Poslovni broj: K-951/2023-34

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

S P L I T

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu pojedincu Marjanu Saši, uz sudjelovanje zapisničarke Maje Rogošić, u kaznenom postupku u povodu privatne tužbe ZČ protiv okrivljenika ĆČ, zbog kaznenog djela iz čl. 149. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21 i 114/22 dalje: KZ/11), nakon javno održane i zaključene rasprave 25. ožujka 2026. u nazočnosti privatnog tužitelja s opunomoćenikom CČ, odvjetnikom u [adresa] te okrivljenika ĆČ s braniteljem Armandom Morovićem, odvjetnikom u [adresa], a 30. ožujka 2026. objavio je i

p r e s u d i o  j e

OKRIVLJENIK: EČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin Z i ZČR, rođen **.**.1961. u [adresa], s prebivalištem u [adresa],  državljanin  Republike Hrvatske, suradnik u obrazovnom procesu s završenom  SSS,  privatni  iznajmljivač  s mjesečnim primanjima od oko 900,00 eura, vlasnik obiteljske kuće na adresi prebivališta veličine od oko 150 stambenih kvadrata i osobnog  vozila  marke  „Audi  3“  iz  2014., udovac,  otac  jednog  punoljetnog  djeteta, neosuđivan,

k r i v  j e

I. što je 19. srpnja 2023. oko 19:00 sati u mjestu Podaca, Magistrala 34, tijekom verbalnog sukoba s ĐČ i nakon što su na intervenciju došli policijski službenici, pred svim prisutnima kazao: „da li vi znate mog nećaka ZČ vašeg kolegu, on dila kokain preko granice“, iako je bio svjestan da su navedene činjenice neistina i da mogu naštetiti časti i ugledu privatnog tužitelja, a što se i dogodilo,

dakle, pred drugim za privatnog tužitelja iznio neistinitu činjeničnu tvrdnju koje mogu naštetiti njegovoj časti ili ugledu, znajući da je neistina,

II. čime je počinio jedno kazneno djelo protiv časti i ugleda – klevetu – djelo opisano i kažnjivo po čl. 149. st. 1. KZ/11.

III. Stoga se okrivljeni EČ na temelju odredbe čl. 149. st. 1. KZ/11

o s u đ u j e

na novčanu kaznu u visini od 50 (pedeset) prosječnih dnevnih iznosa u Republici Hrvatskoj, u visini jednog dnevnog iznosa od 48,57 (četrdeset osam eura i pedeset sedam centi) eura, što iznosi ukupno 2.428,50 (dvije tisuće četiristo dvadeset osam eura i pedeset centi) eura, a koju kaznu je okrivljeni prema čl. 42. st. 6. KZ/11 dužan platiti po pravomoćnosti presude u roku od 3 (tri) mjeseca.

IV. Na temelju odredbe članka 43. st. 1. i. 2. KZ/11 ukoliko novčana kazna ne bude u cijelosti ili djelomično plaćena u roku koji je određen presudom, a ne postoje uvjeti iz članka 42. st. 7. KZ/11, naplatit će se prisilno putem ovlaštene institucije sukladno odredbama posebnog zakona, a ako se novčana kazna ne može ni prisilno naplatiti u roku od tri mjeseca, sud će uz pristanak osuđenika donijeti odluku o zamjeni novčane kazne radom za opće dobro, na način da se jedan prosječni dnevni iznos zamijeni s dva sata rada, s time da jedan prosječni dnevni iznos iznosi 48,57 eura pri čemu rad za opće dobro ne smije premašiti sedamsto dvadeset sati.

V. Ako osuđenik ne pristane na rad za opće dobro ili ga ne izvrši, novčana kazna, odnosno rad za opće dobro zamijenit će se kaznom zatvora, a kada se novčana kazna zamjenjuje kaznom zatvora, sud će jedan prosječni dnevni iznos, zamijeniti s jednim danom zatvora, a rad za opće dobro će se zamijeniti sukladno odredbi čl. 55. st. 3. KZ/11, kao i isplati li osuđenik novčanu kaznu nakon pravomoćnosti odluke o zamjeni, izvršenje kazne zatvora ili rada za opće dobro će se obustaviti, dok će se u slučaju djelomične isplate izvršiti samo preostali dio navedenih kazni, sve na temelju odredbi čl. 43. st. 3., 4. i 5. KZ/11.

VI. Na temelju članka 148. st. 1. u svezi članka 145. st. 1. i 2. toč. 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 - Odluka i Rješenje USRH, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26, u daljnjem tekstu ZKP/08) dužan je okrivljeni EČ naknaditi trošak kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 500,00 (petsto) eura u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude.

Obrazloženje

1. Privatni tužitelj ČČ je putem svoga opunomoćenika CČ, odvjetnika u [adresa], podnio 8. listopada 2023. privatnu tužbu protiv okrivljenog ĆČ, zbog kaznenog djela iz čl. 149. st. 1. KZ/11, a koje kazneno djelo da je počinjeno na način i u vrijeme navedeno u privatnoj tužbi.

2. Privatna tužba je podnesena pravodobno u skladu s čl. 61. ZKP/08 (unutar roka od 3 mjeseca), jer se događaj na koji se odnosi zbio 19. srpnja 2023..

