REPUBLIKA HRVATSKA
TRGOVAČKI SUD U PAZINU
Pazin, Dršćevka 1
6 P-187/2018-133
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Pazinu, po sutkinji Andrei Jelenić Pitoski, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari 1. ISTRABENZ PLINI d.o.o., OIB: 98426608580, Bakar-dio, Pristanište Podbok 3, i 2. S.I.A.D. S.p.A., OIB: 84421350051, R. Italija, Bergamo, Via San Bernardino 92, koje zastupa punomoćnik Antonio Buhin, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Kovačević, Koren i partneri d.o.o., Rijeka, Supilova 6/III, protiv tuženika CALUCEM d.o.o., OIB: 61418654605, Pula, Revelanteova 4, kojeg zastupa punomoćnik Nikša Radišić, odvjetnik u Puli, Ul. Rikarda Katalinića Jeretova 9, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 6. veljače 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, na ročištu za objavu presude 30. ožujka 2026. objavio je i
p r e s u d i o j e
I. Tuženik Calucem d.o.o., Pula, Revelanteova ulica 4, OIB: 61418654605 je dužan platiti tužitelju ISTRABENZ PLINI d.o.o., Bakar, Pristanište Podbok 3, OIB:98426608580 iznos od 17.148,52 EUR uvećan za pripadajuću zakonsku zateznu kamatu koja na taj iznos teče od dana 12. lipnja 2018. godine pa do isplate po pa do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na sve posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
II. Tuženik Calucem d.o.o., Pula, Revelanteova ulica 4, OIB: 61418654605 je dužan platiti tužitelju S.I.A.D. S.p.A., R. Italija, Bergamo, Via San Bernardino 92, OIB:84421350051 iznos od 57.720,73 eura uvećan za pripadajuću zakonsku zateznu kamatu koja na taj iznos teče od dana 12. lipnja 2018. godine pa do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na sve posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
III. Tuženik je dužan solidarno platiti tužiteljima prouzročeni parnični trošak u iznosu od 27.671,33 EUR uvećan za zakonske zatezne kamate tekuće od 30. ožujka 2026. pa do isplate, po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelji ISTRABENZ PLINI d.o.o., Bakar, Pristanište Podbok 3, OIB:98426608580 (dalje u tekstu: prvotužitelj) i S.I.A.D. S.p.A., R. Italija, Bergamo, Via San Bernardino 92, OIB:84421350051 (dalje u tekstu: drugotužitelj) su 12. lipnja 2018. podnijeli tužbu protiv tuženika Calucem d.o.o., Pula, Revelanteova ulica 4, OIB: 61418654605. U tužbi su naveli da su tužitelji povezana društva specijalizirana za proizvodnju i distribuciju industrijskih plinova. Drugotužitelj S.I.A.D. S.p.a. iz Bergama da je jedini vlasnik slovenskog društva ISTRABENZ PLINI d.o.o. iz Kopra koje društvo je jedini vlasnik društva drugotužitelja ISTRABENZ PLINI d.o.o. iz Bakra. Dalje su pojasnili da tužitelji u Republici Hrvatskoj zajednički nastupaju na tržištu tehničkih plinova i to na način da zajednički potencijalnim kupcima pružaju odgovarajuća tehnička rješenja za opskrbu tehničkim plinovima sukladno potrebama kupaca, a nakon razgovora konkretnog tehničkog rješenja prvotužitelj kao prodavatelj sa kupcem sklapa odgovarajući ugovor o kupoprodaji i distribuciji plina.
1.1. Tužitelji su obrazložili da su sa tuženikom 2016. započeli pregovore oko sklapanja ugovora o opskrbi tekućim kisikom kojim bi se tuženik od prvotužitelja obvezao pribavljati kisik koji mu je potreban za obavljanje njegove djelatnosti. Tako je prvotužitelj u lipnju 2016. uputio tuženiku ponudu za provođenje testiranja opskrbe tekućim kisikom sa svim bitnim uvjetima navedenog testiranja, a koja ponuda je uključivala i uvjete pod kojima će stranke nastaviti daljnju poslovnu suradnju. Navedenu ponudu tuženik je 16. lipnja 2016. prihvatio pisanim putem, kako to proizlazi iz narudžbe od 16. lipnja 2016., a predmetnom narudžbom dogovoreno je da će, ukoliko rezultati testiranja budu zadovoljavajući, a tuženik se odluči koristiti tekući kisik, u slijedeće tri godine od testiranja tuženik pristati na kupovinu potrebnog kisika od tužitelja po tržišnim uvjetima. U razdoblju koje je slijedilo, stranke su provele potrebno testiranje koje je uspješno dovršeno, slijedom čega su pristupile definiranju uvjeta daljnje poslovne suradnje i dogovoru oko konačn ih uvjeta samog ugovora o opskrbi tekućim plinom. U tom cilju održan je velik broj sastanaka, a na posljednjem sastanku održanom 10. ožujka 2017. stranke su detaljno dogovorile sve uvjete ugovora o opskrbi tekućim plinom te postigle konsenzus o svim bitnim (predmet, cijena) i sporednim sastojcima predmetnog ugovora. Naime na predmetnom sastanku tuženiku je od strane tužitelja prezentiran tekst ugovora te su stranke oko svih odredbi postigle suglasnost. 13. ožujka 2017. zakonski zastupnik tuženika AK uputio je predstavnicima tužitelja putem elektronske pošte kratak upit kojim je tražio da u konačnom tekstu bude utvrđena kvaliteta plina od 99,5%, što je istog dana potvrđeno od strane tužitelja. 24. ožujka 2017. tužitelji su uputili tuženiku konačnu verziju pisanog teksta ugovora. Međutim 29. ožujka 2017. tužitelji su putem elektroničke pošte zaprimili obavijest da tuženik odustaje od potpisa ugovora i to iz razloga jer neće nastaviti s daljnjom proizvodnjom pomoću tekućeg kisika već će se pridružiti projektu velikog lokalnog potrošača za instalaciju i proizvodnju plinovitog kisika. Kasnije će se pokazati da je ta tvrdnja tuženika bila neistinita. Ovakvo postupanje tuženika bilo je potpuno neočekivano i iznenađujuće jer tuženik tijekom pregovora nikada nije spominjao eventualni alternativni način opskrbe kisikom. Nakon dostave navedenog dopisa tuženik izbjegava svaku daljnju komunikaciju sa tužiteljima jer je prestao odgovarati na pisane poruke tužitelja putem elektroničke pošte i telefonske pozive tužitelja. Štoviše, tužitelji su potom neposrednim uvidom u postrojenje tuženika utvrdili da je tuženik umjesto spremnika tužitelja postavio plinske spremnike za tekući plin ali od konkurencije tužitelja, stoga tvrdnja tuženika kako od daljnje suradnje odustaje iz razloga što se odlučio za pribavu kisika u plinovitom stanju očito nije bila istinita i služila je kao opravdanje za prekid pregovora.
1.2. Tužitelji smatraju da je iz cjelokupnog ponašanja tuženika i načina prekida poslovne suradnje, a posebice uzimajući u obzir prave razloge takvog raskida, razvidno da je tuženik u pregovorima postupio suprotno načelu savjesnosti i poštenja. Naime sukladno odredbi članka 8. Zakona o obveznim odnosima svatko je dužan suzdržati se od postupaka kojima se može drugomu prouzročiti šteta. Tuženik je svojim nesavjesnim i zlonamjernim postupanjem i odustajanjem od dogovorenog posla nanio štetu tužiteljima, jer su tužitelji tijekom pripreme i uvođenja posebne tehnologije morali angažirati čitav niz stručnjaka čije je sudjelovanje bilo nužno radi pripreme realizacije samog posla i izložio je know how takvog specifičnog načina isporuke kisika, a cijeneći trajanje pripreme poslovne suradnje i razvijanja tehnologije, tužitelji su imali značajne materijalne troškove.
