REPUBLIKA HRVATSKA
TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11
Poslovni broj: Povrv-1110/2025-21
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
D J E L O M I Č N A P R E S U D A N A T E M E L J U P R I Z N A N J A I P R E S U D A
I R J E Š E N J E
Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Ivani Manestar, u pravnoj stvari tužitelja SOLE-COMMERCE d.o.o., Zagreb, Ulica Ante Topić – Mimare 49, OIB: 83079231626, kojeg zastupa Jasna Matičević, odvjetnica u Zagrebu, Horvaćanska 168, protiv tuženika NEUROPSIHIJATRIJSKA BOLNICA DR. IVAN BARBOT POPOVAČA, Popovača, Jelengradska ulica 1, OIB: 76024026802, kojeg zastupa Bojan Grahek, odvjetnik u Kutini, Kneza Trpimira 4/I., radi isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene 23. veljače 2026. u prisutnosti punomoćnice tužitelja, 30. ožujka 2026.
r i j e š i o j e
Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika Dubravke Mokry-Uroić, Kutina, Kolodvorska 2, poslovni broj UPP/OS-Ovrv-602/2025 (Općinski sud u Kutini, poslovni broj Ovrv-3244/2025) od 19. rujna 2025., u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznosu od 1.526,89 EUR s zateznim kamatama te se utvrđuje da je tužba u tom dijelu povučena.
p r e s u d i o j e
I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika Dubravke Mokry-Uroić, Kutina, Kolodvorska 2, poslovni broj UPP/OS-Ovrv-602/2025 (Općinski sud u Kutini, poslovni broj Ovrv-3244/2025) od 19. rujna 2025., u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 91.947,27 EUR s zateznim kamatama na iznos od:
− 158,03 EUR od 8. veljače 2024. do isplate,
− 100,74 EUR od 22. veljače 2024. do isplate,
− 85,62 EUR od 22. veljače 2024. do isplate,
− 86,77 EUR od 22. veljače 2024. do isplate,
− 82,29 EUR od 22. veljače 2024. do isplate,
− 12.828,13 EUR od 4. travnja 2024. do isplate,
− 3.310,00 EUR od 13. travnja 2024. do isplate,
− 3.311,25 EUR od 13. travnja 2024. do isplate,
− 3.310,00 EUR od 24. travnja 2024. do isplate,
− 3.233,75 EUR od 24. travnja 2024. do isplate,
− 3.311,25 EUR od 24. travnja 2024. do isplate,
− 3.311,25 EUR od 26. travnja 2024. do isplate,
− 3.306,25 EUR od 26. travnja 2024. do isplate,
− 3.297,50 EUR od 26. travnja 2024. do isplate,
− 3.311,25 EUR od 26. travnja 2024. do isplate,
− 3.311,25 EUR od 26. travnja 2024. do isplate,
− 3.300,00 EUR od 26. travnja 2024. do isplate,
− 3.303,13 EUR od 26. travnja 2024. do isplate,
− 3.310,63 EUR od 26. travnja 2024. do isplate,
− 3.311,25 EUR od 27. travnja 2024. do isplate,
− 1.034,07 EUR od 3. svibnja 2024. do isplate,
− 3.311,25 EUR od 18. svibnja 2024. do isplate,
− 1.907,36 EUR od 18. svibnja 2024. do isplate,
− 3.306,25 EUR od 18. svibnja 2024. do isplate,
− 3.310,00 EUR od 18. svibnja 2024. do isplate,
− 3.301,50 EUR od 12. lipnja 2024. do isplate,
− 540,00 EUR od 12. lipnja 2024. do isplate,
− 827,75 EUR od 12. lipnja 2024. do isplate,
− 662,25 EUR od 12. lipnja 2024. do isplate,
− 249,88 EUR od 12. lipnja 2024. do isplate,
− 3.311,25 EUR od 28. lipnja 2024. do isplate,
− 215,52 EUR od 27. srpnja 2024. do isplate,
− 2.870,00 EUR od 16. listopada 2024. do isplate,
− 322,92 EUR od 16. listopada 2024. do isplate,
− 1.168,31 EUR od 16. siječnja 2025. do isplate,
− 1.201,08 EUR od 27. veljače 2025. do isplate,
− 562,13 EUR od 22. travnja 2025. do isplate,
− 635,67 EUR od 24. lipnja 2025. do isplate
po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 8 postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine te u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 2.585,00 EUR s zateznim kamatama od 19. rujna 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 8 dana.
II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 3.629,74 EUR s zateznim kamatama na iznos od:
- 1.408,14 EUR od 10. studenog 2025. do isplate,
- 1.368,21 EUR od 10. studenog 2025. do isplate,
- 853,39 EUR od 10. studenog 2025. do isplate,
po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 8 postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 8 dana.
