REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-268/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Mirjani Harapin, te Ljerki Perica, zapisničarki, u upravnom sporu tužiteljice RN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Martin Sherri, odvjetnik u Zagrebu, Kordunska 1, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi šutnje uprave, 30. ožujka 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Upravni spor se obustavlja.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova spora.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 22. siječnja 2025. u 18:55 sati podnijela tužbu radi šutnje uprave. Obrazlaže da je 3. siječnja 2025. tuženiku podnijela prigovor iz razloga jer nije riješen zahtjev za izdavanjem potvrde pravomoćnosti i izvršnosti na rješenje tuženika KLASA: UP/II-551-06/23-014/2038, URBROJ: 251-02-01/001-23-3 od 14. lipnja 2023. Navodi da tuženik po navedenom zahtjevu nije postupio u roku propisanom člankom 137. stavku 3., a niti u roku propisanom člankom 159. stavkom 4. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj: 47/09 i 110/21, dalje: ZUP), pa je prigovor čelniku izjavljen temeljem članka 122. ZUP-a. Ističe da je do podnošenja tužbe došlo isključivo zbog krivnje tuženika, pa detaljno u tužbi iznosi razloge i obrazlaže zbog čega smatra da joj pripada i pravo na naknadu troškova spora, jer da tužbom štiti svoja osnovna ljudska prava, pravo na pravično suđenje, pristup sudu i djelotvoran pravni lijek. U prilogu tužbe dostavlja dokaze iz kojih proizlaze podaci o podnesenom zahtjevu i prigovoru.

1.1. Tužbom zahtjeva da sud naloži tuženiku donošenje rješenja o prigovoru uz naknadu troškova spora sa zakonskom kamatom.

2. Tuženik se u odgovoru na tužbu protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti navodeći da je po zahtjevu tužiteljice postupljeno te da nema uvjeta za vođenje spora. Obrazlaže da je na navedeno rješenje, 24. prosinca 2024. iskazao potvrdu izvršnosti te isto, zajedno s popratnim dopisom u kojemu se navodi da rješenje nije pravomoćno iz razloga jer je pokrenut upravni spor 30. prosinca 2024. predano pošti preporučeno, a da je iz praćenja poštanske pošiljke vidljivo da je prva dostava pokušana 3. siječnja 2025., kada je ostavljena obavijest o preuzimanju pošiljke te je pismeno uručeno 13. siječnja 2025. U međuvremenu, od prve dostave do uručenja rješenja tužiteljica je po opunomoćeniku podnijela prigovor koji je zaprimljen 7. siječnja 2025. (poslan poštom preporučeno 3. siječnja 2025.), te je Gradonačelnik Grada Zagreba 7. siječnja 2025. donio rješenje KLASA: UP/II-551-06/23-014/2038, URBROJ: 251-02-01/001-25-8 kojim je prigovor kao nedopušten odbačen. To je rješenje otpremljeno opunomoćeniku Sherriju preporučenom pošiljkom 13. siječnja 2025., prva dostava je pokušana 16. siječnja 2025. kada je ostavljena obavijest o preuzimanju pošiljke te je pismeno uručeno 24. siječnja 2025. Budući da je na tužbi naznačen datum 22. siječnja 2025. proizlazi da je ista pisana između pokušaja dostave i uručenja pismena. Tuženik ističe da je po zahtjevu tužiteljice postupljeno, budući da joj je rješenje s iskazanom klauzulom dostavljeno prije pokretanja spora, te da nema šutnje uprave, pozivom na odredbe članka 46. stavka 1. točke 2. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 36/24, dalje: ZUS) predlaže odbaciti tužbu.

