Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava fašizma 7

Poslovni broj Ovr-478/2023-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

I

Z A K L J U Č A K

Općinski sud u Rijeci, po sucu pojedincu Ines Kundić, na prijedlog sudske savjetnice Adriane Budan, u pravnoj stvari ovrhovoditelja Hrvatska poštanska banka d.d., Zagreb, Jurišićeva 4, OIB: 87939104217 iz Zagreba, Jurišićeva 4, OIB: 87939104217, protiv ovršenika EĐ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Hermini Baraković, odvjetnici u Rijeci, radi pravnih sredstava ovršenika u postupku izravne naplate i odgode prijenosa, 30. ožujka 2026.

r i j e š i o  j e

Odbija se prijedlog ovršenika od 20. siječnja 2022. za donošenjem rješenja kojim se nalaže Financijskoj Agenciji da u cijelosti odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava temeljem ovršne isprave – bjanko zadužnice ovjerene po javnoj bilježnici Mariji Grozdanić iz Rijeke, poslovni broj OV-2632/2013 od 13. ožujka 2013., kao neosnovan.

i

z a k l j u č i o j e

Upućuje se ovršenik da u roku od 15 dana od dostave ovog zaključka pokrene parnicu protiv ovrhovoditelja radi proglašenja predmetne pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava nedopuštenim iz razloga propisanih u članku 50. stavak 1. točka 7., a u svezi s člankom 210. OZ-a (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 114/22; dalje:OZ).

Obrazloženje

1. Općinski sud u Rijeci – Stalna služba u Opatiji donio je Rješenje, poslovni broj 105 Ovr 97/2022-6 od 15. ožujka 2024. koje rješenje je ukinuto od strane Županijskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj 18 Gž Ovr-251/2022-2 od 6. ožujka 2023. te je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

2. Ovrhovoditelj je 20. siječnja 2022. podnio prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim te prijedlog za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava. U prijedlogu navodi da je 7. siječnja 2022.g. Financijska agencija (Zagreb) zaprimila od ovrhovoditelja (HPB d.d.) zahtjev za izravnu naplatu od 4. siječnja 2022.g. na temelju bjanko zadužnice javnog bilježnika Marije Grozdanić iz Rijeke br. Ov-2632/2013 od 13. ožujka 2013.g. u odnosu na ovršenika i to za iznos od 12.019,45 kn prema specifikaciji ovrhovoditelja od 4. siječnja 2022.g. uvećano za zakonske zatezne kamate obračunate na iznos dospjele glavnice, naknade i troškova od dana 1. siječnja 2022.g. pa do izmirenja. Da je Financijska agencija slijedom navedenog zahtjeva nezakonito blokirala račun ovršenika. Da je na temelju iste isprave - bjanko zadužnice javnog bilježnika Marije Grozdanić iz Rijeke br. Ov-2632/2013 od 13. ožujka 2013.g. ovrhovoditelj prethodno podnio zahtjev za izravnu naplatu 13. rujna 2017.g., a koji je zaprimljen kod Financijske agencije 15. rujna 2017.g. Prema specifikaciji ovrhovoditelja od 13. rujna 2017.g. da je isti zahtijevao naplatu iznosa od ukupno 25.067,73 kn prema tekućem računu te iznos od 21,00 kn na ime kartičnog računa a ovrhovoditelj da je temeljem tog zahtjeva namiren djelomično i to za iznos od 3.334,17 kn na ime kamate i 209,00 kn na ime glavnog duga. (Navedeno proizlazi iz specifikacije izvršenja osnove za plaćanje OV-2632/13 od 14. siječnja 2022.g.) Međutim, da iz naznačene isprave Financijske agencije proizlazi i da je utvrđena nemogućnost izvršenja temeljem čl. 12 ZPONS-a, budući se tražbina iz osnove za plaćanje nije naplatila od ovršenika kao fizičke osobe u cijelosti u roku od tri godine od primitka u Agenciju, nakon što po toj osnovi za plaćanje nije bilo nikakvih naplata posljednjih šest mjeseci uzastopno s računa ovršenika pa da je Agencija prestala s izvršavanjem te osnove za plaćanje za ovršenika. Da je predmetna bjanko zadužnica isknjižena kao osnova za plaćanje iz Očevidnika te stoga ovršenik osporava da bi ovrhovoditelj na temelju predmetne bjanko zadužnice imao pravo dana 7. siječnja 2022. predati zahtjev za izravnu naplatu FINI budući se isti izvjesno pokušao prethodno naplatiti na temelju iste ovršne isprave zahtjevom za izravnu naplatu 13. rujna 2017., a koji je zaprimljen u FINU 15. rujna 2017., a nakon čega je osnova za plaćanje isknjižena iz Očevidnika temeljem čl.12 ZPONS i to 2020.

