REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-4255/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Bojanu Bugarinu i uz sudjelovanje Valentine Lukinec Galović kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja: FA iz [adresa], protiv tuženika: Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, Zagreb, A. Mihanovića 3, radi poništavanja rješenja, 30. ožujka 2026. godine

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II-140-02/25-01/03212285206, URBROJ: 341-99-05/3-25-2544 od 11. rujna 2025. godine.

Obrazloženje

Tužitelj tužbom osporava drugostupanjsko rješenje od 11. rujna 2025. godine, kojim je odbijena njegova žalba protiv prvostupanjskog rješenja od 13. siječnja 2025. godine. Tim prvostupanjskim rješenjem (ispravljenim 28. listopada 2025. godine) je u ponovljenom upravnom postupku tužitelju ponovno određena visina njegove starosne mirovine, počevši od 01. studenog 2018. godine.

Tužitelj u tužbi navodi da nije uložen trud u pronalazak cjelokupne dokumentacije o visini njegovih plaća.

Tuženik je u odgovoru na tužbu u cijelosti osporio i tužbu i tužbeni zahtjev. Sud je održao raspravu, kojoj se nije odazvao uredno pozvan tužitelj. U dokaznom je postupku pročitana dokumentacija u sudskom spisu i u spisu upravnog tijela.

Tužbeni zahtjev je neosnovan.

Tužitelju je posebnim rješenjem od 28. studenog 2018. godine priznato pravo na starosnu mirovinu, počevši od 01. studenog 2018. godine.

Potom je tužitelju prvostupanjskim rješenjem od 16. studenog 2019. godine određena visina starosne mirovine, ali je drugostupanjskim rješenjem od 17. prosinca 2019. godine to rješenje poništeno i predmet vraćen na ponovni postupak, uz uputu da treba zatražiti podatke o nedostajućim tužiteljevim platnim podacima za 1978., dio 1979., 1980., dio 1982. i dio 1983. godine, za razdoblje od 1995. do 2001. godine i za dio 2015. godine.

U novom prvostupanjskom rješenju od 09. rujna 2020. godine je bilo navedeno da se nisu uspjeli pribaviti traženi podaci, ali je drugostupanjskim rješenjem od 22. prosinca 2020. godine i to rješenje poništeno, uz ponovnu uputu da se trebaju pribaviti tužiteljevi platni podaci.

Novim prvostupanjskim rješenjem od 26. studenog 2022. godine je tužitelju visina njegove starosne mirovine određena u nešto nižem iznosu nego ranije, imajući u vidu vrijednosne bodove utvrđene i na temelju u međuvremenu pribavljenih podataka o tužiteljevim plaćama u 2015. godini. Međutim, drugostupanjskim rješenjem od 12. rujna 2023. godine je i ovo rješenje bilo poništeno i predmet vraćen na ponovni postupak (tužbeni zahtjev za poništavanje ovog drugostupanjskog rješenja je nepravomoćno odbijen presudom ovog suda Us I-5662/23 od 02. rujna 2025. godine). Novim prvostupanjskim rješenjem od 13. siječnja 2025. godine (ispravljenim 28. listopada 2025. godine) su sada tužitelju određeni još niži iznosi njegove starosne mirovine, imajući u vidu vrijednosne bodove dobivene i na temelju u međuvremenu utvrđenih iznosa tužiteljevih plaća za razdoblje od 1995. do 2001. godine, dok za preostalo razdoblje ti podaci i dalje nisu utvrđeni ni na koji način, pa su za to preostalo razdoblje u izračunu visine mirovine primijenjeni prosječni vrijednosni bodovi, na temelju čl. 81. st. 6. Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18 i 62/18 - ZMO).

Tuženik je osporavanim drugostupanjskim rješenjem od 11. rujna 2025. godine odbio tužiteljevu žalbu.

Iz svega navedenog proizlazi da i dalje nedostaju podaci o tužiteljevoj plaći u tadašnjem poduzeću Đuro Đaković za razdoblje od 24. srpnja 1978. godine do 31. prosinca 1978. godine - pri čemu se to poduzeće sada očitovalo da nemaju podataka o visini tadašnjih tužiteljevih primanja. Također nedostaju podaci o tužiteljevim plaćama u poduzeću Geobiro za razdoblje od 21. srpnja 1979. godine do 07. srpnja 1980. godine i za razdoblje od 15. lipnja 1982. godine do 29. rujna 1983. godine, kao i u poduzeću Osnova za razdoblje od 08. srpnja 1980. godine do 31. prosinca 1980. godine.

Tužiteljev radni staž za ta preostala razdoblja inače uopće nije sporan te mu je i utvrđen (nakon što je prethodno upisan u radnu knjižicu), ali visine tužiteljevih plaća za navedena preostala sporna razdoblja rada u poduzećima Đuro Đaković, Geobiro i Osnova ni na koji način nisu mogle biti utvrđene, pa su stoga prvostupanjskim rješenjem od 13. siječnja 2025. godine za ta razdoblja pravilno i zakonito na temelju članka 81. st. 6. ZMO-a primijenjeni prosječni vrijednosni bodovi, kako je inače propisano i u čl. 79. st. 7. novog Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 96/25). Stoga je i tuženik pravilno i zakonito osporavanim drugostupanjskim rješenjem od 11. rujna 2025. godine odbio tužiteljevu žalbu, pa je tužbeni zahtjev za poništavanje tog rješenja kao neosnovan odbijen, na temelju čl. 116. st. 1. Zakona o upravnim sporovima.

U Zagrebu, 30. ožujka 2026. godine.

Sudac:

Bojan Bugarin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se izjavljuje putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

DNA:

1. FA, [adresa]

2. Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Središnja služba