1.3. Prvotužitelj je tijekom uvođenja posebne tehnologije kod tuženika imao materijalne troškove koji se odnose na plaću zaposlenika LK u iznosu od 11.422,62 kn, kako to proizlazi iz platne liste, putne troškove zaposlenika LK u iznosu od 9.397,00 kn a koji uključuju dnevnice u iznosu od 1.870,00 kn, trošak smještaja u iznosu od 2.687,00 kn te putni trošak po prijeđenim kilometrima na relaciji Rijeka-Pula-Rijeka u iznosu od 4.870,00 kn kako to proizlazi iz putnih naloga i računa hotela Milan Pula, putne i materijalne troškove zaposlenika i suradnika drugotužitelja i to temeljem računa broj R1/16090300 iznos od 438,60 eur za troškove za ŽK i HK za razdoblje od 13. lipnja 2016. do 14. lipnja 2016., temeljem računa broj R1/16142955 iznos od 2.697,19 eur za troškove za ŽK i HK za razdoblje od 12. listopada 2016. do 13. listopada 2016. i za troškove za ŽK i RK za razdoblje od 26. rujna 2016. do 5. listopada 2016., temeljem računa broj R1/16175311 iznos od 1.135,40 eur za troškove za RK za razdoblje od 10. prosinca 2016. do 19. prosinca 2016. i za troškove za MK za razdoblje od 5. prosinca 2016. do 6. prosinca 2016., temeljem računa broj R1/17003974 iznos od 408,08 eur za troškove za ŽK i JK za razdoblje od 30. siječnja 2017. do 31. siječnja 2017., a radi se o troškovima koje je drugotužitelj izravno fakturirao prvotužitelju. Prvotužitelj je u cijelosti snosio i troškove materijala za testiranje, obnove gorionika kisik metan (revamping bruccaiatore O2CH4), troškove tekućeg argona i tekućeg kisika u ukupnom iznosu od 9.706,01 eur kako to proizlazi iz računa R1/16136780 i izvoda iz poslovne dokumentacije – sintetičko izvješće narudžbi o poslovnicama. Slijedom navedenog ukupni troškovi prvotužitelja, a koje je snosio za pripremu i provođenje odgovarajućih testiranja tijekom pregovora sa tuženikom iznose najmanje 20.819,62 kn i 14.385,28 eur.
1.4. Drugotužitelj je tijekom uvođenja posebne tehnologije kod tuženika imao materijalne troškove koji se odnose na plaću zaposlenika ZK i to u razdoblju od 13. lipnja 2016. do 14. lipnja 2016. iznos od 390,72 eur, u razdoblju od 25. rujna 2016. do 3. listopada 2016. iznos od 3.237,56 eur, u razdoblju od 12. listopada 2016. do 13. listopada 2016. iznos od 1.964,42 eur, u razdoblju od 6. prosinca 2016. do 19. prosinca 2016. iznos od 3.834,81 eur, u razdoblju od 30. siječnja 2017. do 31. siječnja 2017. iznos od 390,72 eur, u razdoblju od 9. ožujka 2017. do 10. ožujka 2017. iznos od 390,72 eur te jednokratnu naknadu u iznosu od 1.662,50 eur, dakle u iznosu od ukupno bruto plaće 11.871,45 eur budući da je bio angažiran u punom radnom vremenu, kako to proizlazi iz platne liste te izvoda iz računovodstvene dokumentacije drugotužitelja, nadalje koji se odnose na plaću zaposlenika RK u razdoblju od 26. rujna 2016. do 3. listopada 2016. iznos od 2.076,00 eur, u razdoblju od 10. prosinca 2016. do 19. prosinca 2016. iznos od 1.898,00 eur te jednokratnu naknadu u iznosu od 2.061,50 eur, dakle u iznosu od ukupno bruto plaće 6.035,50 eur budući da je bio angažiran u punom radnom vremenu, kako to proizlazi iz platne liste te izvoda iz računovodstvene dokumentacije drugotužitelja, zatim na plaću NK u razdoblju od 9. prosinca 2016. do 10. prosinca 2016. iznos od 301,92 eur, što ujedno predstavlja iznos bruto plaće u navedenom periodu obzirom da je bio angažiran u punom radnom vremenu, kako to proizlazi iz platne liste za radnika te izvoda iz računovodstvene dokumentacije drugotužitelja, zatim za naknadu vanjskom suradniku CK sa kojim je drugotužitelj imao sklopljen ugovor o poslovnoj suradnji, a odnosi se na pružanje usluga projektiranja i druge stručne pomoći. Naime, ŠK je na projektu Calucem bio angažiran od strane drugotužitelja te je za navedenog izradio svu potrebnu projektnu dokumentaciju a u nekoliko navrata je bio i osobno prisutan. Za pripremu projektne dokumentacije ŠK je utrošio najmanje 10 radnih dana slijedom čega se troškovi projektiranja određuju u iznosu od ukupno 13.050,00 eur. Nadalje za svaki pojedini dolazak SK u [adresa] istom je pripadala naknada u iznosu od po 6.368,40 eur, a obzirom da je dolazio u tri navrata pripada mu naknada u iznosu od 19.105,20 eur, odnosno troškovi angažmana SK iznose 32.155,20 eur, kako to proizlazi iz ugovora o poslovnoj suradnji i računa SK. Drugotužitelj je također imao troškove koji se odnose na putne troškove koji su fakturirani prvotužitelju ali pored toga i putne troškove glede svojih radnika i suradnika pa tako radnika NK koji iznose 88.87 eur za razdoblje od 9. prosinca 2016. do 10. prosinca 2016. te putne troškove radnika A i suradnika SK koji iznose od 417,88 eur za razdoblje od 9. ožujka 2017. do 10. ožujka 2017. Drugotužitelj je imao i materijalne troškove koji se odnose na plaćanje troškova društvu Elettroimpianti s.r.l. Bergamo za pružene usluge hitne intervencije u iznosu od 1.329,00 eura + PDV odnosno ukupno 1.621,38 eur, te trošak obnove gorionika dušika metan prema narudžbi broj 590345 u ukupnom iznosu od 5.228,53 eur kako to proizlazi iz računa društva Elettroimpianti s.r.l. i izvoda iz poslovne dokumentacije drugotužitelja – sintetičko i analitičko izvješće narudžbe broj 590345. Stoga ukupni troškovi koje je drugotužitelj snosio za provođenje pripreme i testiranja tijekom pregovora iznose najmanje 57.720,73 eur.
1.5. Na temelju svega navedenog tužitelji predlažu donošenje presude kojom će se tuženiku CALUCEM d.o.o. naložiti da prvotužitelju ISTRABENZ PLINI d.o.o. plati iznos od 20.819,62 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na taj iznos od 12. lipnja 2018. pa do isplate, te iznos od 14.385,28 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na taj iznos od 12. lipnja 2018. pa do isplate, te kojom će se tuženiku CALUCEM d.o.o. naložiti da drugotužitelju S.I.A.D. S.p.a. plati iznos od 57.720,73 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na taj iznos od 12. lipnja 2018. pa do isplate, uz naknadu troška parničnog postupka prvo i drugotužitelju. Na glavnoj raspravi održanoj 30. rujna 2025. tužitelji su precizirali tužbeni zahtjev u valuti euro (stranica 596 spisa), sadržaja kao u izreci presude.
1.6. Tužitelji su u svezi nastalih troškova uz tužbu u spis dostavili platne liste za LK, putne naloge prvotužitelja, račun hotela Milan u Puli, račune u svezi troškova za ŽK, HK, RK i ČK, račun drugotužitelja kojim se obračunavaju troškovi na teret prvotužitelja, sintetičko izvješće, platne liste za ŽK, RK i NK, račune drugotužitelja, račune SK, ugovor o polsovnoj suradnji SK i drugotužitelja, račun Elettroimpianti s.r.l. Bergamo, sintetičko izvješće drugotužitelja.