3. Prije početka rasprave sudac je poučio stranke u smislu čl. 527. st. 3. ZKP/08, nakon čega je okrivljenik naveo da se spreman ispričati privatnom tužitelju bez obzira što se ne smatra krivim, dok je privatni tužitelj istakao da ispriku nije spreman prihvatiti jer da se ne radi o izoliranom slučaju budući da su ovakva ponašanje okrivljenika učestala.

4. Pozvan da se u smislu odredbe čl. 416. ZKP/08 izjasni o tome kakav stav zauzima spram navoda iz privatne tužbe, okrivljeni EČ je izjavio da se ne osjeća krivim za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret privatnom tužbom.

5. S obzirom na takvo očitovanje okrivljenika, sud je pristupio provođenja dokaznog postupka pa su tako ispitani privatni tužitelj ČČ te svjedoci ŠČ, LČ, NČ i ĐČ.

5.1. U dokazne svrhe pročitani su i pregledani podaci MUP-a RH za TČ (list 44 spisa), optužnica Općinskog državnog odvjetništva u Splitu br. KO-DO- 271/2024 od 11. ožujka 2024. (list 50-52 spisa), službena zabilješka policijskog službenika ŠČ od 30. srpnja 2023. (list 69 spisa), whatsapp prepiska privatnog tužitelja i okrivljenika od 7. do 13. rujna 2023. (list 70-72 spisa), elektronička pošta upućena 27. rujna 2023. Turističkoj inspekciji u Makarskoj (list 73 spisa) te potvrda HZZO-a od 24. ožujka 2026. (list 88 spisa).

5.2. Osim toga, na temelju odredbe čl. 421. st. 1. toč. 2. i 4. ZKP/08 odbijeni su dokazni prijedlozi okrivljenika i to:

a) za ispitivanjem predloženih svjedoka policijskih službenika FČ, UČ i RČ,

b) za pribavljanjem od PP Makarska službenih bilješki naprijed navedenih policijskih službenika ili drugih eventualnih pismena sačinjenih povodom predmetnog događaja,

kao nevažni i usmjereni na odugovlačenje postupka, s obzirom da je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno i bez izvođenja ovih dokaznih prijedloga. Naime, naprijed navedenim dokaznim prijedlozima ne bi se ništa novo niti bitno drugačije utvrdilo, ima li se na umu da su tijekom dokaznog postupka te okolnosti, a koje se odnose na postupanje okrivljenika kritične prigode, s izvjesnošću utvrđene iz drugih izvedenih dokaza, koje će sud u nastavku sistematično, savjesno i logično analizirati i ocijeniti.

5.3. Na kraju su pregledani izvadci iz kaznene i prekršajne evidencije za okrivljenika (list 76-79 spisa).

6. Potom se pristupilo uzimanju obrane okrivljenika koji je prije svega naveo da su međuljudski odnosi između njegove obitelji i obitelji privatnog tužitelja, odnosno obitelji njegove sestre teško narušeni već oko 2-3 godine zbog neriješenih imovinskopravnih odnosa. Osim toga, da je obitelj privatnog tužitelja s jednim pomoćnim objektom priključena na njegovu vodu i struju pa da on plaća sve troškove budući da ih oni odbijaju snositi.

6.1. Što se tiče predmetnog događaja kazao je da je oko 16:30 sati nazvao PP Makarska iz razloga što je obitelj privatnog tužitelja parkirala svoja vozila na njegovu nekretninu, a i činjenice što svakodnevno maltretiraju i prijete njegovoj obitelji na razne načine pa da su tako znali uznemiravati radnike koji tu borave jer rade u obližnjem sinovom restoranu. Policijski službenik da mu rekao da ne mogu odmah intervenirati zbog količine posla pa da će izaći na teren čim policijski službenici budu slobodni.

6.2. Ubrzo da se na mjestu događaja pojavila njegova sestra NČ pa da joj se dobronamjerno obratio, ali da je odbila s njim komunicirati govoreći mu da ne želi nikakav kontakt dok ne riješe sva imovinskopravna pitanja (podjela imovine). Tada da je došao i njen izvanbračni drug OČ te da je fizički nasrnuo na njega pa da se morao braniti.

6.3. Nakon toga da je na mjesto događaja došao veći broj policajaca budući da je TČ nazvao policiju pa da je priveden u policijsku postaju, međutim da u niti jednom trenutku nije rekao da njegov nećak ČČ dila kokain preko granice.

6.4. Na koncu je dodao da nikada u životu nije bio prekršajno i kazneno osuđivan pa da je zbog svega ovoga doživio teški šok i nelagodu jer da je više od 48 sati proveo u policijskim postajama u [adresa] i [adresa] te da su ga čak policijski službenici morali voditi kod liječnika zbog narušenog zdravstvenog stanja.

6.5. Na posebna pitanja suda je odgovorio:

- da kritične prigode uopće nije spomenuo svog nećaka-privatnog tužitelja ZČ pa da je policijski službenik ŠČ sastavio neistinitu službenu zabilješku i lažno svjedočio pred sudom jer da očito poznaje privatnog tužitelja s obzirom da su oba policijski službenici. Također da mu je policijski službenik ŠČ prilikom privođenja rekao da ljetuje u [adresa] kod AČ, inače inspektora državne uprave, pa da postoji mogućnost da i na taj način poznaje privatnog tužitelja budući da se njihove kuće nalaze u neposrednoj blizini,

- da je kritične prigode u samoobrani udario TČ i nanio mu lakše ozljede pa da mu je zbog toga žao, dok da sestri VČ nije prijetio niti je vrijeđao već da joj je samo rekao da se može sramiti. Zbog ovog događaja da se vodi drugi postupak pred Općinskim sudom u Splitu i da je 10. lipnja 2026. određena prva rasprava.

6.6. Na pitanja opunomoćenika privatnog tužitelja je kazao:

- da njegova sestra NČ i njen izvanbračni suprug TČ nisu bili privedeni kritične prigode već da su samo dali svoje iskaze,

- da je njegov sin LČ bio prisutan kritične prigode i da je sve vidio i čuo jer da se nalazio na udaljenosti od oko 7-8 metara od njih pa da ga je čak i zvao da se povuče i napusti mjesto događaja. Policijskim službenicima da nije rekao da mu je sin također bio neposredni očevidac, niti ga je predložio za svjedoka radi davanja iskaza budući da mu je pokojna supruga tada imala zdravstvene probleme pa da je njegov sin morao o njoj skrbiti.

6.7. Na posebna pitanja svoga branitelja je naveo da je kritične prigode u njegovoj neposrednoj blizini u trenutku privođenja bilo oko 4-5 policijskih službenika na udaljenosti od oko 2-3 metra te da se na istoj udaljenosti, ali na nižoj poziciji zbog konfiguracije terena, nalazio i njegov sin budući da im je pristupio bliže (nalazio se na udaljenosti od oko 7-8 metara prilikom sukoba okrivljenika s TČ).

7. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka te ocjene svakog dokaza pojedinačno i u vezi s drugim dokazima, sud je nedvojbeno i sa sigurnošću utvrdio da je okrivljeni EČ počinio kazneno djelo klevete iz čl. 149. st. 1. KZ/11, a kako je to činjenično i pravno opisano i označeno u izreci ove presude.

8. Naime, kazneno djelo klevete iz čl. 149. st. 1. KZ/11 čini onaj tko pred drugim za nekoga iznese ili pronese neistinitu činjeničnu tvrdnju koja može škoditi njegovoj časti ili ugledu, znajući da je neistinita.

8.1. Kleveta je najteže djelo protiv časti i ugleda, a što proizlazi na temelju dva kriterija. Prvi je zapriječena kazna koja je za kvalificirano kazneno djelo klevete propisana kao novčana kazna do 500 dnevnih iznosa. Drugi kriterij je oblik krivnje, jer se za klevetu zahtijeva izravna namjera (direktni dolus). Počinitelj mora biti svjestan da je činjenična tvrdnja koju iznosi ili prenosi lažna, da može naškoditi nečijoj časti ili ugledu te da hoće ili je siguran u nastupanje zabranjene posljedice. Neizravnom namjerom kleveta ne može biti počinjena. Ako u odnosu na neistinitost počinitelj postupa s neizravnom namjerom ili iz nehaja, onda nema klevete.

8.2. Dakle, predmet klevetničke izjavu su izgovorene ili napisane činjenične tvrdnje čija se istinitost, odnosno neistinitost može utvrditi za sve ljude suglasno.

9. Tijekom postupka nije bilo sporno da je oko 19:00 u mjestu [adresa], došlo do određenog konflikta, odnosno verbalnog sukoba između okrivljenika ĆČ i njegove sestre SČ jer to proizlazi iz službene zabilješke policijskog službenika ŠČ te navoda svjedokinje SČ i obrane okrivljenika.

10. Ono što je bilo sporno i što je trebalo nedvojbeno utvrditi i razjasniti, a što je tijekom postupka okrivljenik negirao, jest je li kritične prigode nakon što su na intervenciju došli policijski službenici, pred svim prisutnima kazao: „da li vi znate mog nećaka ZČ vašeg kolegu, on dila kokain preko granice“ i ako je rekao je li time uvrijedio privatnog tužitelja te je li postupao u cilju iznošenja neistina kako bi naštetio časti i ugledu privatnog tužitelja.

11. S obzirom na navedeno, sud je osim obrani okrivljenika, posebnu pažnju posvetio procjeni iskaza privatnog tužitelja ĆČ i svih saslušanih svjedoka, kao i analizi materijalne dokumentacije iz spisa.

12. Tako je privatni tužitelj ČČ, nećak okrivljenika, u svom iskazu na raspravi od 24. listopada 2025. (list 47-49 spisa) u bitnom kazao da su međuljudski odnosi između njihovih obitelji poremećeni zbog neriješenih imovinskopravnih pitanja (podjela imovine) pa da je okrivljenik čak nekoliko puta prijetio njegovoj majci i pokojnom ocu. U nekoliko navrata da je pokušao smiriti situaciju i nastale probleme riješiti razgovorom s okrivljenikom, ali da nažalost nije uspio.