III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka 4.253,61 EUR, u roku od 8 dana.
IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 2.521,11 EUR, kao neosnovan.
V. Odbija se u cijelosti zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Predmetni postupak vodi se povodom prigovora tuženika protiv rješenja o ovrsi Javnog bilježnika Dubravke Mokry-Uroić, Kutina, Kolodvorska 2, poslovni broj UPP/OS-Ovrv-602/2025 (Općinski sud u Kutini, poslovni broj Ovrv-3244/2025) od 19. rujna 2025., nakon kojeg je predmetno rješenje o ovrsi stavljeno izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha te su ukinute sve provedene radnje, a određeno je da će se postupak nastaviti kao povodom prigovora protiv platnog naloga, nakon čega se ovršni prijedlog tužitelja smatra tužbom, a prigovor tuženika odgovorom na tužbu
2. Tuženik u prigovoru navodi da je prije donošenja rješenja o ovrsi platio tužitelju 20.000,00 EUR koje tužitelj nije uzeo u obzir prilikom utuženja.
3. U očitovanju na prigovor tužitelj navodi da je tuženik tek djelomično podmirio dug, slijedom čega predlaže održati na snazi platni nalog u odnosu na nepodmireni dio u iznosu od 91.947,27 EUR s zateznim kamatama na iznos od:
− 158,03 EUR od 8. veljače 2024. do isplate,
− 100,74 EUR od 22. veljače 2024. do isplate,
− 85,62 EUR od 22. veljače 2024. do isplate,
− 86,77 EUR od 22. veljače 2024. do isplate,
− 82,29 EUR od 22. veljače 2024. do isplate,
− 12.828,13 EUR od 4. travnja 2024. do isplate,
− 3.310,00 EUR od 13. travnja 2024. do isplate,
− 3.311,25 EUR od 13. travnja 2024. do isplate,
− 3.310,00 EUR od 24. travnja 2024. do isplate,
− 3.233,75 EUR od 24. travnja 2024. do isplate,
− 3.311,25 EUR od 24. travnja 2024. do isplate,
− 3.311,25 EUR od 26. travnja 2024. do isplate,
− 3.306,25 EUR od 26. travnja 2024. do isplate,
− 3.297,50 EUR od 26. travnja 2024. do isplate,
− 3.311,25 EUR od 26. travnja 2024. do isplate,
− 3.311,25 EUR od 26. travnja 2024. do isplate,
− 3.300,00 EUR od 26. travnja 2024. do isplate,
− 3.303,13 EUR od 26. travnja 2024. do isplate,
− 3.310,63 EUR od 26. travnja 2024. do isplate,
− 3.311,25 EUR od 27. travnja 2024. do isplate,
− 1.034,07 EUR od 3. svibnja 2024. do isplate,
− 3.311,25 EUR od 18. svibnja 2024. do isplate,
− 1.907,36 EUR od 18. svibnja 2024. do isplate,
− 3.306,25 EUR od 18. svibnja 2024. do isplate,
− 3.310,00 EUR od 18. svibnja 2024. do isplate,
− 3.301,50 EUR od 12. lipnja 2024. do isplate,
− 540,00 EUR od 12. lipnja 2024. do isplate,
− 827,75 EUR od 12. lipnja 2024. do isplate,
− 662,25 EUR od 12. lipnja 2024. do isplate,
− 249,88 EUR od 12. lipnja 2024. do isplate,
− 3.311,25 EUR od 28. lipnja 2024. do isplate,
− 215,52 EUR od 27. srpnja 2024. do isplate,
− 2.870,00 EUR od 16. listopada 2024. do isplate,
− 322,92 EUR od 16. listopada 2024. do isplate,
− 1.168,31 EUR od 16. siječnja 2025. do isplate,
− 1.201,08 EUR od 27. veljače 2025. do isplate,
− 562,13 EUR od 22. travnja 2025. do isplate,
− 635,67 EUR od 24. lipnja 2025. do isplate
te u odnosu na troškove ovršnog postupka u iznosu od 2.585,00 EUR s zateznim kamatama od dana donošenja rješenja o ovrsi.
4. Osim toga, tužitelj u tom podnesku od 10. studenog 2025. navodi da su nakon pokretanja ovog postupka dospjela dodatna potraživanja, kako je to navedeno u izvodu otvorenih stavaka od 21. listopada 2025., slijedom čega preinačuje tužbu na način da, pored iznosa koji je obuhvaćen platnim nalogom, zahtijeva da se tuženiku naloži plaćanje daljnjih 3.629,74 EUR s zateznim kamatama na iznos od:
− 1.408,14 EUR od 12. rujna 2025. do isplate,
− 1.368,21 EUR od 19. rujna 2025. do isplate,
− 853,39 EUR od 11. studenog 2025. do isplate.
