REPUBLIKA HRVATSKA

Upravni sud u Osijeku

Us I-1352/2024-12

Osijek, Vukovarska cesta 31

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sucu Eugenu Jakopoviću, uz sudjelovanje zapisničarke Adele Franc, u upravnom sporu tužitelja ŽN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Domagoj Jugović, odvjetnik u Novoj Gradišci, Alojzija Stepinca 16A, protiv tuženika Republike Hrvatske, Ministarstva obrane, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Trg kralja P. Krešimira IV 1, Zagreb, OIB: 66486182714, radi utvrđivanja statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, 30. ožujka 2026

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitel ja kojim traži poništavanje rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, KLASA: UP/II 560-01/24-01/365, URBROJ: 512-2501-24-2 od 7. studenog 2024. i rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Područnog odjela za poslove obrane Osijek, KLASA: UP/I-560- 01/24-01/1753, URBROJ: 512M2-76-24-2 od 7. listopada 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika, Klasa: UP/II 560-01/24-01/365, Urbroj: 512- 2501-24-2 od 7. studenog 2024. odbijena je žalba tužitelja protiv rješenja Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Osijek, Klasa: UP/I-560-01/24- 01/1753, Urbroj: 512M2-76-24-2 od 7. listopada 2024.

1.1. Navedenim prvostupanjskim rješenjem odbijen je zahtjev tužitelja za priznavanjem statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata na temelju pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite za razdoblje od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

2. Tužitelj u tužbi ističe da je u prvostupanjskom rješenju tuženik nepotpuno i pogrešno utvrdio činjenično stanje te je na tako utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio materijalno pravo, a takvo rješenje je potvrdilo i drugostupanjsko tijelo. Navodi kako nije sporno da tužitelj nema materijalni dokaz da je bio pripadnik odreda Narodne zaštite, ali da tuženik potpuno pogrešno tumači članak 179. točku a) Zakona o hrvatskih braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine, broj: 121/2017., 98/2019 84/2021. i 156/2023., nastavno: ZOHBDR) te pri tome navodi da se u konkretnom slučaju ne radi o tome da Ministarstvo status hrvatskog branitelja utvrđuje po službenoj dužnosti na temelju činjenica o kojima vodi službenu evidenciju, već je tijelo dužno provesti ispitni postupak. Ističe da je ŽN kao pripadnik odreda Narodne zaštite zadužio oružje koje mu je predao zapovjednik odreda Narodne zaštite te je s istim oružjem sudjelovao u oružanom otporu agresoru. Također, navodi da su povrijeđene odredbe Ustava RH jer se tužitelj stavlja u nepovoljniji položaj od ostalih pripadnika istog odreda Narodne zaštite koji su upisani u evidenciji tuženika. Tužitelj je na isti način sudjelovao u obrani Republike Hrvatske kao i ostali pripadnici tog odreda Narodne zaštite koji su uvedeni u evidencije tuženika, a činjenicu sudjelovanja tužitelja upravo ti pripadnici mogu i potvrditi. Predlaže sudu poništiti rješenja javnopravnih tijela.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da je uvidom u službenu evidenciju pripadnika Narodne zaštite bivše Mjesne zajednice „Ljudevit Gaj“ Nova Gradiška utvrđeno kako tužitelj nije evidentiran na popisu te da je tužitelju omogućilo sudjelovanje u postupku na način da je isti dao izjavu na zapisnik. Ističe kako je tužitelj izjavio da je u razdoblju 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. obnašao dužnost vojnika, išao na straže, vršio ophodnje po selu te nadzor i motrenje prostora, čuvao poduzeće „TANG“ i Elektru. Smatra da je prvostupanjsko tijelo pravilno utvrdilo da tužitelj ne ispunjava kumulativne zakonske uvjete za utvrđenjem statusa hrvatskog branitelja za traženo razdoblje. Također da je iz izjava tužitelja i saslušanog svjedoka razvidno da je imenovani obavljao stražarske dužnosti te ostale zadaće organizacijske prirode poput nadzora i motrenja prostora, osiguravanja vitalnih objekata te ophodnji u Mjesnoj zajednici. Napominje da tužitelj u tužbi ni tijekom postupka nije ponudio pravno relevantne razloge zbog kojih bi ova upravna stvar bila drugačije riješena slijedom čega predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

4. Sud je 23. veljače 2026. održao usmenu i javnu raspravu čime je strankama sukladno članku 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/2024., dalje: ZUS) dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima druge stranke te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

5. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja sud je pročitao spis, spis upravnoga postupka i sve isprave koje prileže istima.

