišljenja vještaka.

23. Sud je dopunski saslušao vještaka na prijedlog tužitelja u pogledu procjene visine troškova navedenih radova. Vještak ostaje kod pismene dopune nalaza i mišljenja. Tužitelji povlače prijedlog za dopunom nalaza i mišljenja.

24. U ponovljenom suđenju po prijedlogu tuženice sud je proveo dokaz građevinskim vještačenjem po vještaku Mirku Hvalec na okolnost utvrđivanja udjela u zajedničkim dijelovima zgrade koje pripadaju tuženici kao vlasnici stana i suvlasničkih zajedničkih dijelova nekretnine, te na okolnost utvrđivanja vrijednosti preostalog dijela zajedničkih dijelova zgrade u suvlasništvu ostalih suvlasnika kojih je tuženica u posjedu prema današnjoj tržišnoj vrijednosti, a umanjeno za vrijednost izvedenih radova kojima je povećana vrijednost nekretnine, te na okolnost utvrđivanja vrste radova koje bi tuženica trebala izvršiti kako bi se izveli radovi po idejnom projektu kojeg je tuženica dostavila u spis, a prema kojem bi se ostalim stanarima omogućilo da imaju nesmetan pristup zajedničkim dijelovima, odnosno terasi zgrade.

25. Vještak u nalazu i mišljenju od 06.12.2024.g. (list 346-375 spis) navodi:

- da tuženica je kao vlasnice stana – etažno vlasništvo E-6, suvlasnica u 11,08% dijela ukupnih nekretnina – zgrade u [adresa] te je u tom dijelu i suvlasnik zajedničkih dijelova nekretnine,

- da vrijednost idealnog dijela tužiteljice u uzurpiranim zajedničkim dijelovima nekretnina, iznosi 7.418,19 € što odgovara površini prostora od 2,46 m2NKP,

- da vrijednost preostalog dijela zajedničkih dijelova zgrade u suvlasništvu ostalih suvlasnika kojih je tuženica u posjedu, prema današnjoj vrijednosti iznosi 59.533,01 € što odgovara površini od 19,74 m2 NKP,

- da vrijednost preostalog dijela zajedničkih dijelova zgrade kojih je tuženica u posjedu umanjena za vrijednost radova po tuženici, iznosi 40.408,21 €,

- da prema Idejnom rješenju koji prileži na listu 41-44 spisa, tuženica bi trebala izvršiti radove kao što je navedeno u točki 4.3. nalaza,

- da procjena vrijednosti ovih radova iznosi 2.067,38 €.Kod procjene vrijednosti prosječne tržišne vrijednosti predmetnih nekretnina nisu uključeni važeći porezi na dodanu vrijednost (PDV) i porez na promet nekretnina (PPN).

Nalaz i mišljenje vještaka (pismenu dopunu nalaza i mišljenja vještaka) sud je u cijelosti prihvatio, jer je dano na jasan i određeni način, u skladu s pravilima struke. Tuženica ističe primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka u dijelu utvrđenja vrijednosti izvedenih radova od strane tuženice jer da je izvodila radove na krovu kojim je poboljšala krovište zgrade, predlaže da se uzmu u obzir i tako navedeni radovi (podnesak tuženice od 09.12.0224.g. – list 378-387 spisa). Tuženica ujedno navodi da vještak prilikom utvrđivanja vrijednosti uzurpiranih dijelova ne navodi da li je utvrdio stanje nekretnine prije ulaganja ili u nekom drugom periodu (podneska tuženice od 20.12.2024.g. – list 390 spisa). Tužitelji nemaju primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka.

26. Vještak Mirko Hvale u pismenom očitovanju od 17.02.2025.g. (list 393-395 spisa) na primjedbe tuženice navodi da vrijednost uzurpiranih zajedničkih dijelova prije nego što je tužena ušla u posjed utvrđena je u točki 4.2. Druge dopune nalaza i mišljenja od 02. prosinca 2024. g. u ukupnom iznosu od 66.951,20 € (prema cijenama koje su vrijedile na dan izrade Druge dopune nalaza i mišljenja). Povećana vrijednost nekretnine utvrđena je u iznosu od 19.124,80 € (također prema cijenama na dan izrade navedenog nalaza). U odnosu na prijedlog tuženice da se sačini dopuna nalaza i mišljenja i u dijelu koji se odnosi na utvrđivanje vrijednosti dodatnih radova kojima je tužena povećala vrijednost nekretnine, a koji radovi su izvedeni u srpnju 2023. g. i plaćeni isključivo od strane tuženice vještak navodi da prijedlog tužene je neutemeljen, obzirom da je u Drugoj dopuni nalaza i mišljenja od 02. prosinca 2024. g., točka 4.2.3. upravo obuhvatio radove koje tužena traži, a koji su navedeni u prihvaćenoj Ponudi [obrt] (spis, str. 383) uz napomenu da je obračunao radove prema prvobitno zatečenom stanju nekretnine (2010. g. – krov površine cca 25 m2), dok se u ponudi i računu obrta [obrt] navode radovi na izmjeni pokrova na cijelom krovu površine 60 m2 i sl. U odnosu na dostavljenu ponudu, račun, kao i odluku o odštetnom zahtjevu koji dostavlja tuženica vještak navodi da zadatak vještaka nije bio da se očituje na odnose tužene i Uniqa osiguranja, a također niti da komentira Ponudu i račun obrta [obrt]. Ovakvim pismenim očitovanjem vještaka po mišljenju suda otklonjene su sve primjedbe tuženice.

U dopunskom očitovanju na ročištu za glavnu raspravu održane dana 21. ožujka 2025. godine (list 412-417 spisa) vještak navodi u odnosu na vrijednost zajedničkih dijelova imajući u vidu izvedene radove iz 2023. godine kojima je ujedno povećana vrijednost nekretnine da ne može odgovoriti na ročištu već bi trebao uzeti spis i sačiniti dopunu nalaza i mišljenja. Nadalje na upit da li se limeni krov može spojiti s pokrovom od salonit ploča navodi da može, ali se mora napraviti spojni dilatecioni lim.

