REPUBLIKA HRVATSKA

Upravni sud u Osijeku

Us I-1119/2025-10

Osijek, Vukovarska cesta 31

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sucu Eugenu Jakopoviću, uz sudjelovanje zapisničarke Adele Franc, u upravnom sporu tužitelja LF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Željko Švedl, odvjetnik u Osijeku, Trg Ante Starčevića 10/I, protiv tuženika Republike Hrvatske, Ministarstva obrane, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Trg kralja P. Krešimira IV 1, Zagreb, OIB: 66486182714, radi utvrđivanja statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, 30. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništavanje rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, KLASA: 560-01/25-01/111, URBROJ: 512M-02-03-25-2 od 30. srpnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II 560-01/25-01/111, URBROJ: 512M-02-03-25-2 od 30. srpnja 2025. odbijena je žalba tužitelja protiv rješenja Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Osijek, KLASA: UP/I-560- 01/25-01/147, URBROJ: 512M2-01-04-03-25-5 od 24. lipnja 2025.

1.1. Navedenim prvostupanjskim rješenjem odbijen je zahtjev tužitelja za priznavanjem statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata na temelju pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite za razdoblje od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

2. Tužitelj u tužbi ističe da je tijekom upravnog postupka činjenično stanje nepotpuno i nepravilno utvrđeno te je donesen pogrešan zaključak i u konačnici je materijalno pravo pogrešno primijenjeno. Napominje da je neprihvatljivo pravno stajalište prema kojem svjedoci ŽF i ZF nisu bili „decidirani“ u svojim izjavama. Ističe da su svjedoci ZF, kao zapovjednik tužitelja i ŽF potpuno jasno i nedvosmisleno iskazali da je tužitelj bio pripadnik naoružanog odreda u cjelokupnom traženom razdoblju. Napominje da se ne može teretiti tužitelja zbog manjkave evidencije pripadnika naoružanih odreda Narodne zaštite „Vijenac“ Osijek. Predlaže poništiti rješenje javnopravnog tijela.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako je pravilno utvrđeno da tužitelj ne ispunjava oba kumulativna zakonska uvjeta za utvrđenjem statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata za traženo razdoblje jer tužitelj u provedenom postupku, a ni u tužbi nije priložio niti jedan relevantan materijalni dokaz koji bi išao u prilog osnovanosti njegovim tvrdnjama, već svoj zahtjev temelji isključivo na iskazima svjedoka. Predlaže da Upravni sud odbije tužitelja s tužbenim zahtjevom u cijelosti.

4. Sud je 20. ožujka 2026. održao usmenu i javnu raspravu čime je strankama u skladu s člankom 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/2024., dalje: ZUS) dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima druge stranke te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

5. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja sud je pročitao spis, spis upravnog postupka i sve isprave koje prileže istima te saslušao tužitelja LF.

5.1. Sud nije proveo dokaz saslušanjem svjedoka ŽF i ZF s obzirom na to da su isti saslušani u okviru upravnog postupka, ali i s obzirom na to da je u ovom postupku činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno ponajviše saslušanjem tužitelja LF, o čemu će više biti riječi u nastavku ove presude.

6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja u skladu s člankom 114. stavkom 3. ZUS-a, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Iz stanja spisa tuženika vidljivo je kako je predmetni upravni postupak pokrenut u povodu zahtjeva tužitelja od 30. prosinca 2024. za utvrđivanjem statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata na temelju pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite Mjesne zajednice „Vijenac Ivana Meštrovića“ Osijek, za razdoblje od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. Tužitelj u zahtjevu navodi da je išao na sastanke članova, odazivao se na pozive glede dežurstva, obilazio naselje zbog uočavanja i reagiranja na sumnjive aktivnosti, prezentirao rastavljanje i sastavljanje naoružanja te sve upisivao u za to predviđen „fascikl“ i potpisivao se.

