Poslovni broj:P-461/2025-20

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U RIJECI

Stalna služba u Delnicama

Izdvojena lokacija u Vrbovskom

Ivana Gorana Kovačića 20 A

51326 Vrbovsko

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Delnicama, Izdvojena lokacija u Vrbovskom, po sucu Denisu Putiću u pravnoj stvari tužitelja ČJ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupanog po punomoćnici Franji Ribiću, odvjetniku iz [adresa], protiv tuženika 1. BJ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], 2. GJ, [adresa] oboje zastupani po punomoćniku Mariu Maraviću, odvjetniku iz Ogulina, radi utvrđenja prava vlasništva nekretnine, nakon održane glavne i javne rasprave 16.veljače 2026. u prisutnosti tužitelja, zamjenice punomoćnika tužitelja ĐJ, odvjetničke vježbenice iz Zagreba, tuženih i punomoćnika tuženika te objave 30.ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Utvrđuje se da je tužitelj vlasnik nekretnina uvjetno cijepanih kao kčbr. [katastarska čestica] gospodarska zgrada i dvorište površine 97 m2 nastale iz kčbr. [katastarska čestica] upisane u zkul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], suvlasnik u ½ dijela kčbr. [katastarska čestica] dvorište površine 18 m2 nastale iz kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], slijedom čega su tuženi dužni trpjeti ispis njihovog vlasništva te istodobno upis prava vlasništva tužitelja na navedenim nekretninama u cijelosti, u roku od 15 dana.“

II. Tužitelj je dužan tuženima naknaditi parnični trošak u iznosu od 2.268,75 EUR u roku od 15 dana, dok se preostali dio zahtjeva za naknadu parničnog troška tuženih, odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi navodi da su on i prvotuženi braća, a drugotuženi da je njegov nećak. Nakon smrti oca Č kojeg su naslijedili svaki u ½ dijela u ostavinskom postupku da su 5.siječnja 2009. zaključili Ugovor o razvrgnuću suvlasničke zajednice kojim su podijelili nekretnine koje su naslijedili od pok. oca. Temeljem takvog dogovora između braće da je tužitelj angažirao ovlaštenog geodetu koji je izradio prijavni list, prijedlog diobe temeljem kojeg tužitelj predlaže da mu pripadnu točno određeni dijelovi nekretnine kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na način kako se to navodi u izreci presude. Ističe da svaka stranka uživa svoje nekretnine prema izvršenoj podjeli te predlaže da sud donese presudu sadržaja kao u izreci.

2.Tuženi u odgovoru na tužbu osporavaju tužbeni zahtjev te ne poriču da su tužitelj i prvotuženi braća, a drugotuženi da je nećak tužitelja, da su braća naslijedila sada pok. oca Č te da su zaključili Ugovor o diobi. U odnosu na nekretninu kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] tuženi su suglasni da se ona podijeli i da je očitom greškom u zemljišnoknjižnom odjelu upisana u cijelosti na prvotuženika, odnosno nakon provedbe Ugovora o darovanju na drugotuženika, ali ne način kako to predlaže tužitelj već da se ista nekretnina upiše u ½ dijela kao vlasništvo tužitelja. Prvotuženi ističe prigovor promašene pasivne legitimacije jer je iz izvatka iz zemljišne knjige razvidno da prvotuženi nije upisan kao vlasnik ili suvlasnik utuženih nekretnina. Oba tužena predlažu da sud odbije tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška.

3.Tijekom postupka sud je proveo dokaz uvidom u izvatke iz zemljišne knjige, prijavni listi i prijedlog parcelacija, Ugovor o razvrgnuću suvlasničke zajednice (dioba nekretnina) od 5.siječnja 2009. zaključen između tužitelja i prvotuženika, Ugovor o darovanju od 13.veljače 2007. zaključen između Č i OJ kao darovatelja i drugotuženika kao daroprimatelja, oglas iz novina, kopiju katastarskog plana, Ugovor o kupoprodaji od 31.srpnja 2008. zaključen između prodavatelja Grada Vrbovskog i kupca drugotuženika, predmet Općinskog suda u Ogulinu, Stalna služba u Vrbovskom posl.br. Z-8/09, predmet Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižni odjel Vrbovsko posl.br. Z-8602/22, rješenje Općinskog suda u Ogulinu, Stalna služba u Vrbovskom, posl.br. Z-1609/09 od 3.veljače 2009., očevidom na licu mjesta, saslušanjem svjedoka ĆJ, IJ, TJ, EJ, LJ, CJ i saslušanjem stranaka.

4.Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje ZPP) utvrđuje se da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan u cijelosti.