5.1. Sud nije proveo dokaz saslušanjem svjedoka DN s obzirom na to da je opunomoćenik tužitelja na ročištu 23. veljače 2026. od navedenog odustao.

6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja sukladno članku 114. stavku 3. ZUS-a, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Iz stanja spisa tuženika vidljivo je kako je predmetni upravni postupak pokrenut u povodu zahtjeva tužitelja od 14. travnja 2022. za utvrđivanjem statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata na temelju pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite Mjesne zajednice „Ljudevit Gaj“ Nova Gradiška, za razdoblje od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. Tužitelj u zahtjevu navodi da je kao pripadnik odreda Mjesne zajednice „Ljudevit Gaj“ Nova Gradiška sudjelovao u ophodnjama po ulicama noseći oružje, čuvao strateške objekte poput tvornice „TANG“, sudjelovao u izgradnji grudobrana i zaštiti objekata u slučaju neprijateljskog raketiranja, kontrolirao promet nepoznatih vozila te vršio stražu na određenim punktovima.

8. U povodu zahtjeva tužitelja isti je dao izjavu na zapisnik 10. rujna 2024. u kojoj je naveo kako je pristupio Mjesnoj zajednici „Ljudevit Gaj“ Nova Gradiška te pri tome išao na straže i u naoružane ophodnje po selu kao i da je vršio motrenje i nadzor prostora. Čuvao je poduzeće „TANG“ i Elektru i vršio nadzor ulaza i izlaza automobila iz Mjesne zajednice. Ističe da je njegov zapovjednik bio PN, zatim NN pa Ž i RN, a zadnji zapovjednik je bio GN te da je sa sobom uvijek nosio zaduženo naoružanje s kojim je išao na straže i vršio ophodnje po naselju. Ističe da o njegovom djelovanju mogu posvjedočiti i njegovi suborci.

9. Nadalje, tijekom upravnog postupka saslušan je svjedok DN i to 10. rujna 2024., a o čemu je sastavljen zapisnik. Isti je izjavio da je bio pripadnik Narodne zaštite od samog početka, a u Mjesnu zajednicu „Ljudevit Gaj“ pristupio je kad se odred osnovao. Napominje da je ŽN pristupio naoružanom odredu Narodne zaštite 30. srpnja 1991. i bio je do 31. prosinca 1991., a u sklopu navedenog isti je išao na straže, u naoružane ophodnje, vršio je nadzor prometnica te čuvao Elektru i poduzeće „TANG“. Generalno rečeno tužitelj je sudjelovao u oružanom otporu vršeći aktivnosti poput stražarenja i nadzora područja.

10. Tužitelj je na ročištu 23. veljače 2026. ostao kod izjave dane u upravnom postupku te naveo da je u razdoblju 30. srpnja 1991. do 30. prosinca 1991. boravio u [adresa] i radio u firmi „TANG“. Izjavio je da je noću čuvao poduzeće Elektra i „TANG“, ali da je sudjelovao i u izradi grudobrana, a dužio je i osobno naoružanje koje je imao dozvolu nositi kući. Od mjesta na kojem je on djelovao neprijateljska vojska bila je udaljena 3 do 4 km. Nije borbeno djelovao prema neprijateljskoj vojsci, ali je bio u konstantnoj opasnosti kada je boravio na području „TANG“-a jer su neprijatelji pucali na njih. Ističe da je imao dokument koji je dobio prilikom zaduženja oružja te je imao ovlast zaustavljati, odnosno patrolirati promet noću. Izjavljuje da nije pucao na nikoga te da je na području crte razgraničenja bila prisutna i Hrvatska vojska. Važnost očuvanja poduzeća "TANG" se ogledala u tome da su se u istom nalazila spremišta plina za kućanstva, a ono je također sudjelovalo i u izradi bombi, minobacača te je vršilo popravke pušaka i pištolja. Navedena knjižica za nošenje i posjedovanje oružja ne posjeduje s obzirom da mu je uništena.

11. Sud je pročitao izjavu DN od 28. siječnja 2026. koja u bitnom potvrđuje da je ŽN bio pripadnik odbora Narodne zaštite Mjesne zajednice „ VN“ [adresa] te da je čuvao stražu na stražarskom mjestu na ulazu i izlazu iz grada, išao u ophodnje, vršio nadzor prometnica i vitalnih objekata, objekt Elektre i tvornice „TANG“. Potvrdio je navod tužitelja da je neprijateljska vojska od područja djelovanja naoružanog odreda Narodne zaštite Mjesne zajednice „Ljudevit Gaj“ Nova Gradiška bila udaljena 3 do 4 km.