5. U podnesku od 14. siječnja 2026. tuženik navodi da je tužitelj u podnesku od 10. studenog 2025. uskladio svoje potraživanje koje je obuhvaćeno platnim nalogom sa stvarnim stanjem duga, slijedom čega da priznaje tužbeni zahtjev pod točkom I. po pitanju glavnice, zateznih kamata i troškova ovršnog postupka. Međutim, da se protivi preinaci tužbe dodavanjem novog tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 3.629,74 EUR s zateznim kamatama, jer da predmet raspravljanja u ovoj parnici može biti isključivo potraživanje koje je sadržano u platnom nalogu pobijanog rješenja o ovrsi. Kada bi sud dopustio takvu preinaku, da bi u preinačenom dijelu tužbu morao odbaciti jer se radi o novčanom potraživanju koje se dokazuje vjerodostojnom ispravom.
6. Tužitelj se poziva na odredbu čl. 450. st. 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., dalje u tekstu: ZPP) prema kojoj je u postupcima koji se vode povodom prigovora protiv platnog naloga dopuštena preinaka tužbe samo tako da se na temelju iste činjenične i pravne osnove poveća tužbeni zahtjev iznad iznosa određenog platnim nalogom, a što je tužitelj upravo i učinio podneskom od 10. studenog 2025.
7. U daljnjem tijeku postupka tužitelj navodi da se novoutuženi računi u suštini odnose na procesne kamate, u smislu odredbe čl. 31. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023., dalje u tekstu: ZOO), s obzirom da tuženik prilikom zakašnjelog plaćanja računa 16/1/1, 42/1/1, 53/1/1, 62/1/1 i 98/1/1, nije podmirio i kamate te se nije pozvao na pravila uračunavanja ispunjenja iz odredaba čl. 171. i 172. ZOO-a.
8. U očitovanju na rješenje suda od 27. siječnja 2026. tužitelj navodi da je tuženik djelomičnim uplatama podmirivao glavnice računa 42/1/1 i 62/1/1 i to tako da je 19. kolovoza 2025. uplatio tužitelju iznos od 10.000,00 EUR te se tom prilikom nije pozvao na pravila uračunavanja ispunjenja, slijedom čega je tužitelj tom uplatom podmirio dio glavnice računa 42/1/1 te je za zakašnjelo podmirenje tog dijela računa tužitelj obračunao zatezne kamate u iznosu od 1.408,14 EUR prema obračunu 93-1-91. Dana 28. kolovoza 2025. da je tuženik izvršio daljnju uplatu u iznosu od 10.000,00 EUR, za koju da je izričito naveo da s njom podmiruje ostatak glavnice po računu 42/1/1, glavnicu po računu 53/1/1 te dio glavnice po računu 62/1/1, slijedom čega da je tužitelj obračunom 96-1-91 za zakašnjelo plaćanje dijelova tih računa obračunao zatezne kamate u iznosu od 1.368,21 EUR. Naposljetku, dana 17. listopada 2025. da je tuženik izvršio uplatu iznosa od 5.156,63 EUR za koju je naveo da s njome podmiruje ostatak glavnice po računu 62/1/1 u iznosu od 4.387,30 EUR te glavnicu računa 16/1/1 za kamate u iznosu od 769,33 EUR, slijedom čega da je tužitelj na zakašnjelo plaćanje tih iznosa obračunom 123-1-91 izračunao zatezne kamate u iznosu od 853,39 EUR.
9. Tuženik je dalje smatrao da izvršena preinaka tužbe nije dopuštena, jer nije učinjena iz iste činjenične i pravne osnove na kojoj se temelji utuženo potraživanje koje je obuhvaćeno platnim nalogom. Osim toga, smatra da tužitelj nije izvršio uračunavanje ispunjenja sukladno odredbama čl. 171. i 172. ZOO-a, prema kojima ako dužnik nije dao izjavu o uračunavanju, tada se tražbine namiruju prema redu dospijeća i to prvo troškovi, zatim kamate i naposljetku glavnica. Da je tužitelj proveo uračunavanje sukladno zakonu, tada bi najprije zatvorio potraživanje po osnovi zateznih kamata i dio glavnice, a na preostali, nepodmireni dio glavnice bi potraživao zatezne kamate od dana djelomičnog podmirenja. Stoga da tužitelj nema prema tuženiku tražbinu po osnovi zateznih kamata koju potražuje u okviru preinačene tužbe.