5.Tužitelj je na ročištu održanom 26.ožujka 2021. povukao tužbu u odnosu na prvotuženika, a čemu se je odmah prvotuženi usprotivio pa je primjenom odredbe čl. 193. st.2.ZPP-a sud u daljnjem tijeku postupka odlučio u odnosu na postavljeni tužbeni zahtjev i prema prvotuženiku, obzirom da je povučena tužbe nakon što se je prvotuženi upustio u raspravljanje te nije dao pristanak na povlačenje tužbe.

6.Na raspravi održanoj 14. listopada 2022. tužitelj je ispravio tužbu na način da je naveo točne brojčane oznake nekretnina koje su predmet tužbenog zahtjeva. Tuženi su istakli da se ne radi o ispravku tužbe već o njezinoj preinaci čemu su se tuženi usprotivili. Sud točno označavanje nekretnina ispravnim oznakama ne smatra preinakom tužbe već se radi o ispravku navoda iz čl. 191. st.3. ZPP-a te time tužbeni zahtjev nije promijenjen jer su točne oznake nekretnina bile razvidne iz prijavnog lista, a također i prilikom vršenja očevida na licu mjesta gdje su stranke točno znale o kojim se nekretninama radi te je bio predložen zastoj postupka radi mirnog rješenja spora. Stoga se u tom dijelu radi o ispravku tužbe, a ne o preinaci kako to tuženi navodi.

7.Odredbom čl. 114.st.1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisano je da se vlasništvo može steći na temelju pravnog posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona. Tužitelj ističe da je pravo vlasništva stekao temeljem Ugovora o diobi s prvutuženikom i temeljem zakona, odnosno dosjelosti jer je uživao točno određeni dio nekretnine kako su se stranke dogovorile Ugovorom o diobi nekretnina.

8.Tužbeni zahtjev tužitelja predstavljaju točno određeni dijelovi nekretnine zč. 164/2 k. o. [katastarska općina] koji trebaju nastati u zemljišnim knjigama, a tužitelj ga temelji na Ugovoru o diobi i korištenjem temeljem zakonite osnove.

9.U odnosu na nekretninu kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja je u cijelosti upisana kao vlasništvo drugotuženika ističe se da je prilikom provedbe Ugovora o razvrgnuću zaključenog između tužitelja i prvotuženika došlo do očigledno pogrešnog upisa jer su stranke ugovorile da će biti suvlasnici nekretnine svaki u ½ dijela, dok je u cijelosti upisan kao vlasnik prvotuženi koji je ovu nekretninu darovao drugotuženiku. Ovu činjenicu tuženi nisu sporili u tijeku postupka, ali su sporili da bi tužitelj bio vlasnik nekretnine 164/6 nastale iz kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], odnosno suvlasnik u ½ dijela kčbr. [katastarska čestica] nastale iz kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] jer se stranke nisu međusobno sporazumile o podijeli ove nekretnine kako to tužitelj predlaže, već kako su ugovorile Ugovorom o razvrgnuću suvlasničke zajednice u čl. 4. Prijedlog diobe sastavljen po geometru MJ predstavlja želju tužitelja, a ne dogovor između stranaka. Da je to tako ukazuje dio iskaza drugotuženika da kada je vidio geometra na prijeporu da je znao da će doći do spora između stranaka. I u konkretnom slučaju tužitelj nije dokazao da bi ispunio pretpostavke za stjecanje prava vlasništva temeljem pravnog posla i temeljem zakona jer je tek o tome morao postići sporazum s prvotuženikom, odnosno ukoliko takav sporazum ne postigne u zemljišnoknjižnom postupku ishoditi upis prava vlasništva pa pokrenuti postupka razvrgnuća suvlasničke zajednice. U konkretnom slučaju, način korištenja ove nekretnine ne predstavlja valjani temelj za stjecanje prava vlasništva dosjelošću jer su stranke ugovorile da će to riješiti sporazumom naknadno, a koji sporazum je očigledno izostao, što je razvidno iz ovog postupka. Iz provedenog dokaznog postupka nedvojbeno proizlazi da je otac tužitelja i prvotuženika umro **.**.2008., a što je razvidno iz Rješenja o nasljeđivanju. Do tada je otac tužitelja i prvotuženika koristio nekretnine koje su predmet tužbenog zahtjeva i u odnosu na koju nekretninu zč. 164/2 k. o. [katastarska općina] su stranke zaključile Ugovor o razvrgnuću suvlasničke zajednice od 5.siječnja 2009. Tim ugovorom stranke su tek trebale podijeliti nekretninu koja je predmet ovog postupka, ali očito se nisu uspjele sporazumjeti koji bi točno određen dio nekretnine zč. 164/2 k. o. [katastarska općina] trebao pripasti tužitelju. Neosnovano se stoga tužitelj poziva na stjecanje prava vlasništva dosjelošću ovih dijelova nekretnine koji bi trebali nastati prema prijedlogu diobe odnosno prijavnog lista ovlaštenog geodete MJ. Iz provedenog dokaznog postupka ne proizlazi da bi bile ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću iz čl. 159. i 160. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Da bi bile ispunjene pretpostavke na strani tužitelja valjalo bi da je tužitelj zakonit, istinit i pošteni posjednik iz čl. 159.st.2. ZV-a, ali to tužitelj nije obzirom da je dogovorena podjela zč. 164/2 k. o. [katastarska općina], ali ne i način podjele koji je trebao naknadno uslijediti. Provedeni dokazi po sudu ne ukazuju na način podjele niti je to sud uspio utvrditi očevidom na licu mjesta koji je uslijedio nakon ukidne odluke Županijskog suda u Splitu posl.br. Gž-1957/2023-3 od 5.ožujka 2025. Očevid održan 29.rujna 2025. morao je biti prekinut zbog ometanja suda a što je razvidno iz raspravnog zapisnika, a valja napomenuti da je zbog ometanja suda punomoćnica tužitelja otkazala punomoć tužitelju za zastupanje u ovom predmetu.