12. Člankom 3. stavkom 1. Zakona o hrvatskih braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine, broj: 121/2017., 98/2019 84/2021 i 156/2023, nastavno: ZOHBDR) propisano je da je Hrvatski branitelj iz Domovinskog rata osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao: a) pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga), b) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991., c) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu ili nije regulirao obvezu služenja vojnog roka ako je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 30 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991., d) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom umro u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991., e) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom nestao u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. i f) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom zatočen u neprijateljskom logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

13. Stavkom 2. istog članka određeno je da se pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske, u smislu stavka 1. ovog članka, podrazumijeva oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.

14. Člankom 179. točkom a) ZOHBDR propisano je da se statusi odnosno prava iz ovoga Zakona ostvaruju na način da status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata utvrđuje ministarstvo nadležno za obranu odnosno ministarstvo nadležno za unutarnje poslove po zahtjevu stranke nakon provedenoga upravnog postupka ili po službenoj dužnosti na temelju činjenica o kojima vodi službenu evidenciju.

15. Uzimajući u obzir prethodno opisano činjenično stanje, a posebno izjave tužitelja i svjedoka DN i ovaj sud prihvaća zaključak da tužitelj ne ispunjava pretpostavke za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata na temelju pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite Mjesne zajednice „ VN“ [adresa], budući da se prvenstveno dužnosti koje je obnašao (a koje su utvrđene, između ostalog i na temelju njegove vlastite izjave i iskaza u kojima je detaljno opisao svoje zadaće) ne mogu podvesti pod oružani otpor agresoru, odnosno djelovanje u izravnoj vezi s tim otporom u smislu članka 3. stavka 2. ZOHBDR. Pri tome sud naglašava kako isti u spornom razdoblju nije sudjelovao u borbenim akcijama. Navedeno izričito potvrđuje i sam tužitelj kada izjavljuje da nije pucao na nikoga te da je neprijateljska vojska bila udaljenja 3 do 4 km od područja djelovanja naoružanog odreda. Navedeno potvrđuje i svjedok DN. Nadalje, tužitelj je u svom zahtjevu, zatim i u danom iskazu pred prvostupanjskim tijelom jasno i nedvosmisleno naveo kako je sadržajno njegova zadaća bila držati straže i vršiti naoružane ophodnje po naselju kao i motriti te nadzirati prostor slijedom čega je jasno da isti u spornom razdoblju nije sudjelovao u borbenim akcijama. U prilog rečenog ide i izjava tužitelja prema kojoj je na području crte razgraničenja bila prisutna Hrvatska vojska.

16. Nadalje, tuženik je pravilno utvrdio i činjenično stanje u vezi činjenice da se tužitelj ne vodi u službenim evidencijama kao pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite za mjesto Mjesne zajednice „Ljudevit Gaj“ Nova Gradiška te tužitelj tijekom trajanja upravnog postupka, kao i tijekom upravnog spora navedeno ničim nije doveo u dvojbu. Naime, tužitelj ne posjeduje iskaznicu pripadnika Narodne zaštite ili druge materijalne dokaze u svezi pripadnosti tim odredima.

17. Imajući na umu vrste zadaća koje je u spornom razdoblju obavljao tužitelj, iste se prema ocjeni ovog suda, ne mogu podvesti pod oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom u smislu članka 3. stavka 2. ZOHBDR . Kako se tužitelj ne vodi kao pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite Mjesne zajednice „Ljudevit Gaj“ Nova Gradiška i kako je tuženik pravilno utvrdio činjenično stanje u vezi zadaća koje je tužitelj obavljao to je tuženik na konkretni slučaj primijenio mjerodavne, gore navedene odredbe ZOHBDR i pravilno odbio zahtjev tužitelja.

18. Imajući u vidu navedeno, osporavana odluka tuženika se ocjenjuje zakonitom, a donošenjem osporavane odluke nije došlo do povrede prava, obveza ili pravnog interesa tužitelja.

19. Stoga je Sud na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a tužbeni zahtjev tužitelja odbio kao neosnovan te odlučio kao u točki I. izreke ove presude.

20. U odnosu na troškove spora odlučeno je primjenom članka 147. stavka 1. ZUS- a kojim je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drugačije propisano. Budući da je tužitelj u cijelosti izgubio spor, odlučeno je kao u točki II. izreke presude.

Osijek, 30. ožujka 2026.

SUDAC

Eugen Jakopović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 (petnaest) dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

DNA:

1. Tužitelju po opunomoćeniku

2. Tuženiku