POb-599/2025-19

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu pojedincu Valentini Vedrina Parlov, u pravnoj stvari tužitelja EA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Petra Smodlaka, odvjetnica u Zagrebu, protiv I.-tužene SA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa].-tužene BA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi utvrđenja postojanja izvanbračne zajednice, nakon održane glavne i tajne rasprave, zaključene dana 26. veljače 2026. u prisutnosti punomoćnice tužitelja i odsutnosti stranaka osobno, 30. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se postojanje izvanbračne zajednice između tužitelja EA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i sada pokojne ĐA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], rođene **.**.1929. i umrle **.**.2022., koja je trajala od 1997. pa do smrti pok. ĐA, **.**.2022.

II. Nalaže se I. tuženoj SA, OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.125,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 30. ožujka 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja te godine, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj ovome sudu 05. svibnja 2025. navodi da je s pokojnom ĐA živio u izvanbračnoj zajednici od 1997., kada je uselio u njezin stan na adresi [adresa], iako je prebivalište na toj adresi prijavio tek 2003., pa sve do njezine smrti 25.11.2022. Na toj su adresi zajedno živjeli, vodili domaćinstvo kupujući namirnice i plaćajući režijske troškove stavanja, čime su u cijelosti konzumirali ekonomsku zajednicu; voljeli su se, zajedno su provodili vikende, blagdane i praznike, putovali su u tužiteljevo rodno mjesto u Slavoniji, družili se s zajedničkim prijateljima te su u cijelosti ostvarivali intimnu zajednicu karakterističnu za bračne odnose. Tužitelj je zadnjih pet godina u potpunosti skrbio o pokojnoj ĐA organizirajući zdravstvenu skrb te je preuzimao brigu o njezinim osobnim potrebama budući da je bila slijepa i prikovana za krevet, a također ju je o svom trošku i sahranio. U vrijeme zasnivanja izvanbračne zajednice oboje su bili slobodnog bračnog statusa, punoljetni, poslovno sposobni, sposobni za rasuđivanje i nesrodni. Da je između njih bio prisutan odnos međusobnog povjerenja i poštovanja govori i činjenica da je pokojna za života, 29.12.2015. sastavila oporuku kojom je svu svoju pokretnu i nepokretnu imovinu ostavila upravo tužitelju. Tužitelj je nakon smrti pokojne ĐA i radi reguliranja prava iz mirovinskog osiguranja, u izvanparničnom postupku protiv HZMO, ishodio pravomoćno rješenje R1 Ob-1155/23 od 19. lipnja 2023. kojim je utvrđeno postojanje izvanbračne zajednice. U tužbi dalje navodi da je u ostavinskom postupku iza pokojne ĐA broj O-9807/22 rješenjem od 27. veljače 2025. određen prekid postupka iza pokojne te je upućen u parnicu protiv I. i II. tuženih radi utvrđenja da je ostaviteljica bila u izvanbračnoj zajednici s tužiteljem (točka II. rješenja), potom je upućen u parnicu protiv nasljednica NA i I.-tužene radi utvrđenja da javna oporuka ostaviteljice od 29.12.2025. nije istinita u dijelu u kojem je ostaviteljica navedene nasljednice isključila iz nasljedstva (točka III. izreke), te je dalje točkom IV. rješenja upućen u parnicu protiv II.-tužene radi utvrđenja da ista nema pravo na nužni dio jer je nedostojna. Slijedno tome i s obzirom na narav zajednice tužitelja i pokojne ĐA, tužitelj predlaže sudu donijeti presudu kojom se utvrđuje postojanje izvanbračne zajednice tužitelja i pokojne HA u trajanju od 1997. pa do smrti pokojne 25.11.2022., sve uz naknadu prouzročenog troška postupka s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

2. I.-tužena je u pisanom odgovoru na tužbu navela da priznaje izvanbračnu zajednicu njene pokojne majke ĐA i tužitelja te da se protivi snošenju ikakvog troška. II.-tužena je navela da prihvaća navode tužbe koje je iznio tužitelj vezano uz izvanbračnu zajednicu sa ĐA te se slaže sa svim dokazima i ne sumnja u njihovu istinitost.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u ovosudno rješenje O-9807/22 od 27. veljače 2025. (list 5-8 spisa); uvjerenja o prebivalištu (list 11-12 spisa), izvadak iz matice rođenih (list 14-15 spisa), zapisnik o sastavu oporuke (list 16-22 spisa), ovosudno rješenje R1 Ob-1155/23 od 19. lipnja 2023. (list-23-27 spisa), saslušane su stranke, te po iznošenju iskaza I. -tužene na način da je priznala izvanbračnu zajednicu stoga što je vidjela da je to učinila i II. -tužena, no da iskaz tužitelja nije istinit, i svjedoci RA, ZA i NA.

3.1. Za navesti je da u odnosu na ročište od 15. siječnja 2026. sud naknadno utvrdio činjenicu neuredne dostave za II. -tuženu, radi čega je glavna rasprava zaključena na tom ročištu preotvorena te su I. i II. -tužene pozvane očitovati se da li zahtijevaju ponovno neposredno saslušanje svjedoka. II. -tužena je nedolazak za ročište od 26. veljače 2026. ispričala mailom te je predložila da se ročište održi u njezinoj odsutnosti.

