Poslovni broj: Us I-1474/2025-6

Republika Hrvatska

Upravni sud u Splitu

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Anđeli Becka, uz sudjelovanje zapisničarke Tamare Taraš, u upravnom sporu tužitelja ČF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju opunomoćenici odvjetnici iz Ljubičić - Vrdoljak&Partneri Odvjetničko društvo d.o.o. sa sjedištem u [adresa], protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica Republike Austrije 14, OIB: 95093210687, radi izdavanja rješenja o izvedenom stanju, nakon javne rasprave zaključene 13. ožujka 2026. u prisutnosti zamjenice opunomoćenika tužitelja VF, odvjetničke vježbenice u OD Ljubičić – Vrdoljak&Partneri d.o.o. sa sjedištem u [adresa], te bez prisutnosti uredno pozvanog tuženika, objavljene 30. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-361-05/23-26/484, URBROJ: 531-03-25-3 od 9. svibnja 2025. i rješenja Splitsko - dalmatinske županije, Grada Splita, Upravnog odjela za urbanizam i izgradnju, Odsjeka za izdavanje akata prostornog uređenja i gradnje, KLASA: UP/I-361-03/13-04/336, URBROJ: 2181-1-10-3/26-23-6 od 6. listopada 2023.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-361-05/23-26/484, URBROJ: 531-03-25-3 od 9. svibnja 2025. odbijena je žalba ČF, ovdje tužitelja, izjavljena protiv rješenja Splitsko - dalmatinske županije, Grada Splita, Upravnog odjela za urbanizam i izgradnju, Odsjeka za izdavanje akata prostornog uređenja i gradnje, KLASA: KLASA: UP/I-361-03/13-04/336, URBROJ: 2181-1-10- 3/26-23-6 od 6. listopada 2023., kojim je odbijen zahtjev tužitelja za izdavanje rješenja o izvedenom stanju za nezakonito izgrađenu stambenu i pomoćnu zgradu na kat. čest. zem. [katastarska čestica], sve K. O. [katastarska općina].

2. Pravodobno podnesenom tužbom koja je kod ovog suda zaprimljena po gornjim poslovnim brojem 20. lipnja 2025. tužitelj pobija osporeno rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje, kao nezakonita. Ističe kako mu u provedenom upravnom postupku nije bilo omogućeno izjašnjavanje o činjenici, okolnosti ili pravnom pitanju koje je važno za rješavanje ove upravne stvari, dok je evidentno kako odluka ima negativan učinak na pravne interese tužitelja. Odluka kako je utemeljena na nalazu upravnog tijela, a ne neovisnog vještaka, te ističe kako je Ustavni sud u odluci U-III- 2335/2016 utvrdio kako je provođenje vještačenja po vještacima upravnih tijela uskraćivanje prava na jednakost pravnih sredstava. Nadalje, upire na niz odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i Europskog suda za ljudska prava, prema kojima sudovi u postupku moraju osigurati jednakost stranaka u mogućnosti korištenja procesnih sredstava, odnosno da nedostatak neutralnosti na strani imenovanog vještaka može u određenim okolnostima dovesti do povrede načela jednakosti oružja. Predmetno postupanje u konkretnom slučaju kako predstavlja knjiški primjer povrede i nezakonitog miješanja lokalne samouprave u pravo vlasništva i slobodno korištenje predmetne nekretnine. Nadalje, ističe kako je osporenim rješenjem tuženika povrijeđena odredba članka 117. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09, dalje ZUP), koju citira. U konkretnom slučaju kako je došlo do bitne povrede jer da je obrazloženje u nesuglasju sa rezultatima izvedenih dokaza u postupku, te ujedno ukazuje kako tuženik zanemaruje mišljenje nadležnog ministarstva koje zauzelo stajalište u sličnom predmetu kada postoji neusklađenost plana. Tužitelj dalje citira odredbu članka 6. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama, kojom, su propisani eliminacijski kriteriji zbog kojih se nezakonito izgrađena zgrada ne može ozakoniti, te odredbu 123. stavak 2. Zakona o prostornom uređenju („Narodne novine", broj 153/13), te ističe kako je mišljenja da izdvojena građevinska područje izvan naselja predviđena za gospodarsku namjenu (proizvodnja, ugostiteljstvo i turizam, sport) određena prostornim planom uređenja općine ili grada protivno prostornom planu županije ne mogu biti razlogom za odbijanje zahtjeva za ozakonjenje zgrada izgrađenim na tim područjima. Nadalje, ističe kako je kod donošenja rješenja ključna činjenica što je na istom području više puta točkasto promijenjen Generalni urbanistički plan na način da bi se točno određeni objekti izdvojili ili pretvorili u građevinsko područje čime je nedvojbeno došlo do povrede prava stranke. Na potonje okolnosti tužitelj je predložio da se zatraži očitovanje o građevinskim dozvolama i legalnosti objekata obitelji Č, V i H, te po potrebi saslušanje tužitelja i očevid na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka odgovarajuće struke. Nadalje je mišljenja kako je tuženik u predmetnom postupku trebao utvrditi stvarnu namjenu predmetnih nekretnina te kao prethodno pitanje utvrditi gdje se nalazi predmetna nekretnina što je u skladu sa mišljenjem nadležnog ministarstva u kojem se navodi da činjenicu o tome nalazi li se nezakonito izgrađena zgrada unutar određenog područja ili izvan njega treba utvrditi nadležno upravno tijelo u upravnom postupku izdavanja rješenja o izvedenom stanju, i to primjenom odredbi ZUP-a o prethodnom pitanju. U slučaju ukoliko je evidentno da zgrada, odnosno druga građevina čije se ozakonjenje traži nije na naznačenom području, kako će tada nadležno upravno tijelo samo riješiti prethodno pitanje i ako su ispunjeni i ostali uvjeti propisani Zakonom o postupanju nezakonito izgrađenim zgradama, donijeti rješenje o izvedenom stanju. Tužbenim zahtjevom predlaže poništiti osporeno rješenje tuženika, kao i prvostupanjsko rješenje, te predmet vratiti prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak. Ujedno, potražuje trošak upravnog spora.

