Poslovni broj: Us I-1486/2025-8

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Danijeli Čipčić Buzov, sucu pojedincu, te Zrinki Pivac, zapisničarki, u upravnom sporu ĐČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623 zastupanog po opunomoćeniku SČ (generalna punomoć pohranjena u Uredu predsjednice suda), radi priznavanja prava na invalidsku mirovinu, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 27. veljače 2026. u nazočnosti opunomoćenika tuženika i u odsutnosti tužitelja, 27. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Klasa: UP/II 141-02/25- 03/03679731533, Urbroj: 341-99-06/2-25-950 od 16. svibnja 2025. i vraćanja predmeta na ponovni postupak.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika Klasa: UP/II 141-02/25-03/03679731533, Urbroj: 341-99-06/2-25-950 od 16. svibnja 2025. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Splitu, Klasa: UP/I-141-02/24-01/03679731533, Urbroj: 341-18-06/2-24-7966 od 7. siječnja 2025. (dalje: prvostupanjsko rješenje).

2. Prvostupanjskim rješenjem je odbijen zahtjev tužitelja, pripadnika borbenog sektora Hrvatskog vijeća obrane (dalje: HVO) za priznavanje prava na invalidsku mirovinu.

3. U tužbi kojom pobija zakonitost osporenog rješenja tuženika tužitelj u bitnom navodi da se osporeno rješenje temelji na nalazu vještaka koji zaključuje da ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost niti djelomičan ili potpuni gubitak radne sposobnosti, ali taj nalaz da mu nije dostavljen i o istom da se nije mogao očitovati, što je istaknuo i u žalbi i zbog čega je ukazao na bitnu povredu postupka. Ističe da je priložio dokumentaciju kojom dokazuje da ima priznat status ratnog vojnog invalida (RVI) od 50%, temeljem važećeg rješenja iz BiH, te da mu prava po osnovi invalidnosti i dalje pripadaju. Smatra da ispunjava uvjete iz čl. 142. st. 2. ZOHBOR-a, koji omogućava priznavanje invalidske mirovine osobama s takvim statusom, te tvrdi da taj zakon nije pravilno primijenjen, zbog čega traži poništenje osporenog rješenja i vraćanje predmeta na ponovni postupak.

4. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da tužitelju tužbi u bitnom ponavlja navode iz žalbe na prvostupanjsko rješenje, te da tužba nije osnovana. Postupak za ostvarivanje prava na invalidsku mirovinu primjenom članka 142. st. 2. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji (Narodne novine br. 121/2017., 98/19., 84/21., 156/23.) pokrenut je u povodu zahtjeva podnesenog dana 31.1.2024. Uvjerenjem Federalnog Ministarstva za pitanja branitelja i invalida Domovinskog rata, Odsjeka za pitanja evidencija iz oblasti vojne obveze Mostar, Grupe za pitanja evidencija iz oblasti vojne obveze Mostar, broj 07/15-37/2-06/24-02 od 11.1.2024. je utvrđeno da je tužitelj bio pripadnik OS HVO-a u razdoblju od 27.2.1992. do 1.10.1995. te je 12.2.1994. povrijeđen. Rješenjem Službe za zaštitu prava branitelja i njihovih obitelji, grada [adresa], broj: UP-I-09-43 3014/06 od 30.8.2006. tužitelju je priznato svojstvo ratnog vojnog invalida VII grupe sa 50% vojnog invaliditeta stalno po osnovi povrede počevši od 1.9.2006. Federalno ministarstvo za pitanja branitelja i invalida Domovinskog rata, Sarajevo, je sukladno Zakonu o provođenju kontrole zakonitosti rješenja iz oblasti braniteljsko-invalidske zaštite („ Sl. Novine FBIH“ broj 82/09) dana 7.10.2016. dalo revizijsku suglasnost na navedeno rješenje. U žalbenom postupku pobijano prvostupanjsko rješenje je doneseno na temelju nalaza i mišljenja vijeća vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Područnog ureda u Splitu, evidencijski broj vještačenja 1132223 od 28.10.2024. kojim je utvrđeno da kod imenovanog ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost niti djelomičan ili potpun gubitak radne sposobnosti jer njegova radna sposobnost nije trajno smanjena za više od polovice prema tjelesno i psihički zdravom osiguraniku iste ili slične naobrazbe i sposobnosti, jer njegova radna sposobnost nije trajno smanjena za više od polovice prema tjelesno i psihički zdravom osiguraniku iste ili slične naobrazbe i sposobnosti. U povodu žalbe, a u skladu s člankom 133. stavkom 3. ZOMO, pribavljeno je mišljenje Vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Središnjeg ureda, evidencijski broj vještačenja: 1250941 od 13.5.2025. u obrazloženju kojeg je zaključno navedeno da postupajući po žalbi vijeće viših vještaka je mišljenja sa s obzirom na zahtjev radnog mjesta i aktualno zdravstveno stanje opisano u priloženoj med . dokumentaciji još nije došlo do trajnog umanjenja radne sposobnosti za više od polovice u odnosu na tjelesno i psihički zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja te stoga u žalitelja još nije nastupilo smanjenje radne sposobnosti niti djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti jer sva navedena stanja po stupnju izraženosti dostupna su povremenom liječenju i korištenju prava iz zdravstvene zaštite. Ističe se da je bitno razlikovati pojmove invalidnost (smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti) i oštećenje organizma (invaliditet, tjelesno oštećenje, RVI). Priznanje statusa RVI u Bosni i Hercegovini samo je zakonom propisana pretpostavka na temelju koje se medicinska dokumentacija dostavlja Zavodu za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom radi donošenja Nalaza i mišljenja o tome postoji li invalidnost prema članku 39. Zakona o mirovinskom osiguranju. Slijedom navedenog, a s obzirom na činjenicu da su tijela stručnog vještačenja oba stupnja suglasna da kod tužitelja ne postoji smanjenje radne sposobnosti, tj. invalidnost po osnovi bolesti ili ozljede (čl. 142. st. 2. ZOHBDR-a), nije bilo zakonske osnove za priznanje prava na invalidsku mirovinu. Slijedom navedenog, tuženik smatra da je osporavano rješenje na zakonu utemeljeno i predlaže da se donese presuda kojom se tužba odbija.

