Republika Hrvatska
Općinski sud u Zadru
Ulica plemića Borelli 9, Zadar
Poslovni broj: Ovr-1356/2025-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
I
Z A K LJ U Č A K
Općinski sud u Zadru, po sutkinji Ivi Abfal, u pravnoj stvari predlagateljice (ovršenice) ZŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Šimi Lukačiću, odvjetniku u Biogradu na Moru, protiv predloženika (ovrhovoditelja) B2 KAPITAL d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 4, OIB: 57509775367, zastupanog po punomoćniku Zvonimiru Buterinu, odvjetniku u OD Buterin i partneri, odvjetnicima u Zagrebu, odlučujući o prijedlogu ovršenice, dana 30. ožujka 2026.
r i j e š i o j e
I. Odbija se kao neosnovan prijedlog predlagateljice (ovršenice) od 10. studenog 2025., za odgodom postupka izravne naplate koja se provodi pred Financijskom agencijom protiv ovršenice na temelju ovrhovoditeljeva zahtjeva za naplatu od 8. listopada 2025. podnesenog na temelju Rješenja o ovrsi Javnog bilježnika Zrinke Milić-Štrkalj pod poslovnim brojem Ovrv-72/10 od 8. veljače 2010.
II. Odbacuje se prijedlog predlagateljice (ovršenice) od 10. studenog 2025., za obustavom postupka izravne naplate koja se provodi pred Financijskom agencijom protiv ovršenice na temelju ovrhovoditeljeva zahtjeva za naplatu od 8. listopada 2025., podnesenog na temelju Rješenja o ovrsi Javnog bilježnika Zrinke Milić-Štrkalj pod poslovnim brojem Ovrv-72/10 od 8. veljače 2010., kao nedopušten.
i
z a k l j u č i o j e
Upućuje se predlagateljica (ovršenica) u roku od 15 dana od dana primitka ove odluke, protiv predloženika (ovrhovoditelja) pokrenuti parnicu radi proglašenja izvansudske ovrhe nedopuštenom, na temelju razloga iz odredbe čl. 50. st. 1. toč. 7. i 11. Ovršnog zakona.
Obrazloženje
1. Predlagateljica (ovršenica) podnijela je dana 10. studenog 2025., žalbu protiv rješenja o ovrsi, prijedlog za obustavu ovrhe i prijedlog za odgodu ovrhe, u kojima navodi kako je Rješenjem o ovrsi Javnog bilježnika Zrinke Milić-Štrkalj pod poslovnim brojem Ovrv-72/10 od 8. veljače 2010. određena ovrha na imovini ovršenice radi naplate iznosa od 1.837,44 EUR, te je na temelju tog rješenja o ovrsi ovrhovoditelj Financijskoj agenciji podnio zahtjev za naplatu od 8. listopada 2025. Protiv navedenog rješenja o ovrsi ovršenica da sukladno čl. 284. st. 5. u svezi čl. 53. st. 1. Ovršnog zakona podnosi žalbu nakon proteka roka jer ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika (čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ), te jer je nastupila zastara tražbine koja je predmet ovršne isprave (čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ). Naime, dana 8. listopada 2025. ovrhovoditelj da je Financijskoj agenciji podnio zahtjev za naplatu na temelju pobijanog rješenja o ovrsi kojim zahtjeva reaktivaciju osnove za plaćanje radi provedbe ovrhe na novčanim sredstvima ovršenice. Ovršenica da podnosi ovu žalbu nakon proteka roka jer je tek sada saznala za predmetno rješenje o ovrsi i novog ovrhovoditelja pa prije nije ni mogla podnijeti žalbu protiv rješenja o ovrsi. Predmetno rješenje o ovrsi da je doneseno u odnosu na FŠ, izvanbračnog supruga ovdje ovršenice SŠ, pa da ostaje u potpunosti nejasno po kojoj je zakonskoj osnovi takav dug izvanbračnog supruga prenesen na ovršenicu. Naime, Ovršni zakon da je u čl. 32. vrlo jasan po pitanju prijenosa tražbine ili obveze na način da je potrebno javnom ili ovjerovljenom privatnom ispravom dokazati da je dug prenesen na novog dužnika, odnosno ako se prijenos duga ne može dokazati na takav način, prijenos duga da se dokazuje pravomoćnom odlukom donesenom u parničnom postupku. Rješenjem o nasljeđivanju donesenim nakon smrti pok. FŠ po Javnom bilježniku Dragi Burazeru, O-533/23, UPP/OS-83/23, od dana 11. rujna 2023. koje je istim danom postalo pravomoćno, riješeno je da se neće provoditi ostavinska rasprava budući da su se nasljednici prvog nasljednog reda, odnosno ovdje ovršenica i njihova zajednička djeca EŠ i BŠ, nasljedničkim izjavama odrekli nasljednog prava, kao i nasljednici drugog nasljednog reda. S tim u vezi, ovršenica upućuje na čl. 139. st. 2. Zakona o nasljeđivanju kojim je jasno propisano da nasljednik koji se odrekao nasljedstva ne odgovara za ostaviteljeve dugove. Stoga da je uključivanje SŠ kao ovršenice u potpunoj suprotnosti s važećim zakonskim propisima i činjeničnim stanjem. Ovrhovoditelj nije dokazao da je dug prenesen na ovršenicu, niti je to mogao dokazati iz gore navedenih razloga. Nadalje, ovrhovoditelj nije na zakonom propisani način dokazao da je od vjerovnika SOCIELE GENERALE – SPLITSKA BANKA d.d. stekao potraživanje iz Rješenja o ovrsi Javnog bilježnika Zrinke Milić-Štrkalj poslovni broj Ovrv-72/10, od 8. veljače 2010. pa stoga nije niti aktivno legitimiran za zahtijevanje predmetne izvansudske ovrhe. Sve da sud prethodno navedene razloge pronađe neutemeljenima, ovršenica ističe kako je nastupila zastara potraživanja. Naime, prema čl. 233. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, sve tražbine utvrđene pred sudom ili drugim nadležnim tijelom zastarijevaju za deset godina. Predmetno rješenje o ovrsi da je postalo pravomoćno 5. listopada 2010., a zahtjev za naplatu podnesen je 9. listopada 2025., odnosno protekom skoro 15 godina pa je takva tražbina prema izričitoj zakonskoj odredbi zastarjela.Slijedom navedenog, ovršenica predlaže Naslovnom sudu da u što hitnijem roku prihvati ovu žalbu te odbije ovršni zahtjev za naplatu, odnosno ukine provedene radnje i obustavi ovrhu. Nadalje, obzirom da ovrhovoditelj u smislu čl. 32. Ovršnog zakona nije dokazao ni da je na njega prešla tražbina iz ovršne isprave ni da je na ovršenika prešlo dugovanje iz ovrše isprave , to da je jasno da je predmetna ovrha postala nemoguća i da se ne može provesti pa ovršenica predlaže sudu da na temelju čl. 72. st. 2. Ovršnog zakona obustavi izvansudsku ovrhu određenu Rješenjem o ovrsi javnog bilježnika Zrinke Milić-Štrkalj poslovni broj Ovrv-72/10 od 8. veljače 2010. koja se provodi pred Financijskom agencijom na temelju ovrhovoditeljeva zahtjeva za naplatu od 8. listopada 2025. protiv ovršenice. Također, ovršenica sukladno čl. 284. u svezi čl. 65. st. 1. toč. 1. Ovršnog zakona predlaže sudu da odgodi izvansudsku ovrhu koja se provodi pred Financijskom agencijom protiv ovršenice na temelju ovrhovoditeljeva zahtjeva za naplatu od 8. listopada 2025. podnesenog na temelju Rješenja o ovrsi javnog bilježnika Zrinke Milić-Štrkalj poslovni broj Ovrv-72/10 od 8. veljače 2010., s datumom ovršnosti od 5. listopada 2010., kojim je određena ovrha na imovini ovršenice radi naplate iznosa od 1.837,44 EUR , jer je ovršenica protiv navedenog rješenja podnijela prednju žalbu protiv rješenja o ovrsi i prednji prijedlog za obustavu ovrhe, a provođenjem navedene ovrhe ovršenica bi trpjela nenadoknadivu štetu jer bi ostala bez svojih jedinih prihoda, a postoji visok stupanj vjerojatnosti da je ovrhovoditeljevo potraživanje neosnovano. Iz potvrde o visini dohotka i primitaka Porezne uprave, Područnog ureda Zadar, Ispostave Biograd na Moru, klasa: 034-04/25-04/918, urbroj: 513-07-13-02-25-2, od dana 10. studenog 2025. da je vidljivo da ovršenica ima vrlo niska primanja koja joj i dolaze na bankovni račun pa je potpuno jasno da bi provođenjem predmetne izvansudske ovrhe trpjela nenadoknadivu štetu jer bi ostala bez ikakvih sredstava za život.