12.1. Inkriminirane prigode da je okrivljenik susreo njegovu majku ĐČ i da ju je verbalno napao, slijedom čega se ona povukla i da mu je tada pristupio izvanbračni drug njegove majke TČ pa da ga je udario zatvorenim dlanom u glavu i pobjegao u kuću te pozvao policiju da ne bi ispao kriv.

12.2. Policija da je došla vrlo brzo i da njihovo postupanje može samo pohvaliti jer da su na licu mjesta utvrdili što se točno dogodilo pa da su okrivljenika priveli u postaju. Okrivljenik da je tada pred svima 2-3 puta kazao da on dila kokain preko granice. Dakle, da je svjesno želio naštetiti njegovoj časti i ugledu jer da je vrlo dobro znao da radi u obavještajnoj službi, odnosno da je ranije bio oko 15 godina zaposlen u policiji.

12.3. Na koncu je dodao da ga je o svemu navedenom telefonski obavijestio brat ĐČ te da su protiv okrivljenika zbog svega navedenog vođena dva kaznena postupka i to zbog počinjenja kaznenog djela tjelesne ozljede prema TČ i kaznenog djela prijetnje prema njegovoj majci VČ, međutim da je ovaj postupak zbog tjelesne ozljede obustavljen zbog smrti TČ, dok da je u ovom drugom postupku optužnica potvrđena.

12.4. Na posebna pitanja suda je odgovorio:

- da okrivljenikov sin LČ nije bio prisutan kritične prigode jer da su mu tako rekli majka NČ i njen izvanbračni drug TČ,

- da mu je zbog ove izjave okrivljenika da neovlašteno preprodaje drogu preko granice povrijeđen ugled i čast budući da je 15 godina radio u policiji i da nikakve „mrlje“ u karijeri nije imao, a sada da je ovaj događaj morao prijaviti nadređenima jer da mu je mogao naštetiti u napredovanju pa da su mu savjetovali da sve prijavi PP Makarskoj, a što da je i učinio, iako da je znao da se u konkretnom slučaju radi o kaznenom djelu klevete, a koje da se progoni po privatnoj tužbi. Dodao je da je [adresa] malo mjesto pa da su ga neki poznanici kontaktirali i pitali ga što se događa i zašto mu je ujak to izjavio.

12.5. Na pitanje okrivljenika je kazao da je čuo da su inkriminirane prigode na mjesto događaja došla tri-četiri policijska službenika iz interventne policije te jedan policijski službenik iz PP Makarske.

13. Svjedok LČ, sin okrivljenika, je na raspravi od 16. siječnja 2026. (list 62-64) istakao da je navedenog dana oko 16:30 sati došao kod oca (okrivljenika) iz razloga što je netko od obitelji privatnog tužitelja (ili netko od njihovih gostiju) parkirao svoje vozilo na njihovu nekretninu pa da je okrivljenik pozvao policiju, međutim da policijski službenici nisu izašli na teren zbog veće količine posla, ali da postoji i mogućnost da nisu željeli izaći na teren zbog poznanstva s privatnim tužiteljem.

13.1. Ubrzo da je sestra njegova oca NČ došla na njihovu nekretninu gdje je bilo parkirano to vozilo pa da joj je okrivljenik prišao da joj nešto kaže, ali da ga je odbila govoreći mu da s njim ne želi imati nikakav kontakt i razgovarati sve dok ne riješe imovinskopravne odnose. U tom trenutku da je došao i TČ te prvo verbalno, a zatim i fizički napao njegova oca i unio mu se u lica pa da ga je okrivljenik u samoobrani udario otvorenim dlanom po licu. Tada da su NČ i OČ pozvali policiju pa da je prvo na mjesto događaja došao jedan policijski službeni, a zatim i policijski kombi s četiri policijska službenika te su priveli njegova oca u policijski postaju iz razloga što su NČ i OČ rekli policijskim službenicima da im je okrivljenik prijetio. Ovo sve da je čuo i vidio jer da se nalazio u blizini ispod zida.

13.2. Na posebna pitanja suda je odgovorio:

- da u niti jednom trenutku nije došao na mjesto događaja jer da se nije želio uplitati, a osim toga da mu je majka bila bolesna pa da je ostao s njom,

- da nikakvu izjavu ili iskaz nije davao, ali da su ga ona četiri interventna policijska službenika koja su došla s policijskim kombijem sigurno vidjela jer da se nalazio u neposrednoj blizini ispod zida,

- da ga je kritične prigode vidjela ĐČ te da tada na mjestu događaja nije bio prisutan brat privatnog tužitelja ĐČ, ali da ne zna je li došao naknadno,

- da okrivljenik inkriminirane prigode nikoga nije vrijeđao niti prijetio,

- da je s obitelji privatnog tužitelja u vrlo lošim odnosima i to prvenstveno zbog neriješenih imovinskopravnih odnosa (podjela imovine), ali da se sudski postupci zbog toga ne vode jer da postoji niz problema vezano za sagrađene objekte na njihovom zemljištu od strane obitelji privatnog tužitelja pa da se ni kuća ne može etažirati. Privatni tužitelj da je u rujnu 2023. od njegova oca (okrivljenika) tražio da konačno riješe imovinskopravne odnose (podjela imovine) pa da mu je okrivljenik rekao da je spreman na razgovor i sporazum, ali tek kada vrate dugove, odnosno podmire neovlaštenu potrošnju njihove vode i struje. Takav odgovor da se nije svidio privatnom tužitelju pa da je zbog toga i podnio ovu tužbu. Privatni tužitelj da je također krajem rujna 2023. pokušao da se okrivljeniku oduzme kategorizacija apartmana jer da je poslao e-mail uredu za gospodarstvo navodeći da njegova majka nije dala okrivljeniku suglasnost za iznajmljivanje kuće, međutim da je odbijen u tom zahtjevu budući da je okrivljenik dokazao da mu je sestra NČ dala suglasnost za iznajmljivanje.