4. Analizom i ocjenom provedenih dokaza sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne Novine“ broj 53/91, 91/92, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23, dalje ZPP), ZPP-a sud je utvrdio tužbeni zahtjev osnovanim.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje da je s pokojnim OA živio u izvanbračnoj zajednici od 1997. do smrti pokojne, 25.11.2022.

6. Odredbom čl. 3 ObZ-a ("Narodne novine" 116/03, 17/04, 136/04, 107/07,57/11, 61/11, 25/13 i 05/15) propisano je da se odredbe tog zakona o učincima izvanbračne zajednice primjenjuju na životnu zajednicu neudane žene i neoženjenog muškarca koja traje najmanje 3 godine ili kraće ako je u njoj rođeno zajedničko dijete. I odredbom čl. 11. st. 1. sada važećeg Obiteljskog zakona („Narodne Novine“ broj: 103/15) propisano je da se odredbe toga Zakona o učincima izvanbračne zajednice primjenjuju na životnu zajednicu neudane žene i neoženjenog muškarca koja traje najmanje tri godine, a kraće ako je u njoj rođeno zajedničko dijete ili ako je nastavljena sklapanjem braka, a prema st. 2. istog članka izvanbračna zajednica koja ispunjava pretpostavke iz st. 1. toga članka stvara osobne i imovinske učinke kao bračna zajednica te se na nju na odgovarajući način primjenjuju odredbe toga Zakona o osobnim i imovinskim odnosima bračnih drugova, odnosno odredbe drugih zakona kojima se uređuju odnosi u poreznim stvarima, osobni, imovinski i drugi odnosi bračnih drugova. Izvanbračnu zajednicu definira i čl. 8. st. 3. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne Novine" broj 48/03, 163/03. 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19, dalje ZN) na način da se izvanbračnom zajednicom definira životna zajednica neudane žene i neoženjenog muškarca, koja je trajala dulje vrijeme, a prestala je ostaviteljevom smrću, pod uvjetom da su bile ispunjene pretpostavke koje se traže za valjanost braka.

7. Uvidom u ovosudno rješenje R1 Ob-1155/23 od 19. lipnja 2023. utvrđeno je da je istim u pravnoj stvari predlagatelja EA protiv Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, radi utvrđenja izvanbračne zajednice, utvrđeno da je predlagatelj s pokojnom OA živio u izvanbračnoj zajednici od 1997. do njezine smrti 25. studenoga 2022. Iz obrazloženja rješenja slijedi da je odluka donesena po provedenom dokaznom postupku u kojem je sud saslušao predlagatelja i svjedoke RA i ZA te izvršio uvid u uvjerenja o prebivalištu, smrtni list, izvode iz matice rođenih za predlagatelja i pokojnu te oporuku.

7.1. Uvidom u zapisnik o sastavu oporuke OU-291/15 od 29. prosinca 2015. utvrđeno je da je sastavljen od strane javne bilježnice Sandre Pandža u prisutnosti oporučiteljice ĐA i svjedoka ZA i ČA. Iz zapisnika slijedi utvrđenje javne bilježnice da je oporučiteljica sposobna za rasuđivanje te da ni od koga nije nagovorena niti prisiljena na sastav oporuke, pri čemu da je izjavila da zna čitati i pisati, no da sada zbog slabog vida nije u stanju pročitati neki tekst, slijedno čemu joj je oporuka pročitana od strane javne bilježnice u prisutnosti svjedoka. Iz teksta javne oporuke slijedi da njome ĐA kao oporučiteljica navodi kako su je jedine zakonske nasljednice, kćeri NA i SA, napustile i unatoč potrebi ne skrbe o njoj, niti joj pružaju ikakvu pomoć i njegu, slijedno čemu svu svoju pokretnu i nepokretnu imovinu, kao i pravni položaj iz izvanparničnog postupka radi raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju od 28. travnja 2005. u cijelosti ostavlja EA, „koji kroz cijelo razdoblje od 1997. pa nadalje, pruža i izvršava svu potrebnu skrb, njegu i uzdržavanje i s kojim živim u dugogodišnjoj faktičnoj i ekonomskoj zajednici života s učinkom izvanbračne zajednice“, uz napomenu da isti u razdoblju od posljednjih šest mjeseci prije sastava oporuke, kada je ozlijedila kuk, izvršava cjelokupnu njegu skrb i brigu kroz 24 sata.