2. U odgovoru na tužbu od 6. kolovoza 2018. tuženik je naveo kako je potrebno odbiti tužbeni zahtjeva drugotužitelja, obzirom da drugotužitelj nije bio u ugovornom odnosu sa tuženikom, niti je tuženik od drugotužitelja naručivao bilo kakve usluge, a tom dijelu tužbenog zahtjeva nedostaje i pravna osnova. Ako je, pak drugotužitelj na sebe preuzeo dio troškova koje je imao prvotužitelj u pregovorima oko razvoja poslovnog odnosa, drugotužitelj je to činio na vlastiti rizik kojeg ne može prenijeti na tuženika. Tuženik je dalje istaknuo da narudžbom od 16. lipnja 2016. nije zaključen nikakav ugovor o isporuci plina, budući da se narudžba odnosi na jasno ograničenu isporuku plina kroz testno razdoblje i za točno određenu količinu. U toj je narudžbi tuženik odredio da se suradnja, ograničena na probno razdoblje, može prenijeti u trajni poslovni odnos samo ako se ispune dva uvjeta, prvo da se tuženik odluči koristiti tekućim kisikom u razdoblju od daljnje 3 godine računajući od okončanja testnog razdoblja odnosno od 21. prosinca 2016., te drugo, ako prvotužitelj nakon okončanja testnog razdoblja ponudi tuženiku opskrbu tekućim plinom po cijeni koja odgovara tržišnim uvjetima. Nijedan od ova dva uvjeta nije ispunjen. Neovisno o navedenome narudžbom od 16. lipnja 2016. nije zaključen ugovor o opskrbi kisikom već stoga što narudžba nije sadržavala elemente ugovornog odnosa koji bi eventualno bio zasnovan nakon isteka testnog razdoblja. Posljedično prvotužitelj je 31. siječnja 2017. dostavio tuženiku ponudu za sklapanje ugovora, a u toj ponudi se uopće ne spominje narudžba tuženika od 16. lipnja 2016. U tom smislu tuženik drži da su pregovori o eventualnom sklapanju ugovora o opskrbi tekućim plinom s obzirom na ponudu od 31. siječnja 2017. tek započeli. Na sastanku 10. ožu jka 2017. nije postignut dogovor o sklapanju ugovora o opskrbi plinom između prvotužitelja i tuženika, a svakako nije postignuta suglasnost o cijeni. Osim toga na sastanku 10. ožujka 2017. bio je nazočan predsjednik uprave tuženika AK, a prema društvenom ugovoru tuženika skupno zastupaju predsjednik i član uprave. U to vrijeme član uprave bio je TK pa kako isti nije bio nazočan navedenom sastanku tuženik nije ni mogao na pravno obvezujući način izjaviti da s prvotužiteljem sklapa ugovor o opskrbi plinom. Podaci glede ovlasti zastupanja su javno dostupni u sudskom registru. Tužitelji ne mogu osnovano tražiti naknadu troškova iz članka 251. stavak 2. i 3. Zakona o obveznim odnosima jer se takva naknada može potraživati samo u slučaju da pregovori krivnjom jednostrano nisu doveli do sklapanja ugovora a što je protivno navodima tužitelja. Troškovi koji su nastali u vezi testiranja odnose se isključivo na narudžbu tuženika od 16. lipnja 2016., stoga se isti ne mogu potraživati. Pregovori o poslu koji na kraju nije sklopljen započeli su ponudom tužitelja od 31. siječnja 2017. a okončani su tuženikovim dopisom od 29. ožujka 2017. Troškove eventualno nastale u tom periodu tužitelji bi pod pretpostavkom ispunjenja uvjeta iz članka 251. stavak 2. i 3. Zakona o obveznim odnosima eventualno mogli potraživati, međutim tužitelji nisu iskazali takve troškove. Tuženik je, kako navodi opreza radi, osporio visinu postavljenog tužbenog zahtjeva te predložio da sud obveže tužitelje da u spis dostave svu preostalu dokumentaciju u svezi iskazanih troškova. U podnesku od 16. srpnja 2019. (predan na ročištu održanom 18. srpnja 2019.) tuženik je u svezi visine tužbenog zahtjeva ponovio prijedlog da sud obveže tužitelje u spis dostaviti svu dokumentaciju u svezi iskazanih troškova.
3. Na pripremnom ročištu održanom 24. lipnja 2020. zaključen je prethodni postupak. Na istom ročištu tužitelji su u spis prije zaključenja prethodnog postupka predali dokumentaciju na okolnost visine utužene tražbine, pa im je sukladno članku 106.a stavak 6. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, dalje u tekstu: ZPP) koji zakon se ima primijeniti na konkretan postupka temeljem odredbi članka 117. stavak 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 70/19), sud vratio podnesak s prilozima te im naložio da dokumentaciju u spis dostave u roku od 15 dana elektroničkim putem. Podneskom od 8. srpnja 2020. (stranica 250a do 340 spisa) tužitelji su u spis dostavili elektroničku poštu drugotužitelja iz 2016. i 2017. o terećenju prvotuženika za troškove nastale u svezi putovanja, noćenja u hotelu Galija, Continental i Panorama ZK, RK i SK za posjet tuženiku, troškove autoceste, analitičke kartice drugotužitelja, račun društva Elettroimpianti, obračun putnih troškova ZK, RK, obračun plaća LK. Navedeni podnesak s prilozima je dostavljen tuženiku po punomoćniku GK dana 15. srpnja 2020. (stranica 342. spisa) te punomoćniku KK dana 10. veljače 2021. (stranica 360 spisa). Tuženik nikada (niti tijekom glavne rasprave a niti pisanim putem) nije osporio vjerodostojnost dokumentacije koja mu je dostavljena uz tužbu odnosno koja mu je dostavljena uz podnesak tužitelja od 8. srpnja 2020. a odnosi se na troškove angažmana zaposlenika i suradnika (djelatnika) prvotužitelja i drugotužitelja u implementaciji i pokusnom testiranju sustava sagorijevanja na plin u pogonu tuženika u Puli. Tuženik je tek, kako navodi opreza radi, osporio visinu utužene tražbine, bez argumentacije i konkretnog osporavanja pojedinih troškova.
4. Stranke su tijekom postupka ustrajale na već istaknutim zahtjevima a tijekom glavne rasprave sud je proveo dokaz saslušanjem svjedoka AK, UK, VK, LK, ZK, SK te zakonskog zastupnika prvotuženika OK.
5. Pravomoćnom međupresudom Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-187/2018-78 od 26. listopada 2023. sud je utvrdio da je tuženik odgovoran za štetu prvotužitelju i drugotužitelju osnovom odredbe članka 251. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima jer je 2016. vodio a 2017. vodio i prekinuo pregovore glede zaključenja ugovora o kupoprodaji tekućeg kisika sa prvotužiteljem i drugotužiteljem suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uslijed čega je prvotužitelju i drugotužitelju nastala šteta. S time u svezi valja reći da je tuženik podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž- 4343/2023-4 od 10. travnja 2024., kojom je potvrđena međupresuda Trgovačkog suda u Pazinu, poslovni broj P-187/2018-78 od 26. listopada 2023., a koji prijedlog za dopuštenje revizije je odbijen rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revd- 4071/2024-2 od 11. lipnja 2025.
6. U nastavku postupka sud je na okolnost visine tražbine tužitelja proveo dokaz vještačenjem po vještaku financijske struke Ingrid Savić.
7. Ocjenom rezultata dokaznog postupka (čitanjem isprava u spisu, čitanjem iskaza saslušanih svjedoka i zakonskog zastupnika prvotužitelja, čitanjem iskaza vještakinje Ingrid Savić) sud je zaključio da su zahtjevi prvotužitelja i drugotužitelja u cijelosti osnovani.
8. Predmet raspravljanja u ovom stadiju postupka, nakon pravomoćnosti međupresude Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-187/2018-78 od 26. listopada 2023., jest isplata novčanog iznosa od 17.148,52 EUR u korist prvotužitelja i 57.720,73 EUR u korist drugotužitelja, sa zateznim kamatama i troškovima postupka, na ime naknade štete koju su tužitelji, prema navodima iz tužbe od 12. lipnja 2018., pretrpjeli zbog angažmana svojih zaposlenika i suradnika u implementaciji i pokusnom testiranju sustava sagorijevanja na plin u pogonu tuženika u Puli.
9. Drugotužitelj je pravna osoba sa sjedištem u [adresa] stoga se u konkretnom slučaju radi o sporu s međunarodnim elementom. Obzirom da je za pitanje nadležnosti te mjerodavnog prava potrebno preliminarno odrediti sadržaj odnosa stranaka te isti dovesti u svezu sa pravnom osnovom takvog odnosa, ovdje se iznosi zaključak koji se temelji na utvrđenom činjeničnom stanju, a koji zaključak će se u nastavku detaljno obrazlagati. Sud je, naime, po provedenom dokaznom postupku utvrdio činjenice na temelju kojih je ocijenio da stranke postupka nisu zaključile ugovor o kupoprodaji već da je tuženik vodio i prekinuo pregovore suprotno načelu savjesnosti i poštenja čime je tužiteljima prouzročio štetu. Dakle, riječ je o izvanugovornoj odgovornosti tuženika obzirom da obveza na restituciju štete tužiteljima proizlazi iz skrivljenog ponašanja tuženika tijekom pregovora (koji su se odvijali sa svrhom zaključenja ugovora o kupoprodaji tekućeg kisika), odnosno riječ je o institutu „culpa in contrahendo“ koji se u mjerodavnom, hrvatskom pravu nalazi u odredbi članka 251. stavka 2. ZOO-a.
10. Glede prvotužitelja (i tuženika) nadležnost suda proizlazi iz odredbe članka 34.b stavak 1. točka 1. i članka 52. stavak 1. u svezi članka 46. stavak 1. ZPP - a. Glede drugotužitelja (i tuženika) nadležnost suda proizlazi iz odredbe članka 4. Uredbe (EU) broj 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima.