10. Tijekom dokaznog postupka pročitani su izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja od 31. ožujka 2025. (list 27. – 28. spisa), izvod otvorenih stavki tužitelja od 25. kolovoza 2025. (list 67. – 69. spisa), izvod otvorenih stavki tužitelja od 29. kolovoza 2025. (list 98. – 100. spisa), potvrde o izvršenim bankarskim transakcijama (list 110. – 111. spisa), izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja od 30. rujna 2025. (list 133. – 134. spisa), izvod otvorenih stavki tužitelja od 21. listopada 2025. (list 135. – 137. spisa), računi tužitelja, obračuni zateznih kamata i otpremnice/dostavnice (list 143. – 359. spisa), račun tužitelja 93-1-91 s prilozima (list 392. – 399. spisa), račun 96-1-91 s prilozima (list 400. – 416. spisa), račun 123-1-91 s prilozima, uključujući i Ugovor o jednostavnoj nabavi usluge godišnjeg pregleda/servisa pročišćivača zraka NV 800 – 8 kom sklopljen 5. lipnja 2023. između predmetnih parničnih stranaka (list 417. – 436. spisa) i isprave dostavljene uz podnesak tužitelja od 13. veljače 2026. (list 446. – 448. spisa).
11. Podneskom od 10. studenog 2025. tužitelj je ostao kod tužbenog zahtjeva za održavanje na snazi platnog naloga sadržanog u pobijanom rješenju o ovrsi za iznos od 91.947,27 EUR s zateznim kamatama na pojedinačne iznose, kako je to navedeno u točki 3. ove presude.
12. S obzirom da je u platnom nalogu bilo određeno plaćanje iznosa od 93.474,16 EUR s zateznim kamatama na pojedinačne iznose, time je tužitelj sadržajno povukao tužbu za iznos od 1.526,89 EUR s zateznim kamatama, a kako se tuženik toj dispoziciji nije protivio, to je valjalo rješenjem u tom dijelu ukinuti platni nalog i utvrditi da je tužba u tom dijelu povučena (čl. 456. st. 1. u vezi čl. 193. st. 2. ZPP-a).
13. Podneskom od 14. siječnja 2026. tuženik je izričito priznao tužbeni zahtjev, koji je obuhvaćen platnim nalogom, za isplatu iznosa od 91.947,27 EUR s zateznim kamatama na pojedinačne iznose, kako je to navedeno u točki 3. ove presude.
14. Odredbom čl. 331. st. 1. ZPP-a određeno je da ako tuženik do zaključenja glavne rasprave prizna tužbeni zahtjev, da će sud bez daljnjeg raspravljanja donijeti presudu kojom prihvaća tužbeni zahtjev (presudu na temelju priznanja), osim ako sud nađe da se radi o zahtjevu kojim stranke ne mogu raspolagati (čl. 331. st. 2. ZPP-a).
15. Također, prema odredbi čl. 329. st. 2. ZPP-a sud je dužan bez odgode donijeti djelomičnu presudu ako su, na temelju priznanja ili odricanja od više istaknutih zahtjeva samo neki sazreli za konačnu odluku, ili ako je samo dio jednog zahtjeva sazrio za takvu odluku.
16. Budući da se u ovoj pravnoj stvari ne radi o zahtjevu kojim stranke ne mogu raspolagati (zahtjevu protivnom prisilnim propisima i pravilima javnog morala, u smislu odredbe čl. 3. st. 3. ZPP-a), valjalo je donijeti djelomičnu presudu temeljem priznanja kojom se održava na snazi platni nalog u pogledu isplate glavnice u iznosu od 91.947,27 EUR s zateznim kamatama na pojedinačne iznose, kako je to navedeno u točki 3. ove presude, po stopi koja se određuje sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a u dijelu koji se odnosi na potraživanja proizašla iz trgovačkih ugovora.
17. Što se tiče povećanja tužbenog zahtjeva koje je izvršeno podneskom tužitelja od 10. studenog 2025., valja navesti sljedeće.
18. U ovom postupku su bila podnesena tri ovršna prijedloga, prvi 30. srpnja 2025., drugi 28. kolovoza 2025. te treći i posljednji 4. rujna 2025., sve iz razloga što je tuženik kontinuirano od pokretanja ovog postupka vršio djelomična podmirenja utuženog potraživanja pa je tužitelj stalno morao korigirati visinu tužbenog zahtjeva.
19. Iz isprava u spisu proizlazi da se novoutuženi račun 93-1-91 od 22. kolovoza 2025. odnosi na obračun zateznih kamata na dio glavnice zakašnjelo plaćenog računa 42/1/1 od 5. ožujka 2024. koja je iznosila 19.126,05 EUR i koji račun se je odnosio na naknadu za pruženu uslugu redovnog godišnjeg servisa dvaju pročišćivača zraka.
