REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SESVETAMA
Industrijska cesta 15, Sesvete
Poslovni broj: P-1078/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
PRESUDA ZBOG OGLUHE
Općinski sud u Sesvetama po sucu toga suda Ivi Raos, u pravnoj stvari tužitelja ŽO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Branku Kostiću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika RAIFFEISENBANK AUSTRIA D.D., Zagreb Magazinska cesta 69, OIB 53056966535, radi isplate, 30. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuju se ništetnim odredbe Ugovora o kreditu broja: 069-50-6450838 sklopljenog dana 20.11.2013.g. između tuženika, RAIFFEISENBANK AUSTRIA D.D., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535, kao kreditora i tužitelja ŽO, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita, kojim je ugovorena obveza tužitelja da tuženiku plati naknadu za obradu kredita, odnosno čl. 3. Ugovora u dijelu u kojem je ugovoreno da se 4,50 % od iznosa kredita, jednokratno, naplaćuje prilikom korištenja kredita.
II. Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA D.D., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535, da tužitelju ŽO, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] na ime plaćene naknade za troškove obrade kredita, isplati iznos od 525,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 21.11.2013.g. do 31.07.2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. do 29.12.2023., pa do nadalje, po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glave operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01.srpnja te godine, a sve u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA D.D., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535, naknaditi tužitelju ŽO, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 283,18 eur, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 30. ožujka 2026. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi podnesenoj ovom sudu navodi kako je u svojstvu korisnika kredita sa tuženikom kao kreditorom dana 20.11.2013.g. sklopio Ugovor o kreditu broja: 069-50- 6450838, u protuvrijednosti iznosa od 21.000,00 EUR prema srednjem tečaju tuženika važećem na dan korištenja kredita, a čl. 3. Ugovora određeno je sljedeće: „3./treće/ NAKNADA 4,50 % (četiri zarez pedeset posto) od iznosa kredita, jednokratno, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita.“ Tuženik je tužitelju dana 20.11.2013.g. naplatio naknadu na ime troškova obrade kredita u iznosu od 525,00 EUR, navedeno u otplatnom planu kao „druge uplate“. Ugovor su parnične stranke sklopile u okolnostima u kojima je tuženik koristio nepoštenu poslovnu praksu te kao jača ugovorna strana, a u kojem se položaju nalazi zbog nesporne okolnosti da je financijska institucija te profesionalno dioničarsko društvo, nezakonito i nepošteno primjenjivao ugovorne odredbe o naknadi na ime troškova obrade kredita, na koji način je doveo tužitelja u neravnopravan položaj u kojem isti nije mogao utjecati na sadržaj unaprijed pripremljenog ugovora. Tuženik je na opisani način postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03, dalje u tekstu: ZZP/03) i to člancima 81., 82. i 87. ZZP/03 te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05 i dr., dalje u tekstu: ZOO/05). Odredbom članka 81. st. 1. ZZP/03 propisano je kako se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema stavku 2. istog članka ZZP/03 smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Tuženik prije sklapanja i u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora sa tužiteljem nije pojedinačno pregovarao o odredbi točke 5. Ugovora, već je tužitelj bio stavljen u poziciju „uzmi ili ostavi“. Također, tuženik tužitelju nije prezentirao koje on to točno ima troškove u vezi postupka odobravanja kredita pa da bi iste tužitelj morao naknaditi niti mu je objasnio strukturu tih troškova i zašto je iznos te naknade u izravnoj korelaciji sa iznosom kredita koji se traži. Podredno, u Ugovoru nije navedeno po kojem će se tečaju troškovi obrade u iznosu od 4,50 % od iznosa kredita obračunati, odnosno hoće li sporna naknada biti obračunata po kupovnom, srednjem ili prodajnom tečaju, a dodatno, nije precizirano niti hoće li će biti relevantan tečaj na dan sklapanja ugovora, na dan isplate kredita ili na neki treći dan. Dakle, polazeći od nesporne činjenice da su odredbe koje su se odnosile na naplatu naknade za odobrenje kredita bile sastavni dio standardnog ugovora o kreditu unaprijed sastavljenog od strane tuženika, o kojim odredbama se sa tužiteljem nije pojedinačno pregovaralo, niti je tužitelj imao utjecaj na njihov sadržaj, a kojim odredbama je, suprotno načelu savjesnosti i poštenja tužitelju nametnuta prekomjerna i ekonomski potpuno neopravdana (osim želje za ekstraprofitom) obveza, nameće se zaključak kako takva ugovorna odredba uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita - potrošača kao jedne ugovorne strane u odnosu na banku - trgovca kao drugu ugovornu stranu, a što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava, uz ostalo načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima te načelu dužnosti njihove suradnje i načelu zabrane zlouporabe prava. Tužitelj zaključno ukazuje kako on nesporno ima pravni interes da sud utvrdi ništetnost ugovornih odredaba predmetnog kredita koji se odnose na obvezu plaćanja naknade za odobrenje kredita te su ispunjeni uvjeti iz čl. 187. ZPP-a za tužbu za utvrđenje (toč. I. tužbenog zahtjeva), posebno imajući u vidu da je pravo tužitelja da ističe ništetnost neograničeno (čl. 328. ZOO-a). Također, iz svega gore navedenog jasno je da su te ugovorne odredbe nepoštene, jer su protivne prisilnim propisima, konkretno relevantnim odredbama ZZP/03 i ZOO/05. Time su ispunjeni uvjeti ništetnosti tih odredbi ugovora propisani čl. 87. ZZP/03 te čl. 322. ZOO/05. Posljedica tako utvrđene ništetnosti je dužnost tuženika da vrati tužitelju sve što je primio temeljem ništetnih odredbi ugovora (čl. 323. ZOO/05) sa zateznim kamatama od dana stjecanja (čl. 1115. ZOO/05), slijedom čega je tužitelj ovlašten postaviti i kondemnatorni zahtjev za isplatu (toč. 2. tužbenog zahtjeva).
2. Tuženik nije u roku od 30 dana određenom od strane suda za podnošenje odgovora na tužbu podnio odgovor na tužbu, a koju je uredno zaprimio 16.12.2025.
3. Kako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, a činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti sa dokazima koje je podnio tužitelj (Ugovor o kreditu broja: 069-50-6450838, otplatni plan, , nalog za izravno terećenje) niti sa činjenicama koje su opće poznate, a isto tako ne postoje opće poznate okolnosti iz kojih bi proizlazilo da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu, to je temeljem čl. 331. b st. 1 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19. 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje u tekstu: ZPP), valjalo donijeti presudu zbog ogluhe i odlučiti kao u izreci ove presude.
4. Tužitelj koji je u cijelosti ostvario uspjeh u sporu ostvaruje pravo na naknadu troškova parničnog postupka sukladno odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a. Trošak zastupanja obračunat je prema vrijednosti predmeta spora i on se sastoji od nagrade za sastav tužbe 200,00 eura prema Tbr. 7/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23 – dalje: OT) što uvećano za PDV 25% ukupno iznosi 250,00 eura. Istom trošku je valjalo pribrojati iznos sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 33,18 Eur. Ukupni parnični trošak tužitelja iznosi 283,18 eur pa je tuženiku naloženo da mu namiri taj iznos sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama od donošenja presude od isplate u skladu s čl. 151 st. 3 ZPP-a.
5. S obzirom na navedeno, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Sesvetama 30. ožujka 2026.
Sudac:
Iva Raos
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude. Žalba se podnosi pismeno u 4 primjerka putem ovoga suda, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.
Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. (čl. 353. st. 2. ZPP-a).
DNA:
- tužitelju po pun
- tuženiku