11. Mjerodavno pravo glede odnosa prvotužitelja i tuženika nije upitno. Međutim, glede odnosa drugotužitelja i tuženika o mjerodavnom pravu Republike Hrvatske odlučeno je na temelju odredbe članka 2. stavka 3., članka 3. i 12. Uredbe (EZ) br. 864/2007 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. srpnja 2007. o pravu koje se primjenjuje na izvanugovorne obveze („Rim II”) u svezi odredbe članka 4. stavka 3. Uredbe broj 593/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. lipnja 2008. o pravu koje se primjenjuje na ugovorne obveze („Rim I“). Naime, prema odredbi članka 12. stavka 1. Uredbe (EZ) br. 864/2007 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. srpnja 2007. o pravu koje se primjenjuje na izvanugovorne obveze („Rim II”) pravo koje se primjenjuje na izvanugovornu obvezu nastalu zbog radnji koje su prethodile sklapanju ugovora, bez obzira je li ugovor stvarno sklopljen, pravo je koje se primjenjuje na ugovor ili koje bi se primjenjivalo na njega da je sklopljen. Prema odredbi članka 4. stavka 1. točke a) i b) Uredbe broj 593/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. lipnja 2008. o pravu koje se primjenjuje na ugovorne obveze („Rim I“) ugovor o prodaji robe podliježe pravu države u kojoj prodavatelj odnosno pružatelj usluge ima uobičajeno boravište. Međutim, prema odredbi članka 4. stavka 3. iste Uredbe, kad je jasno iz svih okolnosti slučaja da je ugovor očigledno u užoj vezi s državom koja nije država navedena u prethodnim stavcima istog članka, mjerodavno je pravo te druge države. U ovom slučaju, s obzirom na okolnosti utvrđene tijekom postupka, a te okolnosti su da su drugotužitelj i prvotužitelj pregovore sa tuženikom provodili prvenstveno na području sjedišta tuženika u Puli (dakle na području Republike Hrvatske), te da su upravo na području Pule u tvornici tuženika prvotužitelj i drugotužitelj (po svojim zaposlenicima i suradnicima), ali prvenstveno drugotužitelj čija je osnovna zadaća bila tuženiku prenijeti „know-how“ odnosno znanje i iskustvo, u postupku pregovora te u skladu sa dogovorom sa tuženikom provodili implementaciju nove tehnologije u proizvodni proces tuženika, to sud zaključuje da je očigledno da je ugovor (koji nije zaključen a trebao je biti) u užoj vezi s državom (Republikom Hrvatskom) koja nije država navedena u prethodnim stavcima istog članka (Talijanska Republika kao država sjedišta prodavatelja ili država sjedišta pružatelja usluga). Stoga valja primijeniti kao mjerodavno pravo hrvatsko pravo.
12. Prvotužitelj i drugotužitelj su u posebnoj pravnoj zajednici s obzirom na njihovu ulogu u pregovorima sa tuženikom. Naime, iz rezultata dokaznog postupka jasno je utvrđeno da je ključnu pregovaračku poziciju imao upravo drugotužitelj koji je osmislio i primijenio novu tehnologiju, a navedeno proizlazi kako iz isprava u spisu tako i personalnih dokaza. Svrha pregovora bila je ispitati primjenjivosti i učinke nove tehnologije na proizvodni proces tuženika, pa ukoliko testiranje bude uspješno provedeno, tuženik se obvezao zaključiti ugovor o dobavi tekućeg kisika sa prvotužiteljem u naredne tri godine. Prvotužitelj i drugotužitelj su u pregovorima zajednički nastupali prema tuženiku, sa istom svrhom, a to je uspješno uvođenje tehnologije kod tuženika koje će za posljedicu imati zaključenje ugovora o kupoprodaji tekućeg kisika sa prvotužiteljem za određen vremenski period, kako je ujedno zaključeno u međupresudi. Pritom valja imati na umu da je glavni dobavljač tekućeg kisika drugotužitelj koji će na područje Republike Hrvatske plasirati tekući kisik preko prvotužitelja čiji je osnivač društvo kćer drugotužitelja sa sjedištem u [adresa]. Prema tome tužitelji su materijalni suparničari osnovom odredbe članka 196. stavka 1. ZPP-a obzirom se radi o pravnim subjektima čija prava odnosno obveze koje su predmet spora proisječu iz iste činjenične i pravne osnove (idem factum, idem ius), koja okolnost dovodi do iste nadležnosti za oba subjekta.
13. Konačno, stranke postupka nisu dogovorom (autonomijom volja) odredile nadležnost ni mjerodavno pravo za konkretnu (izvanugovornu) obvezu. Ugovor o povjerljivosti (list 190-195 spisa) zaključen između drugotužitelja i tuženika 15. lipnja 2016. nije od utjecaja na ocjenu nadležnosti i mjerodavnog prava u konkretnom slučaju (obzirom na drugotužitelja), s obzirom da predmetni spor nije nastao u svezi s Ugovorom niti je proizašao iz navedenog Ugovora (čl. 8.5. Ugovora).
14. Glede predmeta spora, tužitelji su još u tužbi obrazlagali da se šteta sastoji od stvarno nastalih troškova rada, putnih troškova, troškova stručne pomoći, troškova materijala, tehničkih intervencija i obnove opreme korištene za provedbu testiranja i implementaciju sustava, i to upravo u iznosima koji su potom bili predmet financijskog vještačenja.
15. Dakle, sud je već u obrazlaganju međupresude, cijeneći navode stranaka te s time u svezi personalne i materijalne dokaze, ocijenio vjerodostojnost pojedinih dokaza (isprava) koji se odnose na visinu tražbine.
16. Nije sporno da su tužitelji u pretežitom dijelu snosili troškove uvođenja odnosno testiranja nove tehnologije kod tuženika, te troškovi koji su nastali tužiteljima a dovode se u izravnu vezu sa prekidom pregovora odnosno sa pregovorima, predstavljaju običnu štetu odnosno umanjenje imovine tužitelja, glede koje tužitelji osnovano potražuju naknadu. U tom smislu sud vjerodostojnima ocijenio sve poslovne isprave tužitelja koje su isti dostavili u spis do donošenja međupresude. S time u svezi valja ponoviti da vjerodostojnost istih tuženik nije sporio , niti je sporio da su u ispravama navedeni troškovi nastali u vezi sa provedbom testiranja, uvođenjem nove tehnologije u tvornici tuženika u Puli radi pripreme realizacije buduće poslovne suradnje koja je trebala uslijediti nakon provedenih pregovora. Osporavanje vjerodostojnosti predmetne dokumentacije tužitelja te uzročno-posljedične veze između u dokumentaciji navedenih troškova te radnji tužitelja obavljenih tijekom pregovora stranaka radi testiranja i uvođenja nove tehnologije u tvornici tuženika u Puli (obrazložene u toč. 17-27 obrazloženja) uslijedilo je nakon provedenog vještačenja po vještaku financijske struke u završnoj fazi ovog parničnog postupka (tijekom 2025., pa takvo osporavanje sud nije prihvatio osnovom odredbe članka 299. stavka 1. ZPP-a. Naime, u skladu s odredbom članka 299. stavak 1. ZPP-a stranke su dužne već u tužbi i odgovoru na tužbu, a najkasnije na pripremnom ročištu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve, predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te se izjasniti o činjeničnim navodima i dokaznim prijedlozima protivne stranke. Prema odredbi članka 299. stavka 2. ZPP-a stranke mogu tijekom glavne rasprave iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka. U konkretnom slučaju prethodni postupak zaključen je raspravnim rješenjem od 24. lipnja 2020. Do zaključenja prethodnog postupka, odnosno do 4. rujna 2023. kada je održana glavna rasprava na kojoj je odlučeno o donošenju međupresude tuženik nije osporio vjerodostojnost predmetne dokumentacije niti njezinu vezu sa troškovima tužitelja nastalih uslijed provođenja pregovora, konkretno uslijed provođenja testiranja i uvođenja nove tehnologije u tvornici tuženika u Puli. Tuženik je vjerodostojnosti dokumentacije prvi puta prigovorio na ročištu za glavnu raspravu održanom 30. rujna 2025. te u podnesku od 15. listopada 2025., nakon pravomoćnosti međupresude i nakon provedenog vještačenja po vještaku financijske struke (koje vještačenje se prvenstveno baziralo upravo na navedenoj nespornoj dokumentaciji). Stoga tuženikovo osporavanja vjerodostojnosti predmetne dokumentacije kao i osporavanje nastanka troškova tužitelja iskazanih u toj dokumentaciji, te konačno osporavanje uzročno-posljedične veze nastalih troškova sa testiranjem i uvođenjem nove tehnologije u tvornici tuženika u Puli (kao izravne posljedice pregovora i tuženikove narudžbe) sud nije uzeo u obzir osnovom odredbe članka 299. stavak 3. ZPP-a.
17. Tako iz obračuna isplaćene plaće za LK za mjesec rujan 2016. proizlazi da je istome isplaćen iznos od 7.664,00 kn a za prosinac 2016. iznos od 9.039,20 kn.