Ovakvim dopunskim očitovanjem po mišljenju suda otklonjene su sve primjedbe tuženice na pismenu dopunu nalaza i mišljenja vještaka Miraka Hvale.

27. Tužitelji u odnosu na dostavljene dokaze nakon zaključenja prethodnog postupka (ponuda, račune obrata o izvedenim radovima, dokaze o isplati Uniqa osiguranja i drugo) protive se korištenju istih kao dokaza imajući u vidu odredbu čl. 461.a. stavak 3. i stavka 4. ZPP-a. Sud nije prihvatio nove dokaze tuženice koje dostavlja nakon zaključenja prethodnog postupka budući da tuženica ne navodi opravdane razloge iz kojih ne bi mogla biti u mogućnosti iste dostaviti prije zaključenja prethodnog postupka.

28. Sud je u bitnom utvrdio:

-da je građevinska dozvola izdana SIZ-u stanovanja Medveščak, [adresa], kao investitoru za adaptaciju postojećeg potkrovlja zgrade u [adresa] u stambeni prostor uz uvjet da se drži odobrene investicione-tehničke dokumentacije koja je sastavni dio rješenja, građevinsko-tehničkih propisa i određenih uvjeta izgradnje;

- da su tuženica i gospodin ČZ adaptirali dodijeljeno postojeće potkrovlje zgrade

(iskaz saslušane svjedokinje, tuženice i tužitelja);

- da je tuženica u dijelu potkrovlja izvela rekonstrukciju protivno građevinskoj dozvoli za adaptaciju stambenog prostora odnosno investicionoj-tehničkoj dokumentaciji koja je sastavni dio rješenja, građevinsko-tehničkih propisa i određenih uvjeta izgradnje;

- da je tuženica ishodila rješenje o izvedenom stanju Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo i komunalne poslove i promet, Odjel za graditeljstvo od 30.06.2014.g.;

- da je tuženica upisana kao vlasnica stana na temelju presude ovog suda poslovni broj P- 12577/02 od 09. veljače 2005. godine na posebnom dijelu nekretnine – dvoetažni komforni stan na IV-etaži i potkrovlju površine 90 m2 (list 39 spisa, nesporno između stranaka),

- da su komparacijom zatečenog stanja i projekta uz građevinsku dozvolu utvrđena odstupanja od građevinske dozvole i to na nivou potkrovlja (IV kata) stanu je umjesto planirane 1/2 dijela pripojen kompletan prvobitni prilaz od stubišta do tavana pa je na takav način pripojeno 1,70 m2 zajedničkog prostora stanu, a nema mogućnosti da se izvede u stropu projektirani otvor za izlaz na terasu preko zajedničkih prostorija, te na gornjem nivou u razini krovne terase, bilo je predviđeno da se na južnoj polovini dvorišnog pročelja podigne krovna ploha i naprave dvije sobe s hodnikom uključivo i potpuno odvojeni izlaz na zajedničku terasu točno iznad ulaza u stan tuženice. Protivno građevinskoj dozvoli tijekom adaptacije potkrovlja podignuta je kompletna krovna ploha uz krovnu terasu te je napravljena još jedna soba na sjevernom dijelu tavana, a projektirani stambeni prostor je reorganiziran te sadrži još dvije sobe od kojih je centralna integrirala u sebe prvobitni hodnik i prostor s izlazom na terasu. Na ovaj način je potpuno onemogućen pristup na zajedničku krovnu terasu, odnosno sada je to moguće jedino preko stambenih prostorija stana tuženice;

- da je tuženica uzurpirala neto korisnu površinu zajedničkih prostora potkrovlja koji su integrirani stanu tuženice ukupno u površini od 5,93 m2 NKP, te neto korisnu površinu krovne terase od 16,27 m2;

29. Županijski sud u Vukovaru u rješenju poslovni broj Gž-50/2023-4 od 27. studenog 2023. godine navodi da prenamjenom tavanskog dijela zgrade u stan uz sva odobrenja nadležnih tijela 1980. godine tuženica koristi i daljnjih 21,17 m2 adaptiranog zajedničkog prostora za koji je doneseno pravomoćno Rješenje o izvedenom stanju a da takvo pravomoćno rješenje zamjenjuje uporabnu dozvolu.

Uvidom u rješenje o izvedenom stanju Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Odjel za graditeljstvo oznake klasa: UP/I- 350-05/2013-007/2432 Ur. broj 251-13-22/201-2014-9 od 30. lipnja 2014. godine ozakonjena je nezakonito rekonstruirani dio stambene zgrade - rekonstrukcija dvoetažnog stana ravno u potkrovlju i tavanu (proširenje ulaza u stan i prenamjena zajedničkog dijela hodnika-ulazna vrata pomaknuta, dogradnja na dijelu postojeće terase ravnog krova, nadogradnja i prenamjena dijela tavana u stambeni prostor, te spajanje sa predmetnim stanom sa izvedbom krovne konstrukcije sa ulične strane zgrade) (105-108 spisa). Sud je utvrdio da je rješenjem Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja oznake Klasa: UP/II- 361-05/14-26/1546, Ur.broj 531-05-2-2-14-2 od 31. listopada 2014. godine (list 102-105 spisa), povodom žalbe etažnih vlasnika stambene zgrade u [adresa] (tužitelji u ovoj pravnoj stvari) odbijena žalba protiv rješenja o ozakonjenju nezakonito rekonstruiranih dijelova stambene zgrade - rekonstrukcija dvoetažnog stana ravno u potkrovlju i tavanu na k. čbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u [adresa]. U citiranom rješenju od 31. listopada 2014. godine navodi se kako je ŽZ iz [adresa], dostavila potrebnu dokumentaciju uz zahtjev za legalizaciju.

30. Tuženica u tijeku postupka navodi da je ona o svom trošku uredila do tada potpuno neuređeni tavanski prostor. Sud je takve navode ocijenio kao irelevantne za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari. To iz razloga jer je tuženici i NŽ izdano rješenje za adaptaciju tavanskog prostora, pa je i logično da je osobno s NŽ uređivala tavanski prostor koji je prenamijenjen u stan. U odnosu na dijelove koje je tuženica uzurpirala prilikom adaptacije tavanskog prostora sud ne nalazi razloga da bi tužitelji trebali sudjelovati u uređenju spornog tavanskog prostora i dijela hodnika jer za taj dio tužitelji se nisu niti suglasili da pripada tuženici.

