Republika Hrvatska

Općinski sud u Sesvetama

Stalna služba u Vrbovcu

Vrbovec, Trg Petra Zrinskog 22

Poslovni broj: P-71/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A Z B O G O G L U H E

Općinski sud u Sesvetama, Stalna služba u Vrbovcu, po sucu toga suda Lidiji Jakšić, kao sucu pojedincu u građanskopravnom predmetu tužitelja ŠO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po Odvjetničkom društvu Rački i kolege, protiv tuženika PORSCHE MOBILITI d.o.o. Zagreb, Ulica Velimira Škorpika 21, OIB: 36514183925, radi isplate, 30. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetna i nepoštena odredba članka 3. Ugovora o kreditu, broj: 04463 od 17. studenog 2009. sklopljenog između tuženika PORSCHE MOBILITI d.o.o. Zagreb, Velimira Škorpika 21, OIB: 36514183925, kao kreditora i tužitelja ĐO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita, potvrđenog kod Javnog bilježnika Jasne Zorić iz Zagreba dana 19. studenog 2009. pod brojem OV-15892/2009; u dijelu koji glasi „Troškovi zaključenja Ugovora (uklj. 23 % PDV-a) | 403,60 eura.“.

II. Nalaže se tuženiku PORSCHE MOBILITI d.o.o. Zagreb, Velimira Škorpika 21, OIB: 36514183925, isplatiti tužitelju ĐO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 403,60 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 18. studenog 2009. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate od strane Hrvatske narodne banke za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanom za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 144,91 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30.03.2026. do isplate, prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana.

IV. Odbija se tužitelj s preostalim zatraženim parničnim troškom, kao s neosnovanim.

Obrazloženje

1. Uvodno naznačeni tužitelj je dana 09. veljače 2026. protiv uvodno naznačenog tuženika podnio tužbeni zahtjev radi isplate, pobliže opisane u izreci ove presude.

2. Tužitelj u tužbi navodi je s tuženikom dana 17. studenog 2009. sklopio Ugovor o kreditu broj: 04463, koji je potvrđen kod Javnog bilježnika Jasne Zorić iz Zagreba dana 19. studenog 2009. pod brojem OV-15892/2009, a prema kojem je tuženik kao kreditor, tužitelju kao korisniku kredita, odobrio i stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti od 9.372,60 EUR, prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d. Tužitelj ističe kako se radi o tipskom ugovoru o kreditu, u kojem je u članku 3. ugovoreno da je tužitelj u obvezi isplatiti tuženiku jednokratnu naknadu, koja je tužitelju naplaćena prilikom prvog korištenja kredita. Ugovorna odredba iz članka 3. predmetnog Ugovora o kreditu, kojom je ugovoreno plaćanje jednokratne naknade tzv. „ulazne naknade“ je nepoštena i ništetna. Tužitelj se na pravnu osnovu svog zahtjeva za utvrđenje ništetnosti ugovorne naknade za obradu kredita, poziva na presude Suda EU, koja je obvezujuća za sudove u Republici Hrvatskoj te pozitivne hrvatske propise. Presudama Suda EU u predmetima C-84/19 i C-244/19 odlučeno je kako i pod kojim okolnostima je nacionalni sud dužan utvrditi da li je odredba koja sadrži troškove obrade kredita ništetna. U navedenim predmetima u vezi problematike naplate naknada za obradu kredita (Sud EU koristi termin „naknade za otvaranje“) utvrđeno je da čl. 2., čl. 4. st. 2 i čl. 5. Direktive. 93/13 treba tumačiti na način da se kao ugovorne odredbe koje su obuhvaćene pojmom „glavni predmet ugovora“ trebaju shvatiti one koje utvrđuju bitne činidbe tog ugovora i koje ga kao takvog određuju. Nasuprot tomu, odredbe koje su akcesornog značaja u usporedbi s onima koje definiraju samu bit ugovornog odnosa ne mogu biti obuhvaćene tim pojmom. Naknada za otvaranje uključena u ukupan trošak zajma nije njegova bitna činidba. U svakom slučaju, sud države članice dužan je provjeriti jasnoću i razumljivost ugovorne odredbe koja se odnosi na glavni predmet ugovora i to neovisno o prenošenju čl. 4 st. 2. navedene direktive u pravni poredak te države članice. Čl. 3 st. 1. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da ugovorna odredba ugovora o zajmu sklopljenog između potrošača i financijske institucije kojom se potrošaču nalaže plaćanje naknade za otvaranje može stvoriti na štetu potrošača znatniju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka u suprotnosti sa zahtjevom dobre vjere, kad financijska institucija da ta naknada odgovara stvarno pruženim uslugama i nastalim troškovima, što je na sudu koji je uputio zahtjev da provjeri. Stoga nije sporno kako ugovorna odredba o naknadi za odobrenje kredita ne spada pod „ugovorne odredbe o predmetu ugovora i primjerenosti cijene“ te se na istu ne odnosi isključenje testa nepoštenosti. Test nepoštenosti preuzet je iz čl. 3. st. 1. Direktive 93/13/EEZ i u vrijeme sklapanja spornog ugovora bio je sadržan u članku 96. stavak 1. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 79/07). Činjenica da je visina naknade za odobrenje kredita bila propisana ugovorom o kreditu nije dokaz da su stranke o toj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovarale. U ovoj pravnoj stvari, tuženik nije tužitelju iskazao koji su to točno troškovi u vezi postupka odobravanja kredita pa da bi iste tužitelj morao nadoknaditi niti mu je objašnjena struktura tih troškova i zašto je iznos te naknade u izravnoj korelaciji s iznosom kredita koji se traži. Nadalje, u ugovoru o kreditu nije navedeno po kojem tečaju će se obračunati sporna naknada (kupovni, srednji ili prodajni) niti je precizirano da li se obračunava tečaj na dan sklapanja ugovora, na dan isplate kredita, ili na neki treći dan. Dodatno tužitelj ističe kako je čl. 96. st. 1. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 79/07) propisano: (1) Ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dok je st. 2. istog članka propisano: (2) Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Slijedom navedenog, a budući da ne bi smjelo biti sporno da se u konkretnom slučaju radi o tipskom ugovoru o kreditu, dakle unaprijed formuliranom ugovoru od strane tuženika na koji tužitelj nije imao utjecaja; o predmetnoj naknadi se nije pojedinačno pregovaralo. Kako se o odredbi nije pojedinačno pregovaralo, da bi se ista smatrala nepoštenom treba suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovati neravnotežu u pravima i obvezama na štetu potrošača. Nadalje, čl. 102. st. 1. istog Zakona o zaštiti potrošača je propisano da je nepoštena ugovorna odredba ništetna. Dakle, polazeći od nesporne činjenice da su odredbe koje su se odnosile na naplatu naknade za obradu kreditnog zahtjeva bile sastavni dio standardnog ugovora o kreditu, unaprijed sastavljenog od tuženika, a o kojim odredbama se nije pojedinačno pregovaralo niti je tužitelj imao utjecaj na njihov sadržaj, a kojim odredbama je, suprotno načelu savjesnosti i poštenja tužitelju nametnuta prekomjerna i ekonomski potpuno neopravdana obveza tužitelja; tužitelju je zaračunata naknada za kredit u iznosu od 403,60 EUR. Iz ugovora o kreditu br. 04463 proizlazi da je gore navedena naknada naplaćena dana 17. studenog 2009., u iznosu od 403,60 EUR. Isto predstavlja visinu tužbenog zahtjeva, a koji iznos je tuženik, prilikom isplate kredita, tužitelju neosnovano uskratio od glavnice kredita te ga je tuženik, kao nepošten stjecatelj, obvezan vratiti tužitelju sa zakonskom zateznom kamatom, od dana stjecanja.