7.2. Uvidom u ovosudno rješenje O-9807/22 od 27. veljače 2025., doneseno u ostavinskom postupku iza pok. OA, rođene **.**.1929., a umrle **.**.2022., zaprimljeno od strane punomoćnice tužitelja 09. travnja 2025., utvrđeno je da je njime prekinut ostavinski postupak iza pokojne OA te je nasljednik EA upućen u parnicu protiv nasljednica SA i BA radi utvrđenja da je ostaviteljica s njim bila u izvanbračnoj zajednici; nadalje je upućen u parnicu protiv nasljednica NA i SA radi utvrđenja da javna oporuka ostaviteljice od 29. prosinca 2015. nije istinita u dijelu kojim je ostaviteljica NA i SA isključila iz nasljedstva, potom je upućen na parnicu protiv BA radi utvrđenja da BA nema pravo na nužni dio jer je nedostojna; te su dalje nasljednice SA i BA upućene u parnicu protiv nasljednika EA i NA radi utvrđenja da pravo korištenja grobnog mjesta … ne bi činilo ostavinsku imovinu. Iz obrazloženja rješenja slijedi da je izvanbračnu zajednicu EA priznala nasljednica NA, dok ostale nasljednice nisu navele da priznaju izvanbračnu zajednicu; da su nasljednice SA i BA zatražile pravo na nužni dio koje pravo im je EA osporio smatrajući da nisu dostojne za nasljeđivanje, pri čemu SA iz razloga navedenih u oporuci, a DA jer uopće nije bila u kontaktu s ostaviteljicom.

7.3. Uvidom u izvadak iz matice rođenih za pokojnu OA utvrđeno je da je bila u braku s ĆA, koji je brak razveden presudom Okružnog suda Slavonska Požega P-268/60 od 07. rujna 1960., a potom u braku s IA, koji je brak razveden presudom Okružnog suda u Zagrebu P2-1042/71 od 20. rujna 1971.

7.4. Uvidom u izvadak iz matice rođenih za tužitelja, izvršen unutar eSpisa R1 Ob-1155/23, utvrđeno je da je tužitelj bio u braku s TA koji je razveden presudom Okružnog suda u Osijeku od 30. siječnja 1971., te je dalje bio u braku s MA koji je razveden presudom Općinskog suda u Osijeku od 16. listopada 1974.

7.5. Uvidom u uvjerenja o prebivalištu utvrđeno je da tužitelj od 2003. pa nadalje ima prebivalište na adresi [adresa], na kojoj je adresi pokojna ĐA imala prebivalište od 1977.

8. Tužitelj EA je iskazao da je s pokojnom OA zajedno živio od 1997. pa sve do njezine smrti 25.11.2022. Oboje su prije zajedničkog života bili u braku, njegov brak je razveden 70-ih godina, a njezin je suprug preminuo, ne zna kada, ali zna da je bilo prije ´97. Živjeli su zajedno u njezinom stanu kao suprug i supruga, time da se on na njezinu adresu prijavio tek 2003. jer je to jednostavno zanemario. Nisu se nikada vjenčali jer su smatrali da ne treba. Dijelili su sve, zajednički su vodili kućanstvo, a on je sve financirao sve. Voljeli su se, zajedno su putovali na njegovo imanje na selo, imali su zajednički krug prijatelja koji su prijatelji i danas. Pokojna je 5 godina prije smrti bila nepokretna i slijepa, njemu na brizi. On se o njoj u potpunosti brinuo, kuhao i čistio, time da je jednom dnevno imala kućnu njegu. Točno 5 godina od kako je bila nepokretna su položili urnu. Sahranjena je u vlastitoj grobnici, on je financirao sve troškove pogreba. Pokojna je imala djece i to kćer SA, koja je danas ovdje, NA i pokojnu PA čija je kćerka BA, danas ovdje. S njezinom djecom se „nismo ljubili“, ali se nisu niti svađali, posjećivali su je tu i tamo, ali zadnjih 5 godina nisu.

