Republika Hrvatska
Općinski sud u Splitu
Gundulićeva 27,
21 000 Split
Poslovni broj: P-3542/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A Z B O G O G L U H E
Općinski sud u Splitu, po sucu Tihani Lovrić, u pravnoj stvari tužitelja ĆU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Juri Grbavcu, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, Magazinska cesta 69, Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti, izvan ročišta, dana 30. ožujka 2026.,
p r e s u d i o j e
I Utvrđuje se da je djelomično ništav ugovor o kreditu broj 418-50-3639099 od 4. rujna 2006. (solemniziran pred Javnim bilježnikom u Splitu, Nevenkom Kekez, broj: OU-796/2007), sklopljen između tužiteljice kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora, i to sve odredbe ugovora u kojem se ugovaraju naknade/troškovi kredita koji propisuju obvezu plaćanja naknade za prijevremenu otplatu kredita i to posebno odredba članka 9. koja glasi: „Korisnik kredita može izvršiti prijevremenu otplatu kredita samo uz suglasnost i uz uvjete koje odredi Kreditor.“
II Nalaže se tuženiku, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe, isplati tužiteljici novčani iznos od 139,36 Eura (1.050,05 kn), sa zakonskom zateznom kamatom koja se do 31. prosinca 2007. godine određuje po stopi utvrđenoj Uredbom o visini stope zatezne kamate (NN 153/04), a od 1. siječnja 2008. godine do 30. lipnja 2011. godine po stopi od 14% godišnje, a od 1. srpnja 2011. godine do 31. srpnja 2015. godine prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena, a od dana 01.08.2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri
postotna poena, a od 1.1.2023. godine po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a koja na taj iznos teče od 12. veljače 2011. pa do isplate.
III. Dužan je tuženik isplatiti tužiteljici troškove postupka u iznosu 250,00 eura, u roku od 15 dana, uvećane za zakonske kamate koje teku od dana 30. ožujka 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a koje teku od dana donošenja presude pa do isplate.
Obrazloženje
1. Tužitelj je dana 22. rujna 2025. podnio tužbu protiv tuženika navodeći da bi dana 4. rujna 2006. kao korisnik kredita sklopio s društvom Raiffeisenbank Austria d.d. kao kreditorom Ugovor o kreditu, broj ugovora: 418-50-3639099, na iznos kredita od 21.851,23 CHF. Člankom 9. predmetnog kreditnog ugovora da je ugovoreno kako korisnik kredita može izvršiti prijevremenu otplatu samu uz suglasnost i uz uvjete koje odobri kreditor.
1.1. Da među strankama ne bi trebalo biti sporno kako je tužiteljici naplaćena izlazna naknada u iznosu od 139,36 eura, a sve temeljem citiranog čl. 9. Ugovora o kreditu.
1.2. O predmetnoj odredbi članka 9. Ugovora također da se nije pojedinačno pregovaralo. Jednako tako, ta odredba da je bila unaprijed formulirana od strane tuženika, a tužitelj kao korisnik kredita da nije imao utjecaja na njezin sadržaj što je prouzročilo značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja. Budući da je odredba Ugovora o kreditu kojom je određeno da je visina naknade za prijevremenu otplatu kredita isključivo vezana uz jednostranu odluku tuženika, bez navođenja bilo kakvih drugih parametara koji će određivati visinu te naknade, što čini takvu odredbu neodređenom i neodredivom, te dovodi korisnika kredita, ovdje tužitelja u neravnopravan položaj u odnosu na kreditora, ovdje tuženika iz razloga što on ni na koji način ne može utjecati na visinu te naknade, već je upravo tuženik taj koji sam o navedenoj visini odlučuje, a korisnik nema potom pravo pregovarati o visini naknade o kojoj je kreditor jednostrano donio odluku. Primjenom citiranih propisa, poglavito odredbe čl. 270. ZOO-a, da je predmetna ugovorna odredba odnosno članak 9. Ugovora ništetana.
1.3. Također, tuženik da nije tužiteljici nikad objasnio u čemu bi se sastojali troškovi prijevremene otplate kredita niti na što se odnosi visina tih troškova, niti su isti uopće objektivno postojali, pa je naplata takvih nepostojećih troškova zapravo samo dodatna cijena koju je tužiteljica bila prisiljena platiti da bi mogla zatvoriti ugovor o kreditu. Dakle, takva odredba da je ništetna s obzirom na to da nije jasno na koju se konkretnu uslugu banke ti troškovi odnose, a ugovoreni su u nerealnom i neopravdano visokom iznosu, bez konkretnih kriterija za njihovo objektivno određenje.
2. Svoje tvrdnje, tužitelj je potkrijepio dokazima priloženim uz tužbu i to preslikom ugovora broj 418-50-3639099 te nalazom i mišljenjem vještaka u predmetu poslovni broj P-3195/2019.
3. Odredbom članka 331. b) stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 26/91., 34/91., 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.; dalje: ZPP) propisano je da, ukoliko tuženik ne podnese odgovor na tužbu u određenom roku, donijeti će se presuda kojom se prihvaća tužbeni zahtjev (presuda zbog ogluhe) ako je udovoljeno ovim uvjetima: ako su tuženiku tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni; ako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi; ako činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio ili s činjenicama koje su opće poznate te ako ne postoje opće poznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu.
4. Tuženiku je uredno dostavljena tužba s prilozima zajedno s pozivom za davanje odgovora na tužbu i odgovarajućim upozorenjem.
5. Tuženik u ostavljenom roku, nije dao odgovor na tužbu, a činjenice koje se navode u tužbi nisu u protivnosti s dokazima koje je tužitelj podnio ili s činjenicama koje su općepoznate te ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da je tuženika opravdani razlog spriječio na podnošenje odgovora na tužbu.
5.1. Osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz odredbi čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 96/03), kao i iz isprave podnesene uz tužbu, čitanjem koje proizlazi kako se radi o ugovoru unaprijed formuliranom od strane tuženika te o odredbi koja je u njega unesena jednostranom odlukom, a koja se protivi načelu savjesnosti i poštenja i uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača-tužitelja.
6. Stoga, temeljem čl. 331.b ZPP-a prihvaćen je tužbeni zahtjev i odlučeno kao u izreci presude.
7. Odluka o parničnom trošku donesena je temeljem odredbe članka 154. stavak 1., članka 155. i 164. st. 1. i 2. ZPP-a i u skladu sa Odvjetničkom tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23).
5.1. Tako tužitelju na ime troška postupka valja obistiniti iznos od 250,00 eura na ime sastava tužbe i zatraženi PDV (Tbr. 7/1 i 46. Tarife).
6. Odluka o zateznim kamatama donesena je u skladu s odredbom članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21.,114/22.,156/22. i 155/23.; dalje ZOO).
U Splitu 30. ožujka 2026.
Sudac
Tihana Lovrić
UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:
Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana od dana zaprimanja pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovome sudu u tri primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.
Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
DNA:
1. tužitelju po punomoćniku,
2. tuženiku
3. u spis