5. U sporu je održana rasprava 27. veljače 2026., a čime je, kao i dostavom navedenih podnesaka, strankama u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/2024; dalje ZUS) dana mogućnost da se izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na koje nije pristupio uredno pozvani tužitelj, pa je ista održana u njegovoj odsutnosti, a na kojoj je opunomoćenik tuženika ostao pri odgovoru na tužbu i obrazloženju osporenog rješenja.

6. U dokaznom postupku Sud je pregledao cjelokupnu dokumentaciju sadržanu u spisu upravnog spora i pregledao cjelokupan spis upravnog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.

7. Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.

8. Nakon ocjene izvedenih dokaza i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a ovaj Sud utvrđuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za priznavanjem prava na invalidsku mirovinu sukladno odredbi članka 39. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj: 157/2013, 151/2014, 33/2015, 93/2015, 120/2016, 18/2018, 62/2018, 115/2018, 102/2019, 84/2021 i 119/2022; dalje: ZOMO-a), u vezi sa odredbom članka 142. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji (Narodne novine, broj: 121/17, 98/19, 84/21 i 156/23; dalje: ZHBDR-a).

10. Među strankama je sporno je li osporeno rješenje tuženika pravilno i zakonito.

11. Prema odredbi članka 39. stavak 1. ZOMO-a smanjenje radne sposobnosti prema ovome Zakonu postoji kada se kod osiguranika, zbog trajnih promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem, radna sposobnost smanji za više od polovice u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja. Poslovi prema kojima se ocjenjuje sposobnost za rad obuhvaćaju sve poslove koji odgovaraju njegovim tjelesnim i psihičkim sposobnostima, a smatraju se odgovarajućim njegovim dosadašnjim poslovima. Stavkom 2. istog članka je propisano da preostala radna sposobnost postoji kada je kod osiguranika nastalo smanjenje radne sposobnosti iz stavka 1. ovoga članka, ali se s obzirom na zdravstveno stanje, životnu dob, naobrazbu i sposobnost može profesionalnom rehabilitacijom osposobiti za rad s punim radnim vremenom na drugim poslovima. Stavkom 3. istog članka je propisano da djelomični gubitak radne sposobnosti postoji kada kod osiguranika postoji smanjenje radne sposobnosti iz stavka 1. ovoga članka, a s obzirom na zdravstveno stanje, životnu dob, naobrazbu i sposobnost ne može se profesionalnom rehabilitacijom osposobiti za rad s punim radnim vremenom na drugim poslovima, ali može raditi najmanje 70% radnog vremena na prilagođenim poslovima iste ili slične razine obrazovanja koji odgovaraju njegovim dosadašnjim poslovima. Stavkom 4. istog članka je propisano da potpuni gubitak radne sposobnosti postoji kada kod osiguranika u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja, zbog promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem, nastane trajni gubitak radne sposobnosti bez preostale radne sposobnosti. Stavkom 5. istog članka je propisano da uzroci smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost te djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti su bolest, ozljeda izvan rada, ozljeda na radu ili profesionalna bolest.