8. U povodu zahtjeva tužitelja isti je dao izjavu na zapisnik 17. srpnja 2025. u kojoj je naveo da je greškom evidentiran samo u razdoblju od 3. svibnja 1991. do 29. lipnja 1991. U razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. je osiguravao vitalne objekte, patrolirao po ulicama, imao vlastito naoružanje. Napominje da je njegov neposredni zapovjednik ZF potvrdio sve navode o sudjelovanju u Domovinskom ratu te da je evidentiran kao pripadnik na popisu samo su datumi pogrešno upisani. Za vrijeme rata je bio zaposlenik firme Osijek Koteks.

9. Nadalje, tijekom upravnog postupka saslušani su svjedoci ŽF i ZF.

9.1. ŽF je izjavila da je bila pripadnik naoružanog odreda Narodne zaštite „Vijenac Ivana Meštrovića“ od 9. kolovoza 1991. do 30. studenog 1991. na dužnosti predsjednice stožera. Potvrđuje da je tužitelj bio pripadnik naoružanog odreda u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991., ali da za navedeno nema nikakve dokaze. Napominje da je tužitelj osiguravao vitalne objekte u Mjesnoj zajednici, patrolirao po ulicama Mjesne zajednice, primao upute o posebnom nadzoru glede potencijalnih opasnosti i nedozvoljenih aktivnosti. Ističe da je tužitelj imao vlastito naoružanje te da nije sudjelovao u borbenim aktivnostima.

9.2. Svjedok ZF ističe da je bio pripadnik naoružanog odreda Narodne zaštite Mjesne zajednice „Vijenac Ivana Meštrovića“ Osijek od 1. srpnja 1991. do 22. prosinca 1991. na dužnosti zapovjednika desetine. Potvrđuje da je tužitelj bio pripadnik navedenog odreda u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. Za navedeno nema dokaze, ali ističe da je tužitelj osiguravao vitalne objekte, patrolirao po ulicama, posjedovao vlastito oružje te da nije sudjelovao u borbenim aktivnostima.

10. Tužitelj je na ročištu 20. ožujka 2026. ostao kod izjave dane u upravnom postupku te naveo da je naoružanom odredu pristupio dragovoljno i to još u svibnju 1991. Ističe da je sigurno bio član do 31. prosinca 1991., ali da je sudjelovao u radu istog i kasnije, primjerice za operacije Bljesak i Oluja. Napominje da je radio raspored dežurstava, vršio praćenje sumnjivih radnji, motrenje objekata poput benzinskih postaja i škola, a imao je obvezu prijavljivati uočene nepravilnosti. Imao je osobno naoružanje, ali nije imao prilike borbeno djelovati prema neprijatelju. Prepričava događaj u kojem se osobnim automobilom kretao ulicama grada, a iza njega se nalazio neprijateljski transporter te je nakon pucanja iz transportera pored treće osobe osjetio strah za vlastiti život. Također navodi da je 17. studenog 1991. bio dežuran, a da je 18. studenog projektil „VBR“ pao na zgradu u kojoj se nalazio i to na udaljenosti nekakvih 20-tak metara. Ističe da mu je tom zgodom na rukama umrla osoba koja se u trenutku udara nalazila ispred zgrade.

11. Člankom 3. stavkom 1. Zakona o hrvatskih braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine, broj: 121/2017., 98/2019 84/2021 i 156/2023, nastavno: ZOHBDR) propisano je da je Hrvatski branitelj iz Domovinskog rata osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao: a) pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga), b) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991., c) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu ili nije regulirao obvezu služenja vojnog roka ako je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 30 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991., d) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom umro u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991., e) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom nestao u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. i f) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom zatočen u neprijateljskom logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

12. Stavkom 2. istog članka određeno je da se pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske, u smislu stavka 1. ovog članka, podrazumijeva oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.

13. Člankom 179. točkom a) ZOHBDR propisano je da se statusi odnosno prava iz ovoga Zakona ostvaruju na način da status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata utvrđuje ministarstvo nadležno za obranu odnosno ministarstvo nadležno za unutarnje poslove po zahtjevu stranke nakon provedenoga upravnog postupka ili po službenoj dužnosti na temelju činjenica o kojima vodi službenu evidenciju.