8.1. I.-tužena SA je iskazala da je izvršila uvid u spis i vidjela je da je BA, koja nije nikada dolazila, priznala izvanbračnu zajednicu tužitelja i njezine pokojne majke, pa je to učinila i ona. Mislila je da to nešto njemu treba, a i da se riješi, no o svemu tome ona ima svoje mišljenje, pa može reći da sve ovo što je „gospodin“ rekao nije istina. Točno je da zadnjih 5 godina nitko nije dolazio u stan gdje su oni živjeli, ali to stoga što je nju i sestru NA potjerao s policijom i promijenio brave na stanu. Prethodno tome, ona je nekih tjedan dana prije bila kod majke i donijela joj lijekove. Upitna zašto ih je potjerao, navela je da je to učinio da bi mogao promijeniti brave. On je njezinu majku strpao u jednu sobu, a u drugoj sobi je primao stranke jer je radio za Euroherc na crno. Njezino je mišljenje da je, premda su živjeli zajedno u njezinom stanu, njezina majka bila podstanar, a on gazda. On je s njom zagospodario, a što je bilo između njih, ne zna. Mama se često na njega žalila. On nema ništa tamo gdje je rođen, a kad su tamo išli njezina je majka morala platiti benzin i govorila joj je da joj je rekao da ide na frizuru da ljudi tamo ne vide da dolazi sa „starom babom“. Ona se njima žalila da je trpjela, a upitana što je povodom toga učinila, navela je da su ona i sestra otišle u Centar za socijalnu skrb da se požale i na temelju čega je izašla socijalna radnica, no majka puno toga nije htjela potvrditi. Njezini odnosi s majkom nisu bili bajni. Bio je period kad je sestra NA imala problema u braku i pitala je majku da je primi u stan, no ona nije htjela jer se tužitelj tome protivio. Rekla je majci da kako može i da joj je to dijete te joj je to jako zamjerila. Ne zna kada je to bilo. Zna da je tužitelj, prije nego što je počeo živjeti s njezinom majkom, na taj način živio s tri ženske osobe koje su ga sve izbacile. Posebno upitana je rekla da se ne može sjetiti od kada su njezina pokojna majka i tužitelj zajedno živjeli, sve što bi rekla bilo bi nagađanje, no zna da je njezin očuh preminuo prije nego što je majka počela živjeti s tužiteljem. Na daljnji je upit navela da je ona jako rijetko posjećivala majku. Upitana koliko rijetko, navela je da se u međuvremenu razvela i da je njezina majka došla na brakorazvodnu parnicu svjedočiti protiv nje, a to dovoljno govori. Dalje upitana je navela da ne može reći da li je tužitelj bio u stanu kada je tamo dolazila jer je dolazila rijetko, već može reći samo ono što je čula. Čula je od sestre NA da se mama strašno žali na tužitelja i na njegovo ponašanje. Kako je slabije vidjela, čula je da kada ona ode na spavanje, on dovodi u stan druge žene. Ne zna kada je to bilo, no prije ovih 5 godina. To su pričale uz kavu kada bi dolazila kod nje. Dalje je navela da ne zna koje je to troškove sahrane tužitelj platio kad je njezina majka plaćala posmrtnu pripomoć, a posebno upitana je navela da vezano uz sprovod ona nije nikoga pitala da li što treba platiti. Ona je kupila dva grobna mjesta 70-ih jer mama nije imala novaca, pri čemu je jedno grobno mjesto netko prodao. Tužitelj je za vrijeme pogreba stajao uz urnu i uporno je svećeniku govorio da je on izvanbračni suprug. Njoj je za smrt majke javio bivši suprug. Zvala je posmrtnu pripomoć i od njih saznala gdje je sprovod. Na osmrtnici je kao ožalošćeni bio napisan samo suprug EA. Dalje upitana je navela da ona s majkom nije pričala zadnjih 5 godina otkako je tužitelj promijenio bravu. Sestra joj je rekla da nije dao majci da se javi na telefon. Ona nije pokušala nazvati majku, jer je telefon bio za Euroherc. U periodu od´97.-te do 2017. je bila u povremenom kontaktu s majkom. Razmimoilazile su se u mišljenju. Ona je znala pitati što će ti taj čovjek tu, a majka joj je govorila, "pusti ti to, ti imaš svoj život." Upitana da li je njezina majka bila zadovoljna s tužiteljem, odgovorila je „odakle ja to znam“, a upitana ima li saznanja da su se njezine majka i tužitelj voljeli, navela je da to ne zna jer si nisu bile toliko prisne. Ne zna tko je zadnjih 5 godina vodio brigu o majci jer je promjenom brave on to sestri onemogućio.

8.1.1. Tijekom iskazivanja I.-tužene, sud je nakon višekratno izrečenih usmenih upozorenja da remeti red u sudnici glasnim komentiranjem, naredio istome da napusti sudnicu. Pritom je utvrđeno da je pri izlasku iz sudnice rekao "prokleta lažljivica."

8.2. II.-tužena BA je iskazala da je priznala činjenične navode tužbe jer ona od 1972., otkako joj je umrla majka, nema nikakav kontakt s bakom i tetama. O izvanbračnoj zajednici nema nikakvih saznanja, a niti nema išta protiv. Nikada nije bila kod pokojne bake ĐA, niti se s njom ikada čula telefonski. EA nije nikada prije vidjela do trenutka ostavinskog ročišta. Baki nije bila na sprovodu i o njoj nije apsolutno ništa čula, kao da ne postoji.