31. Imajući u vidu da rješenje o izvedenom stanju (tzv. legalizacija objekta) prema ustaljenoj sudskoj praksi nije dokaz stjecanja vlasništva na nekretnini (niti na dijelovima nekretnine) ovaj sud imao je u vidu da je tuženica legalizirala sporni dio zajedničkih dijelova stambene zgrade u [adresa], a što je irelevantno po stajalištu ovog suda za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari tj. činjenica da je legaliziran sporni dio nekretnine koji je predmet ovog spora. Pri tome sud ističe kako jasno i nedvosmisleno proizlazi iz iskaza saslušanih tužitelja da su se tužitelji i njihovi pravni prednici protivili prenamjeni tavanskog prostora i pregradnji dijela hodnika kojeg je tuženica pripojila svom stanu (ulazni predprostor u stan tuženice) kao i da se nisu suglasili da im se uskrati pravo na korištenje terase. Pri tome i nadležno upravno tijelo Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja u svojoj odluci oznake klasa: UP/II-361- 05/14-26/1546, Urbroj 531-05-2-2-14-2 od 31.10.2014.g. navodi u obrazloženju svog rješenja da obzirom na odredbu čl. 32. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama da rješenje o izvedenom stanju nema pravnih učinaka na vlasništvo i druga stvarna prava (stranica 2. predzadnji pasus citiranog rješenja od 31.10.2014.g. – list 103 spisa).

32. U odnosu na navode saslušane svjedokinje i tuženice da bi tužitelji mijenjali šupe u tavanskom prostoru za šupe u podrumu s tuženicom i NŽ sud takve navode je ocijenio kao neosnovane i ničim dokazane. Tuženica na kojoj je teret dokaza (čl.221.a. ZPP-a) ne dostavlja dokaz na okolnost utvrđivanja da bi tužitelji prepustili tuženici ukupan tavanski prostor za šupe u podrumu. Tužitelji su podnosili prijave protiv prenamjene dijela tavanskog prostora u stambeni prostor protivno građevinskoj dozvoli od 10. listopada 1980. godine (iskaz tužiteljice SZP, ZZ), pa ovaj sud ne prihvaća navode tuženice da je ona koristila stambeni prostor nastao prenamjenom tavanskog prostora i na dijelu koji nije dodijeljen radi prenamjene odnosno preko 90 m2 (sporno 21,17 m2) a da je u tome nitko nije ometao niti joj osporavao vlasništvo. Sama činjenica da nadležni organi nisu poduzimali radnje u smislu da se zabrani NŽ i tuženici prenamjena tavanskog prostora u stambeni a koji im nije dodijeljen nije dokaz sam po sebi da su tužitelji bili suglasni s takvom prenamjenom tavanskog prostora, a još manje da bi se suglasili da tuženica samostalno koristi terasu na koju se prema sadašnjem stanju izlazi iz stana tuženice i koja istu koristi za svoje potrebe. Nije sporno da tuženica nije izričito zabranila tužiteljima pristup terasi (ravnom krovu), a da bi tužitelji pristupili i terasi potrebna im je suglasnost tuženice kako bi prolazili kroz njezin dvoetažni stan i istu koristili u vrijeme kada to njima odgovara. U konačnici tuženica niti ne tvrdi niti navodi tijekom ovog postupka da je suglasna da tužitelji prolaze kroz njezin stan kako bi koristili terasu koja je zajednički dio stambene zgrade, ni da dopušta otključavanje svog stana kada nije/jest u svom stanu za potrebe korištenja terase od strane tužitelja.

33. Nadalje rješenjem Županijskog suda u Vukovaru navodi se da tuženica plaća pričuvu za površinu stambenog prostora od 115 m2. Tuženica na kojoj je teret dokaza (čl.221.a. ZPP- a) u tijeku ovog postupka dostavlja dokaz na okolnost utvrđenja plaćanja pričuve i za uzurpirani dio tavanskog prostora i hodnika tj. zajedničkih dijelova nekretnine i to popis suvlasnika i uplatnice (list 239-241 spisa). Sama činjenica da tuženica plaća pričuvu za 115 m2 jer je uvećala površinu stambenog prostora i koji u konačnici sama koristi nije samo po sebi dokaz da su tužitelji se suglasili s prenamjenom tavanskog prostora protivno građevinskoj dozvoli iz 1980. godine, koje tuženica samostalno koristi.

34. U odnosu na tvrdnje tuženice da suvlasnici zgrade imaju pristup terasi kroz njezin stan jer se ključevi stana oduvijek nalaze kod predstavnika suvlasnika zgrade sud je utvrdio iz iskaza tuženice i saslušanih tužitelja da tuženica je dugo držala ključ kod tužiteljice ĆZ, jer je često odsutna iz Zagreba, a potom je ključ dala EZ kao predstavnici suvlasnika, ali sad nitko nema ključ od stana, a ako ona nije u Zagrebu svi je mogu nazvati i ona će organizirati da se otvori stan, ne vidi razloga da bi svaki suvlasnik imao ključeve od njezinog stana. Imajući u vidu navode tuženice sud je utvrdio da pristup terasi kroz njezin stan nije dostupan suvlasnicima ako se tuženica nalazi izvan Zagreba iako to ona može organizirati. Pri tome nije životno niti logično za ovaj sud da bi tužitelji mogli pristupiti terasi ako tuženica nije prisutna u stanu bez obzira da li boravi u [adresa], jer teško je za očekivati da bi treća osoba donijela ključ, otključala vrata stana tuženice kako bi tužitelji pristupili terasi radi korištenja (primjerice da stave sušiti rublje, da sjede i piju kavu ili se sunčaju), a da bi potom ponovno se zvala treća osoba da zaključa stan nakon što bi netko od tužitelja se vraćao u svoj stan nakon korištenja terase.