2.1 Ujedno ovršenik osporava i postojanje osnove za aktiviranje bjanko zadužnice te isti smatra da nije prekršio ugovorne obveze. Da je ovršenik kod ovrhovoditelja dana 3. prosinca 2012.g. otvorio tekući račun budući je navedeno predstavljalo uvjet za odobrenje kredita od 30.000,00 EUR na rok od 15 godina, a slijedom kojeg kredita su predani i instrumenti osiguranja izjava o zapljeni plaće te oročeni depozit od 3.000,00 EUR. Poslodavac ovršenika da je uredno mjesečno provodio zapljenu plaće za ovršenikovo namirenje kredita do 6. listopada 2021.g. Naime, ovršenik da je podnio zahtjev za odlazak u mirovinu te je izvornik Izjave dostavio ovrhovoditelju radi nastavka pljenidbe na mirovinu koju isplaćuje HZMO. Međutim da HZMO nije vršio obustave po Izjavi u korist ovrhovoditelja kao vjerovnika jer da ovrhovoditelj nema ugovor sa HZMO. Zbog nastale situacije da ovrhovoditelj traži podmirenje cjelokupnog duga po kreditu iako je isti ovlašteni koristiti oročeni depozit kao sredstvo osiguranja. Nadalje, da potražuje podmirenje cjelokupnog dugovanja po dozvoljenom prekoračenju iako ovrhovoditelj nije omogućio ovršeniku obročnu otplatu dopuštenog prekoračenja prije nego što je pokrenuo postupak prisilne naplate po zadužnici sukladno čl. 12. st. 5. Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 09/15, 78/15, 102/15 i 52/16). Predlaže da sud pozivajući se na žalbene razloge iz toč. 50. st. 1. t. 3., 5. i 7. Ovršnog zakona donese rješenje da se proglasi u cijelosti nedopuštenom pljenidba i prijenos novčanih sredstava na temelju bjanko zadužnice ovjerene od javnog bilježnika Marije Grozdanić iz Rijeke br. Ov- 2632/2013 od 13. ožujka 2013.g. povodom zahtjeva za izravnu naplatu od 5. siječnja 2022.g ovrhovoditelja Hrvatska poštanska banka d.d. Zagreb, Jurišićeva 4, OIB 87939104217 protiv ovršenika EĐ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] zaprimljenog kod Financijske agencije 07.01.2022.g., da se ukinu provedene radnje, da se naloži Financijskoj agenciji da obustavi pljenidbu i prijenos novčanih sredstava na temelju zahtjeva za izravnu naplatu od 5. siječnja 2022.g., zaprimljenog kod Financijske agencije 7. siječnja 2022.g. sa računa ovršenika EĐ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] sa računa ovršenika na račun ovrhovoditelja [broj bankovnog računa] otvoren kod HPB d.d. i račun [broj bankovnog računa] otvoren kod HPB d.d., na temelju bjanko zadužnice ovjerene od javnog bilježnika Marije Grozdanić iz Rijeke br. Ov-2632/2013 od 13.ožujka 2013.g i da se naloži ovrhovoditelju da ovršeniku naknadi prouzročeni trošak postupka uvećan za pripadajuću zakonsku zateznu kamatu koja teče od dana presuđenja pa do isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, a određuje se za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima koja je izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve to u roku od 8 dana.