20. Taj račun 42/1/1 od 5. ožujka 2024. je bio utužen u ovom postupku. Naime, isti je bio obuhvaćen prvim ovršnim prijedlogom od 30. srpnja 2025. u preostalom tada neplaćenom iznosu od 17.436,05 EUR te u drugom ovršnom prijedlogu od 28. kolovoza 2025. u preostalom neplaćenom iznosu 2.436,05 EUR, dok u konačnom ovršnom prijedlogu od 4. rujna 2025. više nije bio obuhvaćen, jer je tuženik u međuvremenu podmirio u cijelosti glavnicu po tom računu.
21. Novoutuženi račun 93-1-91 od 22. kolovoza 2025. odnosi se, dakle, na obračun zateznih kamata na zakašnjelo plaćeni dio glavnice po tom računu 42/1/1, tako da su kamate obračunate na iznos od 10.000,00 EUR za razdoblje od 4. svibnja 2024. do 19. kolovoza 2025. i iznose 1.408,14 EUR.
22. Novoutuženi račun 96-1-91 od 29. kolovoza 2025. odnosi se na obračun zateznih kamata na preostalu zakašnjelo plaćenu glavnicu računa 42/1/1 od 5. ožujka 2024. (u iznosu od 2.436,05 EUR), na zakašnjelo plaćenu glavnicu računa 53/1/1 od 20. ožujka 2024. (u iznosu od 6.982,50 EUR) te zakašnjelo plaćeni dio glavnice računa 62/1/1 od 26. ožujka 2024. (u iznosu od 581,45 EUR).
23. Račun 53/1/1 od 20. ožujka 2024. se odnosi na isporuku pre-filtera za pročišćivač zraka te na zamjenu filtera i kalibraciju i glasi na iznos od 6.982,50 EUR.
24. Taj račun je također bio obuhvaćen kako prvim ovršnim prijedlogom od 30. srpnja 2025. (u punom neplaćenom iznosu), tako i drugim ovršnim prijedlogom od 28. kolovoza 2025. (u punom neplaćenom iznosu), da bi potom, zbog podmirenja koje je u međuvremenu uslijedilo, bio izostavljen u konačnom ovršnom prijedlogu od 4. rujna 2025.
25. Račun 62/1/1 od 26. ožujka 2024. odnosi se na servis i kalibraciju termalnog skenera za očitavanje temperature i glasi na iznos od 4.968,75 EUR.
26. Taj račun je obuhvaćen svim ovršnim prijedlozima pa tako i samim platnim nalogom i to u prva dva ovršna prijedloga u punom neplaćenom iznosu, a u konačnom ovršnom prijedlogu i platnom nalogu u preostalom neplaćenom iznosu od 4.387,30 EUR, koji je očito u međuvremenu podmiren, a ostale su zatezne kamate.
27. Novoutuženi račun 123-1-91 od 1. listopada 2025. odnosi se na obračun zateznih kamata na zakašnjelo plaćeni račun 16/1/1 od 31. siječnja 2024. (u iznosu od 769,33 EUR) i preostali dio glavnice računa 62/1/1 od 26. ožujka 2024. (u iznosu od 4.387,30 EUR).
28. Račun 16/1/1 od 31. siječnja 2024. odnosi se zatezne kamate obračunate na zakašnjelo plaćenu glavnicu računa 98/1/1 od 14. lipnja 2023. i iznosio je 769,33 EUR.
29. Taj račun je bio obuhvaćen svim ovršnim prijedlozima pa tako i samim platnim nalogom u punom neplaćenom iznosu, da bi u međuvremenu bio podmiren.
30. Prema odredbi čl. 31. st. 1. ZOO-a na iznos neisplaćenih kamata mogu se zahtijevati zatezne kamate samo od dana kad je sudu podnesen zahtjev za njihovu isplatu.
31. Dakle, na zatezne kamate u iznosu od 769,33 EUR, koje su bile obračunate u utuženom računu 16/1/1 od 31. siječnja 2024., mogle su se zahtijevati daljnje zatezne kamate najranije od 30. srpnja 2025., kada je sudu podnesen prvi ovršni prijedlog za njihovu naplatu.
32. Međutim, iz novoutuženog računa 123-1-91 od 1. listopada 2025. proizlazi da se procesne zatezne kamate na gore navedene zatezne kamate potražuju već od 8. veljače 2024. (tužitelj je u tom dijelu korigirao tužbeni zahtjev naknadnim podneskom).