18. Iz računa društva S.I.A.D. (list 39-59 spisa) proizlazi da je navedeno društvo društvu ISTRABENZ PLINI d.o.o. obračunalo troškove vezane uz pružanje tehničkih usluga i putovanja u ISTRABENZ PLINI u Hrvatsku, i to računa od 30. lipnja 2016. za HK i ŽK za period 13. i 14. lipnja 2016. u iznosu od 438,00 eur, prema računu od 31. listopada 2016. za HK i ŽK za period 12. i 13. listopada 2016. u iznosu od 2.697,19 eur, prema računu od 31. prosinca 2016. za RK za period od 10. do 19. prosinca 2016. te za MK za 5. i 6. prosinca 2016. u iznosu od 1.135,40 eur, prema računu od 31. siječnja 2017. za troškove ZK i SK za 30. i 31. siječnja 2017. u iznosu od 408,08 eur, za dobavljanje materijala za testiranje društvu CALUCEM d.o.o. Pula po dostavnici broj 1601783 od 8. rujna 2016. za tekući argon i tekući dušik iznos od 9.706,01 eur.
19. Nadalje prema sintetičkom izvješću narudžbi (list 59-62 spisa) proizlazi da je društvo S.I.A.D. isporučilo društvu ISTRABENZ PLINI d.o.o. uslugu obnavljanja gorionika kisik-metan za vrijednost od 4.134,77 eur.
20. Uvidom u obračune plaća društva S.I.A.D. (list 63-116 spisa) proizlazi da je za EK za lipanj 2016. obračunata plaća u iznosu od 2.258,31 eur neto odnosno 4.022.02 bruto, za rujan 2016. iznos od 2.347,02 eur neto odnosno 4.147,00 bruto, za listopad 2016. iznos od 2.816,08 neto odnosno 4.801,36 eur bruto, za prosinac 2016. iznos od 1.771,50 eur neto odnosno 5.418,94 bruto, za siječanj 2017. iznos od 3.657,68 eur neto odnosno 6.397,08 eur bruto, za ožujak 2017. iznos od 2.442,20 eur neto odnosno 4.267,70 eur bruto, za listopad 2017. iznos od 2.456,92 eur neto odnosno 4.277,14 eur bruto, za RK za rujan 2016. iznos od 1.958,11 eur neto odnosno 3.842,28 eur bruto, za listopad 2016. iznos od 2.507,37 eur neto odnosno 4.379,29 eur bruto, za prosinac 2016. iznos od 1.670,90 eur neto odnosno 3.712,72 eur bruto, za NK za prosinac 2016. iznos od 1.609,21 eur neto odnosno 2.432,65 eur bruto.
21. Uvidom u ponudu za pružanje usluga savjetovanja od 5. listopada 2015. (list 119 spisa) proizlazi da je ŠK dao ponudu za pružanje usluga savjetovanja društvu S.I.A.D. spa za period od 1. siječnja 2016. do 31. prosinca 2016. u iznosu od ukupno 120.000,00 eur, dok je ponudom od 5. rujna 2016. (list 122-125 spisa) dao ponudu istom društvu za pružanje usluga savjetovanja u periodu od 1. siječnja 2017. do 31. prosinca 2017. također za iznos od 120.000,00 eur, pritom u navedenu naknadu nisu uključeni troškovi reprezentacije, noćenja i putovanja koji će biti fakturirani prema stvarnom trošku. Pismom od 14. prosinca 2016. (list 127 -129 spisa) ŠK je dopunio ponudu iz 5. rujna 2016. na način da zatražene usluge potražuje dodatni godišnji iznos od 68.000,00 eur. Prema obračunu – računu od 4. travnja 2016. (list 130-133 spisa) proizlazi da je ŠK obračunao društvu S.I.A.D. spa, na temelju narudžbe od 19. listopada 2015., iznos od 30.600,00 eur. Nadalje prema obračunu od 12. siječnja 2017. (list 135 -138 spisa) proizlazi da je ŠK obračunao društvu S.I.A.D. spa, na temelju narudžbe od 9. rujna 2016., iznos od 47.940,00 eur. Prema obračunu od 9. listopada 2017. (list 139 -142 spisa) proizlazi da je ŠK obračunao društvu S.I.A.D. spa, na temelju narudžbe od 9. rujna 2016., iznos od 47.940,00 eur.
22. Nadalje prema sintetičkom izvješću narudžbi (list 144-147 spisa) proizlazi da je društvo S.I.A.D. isporučilo društvu ISTRABENZ izmjenu instrumenata BJ3391 za iznos od 5.228,53 eur.
23. Iz elektroničke pošte od 15. lipnja 2016., 20. prosinca 2016., 1. veljače 2017., 14. listopada 2016., 20. prosinca 2016., 12. listopada 2016. (list 251-270 spisa) razvidno je da društvo S.I.A.D. spa dostavlja društvu Istrabenz plini – Hrvatska račune koji se odnose na materijalne troškove ZK i SK za posjet tvornicama cementa Calucem za 13. i 14. lipnja 2016., za troškove RK za posjet društvu Calucem od 10. do 19. prosinca 2016., za troškove ZK i DK za posjet društvu Calucem od 30. do 31. siječnja 2017., za troškove ZK i SK za posjet društvu Calucem 12. i 13. listopada 2016., za troškove ZK za posjet društvu Calucem od 6. do 19. prosinca 2016., za troškove ZK i RK za ispitivanja u društvu Calucem od 26. rujna do 5. listopada 2016.
24. Tužitelj je u spis dostavio i isprave koje se odnose na evidenciju prolazaka autocestom tijekom 2016. (list 271-282 spisa), koja evidencija odgovara navodima svjedoka i stranaka o prolasku autoputom od Bergama prema Trstu, a koja ruta odgovara putovanju od sjedišta drugotužitelja do granice sa Hrvatskom, što je opće poznato.
25. Uvidom u izliste poslovnih knjiga društva S.I.A.D. (list 302 -310 spisa) utvrđeno je da je imenovano društvo u svojim poslovnim knjigama registriralo materijalne troškove za RK, ŽK i HK.
26. Iz analitičkog izvješća društva S.I.A.D. (list 283-301 spisa) proizlazi da je imenovano društvo u poslovnim knjigama bilježilo troškove prema društvu Istrabenz plini d.o.o. u iznosu od 3.420,67 eur, 967,86 eur, 840,00 eur, 3.420,67 eur, 967,86 eur, 840,00 eur, 1.488,71 eur, 756,06 eur, 1.890,00 eur, 4.000,00 eur, dok se troškovi kako je to evidentirano odnose na izmjenu na opremi BJ3391, obnavljanje gorionika kisika metan.
27. Prema obračunu za hitnu intervenciju izdanu po društvu Elletroimpianti R.L. srl od 13. prosinca 2016. (list 312-315 spisa) proizlazi da je navedeno društvo teretilo društvo S.I.A.D. spa za iznos od 1.329,00 eur na ime intervencije od 12. i 13. prosinca 2016.
28. Dakle, polazeći od pravomoćno utvrđene osnove odgovornosti tuženika iz međupresude, u ovom dijelu postupka valjalo je ocijeniti jesu li troškovi koje tužitelji potražuju nastali u vezi s provedbom testiranja, uvođenjem nove tehnologije i pripremom realizacije buduće poslovne suradnje, te jesu li po svojoj naravi i visini bili potrebni i opravdani. Sud nalazi da iz vjerodostojnih isprava priloženih spisu, koje je već ocijenio i u međupresudi, a osobito iz narudžbe od 16. lipnja 2016., elektroničke pošte među sudionicima projekta, obračuna plaća, faktura, izvješća o troškovima narudžbe, izlista putnih troškova, obračuna intervencije, računa i ostale poslovne dokumentacije, proizlazi da je projekt testiranja i implementacije tehnologije bio stvaran, opsežan i višefazan te da je zahtijevao angažman većeg broja stručnih osoba prvotužitelja i drugotužitelja, kao i korištenje posebne opreme i tehničke podrške. Sud je u međupresudi izričito prihvatio kao vjerodostojne upravo te isprave te je na temelju njih i personalnih dokaza utvrdio da su na projektu sudjelovali djelatnici i suradnici obaju tužitelja, da je testiranje provedeno na temelju narudžbe tuženika, te da su u okviru projekta nastajali troškovi rada, putovanja, smještaja, opreme, intervencija i tehničke podrške.