13.3. Na pitanje okrivljenika je kazao da prilikom privođenja okrivljenik policijskim službenicima nije ništa govorio.

13.4. Na pitanja opunomoćenika privatnog tužitelja je naveo da se nalazio na mjestu događaja na udaljenosti od oko 5-6 metara od policijskog kombija, da se ranije vodio protiv okrivljenika još jedan kazneni postupak, ali da se više ne vodi te da bi s obzirom na poziciju gdje se nalazio čuo prijetnje i vrijeđanje da ih je bilo.

14. Svjedokinja NČ, majka privatnog tužitelja, je na raspravi od 16. siječnja 2026. (list 64-66 spisa) navela da je kritične prigode išla hraniti mačke na jednu zemlju u blizini svoje obiteljske kuće i kada se vraćala prema kući da je odjednom iz svoje kuće izašao njen brat (okrivljenik) te je verbalno napao, odnosno da ju je počeo vrijeđati i prijetiti joj da će ih sve riješiti i slično pa da se preplašila i da je počela uzmicati. U tom trenutku da je s osobnim vozilom prošao njen izvanbračni suprug TČ jer da se vraćao s kave pa kada je vidio što se događaja da je parkirao svoje vozilo, izašao iz njega te krenuo njima u susret, dok da je ona bježeći od okrivljenika prešla na drugu stranu ceste. Kada je TČ došao do okrivljenika da ga upozori da se tako prema njoj ne može ponašati da ga je okrivljenik udario šakom u lice pa da je TČ prokrvario i da su mu naočale pale na tlo. Okrivljenik da se tada okrenuo, uzeo mobitel i nekoga nazvao te krenuo prema svojoj kući.

14.1. TČ da je potom nazvao policiju pa da su mu policijski službenici rekli da je policija o događaju već obaviještena jer da ih je kontaktirao okrivljenik govoreći im da je on napadnut, a ne OČ i ona. Ubrzo da je došao jedan policijski službenik na motociklu i zbog Robertovih ozljeda da ih uputio na hitnu pomoć, ali da su se odmah vratili na mjesto događaja jer da u domu zdravlja nije bili liječničkog tima. Navedeni policijski službenik da im je rekao da pričekaju na mjestu događaja jer da stiže interventna policija, a koja da je zatim privela okrivljenika. Prilikom tog privođenja da ime je okrivljenik rekao da njen sin ČČ prenosi drogu kokain preko granice i da to zapišu. Dakle, da su to čuli TČ i ona pa da se OČ obratio interventnim policajcima pitajući ih jesu li čuli što okrivljenik rekao. Okrivljenika da tada odvoze u policijsku postaju, a OČ i ona da prvo odlaze na hitnu i nakon pružene liječničke pomoći OČ da odlaze u policijsku postaju dati iskaze.

14.2. Na posebna pitanja suda je odgovorila:

- da su njena i okrivljenikova obitelj već duži niz godina u lošim odnosima zbog neriješenih imovinskopravnih odnosa, odnosno zbog podjele imovine i da je to razlog zbog čega ju je okrivljenik napao,

- da su inkriminirane prigode kada je okrivljenik izjavio da njen sin ČČ prenosi kokain preko granice na mjestu događaja bili TČ, tri-četiri interventna policajca, policijski službenik koji je došao s motociklom i ona. Cijeli taj događaj (od trenutka napada pa do privođenja) da je trajao više od jednog sata i da na mjestu događaja nisu bili prisutni supruga i sin okrivljenika (LČ),

- da je iskaz sina okrivljenika DČ, iz kojeg bi proizlazilo da se on nalazio na mjestu događaja u blizini ispod zida, neistinit jer da je to mjesto udaljeno manje od pet metara od pozicije gdje su se oni nalazili pa da bi ga vidjela da se tu dosita i nalazio,

- da kritične prigode na mjestu događaja nisu bili prisutni susjedi ni njen drugi sin ĐČ.

14.3. Sud je zabranio pitanja okrivljenika: „Je li 2018. dopustila osobi iz Sarajeva da parkira kamp prikolicu na njihovo suvlasništvo i koristi njihovu vodu i struju od ta pa do danas" jer se ne odnosi na predmet postupka.

15. Svjedok ĐČ, brat privatnog tužitelja, je na raspravi od 16. siječnja 2026. (list 66-67 spisa) istakao da nije bio prisutan na mjestu događaja inkriminirane prigode jer da se nalazio s djecom u obližnjem parku u [adresa], ali da su mu sve ispričali majka NČ i njen izvanbračni suprug TČ.