12. Odredbom članka 142. stavka 1. ZHBDR-a propisano je da pripadnici borbenog sektora HVO-a, državljani Republike Hrvatske, kojima je pravomoćnim rješenjem nadležnog tijela Bosne i Hercegovine priznat status ratnog vojnog invalida po osnovi ranjavanja ili zatočeništva, imaju pravo na invalidsku mirovinu po ovom Zakonu i Zakonu o mirovinskom osiguranju umanjenu za iznos osobne invalidnine koja im je priznata po pravomoćnom rješenju nadležnog tijela Bosne i Hercegovine, ako to pravo nisu ostvarili do stupanja na snagu ovoga Zakona temeljem Ugovora između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine o suradnji na području prava stradalnika rata u Bosni i Hercegovini koji su bili pripadnici Hrvatskog vijeća obrane i članova njihovih obitelji.

12.1. Stavkom 2. istog članka propisano je da pripadnici borbenog sektora HVO- a, državljani Republike Hrvatske, kojima je pravomoćnim rješenjem nadležnog tijela Bosne i Hercegovine priznat status ratnog vojnog invalida po osnovi bolesti ili ozljede, imaju pravo na invalidsku mirovinu po ovom Zakonu i Zakonu o mirovinskom osiguranju umanjenu za iznos osobne invalidnine koja im je priznata po pravomoćnom rješenju nadležnog tijela Bosne i Hercegovine.

12.2. Stavkom 4. istog članka propisano je da se pravo iz navevedenih stavka ovoga članka ostvaruje se pod uvjetima određenim ovim Zakonom i Zakonom o mirovinskom osiguranju te na način i postupkom određenim Ugovorom između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine o suradnji na području prava stradalnika rata u Bosni i Hercegovini koji su bili pripadnici Hrvatskog vijeća obrane i članova njihovih obitelji.

13. Uvidom u spis upravnog tijela utvrđeno je da je predmetni postupak za ostvarivanje prava na invalidsku mirovinu pokrenut u povodu zahtjeva podnesenog 31. siječnja 2024.; da je tužitelj rođen **.**.1963., da je hrvatski državljanin, te da je bio pripadnik HVO u razdoblju od 27. veljače 1992. do 1. listopada 1995. i da je tužitelj bio pripdanik bobrbenog sektora HVO-a.

14. Uvjerenjem Federalnog Ministarstva za pitanja branitelja i invalida Domovinskog rata, Odsjeka za pitanja evidencija iz oblasti vojne obveze Mostar, Grupe za pitanja evidencija iz oblasti vojne obveze Mostar, broj 07/15-37/2-06/24-02 od 11.1.2024. je utvrđeno da je tužitelj bio pripadnik OS HVO-a u razdoblju od 27.2.1992. do 1.10.1995. te je 12.2.1994. povrijeđen.

15. Rješenjem Službe za zaštitu prava branitelja i njihovih obitelji, grada [adresa], broj: UP-I-09-43 3014/06 od 30.8.2006. tužitelju je priznato svojstvo ratnog vojnog invalida VII grupe sa 50% vojnog invaliditeta stalno po osnovi povrede počevši od 1.9.2006. Federalno ministarstvo za pitanja branitelja i invalida Domovinskog rata, Sarajevo, je sukladno Zakonu o provođenju kontrole zakonitosti rješenja iz oblasti braniteljsko-invalidske zaštite („ Sl. Novine FBIH“ broj 82/09) dana 7.10.2016. dalo revizijsku suglasnost na navedeno rješenje.

16. Ponajprije, za navesti je da, u skladu s gore citiranim zakonskim odredbama, priznavanje statusa RVI u u Bosni i Hercegovini je pravna pretpostavka na temelju koje se medicinska dokumentacija može dostaviti Zavodu za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom radi donošenja nalaza i mišljenja o tome postoji li kod podnositelja zahtjeva (u konkretnom slučaju tužitelja) invalidnost prema članku 39. ZOMO-a. Vještak u skladu s odredbom članka 13. stavka 3. Uredbe o metodologijama vještačenja (Narodne novine, broj 96/2023; dalje: Uredbe) daje nalaz i mišljenje uvidom u dostavljenu medicinsku dokumentaciju na temelju koje je podnositelju zahtjeva u Bosni i Hercegovini utvrđen status RVI i priznato pravo na osobnu invalidninu, ali kod priznavanja prava na invalidsku mirovinu iz hrvatskog osiguranja mora se utvrditi postojanje invalidnosti prema hrvatskim propisima.