2. Postupajući po Zaključku ovog Suda od 10. studenog 2025., predloženik (ovrhovoditelj) očitovao se na podnesenu žalbu, prijedlog za obustavi i prijedlog za odgodu ovrhe od 10. studenog 2025., navodeći kako su isti u cijelosti neosnovani. Tako, u odnosu na prigovor nedostatka aktivne legitimacije ovrhovoditelja, odnosno navod da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršene isprave protiv ovršenice, ovrhovoditelj ističe kako je osnova potraživanja prethodnog vjerovnika, HVB Splitske banke d.d., prema ovršeniku Ugovor o kreditu broj 97785/05, a koji je ovršenica potpisala kao sudužnik. Navedeno potraživanje da je s prethodnog vjerovnika preneseno na ovrhovoditelja Ugovorom o cesiji br. S029/2015 ovjerenim po javnom bilježniku Marini Debelić03.06.2015. pod poslovnim brojem OV-5162/2015. Predmetno potraživanje, među ostalim, osigurano je i Izjavom o suglasnosti zapljene ovjerenoj 12.12.2005. po javnom bilježniku Davoru Miškoviću pod poslovni broj OV- 12359/2005. Potraživanje s navedene osnove utvrđeno je Rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovrv-72/2010 donesenim od strane Javnog bilježnika Zrinke Milić-Štrkalj od 8.2.2010., a koje rješenje o ovrsi je steklo svojstvo pravomoćnosti i ovršnosti u odnosu na ovršenicu 05.11.2010. Predmetno rješenje o ovrsi doneseno je u odnosu na korisnika kredita prema navedenom ugovoru o kreditu i u odnosu na sudužnika, ovdje ovršenicu. Nadalje, ispravom pod nazivom Dodatak II. Ugovoru o cesiji zaključenom 3.6.2015., ovjerenom po javnom bilježniku Marine Dabelić pod poslovnim brojem OV- 9919/2015 prethodni vjerovnik prenio je na ovrhovoditelja sva prava iz ovršnih isprava, što uključuje i predmetno rješenje o ovrsi. Navedena isprava deponirana je u Centru za prisilnu naplatu i predstečajne nagodbe FINA-e u Zagrebu dana 28.1.2019. Prijenos predmetne tražbine jasno proizlazi iz predmetnog Ugovora o cesiji te Dodatku II. Ugovora sukladno odredbi čl. 32. Ovršnog zakona, te je izvršen sukladno odredbama čl. 80. i 81. Zakona o obveznim odnosima. Sve navedeno da jasno proizlazi i iz sadržaja dopisa upućenog uz zahtjev za naplatu od 8.10.2025., dok se ujedno naglašava da FINA kao provedbeno tijelo u postupku izvansudske ovrhe postupa po zahtjevu koji je uredno ispunjen i podoban za postupanje, pa ukoliko to nije slučaj, FINA ne bi ni uvrstila predmetno rješenje u Očevidnik, odnosno započela s postupanjem po zahtjevu za naplatu. Tako, da je evidentno kako su neosnovani navodi ovršenice prema kojima ovrhovoditelj nema pravo temeljem predmetnog rješenja o ovrsi pokretati postupke prisilne naplate radi naplate svojeg potraživanja prema ovršenici. U pogledu prigovora zastare predmetne tražbine, a kako to navodi i sama ovršenica, na predmetno potraživanje, osigurano predmetnom Izjavom o suglasnosti zapljene poslovni broj OV-12359/2005 i utvrđeno predmetnim rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovrv-72/2010, primjenjuje se desetogodišnji zastarni rok sukladno odredba čl. 233. st. 1. Zakona o obveznim odnosima. Međutim, ovršenica pogrešno tumači pravni institut zastare te gubi iz vida radnje prethodnog vjerovnika kojima je zastara u odnosu na predmetnu tražbinu prekinuta, s obzirom da se zastarni rok veže uz potraživanje, a ne uz ovršnu ispravu te stoga sve radnje poduzete radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine imaju utjecaj na zastaru potraživanja, neovisno o tome koju je od ovršnih isprava koje mu stoje na raspolaganju ovrhovoditelj koristio radi poduzimanja neke od prethodno navedenih radnji. Naime, prethodni vjerovnik je izjavu o suglasnosti zapljene poslovni broj OV-12359/2005 21.03.2011. dostavio na provedbu FINA-i, čime je sukladno odredbi čl. 241. Zakona o obveznim