3. Ujedno je ovršenik zatražio i odgodu prijenosa jer da bi mu provedbom izravne naplate po navedenoj osnovi za plaćanje – pljenidbom i prijenosom novčanih sredstava na teret računa ovršenika, on pretrpio nenadoknadivu ili teško nenadoknadivu štetu koja se ogleda u činjenici da bi ovrhovoditelj nezakonito naplatio uostalom i tražbinu koju nema pravo naplatiti putem izravne naplate, a sve iz prethodno istaknutih činjenica. Ovrhovoditelj prethodno nije tražio isplatu predmetne tražbine od strane ovršenika niti je ugovorni odnos između stranaka ikada raskinut odnosno utvrđen raskinutim jer ovršenik osporava činjenicu da bi uopće bile ispunjene pretpostavke za raskid ugovora pa stoga se ne može niti zadužnica koristiti kao pokriće za tražbinu koja bi eventualno proizašla iz povrede ugovorne obveze. Sukladno članku 65. st. 1. Ovršnog zakona ovršenik predlaže da sud odgodi ovrhu imajući u vidu vjerojatnost da bi ovršenik daljnjim provođenjem ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu. Ovršenikov račun da je zbog podnesenog zahtjeva za izravnu naplatu blokiran te se vrši zapljena i prijenos njegovih novčanih sredstava protekom roka od 60 dana od zapljene. Rješenjem HZMO Područna služba u Rijeci klasa: UP/I 140-02/21- 01/03092741241 Ur.broj: 341-14-05/3-21-25958 od 16. studenog 2021.g. da je ovršeniku određena starosna mirovina u visini od 4.222,60 kn mjesečno, a da nezakonitom blokadom računa ovršenik trpi štetu jer mu prihod od mirovine čini jedini izvor prihoda slijedom čega mu se zapljenjuju iznosi mirovine koje ne može koristiti za zadovoljenje osnovnih životnih potreba.

4. Ovrhovoditelj se na navedene prijedloge očitovao 1. veljače 2022. te se u cijelosti usprotivio prijedlozima ovršenika. U očitovanju navodi da je protiv ovršenika 4. siječnja 2022. godine podnio Financijskoj agenciji (dalje u tekstu: FINA) zahtjev za izravnu naplatu potraživanja temeljem bjanko zadužnice potvrđene od strane javnog bilježnika Marije Grozdanić Dekleva, pod brojem OV-2623/13 radi provedbe prisilne naplate novčane tražbine po tekućem računu broj 3216741430 u ukupnom iznosu od 12.019,45 kn prema specifikaciji preostalog dugovanja kako je to navedeno u zahtjevu za izravnu naplatu. Navodi da su navodi ovršenika u cijelosti neosnovani i usmjereni na odugovlačenje postupka. Da je nesporna činjenica da je ovrhovoditelj dana 13. rujna 2017. dostavio Agenciji na provedbu ovršnu ispravu (bjanko zadužnicu) broj OV- 2623/13 te je Agencija prestala s izvršavanjem po istoj sukladno članku 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, te izvornik zadržala u svojoj arhivi. Ovrhovoditelj da je dana 4. siječnja 2022. godine dostavio novi zahtjev za izravnu naplatu sa specifikacijom preostale tražbine budući mu tražbina nije ispunjena o dospijeću. U odnosu na ponovnu aktivaciju ovršne isprave, ovrhovoditelj ističe kako sukladno odredbama Ovršnog zakona nema ograničenja u izboru kada i kojim sredstvima će ovrhovoditelj namirivati svoju tražbinu (izuzev ograničenja u pogledu ovrhe na nekretnini, što ovdje nije slučaj). Ovrhovoditelj da do dana sastava ovog odgovora još uvijek nije namiren, te je postupanje ovrhovoditelja u skladu sa zakonskim ovlastima i mogućnostima koje mu stoje na raspolaganju u cilju konačne naplate dugovanje tražbine. Navodi da nakon što Agencija prestane sa izvršavanjem osnove za plaćanje, ovrhovoditelj može naknadno podnijeti zahtjev za izravnu naplatu, po istoj osnovi za plaćanje, u novom postupku pozivajući se na Rješenje Županijskoga suda u Zagrebu posl.broj Gž Ovr-1865/2020 od 11.01.2021. godine u kojem je naznačeno: …Niti jedna druga zakonska odredba ne propisuje bilo kakvu daljnju iznimku od načina postupanja FINE propisanog u odredbi članka 12.st.1.ZPONS niti predviđa mogućnost da se FINI ponovno dostavlja ista osnova za plaćanje u istom postupku izravne naplate, odnosno da joj se nalaže da istu osnovu za plaćanje ponovno zavede u redoslijed naplate u Očevidnik u kojem je bila zavedena do trenutka prestanka izvršavanja osnove za plaćanje….Da sukladno citiranoj sudskoj praksi, zakonom nije predviđena mogućnost zadržavanja redoslijeda naplate na novčanim sredstvima ovršenika, a prestanak izvršavanja osnove za plaćanje ne sprječava ovrhovoditelja da naknadno podnese zahtjev za izravnu naplatu po istoj osnovi za plaćanje, ali u novom postupku, što je ovrhovoditelj i učinio. U Rješenju Županijskog suda u Splitu Gž Ovr-750/2019 od 19. srpnja 2019. da je također naznačeno da prestanak izvršavanja osnove za plaćanja kada se ispune uvjeti iz članka 12. stavka 1. ZPONS ne sprječava ovrhovoditelja da naknadno samostalno podnese zahtjev za izravnu naplatu po istoj osnovi za plaćanje, ali u novom postupku izravne naplate. Konačno da ovrhovoditelj svojim postupanjima nije niti u jednom pogled postupio protivno zakonu, već je naprotiv iskoristio sve pravno dopuštene mogućnosti kako bi osigurao naplatu dugovane tražbine.