2.1. Tuženik nadalje u odgovoru na tužbu ukazuje kako naznačeni opunomoćenik tužiteljice manipulira procesnim ovlaštenjima ne preuzimajući odnosno odugovlačeći u preuzimanju pismena i potom izjavljujući pravne lijekove pravdajući takvo postupanje tzv. „šutnjom uprave“, time bespotrebno mobilizirajući kako upravni tako i sudski aparat. Obveza svih sudionika u postupku je nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja, u razumnom roku i sa što manje troškova, s tim da je obveza suda onemogućiti svaku zlouporabu prava u postupku. Također, stranke su dužne pred sudom govoriti istinu i savjesno se koristiti pravima koja su im priznata zakonom, sve sa ciljem ostvarenja načela savjesnog korištenja procesnih ovlaštenja. Propisanim procesnim pravima stranke se ne mogu služiti radi ostvarivanja nedopuštenih ciljeva – bespotrebnog angažiranja upravno-sudskog aparata i pokušaja ostvarivanja nepripadne imovinske koristi (u vidu troška upravnog spora). Navodi kako sve što je formalno dopušteno, nije nužno i u skladu s duhom zakona i općim moralnim shvaćanjima , posebno u okolnostima kada odvjetnik kao stručna osoba koja raspolaže stručnim znanjima pri punoj svijesti o protupravnosti, namjerno zloupotrebljava procesne ovlasti. Osim opisanog tijeka postupanja, ističe kako je odvjetnik Sherri istovrsne zahtjeve za iskazivanje klauzule izvršnosti i pravomoćnosti na rješenja kojim su prigovori odbijeni masovno podnosio gradonačelniku Grada Zagreba i to 113 na Badnjak 2024. i 59 početkom siječnja 2025. unatoč činjenici što je izvršnost moguće dokazivati drugim sredstvima i znajući da je protiv istih pokrenuo upravne sporove (dakle, da nisu pravomoćna), tendenciozno inicirajući upravne postupke te potom i upravne sporove.

2.2. Navodi kako je pravni interes tužiteljice za iskazivanje klauzule izvršnosti u cijelosti izostao jer rješenje gradonačelnika kao drugostupanjsko rješenje kojim se odlučuje o prigovoru, sukladno odredbi članka 133. stavka 3. ZUP-a postaje izvršno danom dostave stranci, o čemu tužiteljica odnosno njen odvjetnik ima neposredno saznanje. Također, ističe kako drugostupanjskim rješenjem nije određena nikakva novčana činidba zbog čega bi tužiteljica za potrebe eventualnog postupka provođenja prisilnog izvršenja-ovrhe tražila iskazivanje klauzule. Savjesno korištenje procesnih ovlaštenja izvodi se iz načela zakonitosti (jer zlouporaba procesnih ovlasti predstavlja protupravno postupanje) i načela ekonomičnosti (jer su zlouporabe zapreka brzoj i koncentriranoj provedbi postupka sa što manje troškova). Odvjetnik u tužbi svjesno neistinito navodi kako tuženik nije postupio po zahtjevu za iskazivanje klauzula na dostavljeno rješenje znajući da je 13. siječnja 2025., dakle 9 dana prije pisanja tužbe, zaprimio podnesak tuženika s izvornikom rješenja s iskazanom klauzulom izvršnosti. Zbog eklatantne teže zlouporabe procesnih ovlaštenja predlaže pozivom na odredbu članka 167. stavka 3. vezano uz stavak 2. ZUS-a opunomoćenika tužiteljice kazniti propisanom novčanom kaznom.

3. Odgovor na tužbu tuženika dostavljen je tužiteljici. Ista u podnesku dostavljenom sudu 17. lipnja 2025. predlaže obustaviti upravni spor, uz naknadu troškova spora. Podneskom dostavljenim sudu 16. siječnja 2026. tužiteljica povlači tužbu u predmetnom sporu, predlaže obustaviti spor uz naknadu troškova spora.

4. Iz isprava priloženih spisu proizlazi da je postupajući po zahtjevu tužiteljice za izdavanjem klauzule pravomoćnosti i izvršnosti tuženik postupio na način da je 24. prosinca 2024. na svoje rješenje od 14. lipnja 2023. stavio oznaku izvršnosti(10. srpnja 2023.) te je dopisom KLASA: UP/II-551-06/23-014/2038, URBROJ: 251-02-01/001-24- 5 od 24. prosinca 2024. isto dostavio opunomoćeniku tužiteljice uz naznaku da je protiv tog rješenja podnesena upravna tužba pred ovim sudom po brojem UsI-3292/23, stoga rješenje nije steklo svojstvo pravomoćnosti. Citirani dopis opunomoćenik tužiteljice zaprimio je prema dostavnici u spisu 13. siječnja 2025., a prema podacima praćenja predmetne pošiljke, vidljivo jest da je prije dostave ista pokušana 03. siječnja 2025.