15.1. Dakle, da ga je majka NČ odmah nazvala na telefon kada ih je okrivljenik napao i da mu je rekla da je okrivljenik TČ udario šakom u lice, a da je njoj prijetio i vrijeđao je da njih sve treba iskorijeniti. Nakon tog razgovora da je vidio jednog policajca kako s motociklom ide prema mjestu događaja. Sutradan da je od majke ĐČ i TČ saznao sve detalje u svezi ovog događaja pa da su mu prenijeli da je okrivljenik interventnim policajcima, kada su ga privodili, rekao da njegov brat ČČ prenosi drogu preko granice.

15.2. Na posebna pitanja suda je odgovorio:

- da je izvanbračni drug njegove majke TČ kritične prigode bio ozlijeđen i da je zatražio medicinsku pomoć,

- da su mu majka NČ i TČ rekli da su inkriminirane prigode bila prisutna tri-četiri interventna policajca, policijski službenik koji je došao s motociklom te njih dvoje,

- da ne zna je li predmetnom događaju bio prisutan sin okrivljenika LČ jer da se nije nalazio na licu mjesta, ali da su mu majka NČ i TČ rekli da su bile prisutne samo naprijed navedene osobe, odnosno da susjedi i LČ nisu bili prisutni jer da bi ga njegova majka sigurno vidjela da se tamo nalazio,

- da s okrivljenikom i njegovom obitelji nije u dobrim odnosima zbog neriješenih imovinskopravnih odnosa te okrivljenikove netrpeljivosti prema njegovoj obitelji.

16. Svjedok ŠČ, policijski službenik interventne jedinice PU Sisačko- moslavačke, je na raspravi od 16. siječnja 2026. (list 60-61) kazao da je s kolegama iz interventne policije Sisačko-moslavačke županije bio na ispomoći u Makarsko oko 15 dana pa da su inkriminirane prigode dobili poziv od policijskih službenika PP Makarske koji su se nalazili na terenu da hitno dođu i privedu okrivljenika u policijsku postaju zbog narušavanja javnog reda i mira.

16.1. Kada su njih četvorica iz interventne policije došli na mjesto događa da su priveli okrivljenika pa da je u tom trenutku rekao da TČ i ČČ preprodaju drogu.

16.2. Na posebna pitanja suda je odgovorio:

- da ne poznaje okrivljenika ĆČ, privatnog tužitelja ZČ i TČ jer da živi daleko u drugoj županiji,

- da mu se čini da je kritične prigode na mjestu događaja osim okrivljenika bila još jedna muška osoba jer da se sve brzo odvilo budući da su došli, priveli okrivljenika i u policijskoj postaji ga predali temeljnoj policiji,

- da DČ, ĐČ i ĐČ ne poznaje i da se ne može sjetiti je li tko od njih bio na mjestu događaja jer da lica ne može zapamtiti zbog svoje vrste posla, odnosno svakodnevnih intervencija prema različitim osobama.

16.3. Na pitanje opunomoćenika privatnog tužitelja je kazao da mu se čini da je kritične prigode na mjestu događaja zatekao četiri policijska službenika iz PP Makarske.

16.4. Na posebna pitanje okrivljenika je naveo da kritične prigode nije radio kao kontakt policajac u Gradacu te da navedene riječi iz činjeničnog opisa privatne tužbe nije prenosio dalje svojim kolegama.

17. Razmatrajući takve iskaze privatnog tužiteljica, saslušanih svjedoka, kao i obranu okrivljenika i dovodeći ih u vezu s nesporno utvrđenim činjenicama postojanja narušenih međuljudskih odnos odnosa između okrivljenika i privatnog tužitelja zbog neriješenih imovinskopravnih odnosa, sud je kao vjerodostojne i utemeljene prihvatio iskaze privatnog tužitelja ZČ te svjedoka NČ i SČ (majka i brat privatnog tužitelja) te ŠČ (policijski službenik) jer su u bitnim dijelovima argumentirani, istovjetni i uvjerljivi te se nadopunjuju u jednu logičnu cjelinu, a što se ne može reći za obranu okrivljenika i iskaz njegova sina DČ.

17.1. Osim toga, tijekom raspravljanja nije pronađena niti jedna okolnost niti činjenica koja bi ukazivala da bi navedeni svjedoci, kojima je poklonjena vjera, lažno svjedočili i bili pristrani, a što se osobito odnosi na policijskog službenika ŠČ koji nema razloga neistinito iskazivati jer ne poznaje stranke (privatnog tužitelja i okrivljenika) budući da živi na drugom kraju Republike Hrvatske. U tom smislu, sud navode okrivljenika da se ŠČ i privatni tužitelj ČČ poznaju cijeni kao paušalne, neosnovane i nedokazane te kao takvi nisu doveli u sumnju vjerodostojnost iskaza svjedoka ŠČ i sadržaja službene bilješke koju je sastavio nakon predmetnog događaja.