9. Svjedokinja NA je iskazala da je s pokojnom majkom živjela do 1978., u stanu koji je majka dobila od MORH-a radi nje kao samohrana majka. Nakon toga ju je nastavila posjećivati otprilike 1-2 puta tjedno. Upitana poznaje li tužitelja, navela je da ga je mama primila kod sebe u stan. Rekla joj je da ga je upoznala na placu, da nema gdje, na što joj je ona rekla da je slobodna žena, da ima svoj život i radi što hoće. Misli da je on došao kod njezine majke negdje 90-ih godina i da su zajedno živjeli nekih 25 godina. Koliko joj je poznato po pričanju majke, bili su prijatelji. Ona i majka su si uvijek bile dobre, barem koliko to ona zna, nije bilo perioda da nisu razgovarale. Upitana zna li kako su majka i EA funkcionirali u svakodnevnici, navela je da su funkcionirali ok dok majka nije od nje 2005. tražila da sklope ugovor o doživotnom. Od tada su nastale trzavice jer se EA osjećao povrijeđenim obzirom on tamo živi s majkom u kojem svojstvu, ne zna. Upitana kako ne zna u kojem svojstvu kada je ranije iskazala da je majka rekla da su prijatelji, navela je da zna to što joj je rekla majka. Ona nije s njima bila prisutna 24 sata. Zna da nisu nikada išli na more i da su jedino odlazili u njegovu kuću na selu. Upitana kako je izgledala skrb za majku od kada je ista bila u potrebi, navela je da ju je trebalo voditi liječniku na kontrole, nabavljati lijekove i čekati njegovateljice koje su dolazile. To je činila nekada ona, a „nekada dotični koji je prisutan“. Upitana da li je dotični za majku brinuo, navela je da je ona dolazila prije posla i nakon posla, a po noći je on bio prisutan. Kada je majka bila bolesna nije dolazila baš svaki dan, ali je dolazila skoro svaki dan. Dotični je majku vodio na kontrole, ali je znalo biti i da joj je rekao da on to više neće raditi i da si ju vodi sama. Kada bi je potom ona odvela, tužitelj je znao doći za desetak minuta. Dalje je iskazala da se majka nekada žalila na Peru. Dok je bio u uredu rekla je da bi željela promijeniti brave na stanu i da se on iseli, a kada bi on došao više o tome nije govorila. Imala je osjećaj da prema njemu ima strah. Za njezin pojam dotični nije uračunljiv. Otkako je sklopljen ugovor o doživotnom, ona je s njegove strane doživjela vrijeđanja sebe, djece i supruga. On je nju tužio da nije dobro obnašala svoju dužnost i taj postupak još uvijek traje. Ona je na majčino tražnje otkupila taj stan od MORH-a, a dotični u njemu živi. Nekih sedam godina prije nego je mama umrla, promijenio je brave na stanu i ona više nije mogla ući u stan. Majku nije mogla zvati telefonom jer je bio isključen obzirom je dotični preselio telefon iz ureda u stan. Ona se obratila Centru i sjeća se da su rekli da ju je dotični preduhitrio jer je dan prije on prijavio nju. Zajedno s njom su djelatnici Centra izvršili terenski uvid u stan, u kojem je dijelu svjedokinja zaplakala. Iskazala je da je to bilo 15. prosinca 2015. Na terenskom izvidu ju je socijalna radnica mene pitala zašto je mama tako neuređena jer je bila sva u fekalijama. Dotični se ljutio što se ušlo u stan bez njegovog dopuštenja. To je bilo prije nego je promijenio brave, odnosno nakon tog dana je on promijenio brave i ona više nije mogla ući u stan. Taj dan je između nje i tužitelja nastupio incident jer je tražio papre od stana i odgurnuo ju je. To više nije prijavila Centru. Nije im rekla da ne može ući u stan. Za majku nije pokretala postupak lišenja poslovne sposobnosti jer nije stigla. Dok je mogla ulaziti u stan, ona je čistila. Dotični je kuhao i nosio namirnice iz dućana. Režije je plaćala majka od mirovine. Ona je mami svakog 10-og u mjesecu morala donijeti mirovinu, ona bi ju izbrojala, i rekla gdje da ju stavi, a gdje su novci završili, ne zna. Kada on nije htio plaćati režije, plaćala je ona. Posebno upitana, navela je da prema onome što je vidjela, oni nisu živjeli kao muž i žena. On je prema njoj (svjedokinji) bio veoma grub. Kada je ostajala s majkom po noći, a on bi otišao u svoje selo, morala je spavati na stolici, nije joj dao da spava u njegovoj sobi. Njezina je majka spavala u dnevnom boravku, a dotični u njezinoj djevojačkoj sobi. U stanu nije bilo bračnog kreveta. Posebno upitana je navela da je od polusestre saznala da je majka umrla. Troškove pogreba nije snosila jer je majci plaćala posmrtnu pripomoć i imala je sve plaćeno. Svi su papiri kod njezine odvjetnice jer vode postupak. Bila je na sprovodu sa polusestrom, sinom i suprugom. Bili su dotični i neki njegovi. Upitana u odnosu na dio iskaza sestre SA da je majka nije htjela primiti u stan, navela je da je to bilo dok je majka bila mlada, prije nego je kod nje došao EA. Iskazala je da je majka bila takva kakva je bila i da joj je sve oprostila. Posebno upitana od punomoćnice tužitelja navela je da je njezina majka radila na Črnomercu u JNA, sada MORH. Postupak koji imaju u tijeku vodi se radi raskida ugovora o doživotnom. Taj je postupak pokrenula majka jer je ona vlasnica stana, ali na nagovor dotičnog. Dotični je imao mirovinu oko 1.100 kn, a majka oko 1.800 kn. Uz mirovinu je imao i honorare od rada u Eurohercu. On ponekad nije htio platiti režije, što je zavisilo o njegovom raspoloženju i to nekoliko puta u godini. Dalje upitana je navela da joj nije bilo drago kada joj je majka rekla da će živjeti s EA jer je vidjela da nije čovjek za nju. Ona je majku posljednji puta vidjela 15. prosinca 2015., kada je nastao incident i kada je dotični pozvao policiju i nakon toga promijenio bravu. Ne zna kako je majci dalje bilo, ali može pretpostaviti jer je 30 godina, kako je dotični tamo bio, vidjela i zna kakva je on osoba. Od te 2015. ona nije pokušavala doći do stana kada on tamo ne bi bio da vidi majku niti je zvala policiju. Majka je bila nepokretna, nije vidjela, a ona nije imala ključeve kako bi ušla. Iskazala je i da je majka od 2015. bila dementna. Iskazala je da je ovog svjedoka koji je bio tu (RA) vidjela na sprovodu majke, bio je još neki mlađi na sprovodu, to su neki njegovi koji su dolazili u stan. Zaključno je navela da nema što drugo za dodati, ali da joj „ od svega dođe da se skotrlja sa Pantovčaka“.