4.1. Nadalje, rješenjem tuženika KLASA: UP/II-551-06/23-014/2038, URBROJ: 251- 02-01/001-25-8 od 7. siječnja 2025. odbačen je kao nedopušten prigovor tužiteljice (točka I. izreke), izjavljen radi ne izdavanja klauzule pravomoćnosti i izvršnosti na ranije citirano rješenje tuženika. To je rješenje opunomoćenik tužiteljice zaprimio 24. siječnja 2025., nakon prethodno pokušane dostave 16. siječnja 2025., kako proizlazi iz izlista Hrvatske Pošte za predmetnu pošiljku.

5. Imajući u vidu činjenice kako su prethodno navedene proizlazi da je rješenje o prigovoru tužiteljici po opunomoćeniku dostavljeno nakon podnošenja tužbe radi šutnje uprave. Isto tako proizlazi da u trenutku podnošenja tužbe više nije postojala šutnja uprave radi odlučivanja o zahtjevu tužiteljice za izdavanjem klauzule pravomoćnosti i izvršnosti na ranije rješenje tuženika. Budući da tužiteljica nije proširila tužbeni zahtjev na doneseno rješenje od 7. siječnja 2025. u smislu članka 100. ZUS -a, te je povukla tužbu, ispunjeni su uvjeti za obustavu spora, u skladu s člankom 101. stavak 1. i 3. u vezi sa člankom 106. stavkom 1. točkom 2. ZUS-a.

5.1. Naime, člankom 101. stavkom 1. ZUS-a, propisano je da tužitelj može povući tužbu sve do zaključenja rasprave, a kad se rasprava ne vodi, do donošenja odluke suda. Povlačenje tužbe ne može se opozvati.

5.2. Prema stavku 3. članka 101. ZUS-a u slučaju povlačenja tužbe spor se obustavlja.

5.3. Člankom 106. stavkom 1. točkom 2. ZUS-a propisano je da će sud rješenjem obustaviti spor kad nastupe razlozi propisani, između ostalog, člankom 101. stavkom 1. i 2. ZUS-a.

5.4. Slijedom navedenog, riješeno je kao u izreci, pod točkom I.

6. Tužiteljica je postavila zahtjev za naknadom troškova spora u ukupnom iznosu od 2.500,00 eura uvećano za zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana donošenja presude pa do isplate. Zahtjev temelji na zaključku da je tuženik postupio po tužbenom zahtjevu nakon podnošenja tužbe.

7. Zahtjev nije osnovan.

8. Člankom 144. stavkom 1. ZUS-a propisano je da troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni tijekom ili u povodu spora.

8.1. Člankom 147. stavkom 6. ZUS-a propisano je da ako je spor obustavljen nakon što je tuženik postupio po tužbenom zahtjevu, tužitelj ima pravo na naknadu troškova spora.

8.2. Člankom 147. stavkom 8. ZUS-a propisano je da stranka koja zlouporabi prava koja joj pripadaju u sporu, nema pravo na naknadu troškova.

9. U konkretnom predmetu sud ocjenjuje da iako formalno dopušteno podnošenje tužbe radi šutnje uprave, ne donošenja rješenja o prigovoru izjavljenom zbog ne izdavanja klauzule pravomoćnosti i izvršnosti, u okolnostima kada je tužiteljica prije podnošenja tužbe zaprimila odluku tuženika, rješenje KLASA: UP/II -551-06/23- 014/2038, URBROJ: 251-02-01/001-23-3 od 14. lipnja 2023. s izraženom klauzulom izvršnosti, uz popratni dopis iz kojeg je vidljivo da pravomoćnost nije nastupila zbog podnesene upravne tužbe (po istom opunomoćeniku, spor pod brojem UsI-3292/23), nije opravdano, niti usmjereno ostvarenju prava stranke na odluku, već je isključivo motivirano željom za ostvarenjem troškova upravnog spora.