17.2. Omaška u godini sačinjavanja službene bilješke (30. srpnja 2022. umjesto 30. srpnja 2023.) te Malekinušićevi netočni navodi da je kritične prigode na mjestu događaja zatekao četiri policijska službenika iz PP Makarske ne predstavlja one odlučujuće činjenice koje bi dovele do drugačije odluke u ovoj pravnoj stvari jer se takve omaške (pogreške) kod policijskih službenika učestalo događaju zbog njihove vrste posla, odnosno svakodnevnih intervencija prema različitim osobama.

18. S druge strane, već prije detaljne analize, sasvim je jasno da je obrana okrivljenika neuvjerljiva, puna nelogičnosti i proturječja te usmjerena isključivo na izbjegavanje kaznenopravne odgovornosti.

18.1. Naime, prije svega valja spomenuti da sud ne prihvaća okrivljenikovu verziju događaja jer ne odgovara utvrđenom činjeničnom stanju, odnosno u suprotnosti je s iskazom neposrednih očevidaca SČ i ŠČ, a također je i u suprotnosti sa iskazom njegova sina GČ koji je kazao da u niti jednom trenutku nije pristupio na mjesto događaja dok okrivljenik tvrdi suprotno, odnosno da je njegov sin pristupio na mjesto događaja kada ga je policija privodila.

18.2. Dakle, neprihvatljivi su navodi okrivljenika da je bio fizički napadnut od TČ jer suprotno, a uvažavajući pritom presumpciju nevinosti, proizlazi iz potvrđene optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Splitu br. KO-DO-271/2024 od 11. ožujka 2024.. Da su ti okrivljenikovi navodi istiniti i da je inkriminirane prigode na mjestu događaja bio prisutan njegov sin LČ onda bi u tom slučaju sigurno reagirao i zaštitio svoga oce te otišao u policijsku postaju dati iskaz kao što su to napravili NČ i TČ, posebno ako se ima u vidu da mu je ocu bila oduzeta sloboda više od 48 sati.

18.3. Vjerodostojnost okrivljenikove obrane dovedena i u pitanje kada tvrdi da nikada u životu nije bio prekršajno kažnjen jer to nije istina s obzirom da iz prekršajne evidencije proizlazi da je presudom Općinskog suda u Makarskoj br. Pp-1166/2022 od 12. srpnja 2024. (pravomoćna 22. kolovoza 2024.) osuđen zbog prekršaja iz Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

18.4. Okrivljeniku na koncu treba napomenuti da dostavljena WhatsApp prepiska i prijava uredu za gospodarstvo nisu od odlučne važnosti kako to pogrešno tumače njegov sin LČ i on jer ne dokazuju motiv privatnog tužitelja na podnošenje ove privatne tužbe budući je na temelju zakona točno određeno unutar kojeg se roka privatna tužba mora podnijeti (odlomak 2.)

19. Što se tiče iskaza svjedoka DČ, inače sina okrivljenika, sud je istog procijenio kao neuvjerljiv, pristran i usmjeren na oslobađanje okrivljenika od kaznene odgovornosti (što nije neuobičajeno s obzirom da mu je sin i da na njegovoj strani postoji motiviranost svjedočiti u okrivljenikovu korist), a osim toga i njegov iskaz je u suprotnosti s iskazima neposrednih očevidaca SČ i ŠČ. Stoga, sve naprijed navedeno o vjerodostojnosti iskaza okrivljenika vrijedi i za iskaz njegovog sina DČ.

19.1. Ovdje treba još samo spomenuti da ne postoji niti jedan razuman razlog zbog čega bi NČ lažno svjedočila da LČ nije bio na mjestu događaja jer da je on doista tu bio onda bi, kao što je već rečeno, došao dati svoj iskaz u policijsku postaju te bi ga policijski službenici koji su uredovali sigurno prepoznali kao neposrednog očevica budući da i tvrdi da su ga vidjeli.

20. Stoga, u postupku je nedvojbeno utvrđeno je da je okrivljenik inkriminirane prigode ispred SČ i policijskih službenika kolji su došli na intervenciju kazao „da li vi znate mog nećaka ZČ vašeg kolegu, on dila kokain preko granice“ , čime je ostvario sva bitna obilježja kaznenog djela klevete iz čl. 149. st. 1. KZ/11, koje mu je privatnom tužbom stavljeno na teret.

20.1. Sud je iz činjeničnog opisa ispustio navode „ponovivši navedeno dva do tri puta“ jer su nedokazani (nitko od ispitanih svjedoka, osim privatnog tužitelja koji nije bio neposredni očevidac, nije tako iskazivao).

20.2. Kako okrivljenik tijekom postupka nije dokazao istinitost tih svojih riječi ili makar opravdani razlog zbog čega je trebao vjerovati da bi te riječi bile istinite, očito da se u konkretnom slučaju radi o neistinitim činjeničnim tvrdnjama koje su objektivno podobne za ostvarenje kaznenog djela klevete. Naime, takva činjenična tvrdnja da okrivljenik preprodaje drogu objektivno je podobna naškoditi časti i ugledu privatnog tužitelja, odnosno bilo čijoj časti i ugledu jer te riječi u suštini podrazumijevaju počinjenje kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama od strane privatnog tužitelja za koje se progon poduzima po službenoj dužnosti. Kod ocjene te podobnosti navedenih činjeničnih tvrdnji da naštete časti i ugledu privatnog tužitelja, sud je imao u vidu vrijeme, mjesto, sredinu, način i kontekst u kojemu su iste izrečene, kao i adresata (bivšeg policijskog službenika i danas zaposlenika obavještajne službe).