odnosima prekinut desetogodišnji zastarni rok. Sukladno odredbi čl. 245. Zakona o obveznim odnosima zastarni rok je ponovno počeo teći tek isknjiženjem iste iz Očevidnika redoslijeda osnova za plaćanje sa FINA-e 4.8.2018. stupanjem na snagu Zakona o izmjenama i dopunama zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima. Od trenutka isknjiženja predmetne Izjave o suglasnosti zapljene iz Očevidnika redoslijeda osnova za plaćanje FINA-e 2018. do aktivacije predmetnog rješenja o ovrsi 2025. nije protekao desetogodišnji zastarni rok, stoga je razvidno da je ovršenikov prigovor zastare neosnovan. U odnosu na prijedlog ovršenice za obustavu ovrhe ovrhovoditelj ukazuje na odredbu čl. 72. Ovršnog zakona, kojom odredbom su izrijekom propisane situacije u kojima sud može obustaviti ovrhu, pri čemu u konkretnom slučaju nije ostvarena niti jedna od situacija predviđenih predmetnom odredbom. Naime, ovršenica tvrdi da je ovrha postala nemoguća s obzirom da ovrhovoditelj nije u smislu odredbe čl. 32. Ovršnog zakona nije dokazao ni da je tražbina iz ovršne isprave prešla na njega ni da je na ovršenicu prešlo dugovanje, međutim imajući u vidu sve navedeno jasno je da su navodi ovršenice i u tom smjeru bespredmetni i neosnovani. U odnosnu na prijedlog ovršenice za odgodu ovrhe te navode da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu štetu jer bi ostao bez ikakvih životnih sredstava ovrhovoditelj se očituje da sukladno odredbi čl. 65. Ovršnog zakona sud može odgoditi ovrhu ako ovršenik dokaže postojanje jednog od alternativno postavljenih uvjeta iz st. 1. toč. 1. - 11. istog članka (objektivni uvjet), te ako uz to učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu (subjektivni uvjet), pri čemu je potrebno kumulativno ispunjenje uvjeta. Izostanak objektivnog uvjeta dovoljan je razlog za neosnovanost prijedloga ovršenice, unatoč tome, ovrhovoditelj ukazuje da ovršenica nije ispunila ni subjektivni uvjet, odnosno nije učinila vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpila nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, a kamoli da je odgoda potrebna da bi se spriječilo nasilje. Ovrhovoditelj ističe se kako nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta koju ovršenica mora učiniti vjerojatnom kada predlaže odgodu ovrhe ne može biti posljedica koja redovito po samom tijeku stvari nastaje u ovršnom postupku, a koji je po samoj svojoj naravi postupak u kojem se tražbina ovrhovoditelja ostvaruje na prisilan način. U suprotnom bi donošenje odluke o odgodi ovrhe pod navedenim uvjetima doveo u pitanje i smisao odredbi o odgodi ovrhe i samu svrhu instituta ovrhe kao hitnog postupka prisilne naplate.Uz to, Ovršnim zakonom i Zakonom o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima su propisani mehanizmi zaštite ovršenika u postupku ovrhe na novčanim sredstvima (tražbine izuzete od ovrhe, mogućnost otvaranja zaštićenog računa i sl.). Prema tome, ukoliko ovršenica smatra da bi joj i unatoč navedenim sredstvima i mehanizmima nastala nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta, isto je bila dužna i obrazložiti i dokazati. Tako, dostavom potvrde o visini dokotka i primanja Porezne uprave nije dokazala da će provedbom ovrhe doći do posljedica do kojih ne dolazi po redovitom tijeku stvari u ovršnom postupku, a koji je po svojoj naravi hitan postupak u kojem se ostvaruje namirenje tražbine ovrhovoditelja na prisilan način. Slijedom navedenog ovrhovoditelj predlaže naslovnom sudu žalbu ovršenice sukladno odredbi čl. 53. st. 4. Ovršnog odbiti kao neosnovanu, odbiti prijedlog za obustavu odgode kao neosnovan i odbiti prijedlog za odgodu ovrhe kao neosnovan te naložiti ovršenici da ovrhovoditelju namiri trošak ovog postupka.