9.1. Tijekom iskaza svjedokinje, tužitelj je ponovno zbog glasnog komentiranja iskaza i time remećenja reda u sudnici, upućen na sudski hodnik. Punomoćnica tužitelja je iskaz svjedokinje osporila u cijelosti, navodeći da je u početnom dijelu iskaza protivan onom kasnijem dijelu. Ukazala je i kako je iz iskaza vidljivo da posljednjih 7 godina nije imala kontakt sa majkom i da svjedokinja iskazom sebi želi osigurati imovinsku korist glede stana u kojem je majka živjela. Navela je i kako je pokojna samo posljednjih 5 godina bila nepokretna, a da iz iskaza svjedoka proizlazi da je bila nepokretna 15 godina. Predložila je da se radi toga na spis dostavi liječnički karton pokojne iz kojeg će se vidjeti njezin status. Sud takav dokazni prijedlog nije prihvatio jer je cijenio da pokretnost/nepokretnost osobe nije od značaja za utvrđenje izvanbračne zajednice.

9.2. Svjedokinja ZA je iskazala da je ĐA zatekla u zgradi kad je ona tamo doselila, a EA se doselio nakon nekog vremena te ga stoga poznaje oko 30 godina iz zgrade. ĐA ju je zvala da ga upozna i sjeća se da joj je rekla „dušice dođi na kavu i upoznati ćeš nekoga“. Predstavila joj ga je rekavši da je to njezin EA. On je bio njezin partner. To joj je sama rekla. Iskazala je da je s njim bila presretna, dizala ga je u nebesa. Ona je često dolazila kod ĐA na kavu, kada god bi je zvala jer je bila izrazito draga. Češće je ona dolazila kod nje, nego obrnuto, jer su njih dvoje živjeli sami, a njih je u stanu četvoro. Prema onome što je vidjela može reći da su bili izrazito sretni. Viđala ih je kada su izlazili u šetnju. Gđa ĐA je uvijek bila uredna, lijepo dotjerana. Pričala je da ima dvije kćeri i sjeća se da je plakala kada je o njima pričala. Rekla je također da one njezinog Peru žele izbaciti, a on za nju brine i čuva ju. Na sprovodu joj nije bila jer je tada bila bolesna. Posebno upitana je dalje iskazala da je EA bio taj koji je sve kupovao kada je ona već bila bolesna. Pričala joj je da svoju kćer mora moliti da joj donese jogurt, a uzima joj mirovinu. On je za nju o svemu brinuo, u stanu je uvijek bilo uredno, sjeća se kada ju je presvlačila da nije imala niti jednu ranu od ležanja. ĐA je pri kraju života spavala u bolesničkom krevetu, a EA je imao krevet tik uz nju. Iskazala je da bi još puno toga mogla reći, „ona je njega hvalila do nebesa“. Na upit punomoćnice tužitelja je navela da su oni bili muž i žena, njoj je to tako ĐA rekla. Dok je ona bila pokretna, vidjela je da je on sve po stanu radio. Ne zna da li je ĐA nešto radila kada nije bila prisutna, no vidjela je da ju je on uvijek štedio.

9.3. Svjedok RA je iskazao da mu je otprilike poznato zbog čega je pozvan jer sam već jednom iskazivao. Zna da je tu zbog gosp. EA da se utvrdi da su on i pokojna, sada joj se ne može sjetiti prezimena, živjeli zajedno. Živjeli su zajedno u stanu na adresi [adresa], ne znam koji broj, no bio je sigurno 1000 puta tamo. On na Zagrebačkoj cesti 24 ima kuću gdje su u prizemlju bila dva poslovna prostora, sada je jedan, a jedan poslovni prostor je iznajmljivao Euroherc osiguranju i tu je radio gosp. EA nekih 10 godina. Sada već pet godina ne radi. U tih 15 godina on je bezbroj puta bio kod njih u stanu jer ga je EA zvao. Majstor je i često je radio popravke. Zna da su u tom stanu živjeli EA i ĐA, prezime joj ne zna. Ona je bila jedno vrijeme pokretna i hodala je, a onda je oslijepila, bila je u bolnici i nakon toga je bila nepokretna. Zna da je EA kuhao, čistio, hranio je, mijenjao joj pelene, on je mislio da su oni muž i žena. Tek poslije kada je umrla je doznao da su živjeli zajedno i da nisu bili u braku. Na sprovodu su bili on i EA uz svećenika, te dvije žene koje nikada do tada nisam vidio. EA mu je rekao da su to kćeri. Upitan kako su živjeli, iskazao je kako o tome može govoriti upravo stoga što je bezbroj puta bio kod njih u stanu. Dok je EA radio, ĐA je zvala i rekla mu što treba. On je kupovao i nosio namirnice. Nikada nije nikoga vidio u tom stanu osim njih dvoje. Ona je njemu puno puta rekla da nema EA da bi ona umrla, hvalila ga je do nebesa. Zaključno je naveo da je tužitelj E i da su njih dvoje često autom išli tamo dok je ona mogla. Kada je slomila kuk misli da više nije išla. Prisjetio se da se jedne godine pokvario akumulator na autu i da ga je on kupio te nosio na drugi kraj grada, kao i da je u autu vidio ĐA.