5. Temeljem odredbe članka 210. stavak 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 93/14, 73/17 dalje OZ) nakon što primi obavijest od tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju ovršne odluke domaćeg suda ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena naplata protiv njega, ovršenik je ovlašten predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će se pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim. Naime, dok je u stavku 2. istog članka određeno da se na prijedlog za odgodu prijenosa na odgovarajući način primjenjuju odredbe OZ-a o odgodi ovrhe, a da se na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz stavka 1. Istog članka na odgovarajući način primjenjuju odredbe ovog Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članci 50 i 53 OZ-a).

6. Uvidom u zahtjev za izravnu naplatu (list 8-9 spisa) protiv ovršenika razvidno je da je ovrhovoditelj podnio predmetni zahtjev protiv ovršenika temeljem ovršne isprave bjanko zadužnice ovjerene po javnoj bilježnici Mariji Grozdanić iz Rijeke poslovni broj OV-2632/2013 od 13. ožujka 2013.

7. Odredbom članka 52. stavak 1. i stavak 3. OZ-a određeno je da ako je žalba (odnosno u ovom slučaju prijedlog) izjavljen iz razloga iz članka 50 stavak 1 točka 7 i točka 9 do 11 OZ-a, sud prvoga stupnja dostavit će žalbu (prijedlog) ovrhovoditelju radi očitovanja u roku od osam dana. Ako ovrhovoditelj ospori postojanje tih razloga ili se ne očituje u roku od osam dana, sud prvoga stupnja donijet će bez odgode zaključak kojim će ovršenika uputiti da u roku od petnaest dana od dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe (na odgovarajući način pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava) nedopuštenom zbog razloga iz stavka 1 ovoga članka zbog kojeg je izjavio žalbu.

7.1. Obzirom da je ovrhovoditelj u ovom predmetu osporio žalbene navode ovršenika, a ovršenik osnovanost žalbenih navoda nije dokazao javnom ili javno ovjerovljenom ispravom, pri čemu činjenice na kojima temelji svoj prijedlog nisu općepoznate i ne mogu se utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnijevama, to je temeljem članka 52. stavak 3. i 6. u svezi s člankom 210. OZ-a odlučeno kao u zaključku.