3. Prijedlog za odgodu ovrhe nije osnovan, dok je prijedlog za obustavu nedopušten.
4. Naime, odredbom čl. 284. st. 5. Ovršnog zakona (Nar. Nov. br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24 – dalje OZ) propisano je da tijekom izvansudske ovrhe ovršenik može nadležnom sudu iz čl. 287. tog Zakona protiv rješenja o ovrsi podnijeti žalbu nakon proteka roka, zatražiti od toga suda da odgodi ovrhu, odnosno pred njime poduzimati druge radnje na koje bi inače bio ovlašten tijekom sudske ovrhe.
5. Nadalje, odredbom čl. 210. OZ-a propisan je postupak izravne naplate kod Financijske agencije, slijedom čega je sukladno navedenoj odredbi i to st. 2. iste, ovaj Sud odlučujući o prijedlogu predlagatelja (ovršenika) za odgodu ovrhe primijenio odredbu čl. 65. OZ-a, kojom je propisano da na prijedlog ovršenika sud može, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu: 1. ako je protiv odluke na temelju koje je određena ovrha izjavljen pravni lijek, 2. ako je podnesen prijedlog za povrat u prijašnje stanje u postupku u kojemu je donesena odluka na temelju koje je određena ovrha ili prijedlog za ponavljanje postupka, 3. ako je podnesena tužba za poništaj presude izbranoga suda na temelju koje je određena ovrha, 4. ako je podnesena tužba za stavljanje izvan snage nagodbe ili javnobilježničke isprave na temelju koje je dopuštena ovrha ili tužba za utvrđenje njezine ništavosti, 5. ako je ovršenik protiv rješenja o ovrsi izjavio žalbu iz članaka 52. ili 53. ovoga Zakona ili podnio tužbu iz članaka 52. ili 55. ovoga Zakona, 6. ako je ovršenik izjavio žalbu protiv rješenja kojim je potvrđena ovršnost ovršne isprave, odnosno ako je podnio prijedlog za ponavljanje postupka u kojemu je to rješenje doneseno, 7. ako ovršenik ili sudionik u postupku zahtijeva otklanjanje nepravilnosti pri provedbi ovrhe, 8. ako ovrha, prema sadržaju ovršne isprave, ovisi o istodobnom ispunjenju neke obveze ovrhovoditelja, a ovršenik je uskratio ispunjenje svoje obveze zato što ovrhovoditelj nije ispunio svoju obvezu niti je pokazao spremnost da je istodobno ispuni, 9. ako je Vlada Republike Hrvatske proglasila katastrofu sukladno propisu kojim se uređuje sustav zaštite i spašavanja građana, materijalnih i drugih dobara u katastrofama i velikim nesrećama, a ovršenik je na dan donošenja odluke o proglašenju katastrofe imao prebivalište ili sjedište i obavljao djelatnost na području za koje je proglašena katastrofa, 10. ako se vodi kazneni postupak po službenoj dužnosti u vezi s tražbinom zbog čijeg se prisilnog ostvarenja vodi ovršni postupak, 11. ako ovršna javnobilježnička isprava potječe iz ugovora koji je zaključio potrošač te je, ovisno o raspoloživim dokazima, vjerojatna ništetnost jedne ili više ugovornih odredbi, do podnošenja tužbe za stavljanje izvan snage nagodbe ili javnobilježničke isprave na temelju koje je dopuštena ovrha ili tužbe za utvrđenje njezine ništetnosti, a najdulje u trajanju do 30 dana.