10. Sukladno odredbama ranije spomenutih Zakona, učinci izvanbračne zajednice imaju jednaki pravni režim kao i učinci faktične bračne zajednice. Iz navedenog slijedi da je temeljna pretpostavka izvanbračne zajednice postojanje zajednice života sadržajno iste bračnoj zajednici uz uvjet da je trajala preko tri godine. U navedenom periodu stoga mora postojati uzajamna briga i pomaganje između izvanbračnih drugova, zajedničko stanovanje, zajedničko održavanje domaćinstva, zajedničko plaćanje režijskih troškova, odnosno postojanje ekonomske zajednice koja se očituje u dogovornom raspolaganju zajedničkim prihodima, kao i druge okolnosti koje označavaju odnose u braku. Pritom je za navesti da sama činjenica postojanja emotivne zajednice ne znači nužno i postojanje izvanbračne zajednice koja bi u svojim imovinsko-pravnim učincima bila izjednačena s bračnom zajednicom, jer izvanbračna zajednica osim u emocionalnom, mora u voljnom i ekonomskom smislu ispunjavati preduvjete za izjednačavanje s bračnom zajednicom. Da bi se odnos neudate žene i neoženjenog muškarca mogao izjednačiti s bračnom zajednicom mora postojati visoki stupanj međusobne povezanosti izvanbračnih drugova uvjetovan intenzitetom njihovih odnosa, što dakle podrazumijeva zajedničko stanovanje, zajedničku svakodnevnicu, zajedničke financije i intimnu odanost, pa i namjeru da takva zajednica bude trajna jer upravo u takvoj zajednici izvanbračni drugovi zadovoljavaju složene životne potrebe.

11. Iz rezultata dokaznog postupka kao nedvojbeno slijedi da su tužitelj i pokojna OA zajedno živjeli posljednjih 25 godina prije njezine smrti u stanu pokojne na adresi [adresa], te da su oboje u to vrijeme bili slobodnog bračnog statusa. Godinu 1997. kao godinu početka zajedničkog suživota kao takvu uvodi tužitelj, dok svjedokinja NA, kćer pokojne, iznosi da je tužitelj s njezinim majkom živio od 90. -tih godina. Tužitelj i saslušani svjedoci ZA i RA iskazuju o postojanju zajednice života u svemu nalik bračnoj, u kojoj je pokojna tužitelja predstavljala kao „svog EA“ te kojeg je prema iskazu svjedokinje NA „dizala u nebesa“. II.-tužena BA o naravi zajednice života svoje bake i tužitelja nije imala nikakvih saznanja do mjere da s bakom nije nikada komunicirala, međutim. I.-tužena i svjedokinja NA, kao kćeri pokojne, u iskazima iznose o odnosu zavisnosti njihove majke o tužitelju i strahu kojeg je njihova majka osjećala prema tužitelju. Rezultati dokaznog postupka ukazuju na okosnicu u obiteljskim odnosima koja je nastupila pri „incidentu“ od 15. prosinca 2015., koji, premda ne iskazuju detaljno o povodu istoga, jest obilježio suživot tužitelja, pokojne i njezinih kćeri do mjere da pokojna 29. prosinca 2015. pred javnim bilježnikom i svjedocima sastavlja oporuku kojom među ostalim navodi i kako joj kćeri NA i SA, koje bi joj trebale pružati skrb, to ne čine, radi čega sastavlja oporuku. U oporuci također ukazuje na tužitelja kao izvanbračnog supruga koji brine o njoj, a u posljednjih šest mjeseci prije sastavljanje oporuke joj i uslijed učinjene operacije pruža 24-satnu skrb. Navedeni događaj iz prosinca 2015. ujedno je bio i posljednji dan u kojem su I.-tužena i svjedokinja NA ostvarile kontakt sa svojom majkom. Premda iste ukazuju na spomenuti odnos zavisnosti njihove majke od tužitelja te na njegovo neadekvatno postupanje prema njihovoj majci, znakovito je da nakon toga događaja niti jedna od kćeri ne nastoji ostvariti kontakt s majkom. Odnosi kćeri i pokojne OA bili su narušeni i prije događaja iz prosinca 2015. I.-tužena SA iskazuje da je majku rijetko posjećivala i da im odnosi nisu bili bajni, kao primjer čega iznosi da je njezina majka svjedočila protiv nje u postupku razvoda braka I.-tužene. Također iskazuje kako njezina majka nije željela k sebi primiti kćer NA kada je ista imala problema u braku, što joj je I. -tužena jako zamjerila. U takvoj obiteljskoj dinamici, premda I. -tužena i svjedokinja NA odriču tužitelju narav zajednice s njihovom majkom nalik bračnoj te ukazuju na odnos u kojem je „zagospodario njihovom majkom“, utvrđenje je suda da iste nisu imale potpunog uvida u suživot svoje majke i tužitelja. Obje iskazuju kako su majci rekle da tužitelj za nju nije dobra osoba, na što da im je majka rekla da je to njezin život, nadalje, I.-tužena iskazuje da ona ne zna da li su se njezina majka i tužitelj voljeni jer toliko prisne nisu bile i da ona ne zna što je bilo između majke i tužitelja, dok svjedokinja NA iskazuje da su oni dobro funkcionirali sve do 2005. kada je njihova majka s njima kćerima sklopila ugovor o doživotnom. Svjedokinja NA iskazuje da je tužitelj u suživotu s njezinom majkom nosio namirnice iz dućana i da je kuhao, kao i da je plaćao režije, time da ih nije želio platiti kad bi se naljutio. Cijeneći stoga odnos I.-tužene i svjedokinje NA s pokojnom OA na način da iste uslijed narušenog odnosa s majkom i prije 2015. nisu imale potpunog uvida u život svoje majke, ovaj je sud u prosudbi prijepornog odnosa povjerio vjeru iskazima svjedoka RA i ZA, koji su gotovo svakodnevno bili prisutni. Svjedokinja ZA, susjeda pokojne i tužitelja tako iskazuje o zajedničkom suživotu tužitelja i pokojne u kojem su, dok je pokojna bila pokretna, zajedno odlazili u šetnje i vikendima na tužiteljevo imanje u Slavoniju, o tome kako je tužitelj glede kućanskih poslova pokojnu „uvijek štedio“, te o odnosu u kojem su njih dvoje bili partneri. Posljednjih pet godina života pokojna je bila nepokretna i potrebita skrbi u kojem vremenu je tužitelj prema iskazu svjedoka RA i ZA kuhao, čistio, mijenjao pelene, pri čemu svjedok RA navodi i kako je čitavo vrijeme kako im je dolazio u stan mislio da su oni muž i žena. Tužitelj je sigurnim iskazom opisao suživot s početkom od 1997. sa svim odrednicama emocionalne, intimne i ekonomske zajednice, pri čemu su navedene odrednice potkrijepljene iskazima svjedoka koji su veoma često, pri čemu svjedokinja ZA i gotovo svakodnevno bili prisutni uz tužitelja i pokojnu. Okolnost da su tužitelj i OA do 2003. imali prijavljene različite adrese stanovanja, sve kraj gore utvrđenog stupnja kvalitete njihove zajednice, sud nije našao odlučnim, a o čemu se također izjasnila i sudska praksa (VSRH u Rev-1121/07-2 od 22. studenoga 2007.). Provedeni dokazni postupak stoga prema ocjeni suda ukazuje da je životna zajednica tužitelja i OA bila dostatnog trajanja odnosno da je trajala od 1997. pa do smrti OA, **.**.2022., u kojem vremenu nitko od njih nije bio u drugom braku te da u emocionalnom, voljnom i ekonomskom smislu ispunjava preduvjete za izjednačavanje s bračnom zajednicom. Stoga je primjenom gore citiranih odredbi odlučeno kao u točki I. izreke.