3. U odgovoru na tužbu tuženik ostaje kod navoda iznijetih u obrazloženju osporenog rješenja, te predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

4. U sporu je održana rasprava 13. ožujka 2026. čime je strankama u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, dalje ZUS), dana mogućnost da se izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima, koja su predmet ovog upravnog spora, na koju nije pristupio uredno pozvani tuženik, pa je rasprava pozivom na odredbu članka 91. stavak 3. u svezi s odredbom članka 89. stavak 4. ZUS-a održana bez prisutnosti tuženika.

5. Zamjenica opunomoćenika tužitelja je popisala trošak upravnog spora prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/24 dalje Tarifa) na ime sastava tužbe i zastupanja na raspravi 13. ožujka 2026. od po 500 bodova, ukupno 2.000,00 eura (1 bod = 2,00 eura), sve uvećano za vrijednost PDV-a od 25%.

6. U cilju ocjene zakonitosti osporenog rješenja tuženika tijekom dokaznog postupka pregledana je i čitana cjelokupna dokumentacija sadržana u sudskom spisu, te je pregledana i čitana dokumentacija sadržana u spisu tuženika, koji spis je dostavljen uz odgovor na tužbu. Ostale dokaze sud pozivom na odredbu članka 49. stavak 3. ZUS-a nije izvodio, budući da je u provedenom upravnom postupku utvrđeno činjenično stanje dostatno za donošenje odluke u ovoj upravnoj stvari.

7. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

8. Predmet ovog spora je izdavanje rješenja o izvedenom stanju za nezakonito izgrađenu zgradu stambene namjene i pomoćne zgrade - spremišta na kat. čest. [katastarska čestica], sve K. O. [katastarska općina], pri čemu je među strankama sporno utvrđeno činjenično stanje, te s tim u vezi i primjena materijalnog prava.

9. Prvostupanjskim rješenjem odbijen je zahtjev tužitelja uz obrazloženje kako se predmetna građevina nalazi u zoni javne i društvene namjene D, za koju vrijede odredbe članka 23., 24. i 25. Generalnog urbanističkog plana Grada Splita (Službeni glasnik Grada Splita, broj 1/06, 15/07, 3/08, 3/12, 32/13, 52/13, 41/14, 55/14 – pročišćeni tekst, dalje GUP Split), te se nalazi unutar područja posebnih uvjeta korištenja, zaštićene prirodne vrijednosti „PŠ-Park šuma“, slijedom čega se ista pozivom na odredbu članka 6. stavak 1. podstavak 3. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama („Narodne novine“, broj 86/12, 143/13, 65/17 i 14/19) ne može ozakoniti.