29. Takav zaključak potvrđuju i iskazi saslušanih svjedoka, koje je sud u međupresudi detaljno ocijenio. Tako je svjedok LK iskazao da su pripreme za ispunjenje tuženikove narudžbe uključivale razvoj tehnologije i izradu projekta u suradnji s projektantom, da je za provedbu testiranja bilo potrebno dostaviti spremnike, spojiti ih na cjevovod i uređaj za pretvorbu tekućeg kisika u plinoviti, instalirati upravljački aparat te ugraditi gorionik, koji je izradio S.I.A.D., pri čemu su oba testiranja trajala po 10 do 15 dana, uz dežurstva od 8 sati, odnosno 24 sata dnevno, a ispred S.I.A.D.-a bili su prisutni ŽK i RK, dok su povremeno dolazili i serviser te vozači koji su dopremali kisik. Sud je taj iskaz prihvatio kao vjerodostojan i sukladan dokumentaciji u spisu, pa upravo iz njega proizlazi činjenična osnova za troškove rada LK, kao i za troškove angažmana ZK i RK, te za troškove dopreme, tehničke podrške i dežurstava.
30. Svjedok VK dodatno je potvrdio da je testiranje trajalo po 2 do 3 tjedna te da su njihova tri čovjeka, dva iz S.I.A.D. -a i jedan iz Istrabenz plina, bili prisutni 24 sata dnevno, 7 dana u tjednu. Taj iskaz izravno potvrđuje da se nije radilo o jednokratnom ili formalnom angažmanu, nego o kontinuiranom višednevnom radu stručnog osoblja obaju tužitelja u pogonu tuženika, što daje dodatno uporište za priznanje troškova rada, putovanja i smještaja osoba uključenih u projekt. Sud je taj dio iskaza prihvatio kao vjerodostojan i sukladan dokumentaciji u spisu.
31. Jednako tako, svjedok ŽK iskazao je da je u Puli bio najmanje sedam do osam puta, da je tijekom duljih provjera boravio od 25. rujna do 3. listopada 2016. te od 6. prosinca do 19. prosinca 2016., da su sve troškove takvog boravka snosili S.I.A.D. odnosno Istrabenz plini, te da su na razvoju tehnologije i provedbi pokusa uz njega sudjelovali LK, NK, ĐK i RK, dok je ŠK bio uključen u sastanke o komercijalnim uvjetima i nadzor tehničke strane projekta. Sud je taj iskaz prihvatio kao vjerodostojan, a on neposredno potvrđuje stvarni angažman i troškove ZK, NK, MK, RK i SK, kao osoba koje su sudjelovale u razvoju, nadzoru, softverskoj i tehničkoj prilagodbi te provedbi testiranja. Sud je taj dio iskaza prihvatio kao vjerodostojan i sukladan dokumentaciji u spisu.
32. U tom smislu posebno je važan i iskaz AK, koji dolazi sa strane samog tuženika. On je naveo da je razgovore oko isporuke novog goriva vodio s L i kasnije sa ŽK, oboje iz S.I.A.D. -a, da je bilo dogovoreno izvršiti testiranje novog goriva, da je kod testiranja peći među ostalima bio prisutan ŽK, te da su za vrijeme dvaju testiranja u tvornici u Puli bili prisutni ljudi, zaposlenici S.I.A.D. - a i Istrabenz plini d.o.o. Također je naveo da su ta dva testiranja trajala po sedam dana te da su se nakon njih održavali sastanci na kojima su sudjelovali Dentella, predstavnici Istrabenz plini d.o.o., UK i on osobno. Iako je sud Blažinin iskaz kritički cijenio u dijelu u kojem je pokušavao drukčije tumačiti razloge neuspjeha zaključenja ugovora, upravo je u dijelu koji se odnosi na prisutnost i angažman djelatnika obaju tužitelja njegov iskaz prihvatio kao suglasan dokumentaciji i ostalim iskazima svjedoka. Stoga i iz perspektive samog tuženika proizlazi da su djelatnici i suradnici prvotužitelja i drugotužitelja doista bili angažirani na licu mjesta u provedbi testiranja i pripremi buduće suradnje, koja činjenica je bila nesporna sve do 30. rujna 2025.
33. Nadalje, sud je u međupresudi već utvrdio da se iz tužbe i dokumentacije u spisu razabiru konkretne vrste troškova koje tužitelji potražuju, i to troškovi plaće i putni troškovi LK, troškovi ZK, SK, RK i MK, trošak NK, troškovi projektiranja i angažmana SK, kao i troškovi društva Elettroimpianti s.r.l. Bergamo za hitnu intervenciju i obnovu gorionika. Kako su ti troškovi potkrijepljeni upravo računima, obračunima plaća, izvješćima o troškovima, putnim nalozima, računima vanjskih izvođača i ostalom poslovnom dokumentacijom koju je sud prihvatio kao vjerodostojnu, a njihovu stvarnu osnovu dodatno potvrđuju iskazi navedenih svjedoka o trajanju testiranja, 24-satnim dežurstvima, višekratnim dolascima u Pulu, razvoju softvera, tehničkom nadzoru, projektiranju, intervencijama i uporabi posebne opreme, sud nalazi dokazanim da se ne radi o apstraktno obračunatim ili redovnim troškovima poslovanja, nego o stvarnim i potrebnim izdacima nastalim upravo radi provedbe testiranja i razvoja tehnološkog rješenja za tuženika.
34. Kako je, dakle, dokumentacija dostavljena po tužitelju bila nesporna po pitanju vjerodostojnosti kao i po pitanju uzročnosti u toj dokumentaciji navedenih troškova sa provedbom testiranja, uvođenjem nove tehnologije i pripremom realizacije buduće poslovne suradnje, a tuženik dodatno nije konkretno prigovarao opravdanosti ili nužnosti/svrsishodnosti evidentiranih troškova, radi utvrđenja visine štete sud je rješenjem od 11. ožujka 2025. odredio provođenje dokaza financijskim vještačenjem po stalnoj sudskoj vještakinji financijske struke Ingrid Savić, i to upravo na okolnost izračuna visine obične štete koja je tužiteljima nastala zbog tuženikova nesavjesnog vođenja i prekida pregovora glede zaključenja ugovora o kupoprodaji tekućeg kisika . U istom je rješenju precizno određeno koje troškovne stavke vještak treba ispitati za svakog od tužitelja, a vještakinji je naloženo da vještačenje provede na temelju dokumentacije u spisu i druge relevantne dokumentacije koju prema potrebi pribavi, uz obvezu da mišljenje iznese savjesno i u skladu s pravilima znanosti i vještine.
35. Iz pisanog nalaza i mišljenja vještakinje Ingrid Savić od 26. svibnja 2025. proizlazi da je ona izvršila uvid u fizički i digitalizirani spis, pregledala računovodstvenu, financijsku i poslovnu dokumentaciju tužitelja, račune, obračune plaća, obračune naknada za rad, račune vanjskih suradnika, internu dokumentaciju o materijalu, podneske stranaka i ostale isprave u spisu, te je potom tablično prikazala visinu štete zasebno za prvotužitelja i drugotužitelja. Za prvotužitelja utvrdila je ukupan iznos štete od 17.148,52 EUR, a za drugotužitelja iznos od 57.720,73 EUR.
36. Za prvotužitelja vještakinja je u obzir uzela obračune isplaćene plaće zaposlenika LK za razdoblje od lipnja 2016. do ožujka 2017., putne troškove LK za 11 putovanja Rijeka – Pula – Rijeka, račune drugotužitelja RI/16090300, RI/16142955, RI/16175311 i RI/17003974 koji se odnose na angažman djelatnika drugotužitelja ZK, SK, RK i PK, kao i račun RI/16136780 za troškove materijala za testiranje, obnovu gorionika kisik-metan te utrošak tekućeg argona i tekućeg kisika. Upravo na temelju tih isprava vještakinja je utvrdila ukupan iznos od 17.148,52 EUR.
37. Za drugotužitelja vještakinja je uzela u obzir obračune plaća i naknada za rad djelatnika ZK (Pierbattista) Zucce, RK i NK, račun vanjskog suradnika ĆK za usluge projektiranja i stručne pomoći, putne troškove NK te ZK i ĆK, račun dobavljača ELETTROIMPIANTI s.r.l. Bergamo za hitnu intervenciju te dokumentaciju vezanu uz obnovu gorionika dušik-metan prema narudžbi broj 590345. Na temelju toga utvrdila je ukupan iznos štete drugotužitelja od 57.720,73 EUR.