12. Odluka o trošku postupka temelji se na odredbi čl.154. st. 1. ZPP-a i sud je istu donio u odnosu na I. -tuženu cijeneći da je II.-tužena u odgovoru na tužbu priznala postojanje izvanbračne zajednice i kod istih je navoda ostala i tijekom iskaza, dok je I.-tužena, premda je u odgovoru na tužbu priznala postojanje izvanbračne zajednice, u iskazu odustala od iznesenih navoda te je uslijedilo provođenje daljnjeg dokaznog postupka saslušanjem svjedoka. Pritom, prema odredbi čl. 161. st. 4. ZPP-a, za troškove uzrokovane posebnim parničnim radnjama pojedinih suparničara, ostali suparničari ne odgovaraju.

12.1. Odluka o trošku odnosi se na trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku, donesena je prama važećoj Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika („Narodne Novine“ broj 138/23), naznačenoj vrijednosti predmeta spora te prema priloženom troškovniku. Tužiteljici je priznat trošak u visini od 100 bodova za sastav tužbe (Tbr. 7/1), trošak zastupanja na ročištu od 01.10.2025. u visini od 50 bodova, a na ročištima od 06.11.2025., 15.01.2026. i 26.02.2026. u iznosu od po 100 bodova (Tbr. 9. t. 1. OT), odnosno ukupno 450 bodova, što prema vrijednosti boda od 2,00 EUR (Tbr. 54. OT) iznosi 900,00 EUR, a uvećano za PDV iznosi 1.125,00 EUR. Tužitelju nije priznat trošak ročišta za objavu presude jer na isto ročište nije pristupio. Zakonska zatezna kamata na trošak postupka određena je temeljem odredbe čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne Novine“ broj 35/05, NN 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23). Slijedno navedenom odlučeno je kao u točki II. izreke.

U Zagrebu, 30. ožujka 2026. godine

Sudac

Valentina Vedrina Parlov

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana. Stranci koja je pristupila ročištu radi uručenja presude rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a uredno je obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano. Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a nije uredno obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi u pisanom obliku, putem ovog suda u 5 primjeraka. O žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA/

1. pun. tužitelj

2. I. i II.-tužene