14. Uzimajući u obzir prethodno opisano činjenično stanje, a posebno izjave tužitelja i svjedoka ŽF i ZF i ovaj Sud prihvaća zaključak da tužitelj ne ispunjava pretpostavke za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata na temelju pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite Mjesne zajednice „ [adresa], budući da se prvenstveno dužnosti koje je obnašao (a koje su utvrđene, između ostalog i na temelju njegove vlastite izjave i iskaza u kojima je detaljno opisao svoje zadaće) ne mogu podvesti pod oružani otpor agresoru, odnosno djelovanje u izravnoj vezi s tim otporom u smislu članka 3. stavka 2. ZOHBDR. Pri tome sud naglašava kako isti u spornom razdoblju nije sudjelovao u borbenim akcijama. Navedeno izričito potvrđuje i sam tužitelj kada izjavljuje „nisam imao prilike borbeno djelovati prema neprijatelju….“ . Navedeno potvrđuju i svjedoci ŽF i ZF jer su izričito naveli da tužitelj nije sudjelovao u borbenim aktivnostima. Nadalje, tužitelj je u svom zahtjevu, zatim i u danom iskazu pred prvostupanjskim tijelom jasno i nedvosmisleno naveo kako je sadržajno njegova zadaća bila držati straže, motriti prostor, uočavati i dojavljivati nepravilnosti. Sud ističe kako nije sporno da se tužitelj u navedenom razdoblju nalazio na području zahvaćenom ratnim opasnostima i ratnim djelovanjem, međutim opisivanjem navedenih događaja poput pucanja neprijateljskog vojnika iz transportera na treću osobu, zatim svjedočenjem o padu projektila „VBR“ na zgradu u kojoj je boravio isti ne dokazuje borbenu aktivnost odnosno pružanje oružanog otpora agresoru, a koji otpor je nužno potreban da bi se priznao status hrvatskog branitelja bilo kojoj osobi pa tako i tužitelju sukladno pozitivnim zakonskim propisima.

15. Nadalje, tuženik je pravilno utvrdio i činjenično stanje u vezi činjenice da se tužitelj nalazi na popisu pripadnika Narodne zaštite Mjesne zajednice „Vijenac“ Osijek s razdobljem angažiranosti 3. svibnja 1991. do 29. lipnja 1991. Tužitelj tijekom trajanja upravnog postupka, kao i tijekom upravnog spora nije priložio nikakve materijalne dokaze u svezi pripadnosti navedenom odredu, a u razdoblju kako je to naveo u svom zahtjevu, kasnije i u tužbi, osim pukog isticanja činjenice da se vjerojatno potkrala pogreška prilikom prepisivanja.

16. Imajući na umu vrste zadaća koje je u spornom razdoblju obavljao tužitelj, iste se prema ocjeni ovog suda, ne mogu podvesti pod oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom u smislu članka 3. stavka 2. ZOHBDR . Kako se tužitelj ne vodi kao pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite Mjesne zajednice „Vijenac Ivana Meštrovića“ Osijek u zatraženom razdoblju i kako je tuženik pravilno utvrdio činjenično stanje u vezi zadaća koje je tužitelj obavljao to je tuženik na konkretni slučaj primijenio mjerodavne, gore navedene odredbe ZOHBDR i pravilno odbio zahtjev tužitelja.

17. Imajući u vidu navedeno, osporavana odluka tuženika se ocjenjuje zakonitom, a donošenjem osporavane odluke nije došlo do povrede prava, obveza ili pravnog interesa tužitelja.

18. Stoga je Sud na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a tužbeni zahtjev tužitelja odbio kao neosnovan te odlučio kao u točki I. izreke ove presude.

19. U odnosu na troškove spora odlučeno je primjenom članka 147. stavka 1. ZUS- a kojim je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drugačije propisano. Budući da je tužitelj u cijelosti izgubio spor, odlučeno je kao u točki II. izreke presude.

Osijek, 30. ožujka 2026.

SUDAC

Eugen Jakopović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 (petnaest) dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

DNA:

1. Tužitelju po opunomoćeniku

2. Tuženiku