38. Sud je nalaz i mišljenje vještakinje Ingrid Savić od 26. svibnja 2025. dostavio strankama na očitovanje. Tužitelji nisu imali primjedbi na nalaz i mišljenje dok se tuženik nije pisano očitovao već je na glavnoj raspravi održanoj 30. rujna 2025. radi saslušanja vještakinje, osporio nalaz i mišljenje osporavajući vjerodostojnost dokumentacije na temelju koje je provedeno vještačenje. Sud je tuženiku dodijelio rok radi pisanog očitovanja, sve kako bi se vještakinja mogla pripremiti i očitovati na primjedbe tuženika. Tuženik je primjedbe istaknuo u podnesku od 15. listopada 2025. (stranica 605-609 spisa). Primjedbe se prvenstveno odnose na osporavanje vjerodostojnosti dokumentacije koju je tužitelj dostavio u spis zaključno sa zaključenjem prethodnog postupka (i u skladu sa raspravnim rješenjem donijetim na tom ročištu), na osporavanje nastanka troškova te na osporavanje uzročno-posljedične veze nastalih troškova sa pregovorima stranaka. Tako tuženik ističe da hoteli Continental i Panorama ne postoje u Puli, da troškovi noćenja u Therme Čatež nemaju veze sa poslovima obavljenima na području Pule, da su prvotužitelj i drugotužitelj ionako morali plaćati svoje radnike, da su sati putovanja obračunati kao radni sati, da je evidencija putovanja djelatnika tužitelja u Pulu nevjerodostojna, da troškovi hitne intervencije (Elettroimpianti s.r.l.) nisu nastali u svezi sa pregovorima, niti u vrijeme pregovora, da je naknada CK (32.122,20 EUR) neopravdano velika za predmetni projekt.
38. Prigovore tuženika sud nije prihvatio osnovom odredbe članka 299. stavka 3. ZPP-a budući se radi o osporavanju činjenica koje je trebao istaknuti do zaključenja prethodnog postupka, odnosno najkasnije do donošenja međupresude, što nije učinio. Prigovori tuženika nisu osujetili uvjerljivost i kvalitetu nalaza i mišljenja vještakinje Savić. Sud je nalaz i mišljenje vještakinje Ingrid Savić prihvatio u cijelosti. Vještakinja je nalaz izradila pregledno i metodološki jasno, oslonila ga na konkretnu dokumentaciju u spisu te ga je na raspravi usmeno izložila uvjerljivo, stručno, objektivno i u skladu s pravilima financijske i računovodstvene struke. Na ročištu je izrijekom ostala kod pisanog nalaza i mišljenja od 26. svibnja 2025., a potom detaljno odgovorila na primjedbe tuženika, pojasnivši da dodatno dostavljena bankovna i računovodstvena dokumentacija potvrđuje da su predmetni troškovi doista nastali i da su ranije dostavljene isprave bile dostatna osnova za stručni zaključak.
39. Tužitelji su uz podnesak od 9. prosinca 2025. dostavili dodatnu dokumentaciju koju vještak cijenio odgovarajući na prigovore tuženika. Sud je tu dokumentaciju prihvatio osnovom odredbe članka 299. stavak 2. ZPP-a, budući da sve do saslušanja vještakinje tuženik nikada nije osporavao nastanak troškova, njihovu vezu sa pregovorima (pa ni njihov opseg obzirom da je prigovor visine istaknuo „opreza radi“).
40. Na ročištu za glavnu raspravu održanom 6. veljače 2026. vještakinja je ustrajala na pisanom nalazu, odgovorima je otklonila prigovore tuženika te istaknula da iz (naknadno po tužitelju) dostavljenih izvoda o platnom prometu prvotužitelja proizlazi da je šteta tužiteljima nastala u već utvrđenom opsegu, te da izvodi o platnom prometu korespondiraju sa ranijom dokumentacijom na temelju koje je utvrdila visinu štete. Također je navela kako bi istu provjeru mogla provesti i u pogledu štete drugotužitelja cijeneći izvode o platnom prometu drugotužitelja (koje nisu u spisu), međutim istaknula je kako je na temelju njezinog stručnog znanja visinu štete za drugotužitelja mogla utvrditi već na temelju dokumentacije u spisu budući da iz financijske dokumentacije u spisu ne proizlazi nikakav sumnja u vjerodostojnost iste. Na upit suda u pogledu prigovora vještaka o izračunu plaće za radnika LK navela je kako prihvaća izračun tužitelja jer se potražuje manji iznos od stvarnog troška što je za tuženika povoljnije, pojašnjavajući da se davanja iz i na plaću ne mogu izuzeti jer poslodavac ni na koji način ne može radniku isplatit samo neto plaću. Potraživanje isključivo samo neto plaće bilo bi pogrešno i nepotpuno. Ukazala je na mjesečne obračune plaće za djelatnika LK. Za prosinac 2016. i rujan 2016. prema pravilima mjerodavnog hrvatskog prava dnevnica pokriva troškove hrane i pića. Kod talijanskih putnih naloga računovodstvo dopušta primjenu analitičkog sustava kod kojeg se djelatniku ne isplaćuje dnevnica nego se priznaje stvarni trošak (hrana i piće) do neoporezivog limita od 77,47 eura dnevno za službena putovanja izvan države, a taj sam podatak pribavila iz javnog dostupnih podataka Republike Italije na internetu. Što se tiče troškova koji su nastali u pogledu noćenja u hotelima Terme Čatež, Hotel Kontinental, Hotel Panorama navela je da je te troškove utvrđivale uvidom u obračune putnih naloga i priloge uz te putne naloge. U pogledu prigovora da su primjerice radniku RK za period od 6. prosinca 2016. do 18. prosinca 2016. obračunata 72 sata rada, a što bi značilo da su u ta 72 sata uključeni sati putovanja i sati rada, dok se u originalnoj dokumentaciji navodi 40 sati, istakla je da je prigovor tuženika neosnovan te da je obračun radnih sati ispravno učinjen. U pogled troškova koji su nastali u pogledu opreme i popravaka opreme, kako što je primjerice hitna intervencija Ž navela je da je troškove utvrdila na temelju računa dostavljenih uz tužbu ali također i iz elektroničke pošte iz koje proizlazi komunikacija između stranaka u postupku upravo u pogledu tih naknadnih troškova. Što se pak tiče troškova koji su fakturirani od drugotužitelja prema prvotužitelju visinu istih utvrdila je na temelju ispostavljenog računa, a fakturirana je u istom iznosu bez izračunavanja marže ili administrativne naknade ili bankovne naknade koje je drugotužitelj platio da bi podmirio te dobavljače. Što se pak tiče troška materijala (obnova gorionika, tekuće argona i kisika), visina troškova razvidna je iz priležećih faktura, a jednako tako je trošak naknade vanjskom suradniku BK razvidan iz obračuna u spisu.
41. Dakle, sud prihvaća pojašnjenje vještakinje da su troškovi angažmana djelatnika i vanjskih suradnika vjerodostojno dokazani obračunima plaća, obračunima naknada za rad i računima vanjskih suradnika koji ispunjavaju računovodstvene i porezne propise, kao i da su troškovi nabave materijala i hitne intervencije potkrijepljeni računima vanjskih dobavljača te internom dokumentacijom koja analitički i sintetički prikazuje vrstu, količinu i vrijednost materijala. Vještakinja je dodatno utvrdila da prvotužitelj kod troška rada LK i putnih troškova zapravo potražuje i manji iznos od onoga koji bi proizlazio iz stvarnog opsega rada i udaljenosti putovanja, što dodatno potvrđuje razumnost i umjerenost utuženog zahtjeva.
42. Kao što je već istaknuto u više navrata, sud nije prihvatio zakašnjele, naknadno konkretizirane prigovore tuženika na pojedine isprave i troškovne stavke. U tom smislu sud drži da općenito osporavanje visine nije moglo zamijeniti pravodobno i konkretno osporavanje pojedinih isprava, računa, obračuna plaća i putnih troškova. Budući da tuženik nije učinio vjerojatnim da takve prigovore bez svoje krivnje nije mogao iznijeti ranije, sud ih nije mogao uzeti u obzir kao pravodobne procesne navode.
43. Nastavno na navedeno sud nije (ponovno) odobrio tuženiku dodatno vrijeme za očitovanje na usmeni iskaz vještakinje, već je taj prijedlog odbio. Odbio je i prijedlog tužitelja glede financijsko-knjigovodstvenog vještačenja (poslovnih knjiga stranaka) na okolnost visine budući da je sud visinu tražbine mogao utvrditi već iz prihvaćenog nalaza i mišljenja vještakinje Savić i to bez dodatnih financijskih isprava stranaka. Za potonje eventualno dodatno vještačenje sud ne nalazi opravdanosti u tuženikovim prigovorima koji su istaknuti tek nakon provedenog vještačenja, dakle procesno bez utjecaja na odluku o glavnoj stvari.