35. Rješenjem Županijskog suda u Vukovaru navodi se da je tuženica suvlasnik zgrade, pa tako i zajedničkih dijelova a upis svoga vlasništva ishodila je temeljem presude ovog suda poslovni broj P-12577/2002 temeljem odredbe članka 372. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, a koliki joj dio zajedničkih dijelova zgrade pripada nije utvrđeno, pa da bi se mogla primijeniti odredba članka 373. istoga Zakona s obzirom da zakonodavac nastoji istom pravno urediti (sanirati) i one mnogobrojne situacije u kojima su etažni vlasnici tom svom posebnom dijelu prenamjenom, nadogradnjom, prigradnjom ili dogradnjom nastojali pripojiti i dio zajedničkih prostorija zgrada u društvenom vlasništvu. Navodi se da je tuženica građevinsku dozvolu ishodila još 1980. godine, stanuje u istom adaptiranom stanu, a prema stanju spisa nema drugi stan a pobijanom presudom je naloženo rušenje dijela toga stana bez da je utvrđena vrijednost stana i vrijednost radova, pa da bi se eventualno mogla primijeniti odredba članka 78. Zakona o obveznim odnosima.

36. Tuženica je oglasila prodaju stana u kojem oglasu u opisu navodi i balkon (terasu) koja je zajednički dio stambene zgrade je pripadak njezinom stanu te prodaje i tavanske prostorije (koje su predmet ovog spora) i koje je pripojila svom stanu bez suglasnosti tužitelja i njihovih pravnih prednika te je pridodana površina galerije (10,70 m2) i balkona (2,50 m2) iako krovna terasa je površine 16,27 m2 i pristup isključivo na terasu ima tuženica i koja je isključila druge suvlasnike (tužitelje) od korištenja terase jer je pregradila dio tavanskog prostora kroz koji su tužitelji prolazili radi pristupa terase. Sud je površinu terase utvrdio uvidom u dopunu nalaz i mišljenja vještaka od 01.12.2021.g. (list 211-214 spisa) time da ukupno uzurpirani prostor od strane tuženice je u površini od 22,20 m2 (list 216 spisa).

Na navode tuženice da je stan jedini njezin dom sud ističe kako se tuženici ne oduzima stan niti pravo vlasništva već se odlučuje o povratu uzurpiranih zajedničkih dijelova zgrade na korištenje svim suvlasnicima. Sama činjenica da bi tuženica snosila troškove izvođenja radova radi povrata uzurpiranih dijelova stambene zgrade te time omogućila svim suvlasnicima korištenje istih samo po sebi nema značaj oduzimanja vlasničkih prava na stanu tuženice.

37. Tužitelji su kao etažni vlasnici stanova u stambenoj zgradi u [adresa] podnijeli tužbu protiv tuženice za koju tvrde da je kao investitor izvela radove na prenamjeni tavanskog prostora u navedenoj zgradi na način da je u adaptirani stambeni prostor uključila, a time i zauzela zajedničke dijelove i uređaje zgrade i to tako da je protupravno zauzela od zajedničkog prostora površinu od 1,70 m2 čime je onemogućila pristup na zajedničku terasu kao zajednički dio zgrade i taj prostor uzurpirala kao sastavni dio adaptiranog stana u površini od 17,50 m2 (ukupno uzurpirana površina od 22,20 m2), čime je tužiteljima onemogućila pristup antenskim uređajima na terasi, održavanju terase na kojoj dolazi do procurjevanja vode, povećala je dio zajedničkog tavana površine 19,47 m2 na način da je zauzela i rekonstruirala krov tavana tako da mu je povećala visinu i pripojila ga svom stanu, a da za sve ove radove nije imala suglasnost tužitelja.

Sud je izvršio uvid u objavljene oglase tuženice za prodaju stana koji je predmet spora i to oglas od 14. listopada 2021. koji da je pregledan 397 puta, a stan je oglasila i dana 23. listopada 2021. koji je pregledan 223 puta, time da je iz objavljenih oglasa utvrdio da je predmet prodaje stan glede kojeg se vodi spor jer tužitelji tvrde da su stanu koji je predmet prodaje pripojeni i zajednički dijelovi nekretnine za kakvo pripajanje nije tuženica imala suglasnost tužitelja. Tuženica u tijeku ovog postupka ne osporava da je uzurpirala i zajedničke dijelove zgrade što je i utvrđeno očevidom na licu mjesta i temeljem nalaza i mišljenja i pismene dopune vještaka Mirka Hvale.

Nije sporno da je tuženica zemljišnoknjižni vlasnik stana u [adresa], upisan u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], opisanog kao dvoetažni komforni stan na IV etaži i potkrovlju površine 90 m2, a predmet spora je dio zajedničkog prostora od 1,70 m2 kao i dio zajedničkog prostora tavana površine 19,47 m2, odnosno ukupno 21,17 m2 zajedničkog prostora

38. Tuženica ističe u tijeku postupka da je stekla građenjem vlasništvo stana pa i na spornom dijelu zajedničkih dijelova stambene zgrade površine 21,17 m2. Odredbe čl. 21., 22. i 24. Zakona o osnovnim vlasničko-pravnim odnosima (“Narodne novine” br. 53/91, 9/92 i 77/92), kojima se propisuje stjecanja prava vlasništva građenjem na tuđem zemljištu. U ovoj konkretnoj pravnoj stvari ne mogu se primijeniti pravila građenja (kad graditelj gradi na zemljištu ili na izgrađenoj zgradi u društvenom vlasništvu) jer je tuženica adaptirala tavanski prostor a ne dogradila stambenu zgradu.

U ovoj pravnoj stvari sud je imao u vidu i uputu Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-50/2023 od 27. studenog 2023. godine da dolazi u obzir primjena odredbe čl. 372. st. 1. ZV-a kojom je propisano da onaj tko je do stupanja na snagu toga Zakona, a na temelju odobrenja koje je nadležna vlast dala u granicama svoje ovlasti na takvo imovinsko-pravno raspolaganje, o svom trošku proveo prenamjenu zajedničkih prostorija u zgradi u društvenom vlasništvu u stan ili drugu samostalnu prostoriju, stječe time - na temelju i u okviru toga odobrenja - pravo vlasništva prenamijenjenih prostorija kao poslovnog dijela nekretnine zajedno s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine u smislu odredbe čl. 370. toga Zakona.

