REPUBLIKA HRVATSKA

Upravni sud u Osijeku

Us I-1078/2024-9

Osijek, Vukovarska cesta 31

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sucu Eugenu Jakopoviću, uz sudjelovanje zapisničarke Adele Franc, u upravnom sporu tužitelja UR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenica Mirta Trninić, odvjetnica u Slavonskom Brodu, Naselje Slavonija II 3/3, protiv tuženika Republike Hrvatske, Ministarstva obrane, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Trg kralja P. Krešimira IV 1, Zagreb, OIB: 66486182714, radi utvrđivanja statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, 30. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništavanje rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, KLASA: UP/II 560-01/24-01/132, Urbroj: 512-25-24-6 od 10. lipnja 2024. i rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Područnog odjela za poslove obrane Osijek, KLASA: UP/I-560-01/23- 01/582, Urbroj: 512M2-76-24-19 od 17. lipnja 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II 560-01/24-01/132, URBROJ: 512-25-24-6 od 10. lipnja 2024. odbijena je žalba tužitelja protiv rješenja Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Osijek, KLASA: UP/I-560-01/23- 01/582, URBROJ: 512M2-76-24-19 od 17. lipnja 2024.

1.1. Navedenim prvostupanjskim rješenjem odbijen je zahtjev tužitelja za utvrđivanjem statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata na temelju pripadnosti pričuvnom sastavu VP 2145 Požega (123. brigada pješačka) za razdoblje od 8. rujna 1995. do 2. ožujka 1996.

2. Tužitelj u tužbi ističe da su javnopravna tijela u konkretnom slučaju primijenila „rigidan pristup“ jer su činjenično stanje utvrdili isključivo na temelju raspoložive službene dokumentacije tuženika prema kojoj se tužitelj za traženo razdoblje evidentira kao ročnik na redovnom služenju vojnog roka. Ističe da mu nije bilo omogućeno neposredno sudjelovati prilikom ispitivanja svjedoka ĐR, inače bivšeg zapovjednika. Opovrgava navod svjedoka ĐR da ročna vojska nije vođena na borbene položaje, a navedeno mogu potvrditi različiti svjedoci. Zaključno ističe da bi saslušanje predloženih svjedoka u bitnome pridonijelo utvrđivanju materijalne istine.

Predlaže poništavanje rješenja javnopravnih tijela.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da se aktivnosti koje je tužitelj vršio tijekom služenja vojnog roka ne mogu smatrati pružanjem oružanog otpora agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom. Napominje kako je postrojba potvrdila da tužitelj nije išao na bojište niti je sudjelovao u oružanom sukobu protiv neprijatelja te da u razdoblju od rujna 1995. do ožujka 1996. nije bilo ratnih operacija na području na kojem je tužitelj služio vojni rok.

4. Sud je 16. ožujka 2026. održao usmenu i javnu raspravu čime je strankama sukladno članku 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/2024., dalje: ZUS) dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima druge stranke te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

5. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja sud je pročitao spis, spis upravnoga postupka i sve isprave koje prileže istima te saslušao tužitelja UR.

5.1. Sud nije proveo dokaz saslušanjem svjedoka ĐR, GR i OR, s obzirom na to da je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno, ali i s obzirom na činjenicu da je svjedok ĐR saslušan u okviru upravnog postupka.

6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja u skladu s člankom 114. stavkom 3. ZUS-a, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Iz stanja spisa tuženika vidljivo je kako je predmetni upravni postupak pokrenut u povodu zahtjeva tužitelja od 21. ožujka 2022. za utvrđivanjem statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata na temelju pripadnosti 123. brigadi – Požega, ABKO- vod, za razdoblje od 8. rujna 1995. do 2. ožujka 1996. Tužitelj u zahtjevu navodi da mu je zapovjednik bio OR iz [adresa], a da su pripadnici iste postrojbe bili ĐR i PR te da je u navedenom periodu imao primanja u iznosu 1.412,00 kn plus 725,00 kn ratnog dodatka.

8. U povodu zahtjeva tužitelja isti je dao izjavu na zapisnik 18. travnja 2024. u kojoj je naveo da je na služenju vojnog roka upućen 8. rujna 1995. u Požegu. Pristupio je kao ročni vojnik 123. brigadi i bio je u ABKO-vodu. U vremenu do 2. ožujka 1996. bio je na terenu s brigadom i to na bosutskom bojištu u selu Privlaka dok su smještaj imali na području Spačvanskih šuma na lokaciji Otočki virovi. Kasnije su bili prebačeni na željezničku stanicu u selu Privlaka, a za vrijeme boravka u Privlaci svaki dan su obilazili crtu bojišta radi dekontaminacije zemunica i rovova te su vozili vodu za kupanja vojnika. Ističe da je čuvao cisterne s gorivom te obavljao stražu i osiguravao ulaz u Privlaku. Napominje da je dobivao ratni dodatak koji su mu donosili časnici iz zbornog područja. Razdužio se 2. ožujka 1996.

9. Nadalje, tijekom upravnog postupka saslušan je svjedok ĐR koji je iskazao da ne poznaje UR niti se sjeća tko bi on mogao biti. Istaknuo je da u to vrijeme nisu vodili ročnu vojsku na borbene položaje.