10. Naime, prema sudskoj praksi, ako je spor obustavljen nakon što je tuženik postupio po tužbenom zahtjevu, tužitelju se može priznati pravo na naknadu opravdanih troškova spora, ako je u konkretnom slučaju osnovano pokrenuo upravni spor. U tom smislu sud upućuje na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj:

U-III-2561/2018 od 19. lipnja 2019., u pogledu opravdanosti naknade troškova upravnog spora u slučaju obustave spora zbog šutnje uprave kada je tužba neosnovano podnesena. Stoga za ocjenu opravdanosti troška, u smislu čl. 144. st. 1. ZUS-a, nije dostatno samo da je tužba dopuštena. Naime, iako je spor obustavljen nakon što je tuženik postupio po tužbenom zahtjevu, sud ne nalazi da je tužiteljica u ovome predmetu osnovano pokrenula upravni spor

11. To stoga što je u trenutku podnošenja tužbe tužiteljici bila izdana tražena potvrda izvršnosti, radi čega je podnesen prigovor od 3. siječnja 2025., pa je podnošenje predmetne tužbe zbog neodlučivanja o prigovoru, iako formalno dopušteno, potpuno nepotrebno za zaštitu prava i pravnih interesa tužiteljice i time predstavlja nepotreban trošak.

12. Da se u konkretnom slučaju radi o zlouporabi procesnih ovlaštenja razvidno je iz okolnosti da profesionalni opunomoćenik nakon zaprimanja tražene potvrde pokreće spor zbog šutnje uprave, u kojem nakon donošenja rješenja o prigovoru ne proširuje tužbeni zahtjev na to rješenje u smislu članka 100. ZUS-a, nego predlaže obustavu spora i potražuje trošak u ukupnom iznosu od 2.500,00 eura. Na isti način predmetni odvjetnik postupa i u brojnim drugim sporovima koje je pokrenuo pred ovim sudom radi šutnje uprave u predmetima roditelja odgojitelja te nikada ne proširuje tužbeni zahtjev na naknadno doneseno rješenje, nego traži obustavu spora i naknadu troška za sastav tužbe i brojnih podnesaka, pri čemu se najveći dio sadržaja svih podnesaka odnosi na obrazlaganje opravdanosti troškova postupka.

13. U odnosu na navode opunomoćenika da je sastavni dio prigovora bio i zahtjev za naknadom troška za sastav zahtjeva za izdavanje potvrde pravomoćnosti i izvršnosti i prigovora te upravnih pristojbi, sud napominje da je isti očito neosnovan sukladno članku 161. stavku 2. ZUP-a, kojim je propisano da u postupcima pokrenutim na zahtjev stranke troškove postupka snosi stranka na zahtjev koje je postupak pokrenut, a predmetni postupak je pokrenut povodom zahtjeva tužiteljice za izdavanje potvrde pravomoćnosti i izvršnosti. Sve navedeno je odvjetniku kao profesionalnom opunomoćeniku nesumnjivo poznato i sasvim jasno.

14. Stoga je podnošenje predmetne tužbe zbog šutnje uprave bilo u cijelosti nepotrebno za zaštitu prava i interesa tužiteljice te odbijanjem zahtjeva za naknadu troška takvog nepotrebnog spora tužiteljici nije uskraćeno pravo na pristup sudu, imajući u vidu da joj je tražena potvrda izdana i dostavljena prije podnošenja tužbe, dok na naknadno doneseno rješenje o prigovoru, kojim je odbijen i njen zahtjev za naknadu troškova upravnog postupka, nije proširila tužbeni zahtjev i tražila njegovo poništenje u okviru predmetnog spora.

15. Slijedom navedenoga, trošak sastava predmetne tužbe i podneska ne može se smatrati opravdanim izdatkom u smislu čl. 144. st. 1. u vezi čl. 147. st. 6. ZUS -a, već naprotiv zlouporabom prava u sporu u smislu čl. 147. st. 8. ZUS -a. Ovakvo stajalište izraženo je u pravomoćnom rješenju ovog suda poslovni broj: UsI-315/2025-5 od 29. kolovoza 2025. u činjenično i pravno istoj stvari.

15.1. Na temelju citiranih odredaba, riješeno je kao u izreci, pod točkom II.

U Zagrebu 30. ožujka 2026.

Sutkinja

Mirjana Harapin

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave rješenja.

Dna:

1. Odvjetnik Martin Sherri, [adresa] Zagreb, Kordunska 1

2. Grad Zagreb, Gradonačelnik, [adresa] Zagreb, Trg Stjepana Radića 1

3. u spis