44. Materijalnopravna osnova za dosudu tako utvrđene štete sadržana je u članka 251. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, dalje u tekstu: ZOO)., prema kojem strana koja je vodila pregovore bez namjere da sklopi ugovor ili ih protivno načelu savjesnosti i poštenja prekine odgovara drugoj strani za štetu. Prema odredbi članka 1045. stavka 1. ZOO-a tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Dakle, opće pretpostavke izvaugovorne odgovornosti za štetu koje moraju biti kumulativno ispunjenje su: 1) subjekti odgovornosti za štetu, 2) štetna radnja štetnika, 3) šteta, 4) uzročna veza između štetne radnje i štete i 5) protupravnost. Subjekti odgovornosti za štetu su štetnik i oštećenik. Oštećenik je svaka fizička ili pravna osoba koja trpi štetu. Prema odredbi članka 1046. ZOO -a, šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).
45. U ovom predmetu riječ je o izravnoj imovinskoj šteti u obliku obične štete. Naime, tužitelji zahtijevaju naknadu stvarnih, dokumentiranih troškova kojima je njihova imovina već umanjena: troškova rada zaposlenika angažiranih na projektu, putnih troškova, troškova noćenja i hrane zaposlenika i djelatnika tužitelja angažiranih na projektu, troškova stručne pomoći vanjskog suradnika angažiranih na projektu, troškove materijala korištenih na projektu, hitne intervencije i obnove opreme potrebne za provedbu testiranja. Takvi troškovi neposredno su vezani uz realizaciju projekta implementacije i pokusnog testiranja sagorijevanja na plin u pogonu tuženika u Puli i ne bi nastali u utvrđenom obliku i opsegu da tužitelji nisu, oslanjajući se na pregovore i narudžbu tuženika, pristupili pripremi, tehničkoj podršci i izvođenju testiranja. Tuženik, s druge strane, nije dokazao niti predlagao dokaze na okolnost da su troškovi utuženi i dokumentirani troškovi nastali krivnjom tužitelja. Konačno ni prigovor zastare nije osnovan jer nije protekao trogodišnji zastarni rok od dospijeća utužene obveze (troškovi su nastali tijekom pregovora 2016. i 2017. - članak 1086. ZOO-a) pa do utuženja kojim je tijek zastare prekinut.
46. Sud stoga prihvaća da su svi utuženi troškovi relevantni, stvarno nastali i u uzročno-posljedičnoj vezi sa sudjelovanjem tužitelja u implementaciji i pokusnom testiranju sustava sagorijevanja na plin za potrebe tuženika. Posebno, troškovi rada LK, ZK, RK i NK, kao i troškovi angažmana ĆK, nisu apstraktni opći troškovi poslovanja, nego konkretno dokumentirani troškovi rada utrošenog upravo na predmetni projekt. Jednako vrijedi i za putne troškove dolazaka u Pulu, za trošak materijala za testiranje, za trošak hitne intervencije društva ELETTROIMPIANTI s.r.l. te za trošak obnove gorionika kisik-metan i dušik-metan, jer svi ti izdaci po svom sadržaju i vremenskoj povezanosti proizlaze iz pripreme, provođenja i tehničke podrške testiranju u pogonu tuženika. Prigovor tuženika kako pojedini hoteli za koje tužitelji potražuju naknadu nisu na području Pule, sud nije cijenio kao relevantnim ne samo osnovom odredbe članka 299. stavka 3. ZPP-a već i iz razloga jer su tužitelji organizirali boravak na području Republike Hrvatske po vlastitom izboru, a o čemu je tuženik bio obaviješten tijekom postupka pregovora, pa je znao i mogao pravovremeno reagirati sa prigovorom. Pritom je od posebne važnosti činjenica kako su troškove boravka snosili prvenstveno tužitelji, te se problematiziranje tih troškova javlja upravo zbog nesavjesnog postupanja tuženika.
47. Slijedom svega navedenog, sud nalazi dokazanim da je prvotužitelju nastala šteta u iznosu od 17.148,52 EUR, a drugotužitelju u iznosu od 57.720,73 EUR, pa je tužbeni zahtjev u tom dijelu valjalo prihvatiti u cijelosti, kako je odlučeno u toč. I. i II. izreke presude.
48. Odluka o zateznim kamatama temelji se na članka 29. stavka 1. i 2. ZOO- a. Tom je odredbom propisano da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, uz glavnicu, i zatezne kamate, a u odnosima iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava stopa zateznih kamata određuje se uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena. Budući da su stranke u ovom postupku trgovci, a tužitelji su kamate zahtijevali od 12. lipnja 2018., dakle od utuženja (što nije u suprotnosti sa odredbom članka 1086. ZOO-a) valjalo je tuženiku naložiti da na dosuđene iznose plati zakonsku zateznu kamatu od toga dana do isplate, po stopi iz članka 29. stavka 2. ZOO-a.
49. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP-a. Prema tim odredbama stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci naknaditi troškove potrebne za vođenje parnice, a sud odlučuje koji su troškovi bili potrebni i u kojem iznosu. Budući da je u ovom sporu uspio u cijelosti, sukladno odredbi članka 154. stavka 1. i članka 155. stavka 1. ZPP-a u svezi odredbe Tbr. 7. t. 1., Tbr. 8. t. 1., Tbr. 8. toč. 3., Tbr. 9. t. 1. i Tbr. 10. t. 6.Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23; dalje: Tarifa) tužitelju su priznati kao potrebni i osnovani troškovi sastava podnesaka od 12. lipnja 2018., 24. lipnja 2019., 12. lipnja 2020., 24. lipnja 2020., 10. siječnja 2024., 26. srpnja 2024. i 9. prosinca 2025. u iznosu od po 1.104,00 eura po radnji, troškovi sastava podnesaka od 28. lipnja 2018., 9. listopada 2019., 22. siječnja 2019., 8. srpnja 2020., 12. listopada 2020., 18. veljače 2021. i 23. veljače 2021. u iznosu od po 50,00 eura po radnji, zatim trošak zastupanja na ročištima održanima 18. srpnja 2019., 24. lipnja 2020., 25. rujna 2020., 29. ožujka 2023., 27. travnja 2023., 4. studenog 2024., 11. ožujka 2025., 30. rujna 2025. te 6. veljače 2026. u iznosu od po 1.104,00 eura po radnji, ukupno iznos od 16.910,00 EUR, što sa uvećanjem od 10% (1.691,00 EUR) radi zastupanja više osoba iznosi 18.601,00 EUR, sve uvećano za PDV u iznosu od 4.650,25 eura, sveukupno iznosi 23.251,25 EUR. Tužiteljima su prihvaćeni zatraženi troškovi vještaka u ukupnom iznosu od 1.155,09 EUR, zatim troškovi ovjere pisanih iskaza svjedoka u iznosu od 1.592,67 EUR. Konačno, tužiteljima su prihvaćeni kao osnovani troškovi sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 676,89 EUR, trošak sudske pristojba na odgovor na žalbu u iznosu od 331,81 EUR, trošak sudske pristojbe na odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije u iznosu od 331,81 EUR te trošak pristojbe na presudu Pristojba na presudu, s obzirom na vrijednost predmeta spora u ovom postupku iznosi 663,61 EUR. Odredbom članka 7. stavka. 2. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine br. 118/18, 51/23) propisano je da se na odluke koje sud dostavlja u elektroničkom ob liku sukladno posebnim propisima putem informacijskog sustava u primjeni u poslovanju suda, pristojba plaća u visini polovice propisanog iznosa pristojbe utvrđene Tarifom ako je uplaćena u roku od tri dana od dana elektroničke dostave odluke. S obzirom da je tužitelju dana mogućnost da plati polovicu sudske pristojbe, u konkretnom slučaju u iznosu od 331,81 EUR, koju je dužan platiti po Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine br. 37/23), ukoliko to učini u roku od tri dana od objave presude (takav stav izražen je i u odluci VTS RH Pž-5308/2019), to je njegov zahtjev za naknadom sudske pristojbe na presudu osnovan u tom dijelu, jer tuženik nije dužan snositi povećani trošak pristojbe kojeg bi tužitelj sam prouzrokovao plaćanjem sudske pristojbe izvan roka od tri dana.
50. Tužitelji su osnovano zatražili trošak u ukupnom iznosu od 27.671,33 EUR. Na dosuđeni trošak pripada im i zakonska zatezna kamata od dana donošenja presude do isplate, kako je odlučeno u toč. III. izreke presude.
51. Sud je donoseći predmetnu odluku u obzir uzeo sve isprave u spisu, koje sve isprave međutim nije posebno obrazlagao, obzirom da nisu bile od utjecaja na odluku o glavnoj stvari.
U Pazinu, 30. ožujka 2026.
Sutkinja
Andrea Jelenić Pitoski
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u Zagrebu.
DNA
- prvotužitelju i drugotužitelju po pun.,
- tuženiku po pun.