33. Zaključno, iz stanja predmetnog spisa proizlazi da se svi novoutuženi računi (93-1-91, 96-1-91 i 123-1-91) odnose na isplatu zateznih kamata na račune koji su prvotno bili utuženi u ovom postupku, a neki od njih su bili i obuhvaćeni platnim nalogom, što znači da se dio novoutuženih računa odnosi zatezne kamate koje su već bile obuhvaćene platnim nalogom, samo su sada, uslijed podmirenja glavnice, izražene u apsolutnom iznosu, a to znači da u odnosu na potraživanje tih zateznih kamata nema faktičnog povišenja tužbenog zahtjeva, a time niti preinake tužbe, dok se dio novoutuženih računa odnosi na zatezne kamate na račune koji su bili utuženi u ovom postupku, ali su tijekom njegova vođenja podmireni od strane tuženika pa nisu obuhvaćeni platnim nalogom, slijedom čega zahtjev za isplatu tih zateznih kamata predstavlja povišenje tužbenog zahtjeva i preinaku tužbe, ali takvu koja proizlazi iz iste (istovrsne) činjenične i pravne osnove pa bi ista po ocjeni ovog suda bila dopuštena i svrsishodna.
34. Konkretno, potraživanje po računu 93-1-91 od 22. kolovoza 2025. u iznosu od 1.408,14 EUR te potraživanje po računu 96-1-91 od 29. kolovoza 2025. u iznosu od 1.368,21 EUR (ukupno 2.776,35 EUR) nije bilo obuhvaćeno platnim nalogom (jest u ranijim ovršnim prijedlozima) pa zahtjev za njihovu naplatu koji je postavljen u podnesku tužitelja od 10. studenog 2025. predstavlja povišenje tužbenog zahtjeva, a time i preinaku tužbe, koja je dopuštena i svrsishodna za konačno rješenje odnosa među predmetnim parničnim strankama pa ju je sud rješenjem donesenim na ročištu od 23. veljače 2026. i dopustio.
35. Budući da se to povišenje odnosi na akcesorno potraživanje zateznih kamata obračunatih na glavnice računa koje su bile potraživane u ovršnim prijedlozima podnesenim u ovom postupku, a čije je glavnice tuženik podmirio tek tijekom ovog postupka te postojanje kojeg potraživanja tuženik u ovom postupku izričito osporava, tvrdeći da je tužitelj primjenom pravila uračunavanja iz odredbe čl. 172. ZOO-a izvršenim uplatama trebao najprije zatvoriti potraživanje po osnovi zateznih kamata, to tužitelj, u smislu odredbe čl. 446. st. 3. ZPP-a, ima pravni interes u ovom postupku zahtijevati plaćanje tih zateznih kamata, a ne pokretati poseban ovršni postupak, koji bi generirao daljnje troškove, isključivo radi naplate tih zateznih kamata.
36. Stoga nije bilo mjesta odbačaju tužbe u pogledu zahtjeva za isplatu iznosa od 2.776,35 EUR s zateznim kamatama.
37. S druge strane, potraživanje po računu 123-1-91 od 21. listopada 2025. u iznosu od 853,39 EUR jest bilo obuhvaćeno platnim nalogom, samo je sada izraženo u apsolutnom iznosu pa u tom dijelu ne postoji povišenje tužbenog zahtjeva niti preinaka tužbe.
38. Što se tuženikovog upiranja na pogrešno izvršeno uračunavanje ispunjenja, valja navesti sljedeće.
39. Prema odredbama čl. 171. st. 1. i 2. ZOO-a kad između istih osoba postoji više istorodnih obveza, pa ono što dužnik ispuni nije dovoljno da bi se mogle namiriti sve, onda će se, ako o tome ne postoji sporazum vjerovnika i dužnika, uračunavanje obaviti onim redom koji odredi dužnik najkasnije prilikom ispunjenja, a kad nema dužnikove izjave o uračunavanju, obveze se namiruju redom kako je koja dospjela za ispunjenje.
40. Radi se o odredbama koje služe zaštiti dužnika od kojih vjerovnik ne može odstupiti.
41. Iz isprava koje je tužitelj dostavio uz podnesak od 13. veljače 2026. proizlazi da je tužitelj tako i postupao.
42. Tako, kada je tuženik 19. kolovoza 2025. uplatio tužitelju 10.000,00 EUR te kao opis plaćanja naveo ''pl dio RN'' (list 446. spisa), tužitelj je tom uplatom zatvorio dio najranije dospjelog računa 42/1/1 od 5. ožujka 2024., koji je glasio na iznos od 19.126,05 EUR i dospijevao je 4. svibnja 2024.
43. Kada je tuženik 28. kolovoza 2025. izvršio daljnju uplatu u iznosu od 10.000,00 EUR te je u popratnom e-mailu (list 447. spisa) naveo da je time ''zatvorio'' ostatak računa 42/1/1, račun 53/1/1 i dio računa 62/1/1, tužitelj je taj iznos iskoristio za podmirenje preostale glavnice po računu 42/1/1 u iznosu od 2.436,05 EUR, za podmirenje cijele glavnice po računu 53/1/1 u iznosu od 6.982,50 EUR dospjele 19. svibnja 2024. te za podmirenje dijela glavnice po računu 62/1/1 u iznosu od 581,45 EUR dospjele 26. ožujka 2024. (2.436,05 + 6.982,50 + 581,45 = 10.000,00).