39. U odnosu na zahtjev tužitelja koji su podnijeli vlasničku tužbu radi predaje u posjed zajedničkih dijelova nekretnine prema stajalištu ovog suda nisu ispunjene pravne pretpostavke iz odredbe čl. 370. ZV-a, jer nije sporno niti tuženica tvrdi da je stekla pravo vlasništva na zajedničkim dijelovima koje je pripojila svom stanu koji je predmet ovog spora.

Tužitelji su u ovoj pravnoj stvari podnijeli pravu vlasničku tužbu (rei vindicatio) kojom se tužitelji kao suvlasnici štite u slučaju oduzimanja posjeda. Vlasnička tužba se definira kao tužba vlasnika protiv osobe koja posjeduje njegovu stvar koju on, pozivajući se na svoje pravo vlasništva, koje može dokazati, traži od posjednika. Slijedom navedenog tužitelji su postavili kondemnatoran tužbeni zahtjev radi predaje zajedničkih dijelova nekretnine u posjed tužitelja, te su naznačili i način povrata.

Sud je u ovoj pravnoj stvari odlučivao temeljem čl. 156. stavak 1. ZV-a koja odredba propisuje da dogradnjom, nadogradnjom ili preuređenjem (adaptacijom) zgrada, odnosno prostorija u suvlasničkim, zajedničkim ili tuđim zgradama, kao ni njihovom prigradnjom, ugradnjom, ili ulaganjem u njih, ne može se steći vlasništvo, ako nije što drugo odredio vlasnik dograđene, nadograđene, odnosno prigrađene nekretnine, dočim stavak 2. propisuje pripada li pravo na naknadu onomu tko je dogradio, nadogradio ili preuredio zgradu, odnosno prostoriju iz stavka 1. ovoga članka, ili je ulagao u takvu zgradu ili prostoriju, određuju pravila obveznoga prava.

Odredbom čl. 78. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO) propisano je kada se činidba sastoji u propuštanju, vjerovnik ima pravo na naknadu štete samim time što je dužnik postupio protivno svojoj obvezi, dočim stavak 2. propisuje ako je nešto sagrađeno protivno obvezi vjerovnik može zahtijevati da se to ukloni o trošku dužnika i da mu dužnik naknadi štetu koju je pretrpio u vezi s građenjem i uklanjanjem dočim stavak 3. propisuje da sud može kad misli da je to očito korisnike, uzimajući u obzir javni interes i opravdani interes vjerovnika, odlučiti da se ne ruši ono što je sagrađeno već da se vjerovniku naknadi šteta u novcu.

40. U tijeku ovog postupka, a imajući u vidu da su tužitelji podnijeli vlasničku tužbu radi predaje u posjed dijelova zajedničkih dijelova stambene zgrade koje je tuženica uzurpirala sud je odlučivao temeljem čl. 161. i čl. 162. ZV-a.

Nije sporno da tuženica nije mogla steći pravo vlasništva na spornim dijelovima zajedničkih dijelova stambene zgrade (dijelu hodnika koji je pripojila svom stanu i dijelu tavanskog prostora). Tuženica i NŽ su adaptirali tavanski prostor uz odobrenje USIZ-a u dijelu bivšeg tavanskog prostora , te su pri tome pripojili i dio tavana koji je zajednički dio stambene zgrade a protivno volji pravnih prednika tužitelja i ovdje tužitelja koji su protivili se uzurpaciji zajedničkih dijelova zgrade (dijela hodnika i tavanskog prostora) stanu tuženice, a što proizlazi iz iskaza saslušanih tužitelja.

41. Predmet ovog spora je uspostava stanja na zajedničkim dijelovima nekretnine, a koje je tuženica uzurpirala. Sama činjenica da je tuženica koristila uzurpirani dio zajedničkih dijelova preko 40 godina i da je takve dijelove legalizirala samo po sebi nije dokaz da je stekla vlasništvo na uzurpiranim dijelovima niti takvo utvrđenje prava tuženica zahtjeva.

Ono što jest sporno da li povratom zajedničkih dijelova stambene zgrade tuženici nastaje šteta na dijelu stana kojeg je stekla adaptacijom. Nije sporno da je tuženica nudila sklapanje nagodbe tužiteljima koji izričito odbijaju isplatu iznosa po utvrđenoj cijeni prema nalazu i mišljenju vještaka Mirka Hvale, a što tužitelji ne prihvaćaju. Nesporno je između stranaka da tuženica nikada nije dobila suglasnost pravnih prednika tužitelja i tužitelja da uzurpira zajedničke dijelove stambene zgrade time da treba reći da tuženica treba imati na umu odredbu čl. 41. st. 1. ZV, kojom je propisano da je za poduzimanje poslova koji premašuju okvir redovitog upravljanja, u što ulazi i prenamjena stvari, potrebna suglasnost svih suvlasnika, koje ovdje nema. Kako je prethodno navedeno tužitelji kao vjerovnici i njihovi pravni prednici su se protivili takvoj uzurpaciji.

42. Odredba čl. 2. stavak 1. ZPP-a propisuje da sud u parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku.

Kako tužitelji ne prihvaćaju ponudu tuženice radi isplate procijenjene vrijednosti uzurpiranih dijelova nekretnine koja visina je utvrđena Drugim dopunom nalaza i mišljenja vještaka Mirka Hvale u visini iznosa od 66.951,20 EUR, umanjena za vrijednost radova izvedenih po tuženici ukupno iznosi 40.408,21 EUR (list 346-365 spisa).