10. Tuženik u obrazloženju osporenog rješenja ističe kako se predmetna zgrada prema prostornim planovima važećim na relevantne datume - verzijama GUP-a Grada Splita (koji je važio u vrijeme stupanja na snagu Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama (kolovoz 2012.); na dan podnošenja zahtjeva za izdavanje rješenja o izvedenom stanju (prosinac 2012.) i na dan donošenja prvostupanjskog rješenja), u kontinuitetu, nalazi unutar područja određenog kao površina javne i društvene namjene, unutar građevinskih područja naselja oznake D na kartografskom prikazu „Korištenje i namjena prostora“, te unutar područja Gradskog projekta broj 9 za sadržaje kulturnih i znanstvenih funkcija, a što kako je razvidno iz kartografskog prikaza broj 4.b „Urbana pravila“, a namjena istog područja kako je specificirana i tekstualnim dijelom GUP-a i to odredbom članka 87. tog podzakonskog akta. U navedenoj odredbi kako se navodi kulturni i znanstveni sadržaji od značaja za Grad, Županiju i Državu, te izuzetno javne i društvene sadržaje koji služe susjednom stanovanju, unutar obuhvata od cca 2,5 ha omogućava se nova izgradnja do maksimalno 30.000 m2 BRPN (uključujući zamjenu postojećih građevina). Stoga, tuženik zaključuje kako je ispunjen eliminacijski kriterij iz članka 6. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama („Narodne novine“, broj 86/12 i 143/13), odnosno da se radi o zgradi koja se ne može ozakoniti tim Zakonom.

11. Sud je suglasan s iznijetim obrazloženjem tuženika u cijelosti.

12. Naime, odredbom članka 6. stavak 1. podstavak 3. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama propisano je kako se nezakonito izgrađena zgrada ne može ozakoniti ako se nalazi na području koje je prostornim planom uređenja općine, grada i velikog grada, Prostornim planom Grada Zagreba ili generalnim urbanističkim planom, koji važi na dan stupanja na snagu ovoga Zakona, odnosno na dan podnošenja zahtjeva za donošenje rješenja o izvedenom stanju ili na dan donošenja rješenja o izvedenom stanju ako je to povoljnije za podnositelja zahtjeva, određeno kao površine javne i društvene namjene unutar građevinskih područja naselja za sadržaje upravnih, socijalnih, zdravstvenih, predškolskih, obrazovnih (osnovno, srednjoškolsko, visoko obrazovanje), komunalnih, sportskih, kulturnih i vjerskih funkcija, osim nezakonito izgrađene zgrade na tim površinama koje su u skladu s tom namjenom.

13. Iz podataka sadržanih u spisu predmeta tuženika, kartografskih prikaza, nesporno proizlazi kako se predmetne zgrade tužitelja GUP-u Grada Splita, važećim na sva tri relevantna datuma, nalazi na području koje je određeno kao površine javne i društvene namjene (D), unutar građevinskih područja naselja, kao i unutar područja Gradskog projekta broj 9 (kulturni i znanstveni sadržaji od značaja za Grad, javni i društveni sadržaji), a koja činjenica i prema ocjeni ovog suda predstavlja zapreku traženom ozakonjenju u smislu citirane odredbe članka 6. stavak 1. podstavak 3. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama, dok prigovori tužitelja nisu osnovani, te nisu od utjecaja na drugačiju odluku u ovoj upravnoj stvari.

14. Naime, namjena prostora se određuje prostornim planom, te se ne može utvrđivati vještačenjem ili drugim dokaznim radnjama, pa tužitelju nije uskraćeno pravo na jednakost pravnih sredstava. Pri tome iz prostorno planske dokumentacije nesporno proizlazi kako se predmetna zgrada tužitelja u kontinuitetu nalazi u zoni javne i društvene namjene.

15. Sijedom sveg navedenog, ocjena je ovog suda kako osporenim rješenjem, kao i prvostupanjskim rješenjem, uz obrazloženja koja su njima dana, nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

16. Stoga je sud pozivom na odredbu članka 116. stavak 1. ZUS-a odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, pa je presuđeno kao pod točkom I. izreke presude.

17. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 147. stavak 1. ZUS-a kojom je propisano kako stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Kako je tužitelj u cijelosti izgubio spor, to je odlučeno kao pod točkom II. izreke ove presude.

U Splitu, 30. ožujka 2026.

S U T K I NJ A

Anđela Becka

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. (članak 126. ZUS-a). Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude (članak 131. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).

DNA:

1. ČF iz [adresa], kojeg zastupaju opunomoćenici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Ljubičić – Vrdoljak&Partneri d.o.o. sa sjedištem u [adresa],

2. Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica Republike Austrije 14

3. u spis