44. U konačnici, kada je tuženik 17. listopada 2025. uplatio tužitelju 5.156,63 EUR te je u popratnom e-mailu (list 448. spisa) naveo da je time ''zatvorio'' ostatak računa 62/1/1 u iznosu od 4.387,30 EUR te račun za kamate 16/1/1 u iznosu od 769,33 EUR, tužitelj je tu uplatu iskoristio za podmirenje glavnica tih računa upravo u tim iznosima.
45. Dakle, tužitelj se je u cijelosti pridržavao pravila o uračunavanju ispunjenja iz odredbe čl. 171. st. 1. i 2. ZOO-a te uračunavanje vršio prema izjavi tuženika, tamo gdje je ista postojala, a tamo gdje nije, podmirivao je najranije dospjeli račun.
46. Prema odredbi čl. 172. ZOO-a ako dužnik pored glavnice duguje i kamate i troškove, prvo se namiruju troškovi, zatim kamate i napokon glavnica.
47. Navedena odredba služi zaštiti vjerovnika, a ne dužnika, slijedom čega je vjerovniku dopušteno postupiti samom sebi na štetu te izvršenom uplatom najprije namiriti glavnicu, a tek nakon toga kamate.
48. Naime, utrnjivanjem glavnice sprečava se daljnji obračun zateznih kamata, jer one više nemaju na što teći, već se vrši obračun kamata od prvog dana nakon dospijeća glavnice do dana njenog podmirenja.
49. S druge strane, primjenom odredbe čl. 172. ZOO-a, kada ono što dužnik plaća nije dovoljno za podmirenje i glavnice i zateznih kamata pa bi se najprije podmirile zatezne kamate i tek dio glavnice (ako uopće), na tu neplaćenu glavnicu bi i dalje tekle kamate, što je za dužnika otegotnije.
50. Stoga je tužitelj time što je izvršenim uplatama najprije podmirio glavnice računa, a što mu je i sam tuženik u navedenim popratnim e-mailovima sadržajno sugerirao da učini, postupio sebi na štetu, jer potražuje manje nego što bi mu po zakonu pripadalo pa zbog tog razloga tuženik ne može osporavati osnovanost utuženog potraživanja.
51. Iz dostavljenih obračuna zateznih kamata proizlazi da su isti izvršeni sukladno zakonu (za utvrđeno razdoblje zakašnjenja, uz primjenu propisane stope zateznih kamata, primjenom propisane formule za obračun zateznih kamata), slijedom čega je sud iste, uzevši u obzir da ih tuženik u računskom smislu nije osporavao, prihvatio kao pravilne i mjerodavne.
52. Već je rečeno da se na iznos neisplaćenih kamata mogu se zahtijevati zatezne kamate samo od dana kad je sudu podnesen zahtjev za njihovu isplatu (čl. 31. st. 1. ZOO-a).
53. U podnesku od 13. veljače 2026. tužitelj je uredio tužbeni zahtjev u pogledu početnog datuma od kojeg zahtijeva isplatu procesnih zateznih kamata na novoutužene iznose zateznih kamata na način da iste potražuje od 10. studenog 2025., kada je po prvi puta sudu podnio zahtjev za njihovo plaćanje.
54. Stoga je valjalo prihvatiti tužbeni zahtjev za isplatu zateznih kamata u iznosu od 3.629,74 EUR s zateznim kamatama na iznos od:
− 1.408,14 EUR od 10. studenog 2025. do isplate,
− 1.368,21 EUR od 10. studenog 2025. do isplate,
− 853,39 EUR od 10. studenog 2025. do isplate,
po stopi koja je određena odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a za potraživanja proizašla iz trgovačkih ugovora (budući da je iz dostavljenih računa vidljivo da su isti izdani za usluge koje je temeljem ugovora tužitelj kao trgovac pružio tuženiku-javnoj ustanovi u okviru djelatnosti koja čini tužiteljev predmet poslovanja).
55. Tužitelj je u odnosu na zahtjev koji je bio obuhvaćen platnim nalogom uspio u omjeru od 98,37% (dosuđenih 91.947,27 EUR/potraživanih 93.474,16 EUR = 0,983665), dakle, nije uspio tek s razmjerno neznatnim dijelom zahtjeva u pogledu kojeg nisu nastali posebni troškovi, slijedom čega mu pripada naknada troškova ovršnog postupka u cijelosti (čl. 154. st. 5. ZPP-a).