Kako predmet spora nije obvezno pravni zahtjev tužitelja već isključivo stvarno pravni zahtjev za povratom zajedničkih dijelova nekretnine koji je tuženica uzurpirala i koje uzurpirane dijelove prodaje (nesporno između stranaka, oglas o prodaji stana) to je sud stajališta kako se ne primjenjuje čl. 78. ZOO-a jer tužitelji kao vjerovnici ne pristaju na isplatu za uzurpirane dijelove stambene zgrade. Pri tome sud ne nalazi javni interes da bi tuženica isplatila određeni iznos novca tužiteljima, a niti da bi njoj nastala nenadoknadiva šteta, a ni tužitelji kao vjerovnici ne prihvaćaju isplatu vrijednosti uzurpiranih dijelova nekretnine. Pri tome treba imati u vidu da tužiteljima je onemogućen pristup terasi koji je faktično sastavni dio stana tuženice kojeg prodaje. Pri tome vještak Mirko Hvala ne utvrđuje vrijednost terase kao zajedničkog dijela nekretnine kojem dijelu ima pristup isključivo tuženica. Prodajom stana tužitelji bi bili isključeni od korištenja iste kao i sada, a upitno je da li bi budući vlasnik (koji prema sadržaju oglasa kupuje terasu) dopustio tužiteljima pristup terasi prolaskom kroz stan tuženice kako bi istu mogli koristiti. Ako bi tuženica sada i dopustila korištenje terase tužiteljima prolazom kroz njezin stan to samo po sebi ne ukazuje da bi novi vlasnik stana pristajao da mu tužitelji prolaze kroz stan radi dolaska na terasu (primjerice radi sušenja veša, druženja i slično), a koju bi prethodno platio jer se ista prodaje kao sastavni dio stana tuženice.

Pri tome sud ima u vidu da nije sporno sama činjenica da se adaptirao tavanski prostor protivno građevinskoj dozvoli od 10. listopada 1980. godine i da je tuženica ograničila pristup terasi koja je zajednički dio stambene zgrade te ga samostalno koristi kao dio svog stana, a koja je terasa prema sadržaju oglasa kojim tuženica nudi prodaju stana sastavni dio stana tuženice.

43. Iz provedenih dokaza sud je u bitnom utvrdio da je tuženica kao investitor adaptirala tavanski prostor protivno građevinskoj dozvoli iz 1980. godine, da je izvršila spornu adaptaciju tavanskog prostora bez suglasnosti ostalih suvlasnika, da je tuženica uzurpirala neto korisnu površinu zajedničkih prostora potkrovlja koji su integrirani stanu tuženice ukupno u površini od 5,93 m2 NKP, te neto korisnu površinu krovne terase od 16,27 m2 i da je tuženica (bez građevinske i uporabne dozvole, koje je naknadno legalizirala) počela koristiti adaptirani dio zajedničkih dijelova stambene zgrade, a na taj način je i onemogućila pristup ostalim suvlasnicama na krovnu terasu i tavanu.

Tuženica ne dokazuje tijekom ovog postupka niti tvrdi da bi uzurpirala zajedničke dijelove stambene zgrade u vrijeme rekonstrukcije (adaptacije) tavanskog prostora uz suglasnost ostalih suvlasnika koji su imali prema tadašnjim propisima pravo korištenja zajedničkih dijelova i uređaje stambene zgrade koja je predmet ovog spora.

Uvidom u Izjavu suvlasnika od 08.04.2015. godine (list 379 spisa) utvrđeno je da suvlasnici se nisu suglasili s probijanjem otvora na zajedničku terasu iz stubišnog prostora na 4. katu po prijedlogu tuženice niti su se suglasili s cijenom otkupa uzurpiranog dijala od 25 m2 u iznosu od 3.000,00 EUR, zahtijevaju isplatu od 1.500,00 EUR/m2.

44. U ovoj pravnoj stvari primjenjuje se Zakon o vlasništvu na dijelovima zgrada od 21. travnja 1959. godine ("Službeni list SFRJ" 43/65 i 57/65). Prema Zakonu o vlasništvu na posebnim dijelovima zgrade pravo etažnog vlasništva na stanu, kao posebnom dijelu zgrade bilo je glavno pravo, time da je to pravo bilo povezano sa dva akcesorna prava i to pravom na zajedničke dijelove zgrade i pravo korištenja zemljišta na kojem je zgrada sagrađena, a koji su bili u društvenom vlasništvu. Vlasnici stanova izuzetih iz nacionalizacije imali su još tri sporedna prava, osim prava vlasništva na stanu kao posebnom dijelu zgrade i to pravo korištenja zajedničkih dijelova zgrade prema njihovoj namjeni (kada zajednički dijelovi zgrade služe samo nekim, a ne svim posebnim dijelovima, to pravo pripada samo vlasnicima tih posebnih dijelova primjerice, ako posebni ulaz u zgradu, stepenice, dimnjaci, tavanske ili podrumske prostorije, pregradni zidovi između dva stana i slično služe samo određenim stanovima, pa pravo zajedničkog vlasništva pripada samo vlasnicima tih stanova); pravo korištenja zemljišta na kojem je zgrada izgrađena i zemljište koje služi za redovnu upotrebu zgrade dok zgrada postoji i ovlaštenja vlasnika dijela zgrade obuhvaćalo je i pravo upravljanja zgradom (čl. 14. Zakona o vlasništvu na dijelovima zgrada). Iz odredbe čl. 14. citiranog Zakona nositelji stanarskog prava na stanovima, te vlasnici stanova koji su izuzeti iz nacionalizacije imali su pravo korištenja na zajedničkim dijelovima stambene zgrade, primjerice podrumu, tavanu, zajedničke veš kuhinje i slično, ali nisu u režimu društvenog vlasništva na zajedničkim dijelovima zgrada bili suvlasnici. Utuženi tavanski prostor predstavlja zajednički dio predmetne zgrade na koji tužitelji imaju prava kao vlasnici posebnih dijelova zgrade i suvlasnici čitave zgrade, pa i zajedničkih dijelova zgrade, a koji je dio tavanskog prostora i krovnu terasu tuženica pripojila svom stanu.

45. Prema odredbi čl. 372. st. 1. ZV-a tko je do stupanja na snagu toga Zakona, a na temelju odobrenja koje je nadležna vlast dala u granicama svoje ovlasti na takvo imovinsko-pravno raspolaganje, o svome trošku proveo prenamjenu zajedničkih prostorija u zgradi u društvenom vlasništvu u stan ili drugu samostalnu prostoriju, stekao je time na temelju i okviru toga odobrenja pravo vlasništva prenamijenjenih prostorija posebnoga dijela nekretnine, zajedno s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine, u smislu odredaba čl. 370. toga Zakona.