5.1. Tako, u odnosu na navode predlagateljice (ovršenice) kojim predlaže donošenje odluke o odgodi izvansudske ovrhe, ističe se da ista nije učinila vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpila nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili učini la vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje. Nadalje, bitno je napomenuti da odredbe OZ-a koje uređuju materiju odgode ovrhe treba tumačiti restriktivno. One predstavljaju izuzetak, a ne pravilo prilikom provođenja postupka ovrhe, jer postupak ovrhe predstavlja hitan postupak u okviru kojeg žalba nema suspenzivan učinak i kao takvog ga treba tretirati, a predlagateljica (ovršenica) prijedlogom za odgodu mora kumulativno ispunjavati propisane pretpostavke da bi je se uvažilo. Također, predlagateljica (ovršenica) je dužna posebno dokazati vjerojatnost nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete, odnosno potrebu da se spriječi nasilje, a ne samo paušalno iznositi takve tvrdnje. Slijedom prednje navedenog, odlučeno je kao u točki I. izreke ovog Rješenja.
6. Nadalje, u odnosu na prijedlog za obustavu predlagateljice (ovršenice) ističe se kako je ranije navedenom odredbom čl 210. OZ-a izričito propisano koje su zakonske ovlasti suda u postupku izravne naplate i njegova prava ograničena su odgoditi izravnu naplatu i proglasiti pljenidbu i prijenos nedopuštenim, sve po prijedlogu ovršenika, tako da se na odgodu izravne naplate primjenjuju zakonske pretpostavke iz članka 65. OZ- a za odgodom ovrhe, a na proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim zakonske pretpostavke iz članka 50. stavak 1. OZ-a koje se odnose na žalbu protiv rješenja o ovrsi. To znači da je sud, koji ne provodi postupak izravne naplate, ovlašten donositi u tom postupku samo one odluke koje su izričito propisane odredbom članka 210. OZ - a. Slijedom navedenog, a kako navedenom odredbom čl. 210. OZ-a nije predviđen istitut obustave ovrhe, ovaj Sud odbacio je prijedlog predlagateljice (ovršenice) kao nedopušten (tako i Županijski sud u Duborvniku Gž Ovr- 213/2022 od 13.7.2022.), slijedom čega je odlučio kao pod točkom II. izreke ovog Rješenja.
7. Zaključno, ističe se da je odredbom sukladno čl. 53. st. 1. OZ-a propisano da ovršenik može zbog razloga iz članka 50. st. 1. točke 7. i točaka 9. do 11. Ovršnog zakona podnijeti žalbu protiv rješenja o ovrsi i nakon njegove pravomoćnosti ako taj razlog nije mogao iz opravdanih razloga istaknuti već u roku za žalbu protiv toga rješenja (žalba van roka).
7.1. Tako, budući da je ovršenica izjavila žalbu iz odredbe čl. 50. st. 1. točke 7. i 11. OZ-a, to je valjalo temeljem odredbe čl. 52. st. 3. OZ-a, kojom je propisano da ako ovrhovoditelj ospori postojanje razloga iz st. 1. tog čl. ili se ne očituje u roku od osam dana, sud prvoga stupnja donijet će bez odgode zaključak kojim će ovršenika uputiti da u roku od petnaest dana od dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz st. 1. ovoga članka zbog kojeg je izjavio žalbu, predlagateljicu (ovršenicu) uputiti u parnicu radi proglašenja nedopuštenosti ovrhe u ovom predmetu, a kako je to i naznačeno u izreci zaključka.
Zadar, 30. ožujka 2026.
S u t k i nj a
Iva Abfal
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ovog rješenja stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 8 (osam) dana od dana dostave ovog rješenja. Žalba se podnosi ovom sudu pismeno e-komunikacijom, a o istoj odlučuje Županijski sud.
DNA:
1. Predlagateljici (ovršenici) po pun.
2. Predloženiku (ovrhovoditelju) po pun.