56. U odnosu na tužbeni zahtjev koji je postavljen tijekom ove parnice tužitelj je uspio u cijelosti.
57. Stoga, uzimajući u obzir da je prosječan uspjeh tužitelja u ovoj parnici 99,19% (98,37+100=198,37:2=99,185), to tužitelju, sukladno odredbi čl. 154. st. 5. ZPP-a, pripada naknada troškova parničnog postupka u cijelosti, dok je tuženik svoje troškove dužan sam snositi.
58. Tužitelju pripada naknada troškova ovršnog postupka za sastav ovršnog prijedloga u iznosu od 1.760,00 EUR (Tbr. 11/1 i Tbr. 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika /Narodne novine, broj: 138/2023., 107/2025., dalje u tekstu: OT/) i za javnobilježničku nagradu u iznosu od 825,00 EUR (čl. 5. i 9. Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku /Narodne novine, broj: 9/2021.), dakle, ukupno mu pripada 2.585,00 EUR s zateznim kamatama od donošenja rješenja o ovrsi do isplate (arg. iz čl. 30. st. 3. Ovršnog zakona /Narodne novine, broj: 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022, 6/2024., dalje u tekstu: OZ/) po stopi koja se određuje sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a u dijelu koji se odnosi na izvanugovorna potraživanja.
59. Tužitelju pripada naknada troškova parničnog postupka za podnesak od 10. studenog 2025. u zahtijevanom iznosu od 866,25 EUR (Tbr. 8/1 i Tbr. 46 OT-a), za podnesak od 12. studenog 2025. u iznosu od 62,50 EUR (Tbr. 8/4 i Tbr. 46 OT-a), za podnesak od 4. prosinca 2025. u iznosu od 62,50 EUR (Tbr. 8/4 i Tbr. 46 OT-a), za podnesak od 20. siječnja 2026. u zahtijevanom iznosu od 866,25 EUR (Tbr. 8/1 i Tbr. 46 OT-a), za podnesak od 13. veljače 2026. u zahtijevanom iznosu od 866,25 EUR (Tbr. 8/1 i Tbr. 46 OT-a), za ročište od 23. veljače 2026. u iznosu od 866,25 EUR (Tbr. 9/2 i Tbr. 46. OT-a) i za sudsku pristojbu za presudu u iznosu od 663,61 EUR (Tbr. 2/1 Uredbe o tarifi sudskih pristojbi /Narodne novine, broj: 37/2023./), dakle, ukupno mu pripada iznos od 4.253,61 EUR po osnovi troškova parničnog postupka.
60. Tužitelju ne pripada naknada za podnesak od 23. siječnja 2026., jer u istom ponavlja navode koje je već iznio u podnesku od 20. siječnja 2026. odnosno koje je mogao i trebao iznijeti već u tom ranijem podnesku, slijedom čega trošak sastava podneska od 23. siječnja 2026. nije bio potreban za vođenje predmetne parnice, u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a.
61. Ne pripada mu niti naknada za pristup na ročište za objavu presude, jer taj trošak nije potreban za vođenje parnice, s obzirom da ako stranka koja je uredno pozvana na navedeno ročište na isto ne pristupi, može istog dana preuzeti sadržaj presude s e-oglasne ploče suda i na taj način na vrijeme biti upoznata s istom, kako bi u roku podnijela žalbu, a ukoliko nema namjere podnijeti žalbu, tada ionako ne bi mogla postići ovrhu presude bez otisnute potvrde pravomoćnosti i ovršnosti, a koja se iskazuje tek nakon proteka žalbenog roka i koju sud dostavlja strankama putem e- Komunikacije zajedno s primjerkom same presude.
62. Naposljetku, ne pripada mu niti naknada za sudsku pristojbu za ovršni prijedlog, budući da tužitelju takav trošak nije niti nastao (tužitelj je ovršni prijedlog podnio javnom bilježniku te mu je javni bilježnik naplatio javnobilježničku nagradu, naknadu koje je tužitelj ostvario u okviru troškova ovršnog postupka).
63. Stoga je preko iznosa od 4.253,61 EUR do zahtijevanog iznosa od 6.774,72 EUR, za iznos od 2.521,11 EUR, zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka valjalo odbiti kao neosnovan.
64. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 30. ožujka 2026.
Sutkinja:
Ivana Manestar
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), koja se podnosi putem informacijskog sustava e-Komunikacija ovog suda.
Presuda na temelju priznanja može se pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a ili zbog toga što je izjava o priznanju dana u bitnoj zabludi ili pod utjecajem prisile ili prijevare, u kojem slučaju stranka može u žalbi iznijeti i nove činjenice te predložiti nove dokaze koji se tiču tih mana volje. Protiv rješenja o povlačenju tužbe je dopuštena žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana dostave rješenja, koja se podnosi putem informacijskog sustava e-Komunikacija ovog suda.
DNA:
- tužitelju po punomoćnici
- tuženiku po punomoćniku
