Poslovni broj: Us l-3013/2025-4

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

R J E Š E N J E

Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Studenku Vuleti, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje sudske zapisničarke Nataše Rogošić, u upravnom sporu tužitelja HAPILAN d.o.o. Split, Pojišanska 4, OIB: 8498070064, zastupanog po opunomoćenicima Edvardu Sušcu i Ivanu Pavičiću odvjetnicima u Splitu, Velebitska 71, protiv tuženika Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, radi brisanja s popisa poslodavaca, kod kojih je tijekom inspekcijskog nadzora utvrđeno postojanje neprijavljenog rada, dana 30. ožujka 2026.

r i j e š i o  j e

I. Tužba se odbacuje kao nedopuštena.

II. Odbacuje se prijedlog tužitelja za određivanje privremene mjere brisanja tužitelja, poslodavca s Popisa poslodavaca kod kojih je tijelom inspekcijskog nadzora zapisnikom utvrđeno postojanje neprijavljenog rada.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan.

Obrazloženje

1.U tužbi dostavljenom sudu tužitelj navodi da je tuženik tužitelja uvrstio na Popis poslodavaca kod kojih je tijekom inspekcijskog nadzora zapisnikom utvrđeno postojanje neprijavljenog rada i da se tužitelj nalazi na tom popisu pod rednim brojem 395 (tzv. crna lista); da tužitelj tužbom pokreće upravni spor radi ocjene zakonitosti postupanja tuženika, time što je tuženik tužitelja uvrstio na javno dostupni Popis poslodavaca kod kojih je tijekom inspekcijskog nadzora zapisnikom utvrđeno postojanje neprijavljenog rada; da je tužitelj kao poslodavac stavljen na navedeni Popis prije nego što je utvrđena njegova odgovornost pravomoćnom sudskom odlukom. Osporava navedeno postupanje tuženika kao nezakonito iz razloga detaljnije navedenih u tužbi. Tužbenim zahtjevom je zatraženo da sud presudom naloži tuženiku da izbriše tužitelja kao poslodavca s Popisa poslodavaca kod kojih je tijekom inspekcijskog nadzora zapisnikom utvrđeno postojanje neprijavljenog rada. Predlaže izdavanje privremene mjere tako da sud donese rješenje kojim izdaje privremenu mjeru kojim se naređuje tuženiku da u roku od 24 sata od primitka rješenja briše tužitelja s Popisa poslodavaca kod kojih je tijekom inspekcijskog nadzora zapisnikom utvrđeno postojanje neprijavljenog rada, koja mjera će trajati do pravomoćnog završetka upravnog spora, a u suprotnom, ako tuženik ne postupi sukladno naredbi suda da će se u određenom roku izreći novčana kazna čelniku tuženika, sve iz razloga navedenih u tužbi.

Poslovni broj: Us l-3013/2025-4

2.Rješenjem suda broj: UsI-3013/25-2 od 12. prosinca 2025. godine tužba je dostavljena tuženiku na odgovor te je isti pozvan da dostavi odgovor na tužbu zajedno sa spisima koji se odnose na ovu upravnu stvar, nakon čega je tuženik dostavio odgovor na tužbu. U odgovoru na tužbu tuženik prvenstveno prigovara promašenoj pasivnoj legitimaciji. Navodi da tuženik uopće nije provodio upravni postupak utvrđivanja neprijavljenog rada niti temeljem istog poduzimao bilo kakve mjere ili vodio bilo kakve postupke protiv tužitelja. Ističe da se radnja upisa podataka o poslodavcu kod kojeg su od strane neovisnog inspekcijskog tijela zatečeni neprijavljeni radnici ne provodi u okviru upravnog postupka niti o tome tuženik posjeduje bilo kakav neupravni predmet, već je u pitanju postupanje koje tuženik mora provesti temeljem zaprimljene obavijesti tog inspekcijskog tijela, na način propisan člankom 12. Zakona o suzbijanju neprijavljenog rada („Narodne novine“, broj: 151/22, dalje: Zakon) i članka 6. Pravilnika o objavi podataka o poslodavcima kod kojih je proveden nadzor u području prijavljivanja rada („Narodne novine“, broj: 148/24, dalje: Pravilnik). Tuženik ističe da nije ovlašten vršiti nadzor nad radom Državnog inspektorata, koji je zasebno i samostalno javnopravno tijelo. Osim toga, tuženik nema saznanja da je tužitelj postupao protivno Zakonu o strancima jer iz obavijesti koju je zaprimio od Državnog inspektorata proizlazi da je prekršio samo Zakon o radu i Zakon o mirovinskom osiguranju. Tuženik pojašnjava da su način i uvjeti brisanja s popisa poslodavaca kod kojih je utvrđeno postojanje neprijavljenog rada propisani člankom 12. stavkom 6. Zakona te člankom 7. Pravilnika, da se navedeni uvjeti odnose isključivo na protek propisanog razdoblja ili na postojanje odgovarajuće pravomoćne sudske odluke kojom je utvrđeno da nije prekršio odgovarajuće propise u području prijavljivanja rada odnosno kojom se odbija optužba protiv poslodavca. Smatra da obzirom da takvi dokazi ne postoje u konkretnom slučaju, da tuženik ne može brisati poslodavca. ovdje tužitelja s Popisa poslodavaca kod kojih je utvrđeno postojanje neprijavljenog rada jer nisu ispunjeni uvjeti predviđeni Zakonom i Pravilnikom. Predlaže da sud odbaci podredno odbije tužbeni zahtjev.