17. Stoga, je pravilno u povodu predmetnog zahtjeva prvostupanjsko upravno tijelo pribavilo nalaz i mišljenje vijeća vještaka Zavoda za vještačenje profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Područnog ureda u Splitu, evidencijski broj vještačenja 1132223 od 28. listopada 2024., a iz kojeg je razvidno da kod tužitelja ne postoji invalidnost jer ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti jer njegova radna sposobnost nije trajno smanjena za više od polovice prema tjelesno i psihički zdravom osiguraniku iste ili slične naobrazbe i sposobnosti.

18. Na temelju navedenog nalaza i mišljenja doneseno je prvostupanjsko rješenje kojim je odbijen predmetni zahtjev tužitelja, a na koje je tužitelj izjavio žalbu.

19. U povodu žalbe tužitelja u skladu s odredbom članka 133. stavka 3. ZOMO- a pribavljen je nalaz i mišljenje Vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Središnjeg ureda, evidencijski broj vještačenja broj 1250941 od 13. svibnja 2025. iz kojeg je razvidno da postupajući po žalbi, Vijeće viših vještaka je mišljenja da s obzirom na zahtjev radnog mjesta i aktualno zdravstveno stanje opisano u priloženoj med icinskoj dokumentaciji još nije došlo do trajnog umanjenja rade sposobnosti za više od polovice u odnosu na tjelesno i psihički zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja te stoga u tužitelja još nije nastupilo smanjenje radne sposobnosti niti djelomični potpuni gubitak radne sposobnosti jer sve navedena stanja po stupnju izraženosti dostupna su povremenom liječenju i korištenju prava iz zdravstvene zaštite.

19.1. U obrazloženju navedenog nalaza i mišljenja je navedeno da temeljem uvida u medicinsku i drugu dokumentaciju, Vijeće vještaka je mišljenja da kod tužitelja ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost niti djelomičan i potpuni gubitak radne sposobnosti u svezi bolesti navedenih pod rednim brojem 9. ovog NIM-a. Vijeće viših vještaka po uvidu u navode iz žalbe te uvida u kompletan spis navodi: tužitelj 1963. Sudionik rata kao pripadnik HVO. Za vrijeme sudjelovanja, tijekom 1994. je obolio od bolesti kralježnice.Priznat mu je status RVI 50% stalno temeljem NIM LK za medicinsko vještačenje u postupku po Zakonu o provođenju kontrole zakonitosti korištenja prava iz oblasti branilačko-invalidske zaštite od 21.4.2016. Status na reviziji prava RVI: u L/S dijelu kičme POO zarastao, AF do koljena, LL pozitivni terminalno. Čučanj izvodi polovično i otežano, hod pp izvodi otežano. Po indikaciji neurokirurga operativno liječen 1994. (Interfaminektomija L5/S1.) U komorbidietu se nalaze opsežne degenerativne promjene koljenskih zglobova, te je po indikaciji ortopeda urađena menistektomija lijevo. Operirao ingvinalnu herniju. Po verifikaciji urolitijaze, operativno liječen putem uretororenoskopije. Operativno liječen po vernitikaciji malignog oboljenja štitnjače. Nastavno nadomjesna hormonalna terapija, status bez presadnica.

20. Slijedom navedenog, a s obzirom na činjenicu da su tijela stručnog vještačenja oba stupnja suglasna da kod tužitelja ne postoji smanjenje radne sposobnosti tj. invalidnosti po osnovi bolesti ili ozljede (članka 142. stavka 2. ZHBDR- a) da nema mogućnosti uvažavanja žalbenih navoda i donošenja drugačijeg rješenja u ovoj upravnoj stvari.

21. S obzirom na podatke spisa predmeta, a imajući u vidu naprijed citirane zakonske odredbe, po ocijeni ovog Suda, osporeno rješenje tuženika je pravilno i zakonito, dok tužbeni prigovori nisu osnovani niti od utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari.