Kako je prethodno navedeno tuženica nije ishodila suglasnost tada nositelja prava korištenja za adaptaciju tj. rekonstrukciju tavanskog prostora protivno građevinskoj dozvoli i pratećoj dokumentaciji, već je uzurpirala dio tavanskog prostora te je time ujedno i onemogućila ostalim suvlasnicima ovdje tužiteljima pristup krovnoj terasi i tavanu koji su imali prije sporne rekonstrukcije tavanskog prostora. Sama činjenica da je tuženica ishodila 2014. godine rješenje o izvedenom stanju za bespravno izgrađene dijelove ne utječe na odluku ovog suda jer se time nisu riješili imovinski odnosi stranaka.

46. Sud je očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka Mirka Hvale i na temelju nalaza i mišljenja vještaka te dopuna nalaza i mišljenja i pismenog i usmenog očitovanja vještaka kao i vlastitim opažanjem prilikom očevida utvrdio da se radi o stambenom prostoru na tavanu koji je u potpunosti u funkciji stana tuženice te se krovnoj terasi ne može pristupiti osim prolazom kroz stan tuženice, te ista je u potpunoj funkciji za potrebe stana tuženice. Sud je vlastitim opažanjem i na temelju nalaza i mišljenja vještaka Mirka Hvale utvrdio da je adaptacijom stana tuženica onemogućila pristup tavanskom prostoru do kojeg se prije adaptacije pristupalo sa stubišta uskim prilazom između postojećih stanova prvo na nivou potkrovlja (IV kat) zatim jednokratnim stubama na gornjoj niži dio tavanskog prostora te preko prvobitnog izlaza na terasu, pa kako je tuženica pripojila kompletan prvobitni prilaz od stubišta do tavana (pripojen 1,7 m2 zajedničkog prostora stanu tuženice) to je otpala mogućnost da se izvede u stropu projektirani otvor za izlaz na terasu preko zajedničkih prostorija, te je tuženica protivno građevinskoj dozvoli tijekom adaptacije potkrovlja podignula kompletnu krovnu plohu uz krovnu terasu i napravila još jednu sobu te je onemogućila pristup na zajedničku krovnu terasu, kojoj je moguće sada prići samo preko stambenih prostorija stana tuženice. Time je tuženica onemogućila tužiteljima pristup na zajedničku krovnu terasu, a ujedno je protivno građevinskoj dozvoli prenamijenila dio tavanskog prostora u stambeni prostor za svoje potrebe i time onemogućila tužitelje da koriste tavanski prostor i pristup istom.

47. Tužitelji su podneskom od 23. rujna 2025. godine uskladili tužbeni zahtjev prema nalazu i mišljenju vještaka (list 445-446 spisa). Tuženica se protivi preinaci tužbenog zahtjev.

Prema stajalištu ovog suda u ovoj konkretnoj pravnoj stvari tužitelji nisu preinačili tužbeni zahtjev kako to smatra tuženica, već su uskladili tužbeni zahtjev s nalazom i mišljenjem vještaka i pismenoj dopuni nalazu i mišljenju - opis radova koje tuženica treba poduzeti kako bi se uspostavilo prijašnje stanje na uzurpiranim dijelovima nekretnine. Kako su tužitelji tek nakon provedenog vještačenja i pismene dopune nalaza i mišljenja vještaka Mirka Hvale mogli utvrditi koje radove konkretno treba poduzeti radi uspostave prijašnjeg stanja to tužitelji nisu objektivno preinačili. Sud ističe kako su u ovoj pravnoj stvari tužitelji podnijeli tužbu dana 17. siječnja 2008. godine i u ovoj pravnoj stvari sud ne primjenjuje odredbe ZID ZPP iz 2019. godine. Nadalje nedopuštanjem tužiteljima da usklade tužbeni zahtjev s nalazom i mišljenjem vještaka tužiteljima se nameće ograničenje prava na pristup sudu i pravično suđenje zajamčenom odredbom čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99-pročišćeni tekst, 8/99 – ispr., 14/02 i 1/06; dalje Konvencija). Naime u svakom pojedinom slučaju primjenom testa razmjernosti potrebno je ispitati je li takvim ograničenjem narušena sama bit toga prava, odnosno dolazi li do povrede prava na pristup sudu. Tako u situaciji kada tužitelji u vrijeme podnošenja tužbe ne raspolažu svim odlučnim činjenicama potrebnim za postavljanje konačnog tužbenog zahtjeva, kao u ovom slučaju, s obzirom da je objektivno postavljanje tužbenog zahtjeva radi uspostave prijašnjeg stanja bez prethodnog vještačenja realno nemoguće, budući da je teško procijeniti radove koje tuženica treba poduzeti radi uspostave prijašnjeg stanja, već je u pravilu potrebno provesti očevid na licu mjesta radi identifikacije nekretnine i građevinsko vještačenje i tek je tada moguće saznati sve odlučne činjenice vezane za postavljanje konkretnih radova koje treba izvesti tuženica. Usklađenje tužbenog zahtjeva uslijedilo je odmah nakon provedenog vještačenja, a tuženica nije prihvatila nalaz i mišljenje vještaka koji su tužitelji dostavili uz tužbu i temeljem kojeg su postavili tužbeni zahtjev u tužbi od 17.01.2008. godine.