3.Tužba nije dopuštena.

4.Prema odredbi članka 3.stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24, u daljnjem tekstu: ZUS-a) predmet upravnog spora je: 1.ocjena zakonitosti pojedinačne odluke kojom je javnopravno tijelo odlučilo o pravu, obvezi ili pravnom interesu stranke u upravnoj stvari (upravni akt) protiv koje nije dopušteno izjaviti redovni pravni lijek; 2.ocjena zakonitosti postupanja javnopravnog tijela iz područja upravnog prava kojim je povrijeđeno pravo, obveza ili pravni interes stranke protiv kojeg nije dopušteno izjaviti redoviti pravni lijek; 3. ocjena zakonitosti propuštanja javnopravnog tijela iz područja upravnog prava da u zakonom propisanom roku odluči o pravu, obvezi ili pravnom interesu ili redovitom pravnom lijeku stranke, odnosno da postupi prema propisu; 4. ocjena zakonitosti sklapanja, raskidanja i izvršavanja upravnog ugovor.

Člankom 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09. i 110/21., u daljnjem tekstu: ZUP) propisano je da se upravnom stvari smatra svaka stvar u kojoj javnopravno tijelo u upravnom postupku rješava o pravima, obvezama ili pravnim interesima fizičke ili pravne osobe ili drugih stranaka neposredno primjenjujući zakone, druge propise i opće akte kojima se uređuje odgovarajuće upravno područje (stavak 1.), ali i svaka stvar koja je zakonom određena kao upravna stvar (stavak 2.). Dakle, da bi se neka pravna stvar mogla smatrati upravnom, potrebno je da ju rješava javnopravno tijelo, da ju rješava u upravnom postupku, da rješava o pravima, obvezama ili pravnim interesima fizičke osobe ili pravne osobe ili drugih stranaka, te da se to radi neposredno primjenjujući propise i druge opće akte iz određenog upravnog područja.

Poslovni broj: Us l-3013/2025-4

5.Sukladno odredbi članka 38. stavka 5. ZUS-a spor se može pokrenuti nakon što je iscrpljena svaka druga zakonom propisana pravna zaštita.

6.Člankom 46. stavak 1. točka 3. ZUS-a, propisano je da će sud rješenjem odbaciti tužbu, ako protiv pojedinačne odluke, postupanja ili upravnog ugovora nije iskorišten redovit pravni lijek.

7.Slijedom navedenog, sud je zaključio da u konkretnom slučaju nije iscrpljena svaka druga zakonom propisana pravna zaštita, pa ne postoje pretpostavke za vođenje spora, te se stoga sukladno članku 46. stavku 1. točka 3. Zakona o upravnim sporovima, tužba odbačena kao nedopuštena.

8.Pri odbacivanju tužbe, ne postoji pravna osnova za meritorno razmatranje prijedloga za izdavanje privremene mjere, pa je odlučeno kao u točki II. izreke ovog rješenja. Podredno, da je tužiteljev prijedlog za izdavanje privremene mjere bio meritorno razmotren, taj bi prijedlog bio odbijen. Ustaljena je, naime sudska praksa kojoj sadržaj privremene mjere izdane u upravnom postupku ne može činiti, u osnovi usvajanje tužbenog zahtjeva.

9.Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 147. st. 1. ZUS-a. Kako je tužba odbačena valjalo je zahtjev za priznavanje troška odbiti, radi čega je riješeno kao u izreci pod točkom III. izreke.

U Splitu, 30. ožujka 2026.

S U D A C

Studenko Vuleta

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave rješenja.

DNA:

- opunomoćenicima tužitelja Edvardu Sušcu i Ivanu Pavičiću, Split, Velebitska 71,

- tuženiku, Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike,

Zagreb, Ulica grada Vukovara 78,

- spis,