22. Ocjena je ovog Suda da je, nalaz i mišljenje Vijeća viših vještaka Središnjeg ureda Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Sektora za vještačenje, evidencijski broj vještačenja: 1250941 od 13. svibnja 2025., koji je pribavljen u drugostupanjskom upravnom postupku, u potpunosti obrazložen i da sadrži jasne razloge ocjene (ne)postojanja smanjenja radne sposobnost uz preostalu radnu sposobnost, djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti u smislu naprijed citirane odredbe članka 39. ZOMO-a, a ujedno i da je u dostatnoj mjeri u suglasju (podudaran) sa nalazom i mišljenjem vijeća vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Područnog ureda Split, evidencijski broj vještačenja 1132223 od 28. listopada 2024., pribavljenim u prvostupanjskom upravnom postupku.

23. Slijedom navedenog, kako je iz podataka spisa predmeta razvidno da su tijela stručnog vještačenja oba stupnja suglasna da kod tužitelja ne postoji invalidnost u smislu naprijed citirane odredbe članka 39. ZOMO-a, a koji nalazi i mišljenja su po ocijeni ovog Suda, obrazloženi i sadrže jasne i valjane razloge, te budući da su ovlašteni vještaci postupali na način i u skladu s ovlastima propisanim odredbama ZOMO-a i Uredbe, a uzimajući u obzir svu spisu priležeću medicinsku i drugu dokumentaciju te da su utvrdili da kod tužitelja ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost niti djelomičan ili potpun gubitak radne sposobnosti, iz razloga jer s obzirom na zahtjev radnog mjesta i aktualno zdravstveno stanje opisano u priloženoj medicinskoj dokumentaciji još nije došlo do trajnog umanjenja radne sposobnosti za više od polovice u odnosu na tjelesno i psihički zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja te stoga u tužitelja još nije nastupilo smanjenje radne sposobnosti niti djelomični potpuni gubitak radne sposobnosti jer sva navedena stanja su po stupnju izraženosti dostupna povremenom liječenju i korištenju prava iz zdravstvene zaštite, to ovaj Sud ista u cijelosti kao stručna prihvaća, te su ista služila kao valjan temelj za donošenje rješenja u upravnom postupku, pa stoga po ocijeni ovog Suda, nema osnove za uvažavanje tužbenih prigovora i donošenje drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari.

24. Analizom cjelokupne medicinske dokumentacije i drugih isprava u spisu ovaj Sud ne nalazi da su činjenice nepravilno ili nepotpuno utvrđene, da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo ili da je došlo do povrede postupovnih pravila, upravo suprotno tužbenim prigovorima.

25. Tužitelj za svoje tvrdnje iz tužbe da je ocjena nadležnih tijela vještačenja da kod njega ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost niti djelomičan ili potpuni gubitak radne sposobnosti rezultat pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, nije predložio izvođenje dokaza kojima bi ocjenu nadležnih tijela vještačenja doveo u sumnju odnosno nije predložio vještačenje po neovisnom sudskom vještaku u ovom upravnom sporu. Štoviše, iz nalaza i mišljenja nadležnih tijela vještačenja u oba stupnja razvidno je da je pregledana sva medicinska i druga dokumentacija koja prileži spisu upravnoga tijela, te da je na temelju cjelokupne dostavljene medicinske dokumentacije utvrđeno da kod tužitelja ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost niti djelomičan ili potpuni gubitak radne sposobnosti jer njegova radna sposobnost nije trajno smanjena za više od polovice prema tjelesno i psihički zdravom osiguraniku iste ili slične naobrazbe.

26. Nadalje, glede ostalih prigovora tužitelja iznesenih u tužbi a koji su u suštini identični žalbenim prigovorima, za navesti je da ovaj Sud u cijelosti nalazi pravilnim i zakonitim obrazloženje osporenog rješenja tuženika, te se na isto ovdje poziva.

27. U svemu izloženom, po ocijeni ovog Suda, osporeno rješenje tuženika je zakonito, u upravnom postupku koji je prethodio donošenju osporenog rješenja nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje upravne stvari, činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno, te je pravilno primijenjen materijalni propis, pri čemu nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine broj 47/09, 110/21), na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.

28. Stoga, valjalo je na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, odnosno presuditi kao u izreci presude.

U Splitu 27. ožujka 2026.

S U T K I NJ A

Danijela Čipčić Buzov

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, a o istoj odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužitelju, po opunomoćeniku za prijem pismena u [adresa] AČ, [adresa],

- tuženiku, uz povrat spisa upravnog tijela po pravomoćnosti

- u spis.