48. Kako je tuženica bez pravnog osnova odstupila od građevinske dozvole i to na nivou potkrovlja (IV kata) stanu te je umjesto planirane 1/2 dijela pripojen kompletan prvobitni prilaz od stubišta do tavana pa je na takav način pripojeno 1,70 m2 zajedničkog prostora stanu, a nema mogućnosti da se izvede u stropu projektirani otvor za izlaz na terasu preko zajedničkih prostorija te kako je tuženica na gornjem nivou u razini krovne terase protivno građevinskoj dozvoli na temelju koje je bilo predviđeno da se na južnoj polovini dvorišnog pročelja podigne krovna ploha i naprave dvije sobe s hodnikom uključivo i potpuno odvojeni izlaz na zajedničku terasu točno iznad ulaza u stan tuženice te je protivno građevinskoj dozvoli tijekom adaptacije potkrovlja podignula kompletnu krovnu plohu uz krovnu terasu i napravljena je još jedna soba na sjevernom dijelu tavana, a projektirani stambeni prostor je reorganiziran te sadrži još dvije sobe od kojih je centralna integrirala u sebe prvobitni hodnik i prostor s izlazom na terasu na takav način je tuženica potpuno onemogućila pristup na zajedničku krovnu terasu, odnosno sada je to moguće jedino preko stambenih prostorija stana tuženice te kako je pripojila i dio stubišta i tavanskog prostora to je sud usvojio tužbeni zahtjev tužitelja i naložio tuženici da izvrši radove opisane kao u izreci ove presude pod točkom I. i na taj način uspostavi prijašnje stanje.

49. Tužitelji točkom II. izreke zahtijevaju da sud naloži da o svom trošku sanira oštećenja od procurenja oborinskih voda na zidovima zajedničko stubište te iste zidove iznova obojiti. Sud je obio u tom dijelu tužbeni zahtjev kao pod točkom III. izreke presude budući da zidovi na zajedničkom stubištu su zajednički dijelovi nekretnine pa trošak snose svi suvlasnici. Pri tome tužitelji nisu dokazali da bi radnjama tuženica došlo do curenja vode. Slijedom navedenog sud je odbio tužbeni zahtjev kao pod točkom III. izreke presude.

50. Tužitelji točkom III. izreke presude zahtijevaju da sud naloži tuženici nesmetan pristup, suposjed i sukorištenje zajedničkih dijelova, prostora i uređaja zgrade i to zajedničkog stubišnog prostora u potkrovlju pred ulazom na terasu te zajedničke terase. Sud je usvoji tužbeni zahtjev tužitelja. U odnosu na osiguravanje nesmetanog pristupa sud ističe kako će se upravo takav nesmetan pristup zajedničkim dijelovima i terasi omogućiti tužiteljima nakon što tuženica uspostavi prvobitno stanje poduzimanjem radova iz točki I. izreke presude.

51. Sud je odlučivao o troškovima postupka na temelju čl. 154. st. 2. ZPP-a. Tužiteljima je priznat trošak sastava tužbe od 17.01.2008.g. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr.7. točka 1. OT- a), pristup na ročište dana 21.05.2009.g. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr.9. točka 1. OT-a), pristup na očevida dana 18.09.2009.g. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr.9. točka 1. OT-a), pristup na ročište dana 08.03.2011.g. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. točka 1. OT-a), prijedlog za donošenje privremene mjere od 14.02.2013.g. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 12. točka 1. OT-a), pristup na ročište dana 11.11.2014.g. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. točak 1. OT-a), pristup na ročište dana 29.01.2015.g. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. točka 1. OT-a), pristup na ročište dana 04.05.2015.g. u iznosu od 100,00 EUR (Tbr.9. točka 3. OT-a), pristup na ročište dana 03.09.2015.g. u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 9. točka 3. OT- a), sastav podneska od 02.07.2020.g. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8. točka 1. OT-a), pristup na ročište dana 11.05.2021.g. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. točka 1. OT-a), sastav podneska od 08.06.2021.g. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8. točka 1. OT-a), očevid na licu mjesta od 08.07.2021.g. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 12. točka 1. OT-a), pristup na ročište dana 02.07.2021.g. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8 točka 1. OT-a), sastav podneska od 04.01.2022.g. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8. točka 1. OT-a), pristup na ročište dana 17.02.2022.g. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. točka 1. OT-a), pristup na ročište dana 02.06.2022.g. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. točka 1. OT-a), sastav podneska od 13.06.2022.g. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8. točka 1. OT-a), sastav podneska od 12.09.2022.g. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8. točka 1. OT-a), pristup na ročište dana 12.09.2022.g. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. točka 1. OT-a), pristup na ročište dana 07.06.2024.g. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. točka 1. OT-a), pristup na ročište dana 10.12.2024.g. u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 9. točka 2. OT-a), sastav podneska od 10.03.2025.g. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8. točka 1. OT-a),pristup na ročište dana 21.03.2025.g. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. točka 1. OT-a), sastav podneska od 23.09.2025.g. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8. točka 1. OT-a), pristup na ročište dana 02.10.2025.g. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. točka 1. OT-a), pristup na ročište dana 20.10.2025.g. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. točka 1. OT-a), sastav podneska od 23.10.2025.g. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8. točka 1. OT-a), pristup na ročište dana 13.02.2026.g. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. točka 1. OT-a), pristup na ročište za objavu presude dana 30.03.2026.g. u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 9. točka 3. OT- a), ukupno 5.600,00 EUR, priznat je trošak PDV-a u iznosu od 1.400,00 EUR, ukupno 7.000,00 EUR, te je priznat trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 74,32 EUR, trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 74,32 EUR, predujam za očevid i trošak vještačenja u iznosu od 714,94 EUR, trošak očevida od 08.07.2021.g. u iznosu od 49,47 EUR, priznat je trošak sudske pristojbe na prijedlog za privremenu mjeru u iznosu od 265,44 EUR, trošak vještačenja (dopuna nalaza i mišljenja) u iznosu od 132,72 EUR, trošak predujam za sudskog dostavljača u iznosu od 15,46 EUR, ukupno 8.326,67 EUR.

Tužiteljima nije priznat trošak sastava žalbe od 24.02.2016.g. u iznosu od 200,00 EUR jer stranka nije uspjela sa svojom žalbom.

Odluka o zateznim kamatama na parnične troškove od presuđenja do isplate, prema čl. 151.st.3. ZPP-a.

Tuženici nije priznat trošak jer je uspjela u razmjerno neznatnom dijelu.

Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 30. ožujka 2026. godine.

Sudac:

dr.sc. Ljiljana Matuško Antonić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude, nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu u Vukovaru. Žalba se podnosi pismeno, putem ovog suda, u 4 istovjetna primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.

DNA

1. tužiteljima po punomoćniku

2. tuženici po punomoćniku

3. umješaču po OGDO