10.U odnosu na uvjetno nastalu zč.164/7 k. o. [katastarska općina] u odnosu na koju tužitelj potražuje točno određeni dio površine 18 m2, odnosno ½ dijela te nekretnine ističe se da se dosjelošću ne može steći vlasništvo idealnog dijela nekretnine, već se dosjelošću može steći samo točno fizički određeni dio nekretnine i to ukoliko su za stjecanje vlasništva dosjelošću ostvarene zakonske pretpostavke iz čl. 159 i 160. ZV- a. U odnosu na ovaj dio nekretnine tužbeni zahtjev je neosnovan jer tužitelj ne može tražiti utvrđenje prava suvlasništva vezujući ga za točno fizički određeni dio nekretnine, a u odnosu na zč. 164/6 k. o. [katastarska općina] nisu ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću obzirom da tužitelj nije dokazao da bi bio zakoniti posjednik tog dijela nekretnine nakon smrti oca 20.veljače 2008. pa na strani tužitelja nema deset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja ovog dijela zč. 164/6 k. o. [katastarska općina].

11.Slijedom svega navedenog, u odnosu na prvotuženika osnovan je prigovor promašene pasivne legitimacije jer je iz izvadaka iz zemljišne knjige da je drugotuženi upisan kao vlasnik utuženih nekretnina, a u odnosu na drugotuženik nisu ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva temeljem pravnog posla i dosjelosti pa je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen u cijelost.

12.Odredom čl. 299.ZPP-a propisano je da dokazi trebaju biti predloženi najkasnije do zaključenja prethodnog postupka pa sud nije prihvatio dokazne prijedloge iz podneska tužitelja od 23. ožujka 2022., odnosno nije na istima temeljio presudu jer je već iz izvatka iz zemljišne knjige kojeg je tužitelj dostavio u spis bilo razvidno da je drugotuženi upisan kao vlasnik nekretnine zč. 164/2 k. o. [katastarska općina] u cijelosti pa je do zaključenja prethodnog postupka tužitelj mogao sve ove dokaze predložene u podnesku ranije predložiti jer je bilo razvidno da tužitelj temeljem Ugovora o diobi nije upisan kao suvlasnik ove nekretnine u ½ dijela. Međutim, i temeljem ovih predloženih dokaza sud ne smatra da je tužbeni zahtjev tužitelj osnovan iz razloga koji su već navedeni u obrazloženju presude.

13.Odluka suda o trošku postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a pa je tuženiku prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 142/12,103/14,118/14 i 107/15) dosuđen trošak sastava odgovora na tužbu uz povećanje Tarife za zastupanje dva tuženika i pdv u iznosu od 206,25 EUR, pristup odvjetnika na deset ročišta uz povećanje Tarife za zastupanje više osoba i pdv u iznosu od po 206,25 EUR, tako da je tuženima ukupno dosuđen parnični trošak u iznosu od 2.268,75 EUR. Preostali dio zahtjeva tuženih za naknadu parničnog troška odbijen je kao neosnovan, a odnosi se na pristup na ročišta 23.travnja 2001. i 9.lipnja 2025. na koja punomoćnik nije pristupio te sastav podneska od 11.travnja 2022. primjenom odredbe čl. 155.st.1. ZPP-a jer isti nije bio nužan za vođenje parnice.

U Vrbovskom, 30.ožujka 2026.

S u d a c :

Denis Putić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi pismeno u tri istovjetna primjerka ovome sudu, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun.tuženih