3. Tuženik je dana 11. veljače 2026. pozvan da u roku od 30 dana od dostave tužbe i poziva za davanje odgovora na tužbu podnese ovome sudu odgovor na tužbu.

4. Dostava tužbe i poziva za podnošenje odgovora na tužbu uredno je izvršena tuženika 12. veljače 2026., a tuženik u ostavljenom mu roku nije podnio odgovor na tužbu.

5. Budući osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, a činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u suprotnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio, niti s činjenicama koje su općepoznate, niti postoje općepoznate okolnosti iz kojih bi proizlazilo da je tuženik spriječen da zbog opravdanog razloga podnese odgovor na tužbu, sud je temeljem odredbe čl. 331b Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23; dalje ZPP), donio presudu zbog ogluhe.

6. Tuženik nije osporio odlučne činjenice koje se odnose na nepoštenost sporne ugovorne odredbe, iz čega proizlazi da ne osporava istu, tako da osnovanost tužbenog zahtjeva za utvrđenje ništetnosti proizlazi iz odredaba čl. 81 i čl. 85 Zakona o zaštiti potrošača Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 96/03; dalje ZZP) u svezi s čl. 322 st. 1 i čl. 323 st. 1 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 155/23; dalje ZOO).

7. Osnovanost i visina kondemnatornog zahtjeva za vraćanje stečenog bez osnove temelji se na odredbo čl. 1111 st. 1 ZOO-a. Također osnovanost zahtjeva za zakonske zatezne kamate proizlazi iz odredbe čl. 1115 ZOO-a, jer tuženik ničim nije osporio da je bio nesavjestan pri naplati novčanog iznosa temeljem ništetne ugovorne odredbe.

8. Budući je tužitelj u cijelosti uspio u ovom postupku, temeljem odredbe čl. 154 st. 1 i čl. 155 ZPP-a dosuđen mu je opravdano zatraženi parnični trošak i to za sastav tužbe s obračunatim PDV-om od 25% u ukupnom iznosu od 125,00 eura prema Tbr. 7/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/23), trošak plaćene sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 13,27 eura, te trošak sudske pristojbe na presudu zbog ogluhe u iznosu od 6,64 eura, odnosno sveukupno 144,91 eura, uz zakonske zatezne kamate koje teku od dana donošenja presude do isplate.

9. Nije osnovan preostali zatraženi trošak tužitelja i to na ime pristojbe na presudu (13,27 eura), obzirom je sud donio presudu zbog ogluhe na koju se plaća pristojba u polovini dužne pristojbe.

10. Uslijed svega naprijed navedenog i obrazloženog odlučeno je kao u izreci.

U Vrbovcu 30. ožujka 2026.

Sudac

Lidija Jakšić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od primitka pismenog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda nadležnom Županijskom sudu, pismeno u tri primjerka. Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

DN-a:

1. Tužitelju

2. Tuženiku

3. Presuda nepravomoćna