10. Tužitelj je na ročištu 16. ožujka 2026. ostao kod izjave da je služio u ABKO – vodu te da je bio zadužen za dekontaminaciju i to na mjestu vozača. Dovozio je toplu vodu kako bi se vojnici mogli oprati te je bio zadužen i za suzbijanje štetnika i nametnika u rovovima. Ističe da su bili smješteni u Privlaci te da je obavljao poslove stražarenja i čuvanja kamiona s gorivom. Također, ističe da se na navedenom području nalazila i 5. gardijska brigada HV koja je držala liniju razgraničenja , a da se neprijateljska vojska u navedenom razdoblju nalazila na nekih 50 do 60 m od prvih rovova. Osobno nije borbeno djelovao prema neprijatelju te se u veljači 1996. vratio u bazu u Požegu. Primao je plaću u iznosu od 1.412,00 kn, a navedeno je dobivao na ruke od djelatnika iz zapovjedništva u Osijeku. Imao je osobno naoružanje i to AK40, puni kundak, rumunjski kalašnjikov.

11. Člankom 3. stavkom 1. Zakona o hrvatskih braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine, broj: 121/2017., 98/2019., 84/2021. i 156/2023, nastavno: ZOHBDR) propisano je da je Hrvatski branitelj iz Domovinskog rata osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao: a) pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga), b) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991., c) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu ili nije regulirao obvezu služenja vojnog roka ako je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 30 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991., d) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom umro u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991., e) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom nestao u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. i f) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom zatočen u neprijateljskom logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

12. Stavkom 2. istog članka određeno je da se pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske, u smislu stavka 1. ovog članka, podrazumijeva oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.

13. Člankom 179. točkom a) ZOHBDR propisano je da se statusi odnosno prava iz ovoga Zakona ostvaruju na način da status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata utvrđuje ministarstvo nadležno za obranu odnosno ministarstvo nadležno za unutarnje poslove po zahtjevu stranke nakon provedenoga upravnog postupka ili po službenoj dužnosti na temelju činjenica o kojima vodi službenu evidenciju.

14. Uzimajući u obzir prethodno opisano činjenično stanje, a posebno izjave tužitelja i svjedoka ĐR i ovaj Sud prihvaća zaključak da tužitelj ne ispunjava pretpostavke za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata na temelju pripadnosti 123. brigadi, budući da se prvenstveno dužnosti koje je obnašao (a koje su utvrđene, između ostalog i na temelju njegove vlastite izjave i iskaza u kojima je detaljno opisao svoje zadaće) ne mogu podvesti pod oružani otpor agresoru, odnosno djelovanje u izravnoj vezi s tim otporom u smislu članka 3. stavka 2. ZOHBDR. Pri tome Sud naglašava kako isti u spornom razdoblju nije sudjelovao u borbenim akcijama. Navedeno izričito potvrđuje i sam tužitelj kada izjavljuje „osobno nisam borbeno djelovao prema neprijatelju….“. Navedeno potvrđuje i svjedok LR koji je izričito naveo da ročnu vojsku nisu vodili na borbene položaje. Nadalje, tužitelj je u svom zahtjevu, zatim i u danom iskazu pred prvostupanjskim tijelom jasno i nedvosmisleno naveo kako je sadržajno njegova zadaća bila dovoziti toplu vodu te vršiti dekontaminaciju rovova, čuvati cisterne s gorivom i općeniti motriti prostor.

15. Nadalje, tuženik je pravilno utvrdio i činjenično stanje u vezi činjenice da je tužitelj evidentiran kao ročnik na redovnom služenju vojnog roka u VP 2145 Požega (123. brigada pješačka) u razdoblju od 4. rujna 1995. do 2. ožujka 1996. i to prema popisu vojnih osoba (VOB-8). Dodatno je napomenuto da u konkretnom slučaju postrojba nije potvrdila za tužitelja da je kao ročnik bio na prvoj crti bojišnice pa da bi mu se navedeno priznalo pod sudjelovanje u Domovinskom ratu. Sud ističe da sam čin služenja redovnog vojnog roka nije dovoljan za stjecanje statusa hrvatskog branitelja, već je ključno sudjelovanje u obrani suvereniteta Republike Hrvatske u točno određenim okolnostima i razdobljima. Nadalje, Sud ne prihvaća iskaz tužitelja u dijelu u kojemu tvrdi da se neprijateljska vojska nalazila na 50 do 60 m od prvih rovova. Općepoznata je činjenica, a imajući na umu razdoblje navedeno u tužbi i mjesto o kojem se radi (Privlaka), da nije bilo borbenih djelovanja u navedenom razdoblju, već da je Hrvatska vojska na navedenom području bila prisutna kao svojevrsni osigurač u slučaju napada neprijateljske vojske, a što je izravno povezano s oslobodilačkim operacijama prije svega vojnoredarstvene operacije Oluja. Imajući sve navedeno na umu i prihvaćajući iskaz tužitelja u dijelu u kojem sadržajno opisuje svoja djelovanja jasno je da isti ne ispunjava kumulativne zakonske uvjete za priznavanjem statusa hrvatskog branitelja.

16. Slijedom svega navedenog pravilno je odbijen zahtjev tužitelja, odnosno osporavana odluka tuženika se ocjenjuje zakonitom, a donošenjem osporavane odluke nije došlo do povrede prava, obveza ili pravnog interesa tužitelja.

17. Stoga je Sud na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a tužbeni zahtjev tužitelja odbio kao neosnovan te odlučio kao u točki I. izreke ove presude.

18. U odnosu na troškove spora odlučeno je primjenom članka 147. stavka 1. ZUS- a kojim je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drugačije propisano. Budući da je tužitelj u cijelosti izgubio spor, odlučeno je kao u točki II. izreke presude.

Osijek, 30. ožujka 2026.

SUDAC

Eugen Jakopović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 (petnaest) dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

DNA:

1. Tužitelju po opunomoćenici

2. Tuženiku