21. Dakle, u trenutku počinjenja kaznenog djela okrivljenik je bio svjestan da su njegove činjenične tvrdnje neistinite, odnosno znao je da to što govori nije istina pa je djelo počinio s izravnom namjerom.

22. Što se tiče njegove ubrojivosti, ona nije bila upitna niti isticana kao sporna, pa ga sud procjenjuje ubrojivim počiniteljem.

23. Slijedom toga sud ga i drži krivim za počinjeno kazneno djelo

24. Nakon ovako utvrđene krivnje i protupravnog ponašanja okrivljenika, valjalo odlučiti o primjerenoj vrsti i visini kazneno-pravne sankcije koja će biti primjerena svim okolnostima počinjenog kaznenog djela, osobnosti okrivljenika, a pri tome opet voditi računa da se izabranom sankcijom ostvari i svrha određena čl. 41. KZ/11.

25. Prilikom odluke o sankciji koja je navedena u izreci ove presude, sud je okrivljeniku kao olakotne okolnost cijenio raniju kaznenu neosuđivanost, dok mu je kao otegotne okolnosti cijenio nedovoljnu kritičnost prema vlastitom protupravnom ponašanju te raniju prekršajnu osuđivanost. Naime, okrivljenik je kao što je već rečeno pravomoćno osuđen presudom Općinskog suda u Makarskoj br. Pp-1166/2022 od 12. srpnja 2024. zbog prekršaja iz Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

26. Uzimajući u obzir sve naprijed navedene okolnosti, stupanj krivnje, pogibeljnost kaznenog djela, a u skladu s načelom individualizacije u kažnjavanju i osobnosti okrivljenika, sud ga je osudio novčanu kaznu u visini od 50 dnevnih iznosa, a visinu jednog utvrdio je temeljem čl. 42. st. 5. u svezi sa st. 4. KZ/11 po slobodnoj procjeni, u visini trenutno prosječnog u Republici Hrvatskoj (odluka VSRH Su-IV-78/2025-11 od 8. siječnja 2026.), odnosno u visini od 48,57 eura, a što sveukupno iznosi 2.428,50 eura, jer smatra da bi utvrđivanje njegovih prihoda, kad se uzme u obzir njegova mjesečna primanjima od oko 900,00 eura, vlasništvo obiteljske kuće i osobnog vozila, bilo povezano s nerazmjernim teškoćama, s time da je kaznu u smislu odredbe čl. 42. st. 6. KZ/11 dužan platiti u roku od 3 mjeseca po pravomoćnosti presude.

26.1. Ukoliko okrivljenik ne plati novčanu kaznu u roku koji je određen presudom, sud će postupiti sukladno čl. 43. KZ/11 te će se ista naplatiti prisilno putem ovlaštene institucije sukladno odredbama posebnog Zakona. Ako se novčana kazna ne može ni prisilno naplatiti u roku od 3 mjeseca, sud će uz pristanak osuđenika donijeti odluku o zamjeni novčane kazne radom za opće dobro, na način da će se jedan prosječan dnevni iznos od 48,57 eura zamijeniti s dva sata rada, pri čemu rad za opće dobro ne smije premašiti iznos od 720 sati.

26.2. Ako osuđenik ne pristane na rad za opće dobro ili ga ne izvrši, novčana kazna, odnosno rad za opće dobro zamijenit će se kaznom zatvora. Kada se novčana kazna zamjenjuje kaznom zatvora, sud će jedan prosječan dnevni iznos od 48,57 eura zamijeniti s jednim danom zatvora, a rad za opće dobro će se zamijeniti sukladno odredbi čl. 55. st. 3. ovog Zakona, pri čemu kazna zatvora ne može biti dulja od 12 mjeseci.

26.3. Isplati li osuđenik novčanu kaznu nakon pravomoćnosti odluke o zamjeni, izvršenje kazne zatvora ili rada za opće dobro će se obustaviti. U slučaju djelomične isplate, izvršit će se samo preostali dio navedenih kazni.

27. Sud očekuje da će se ovako izrečenom kaznom postići svrha kažnjavanja te utjecati na okrivljenika ali i na druge da ne čine ova ili druga kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti njihovog činjenja i pravednosti i kažnjavanja.

28. Konačno kako je okrivljenik proglašen krivim, sud ga je temeljem čl. 148. st. 1. u vezi s čl. 145. st. 1. i 2. toč. 6. ZKP/08, obvezao naknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 500,00 eura, sve imajući u vidu trajanje i složenost postupka, kao i imovinske prilike okrivljenika pa plaćanjem troškova u navedenom iznosu neće biti dovedena u pitanje njegova materijalna egzistencija.

29. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Splitu, 30. ožujka 2026.

SUDAC

Marjan Saša

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u četiri primjerka ovom sudu. O žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

-okrivljeniku ĆČ, [adresa]

-branitelju okrivljenika Armandu Moroviću, odvjetniku u Makarskoj

-opunomoćeniku privatnog tužitelja CČ, odvjetniku u [adresa]

-u spis