8. Nadalje, odredbom članka 65. stavak 1. OZ-a propisano je da na prijedlog ovršenika sud može, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu, ukoliko istovremeno postoji i neki od razloga iz stavka 1 točke 1. -10. navedenog članka OZ-a. Navedena odredba konkretno znači da sud može odgoditi ovrhu u slučaju kada su kumulativno ispunjeni uvjeti iz te odredbe.

8.1. Obzirom je ovršenik podnio prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, a koja okolnost predstavlja jedan od taksativno navedenih razloga za odgodu ovrhe propisan odredbom članka 65. stavak 1. OZ-a (točka 5. istog članka), time je ispunjen jedan od dva kumulativno zakonom određena uvjeta za odgodu ovrhe.

8.2. U odnosu na drugi uvjet, i to nastanak nenadoknadive štete odnosno teško nadoknadive štete, ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe koju predlaže odgoditi, trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu odnosno da je odgodom potrebno spriječiti nasilje, a sve u smislu odredbe članka 65 stavak 1 OZ-a. Naime, na ovršeniku leži teret dokaza o činjenicama iz kojih proizlazi vjerojatnost nenadoknadive ili teško nadoknadive štete. Ovršenik je priložio dokaz da je u mirovini te da mu je određena mirovina u visini od 4.222,60 kuna mjesečno ( Rješenje HZMO Područna služba u Rijeci klasa: UP/I 140-02/21- 01/03092741241 Ur.broj: 341-14- 05/3-21-25958 od 16. studenog 2021.g.) Nadalje je naveo da nezakonitom blokadom računa trpi štetu jer da mu prihod od mirovine čini jedini izvor prihoda slijedom čega mu se zapljenjuju iznosi mirovine koje ne može koristiti za zadovoljenje osnovnih životnih potreba.

8.3. S obzirom na prethodno izneseno ovršenik nije više ničime dokazao konkretni opseg te štete, kao i obrazlaganja zašto bi eventualno nastala šteta bila nenadoknadiva ili teško nadoknadiva. Sud prihvaća da je provedba ovrhe po prirodnom tijeku stvari uvijek tegobna za ovršenika, te unatoč zaštiti njegovog prava i dostojanstva, ta činjenica ne ukazuje na postojanje nenadoknadive štete koju ima u vidu citirana zakonska odredba o odgodi ovrhe, već je nužna posljedica realizacije prava ovrhovoditelja na djelotvorno namirenje tražbine. Naime šteta koju bi ovršenik pretrpio provedbom ovrhe mora biti konkretizirana, a ne može biti izjednačena sa redovitim posljedicama ovrhe. Teško materijalno stanje ovršenika nije razlog za odgodu ovrhe.

9. Stoga je slijedom navedenog, a kako nisu kumulativno ostvareni uvjeti za odgodu ovrhe propisani odredbom članka 65 stavak 1 OZ-a, temeljem odredbe članka 65. stavak 1. OZ-a u svezi s člankom 210. stavak 1. i 2. OZ-a, prijedlog ovršenika odbijen u dijelu za odgodom prijenosa te je odlučeno kao u izreci rješenja.

10. Sud je uputio ovršenika na pokretanje parnice iz razloga navedenih u čl. 50, st.1. toč. 7., Ovršnog zakona te zaključio kao u izreci, a s obzirom da žalbene razloge iz toč. 50. st. 1. toč. 3. i 5. Ovršnog zakona samo paušalno navodi, a ne obrazlaže u vidu tih odredaba sud nije postupio sukladno čl. 52. st. 7. Ovršnog zakona te nije uputio presliku spisa nadležnom Županijskom sudu na odlučivanje.

U Rijeci, 30. ožujka 2026.

Sudac

Ines Kundić

Sudska savjetnica

Adriana Budan

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se izjavljuje u roku od 8 dana, od dana primitka prijepisa rješenja pismeno u tri primjerka putem ovog suda.

Protiv zaključka nije dopušten pravni lijek (članak 11. stavak 5. OZ-a).

DNA:

- ovrhovoditelju

- pun. ovršenika

- Financijskoj agenciji