Poslovni broj: UsI-2837/2024-23

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga suda Mireli Valjan-Harambašić, sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Radojke Ćupurdije, u upravnom sporu tužitelja NA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, OIB: 84397956623, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, radi prava iz mirovinskog osiguranja na temelju smanjenja radne sposobnosti, 27. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 141-02/24-01/03420227872, URBROJ: 341-99-05/3-24- 4710 od 21. listopada 2024.

II. Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Splitu, KLASA: UP/I 141-02/23-01/03420227872, URBROJ: 341-18-05/3-23- 54888 od 13. lipnja 2024.

III . Tužitelju NA, OIB. 60146142349, hrvatskom ratnom vojnom invalidu iz Domovinskog rata, priznaje se pravo na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti, uzrokovanog 100% bolešću zadobivenoj u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, počevši od 24. travnja 2024.

IV. Nalaže se prvostupanjskom tijelu da u roku od 60 dana od dostave pravomoćne presude donese rješenje o određivanju iznosa invalidske mirovine i početku isplate.

V. Nalaže se tuženiku da u roku od 30 dana od pravomoćnosti odluke o trošku naknadi tužitelju troškove upravnog spora u iznosu od 337,50 eura (tristo trideset i sedam eura i pedeset centi).

Obrazloženje

1. Rješenjem tuženika, KLASA: UP/II 141-02/24-01/03420227872, URBROJ: 341- 99-05/3-24-4710 od 21. listopada 2024. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Splitu, KLASA: UP/I 141-02/23-01/03420227872, URBROJ: 341-18-05/3-23-54888 od 13. lipnja 2024. Navedenim prvostupanjskim rješenjem tužitelju, hrvatskom branitelju, HRVI iz Domovinskog rata, kod kojeg je zbog bolesti (20%) nastale u obrani suvereniteta Republike Hrvatske i zbog bolesti (80%) koje nisu u vezi s obranom suvereniteta Republike Hrvatske nastao potpuni gubitak radne sposobnosti, priznato je počevši od 24. travnja 2024. pravo na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti.

2. Tužitelj je podnio tužbu protiv osporenog rješenje tuženika navodeći da ne osporava rješenje tuženika kojim mu je utvrđen potpuni gubitak sposobnosti za rad, ali da osporava rješenje u dijelu u kojem je utvrđeno da je potpuni gubitak sposobnosti za rad uzrokovan zbog bolesti u omjeru 20% nastale u obrani suvereniteta Republike Hrvatske i 80% zbog bolesti koji nisu u vezi s obranom suvereniteta Republike te navodi da je time pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanja i da je povrijeđen zakon na njegovu štetu. Ističe da u obrazloženju prvostupanjskog rješenja nije navedena ni jedna bolest zbog koje se donosi takvo rješenje te smatra da su i druge psihičke bolesti - povratni depresivni poremećaj i trajne promjene osobnosti nakon katastrofalnih događaja u cijelosti u vezi s njegovim sudjelovanjem u obrani suvereniteta Republike Hrvatske. Navodi da je izjavio žalbu jer tijelo medicinskog vještačenja nije imalo osnova za izostavljanje tih bolesti iz obrazloženja i neobrazlaganja uvrštavanja tih (ne navedenih) bolesti u omjeru od 80% koje nisu u vezi s njegovim sudjelovanjem u obrani suvereniteta Republike Hrvatske. Navodi da je u žalbenom postupku pribavljen nalaz i mišljenje vijeća viših vještaka Zavoda od 4. listopada 2024. kojim je uzrok invalidnosti utvrđen u omjeru 20% bolest u svezi Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji („Narodne novine“. 121/17., 98/19., 84/21. i 156/23. - dalje: ZPHBDR) i 80% bolesti koja nisu u svezi ZPHBDR-a, a koji nalaz je nepravilan, nepotpun te je osporeno rješenje doneseno na osnovu nepravilno, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Ističe da tužbom pobija zakonitost navedenih rješenja i nalaza i mišljenje vještaka Zavoda. Ističe da je njegov potpuni gubitak radne sposobnosti nastao isključivo zbog bolesti psihe koje su posljedica ratnih zbivanja i sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske te pogoršanja tih bolesti. Tvrdi da su psihičke bolesti povratni depresivni poremećaj i trajne promjene osobnosti nakon katastrofalnih događaja usko povezane s težim oblikom PTSP-a i uz kronificirani PTSP, a time i s obranom suvereniteta Republike Hrvatske. Naglašava da je sa svega 19 godina sudjelovao u obrani suvereniteta Republike Hrvatske na prvoj crti bojišnice, a nedugo nakon završetka Domovinskog rata 5. siječnja 1998. utvrđena mu je dijagnoza PTSP, F 43.1, a nakon nje trajne promjene osobnosti nakon katastrofalnih događaja kao i povratni depresivni poremećaj, koje su u potpunosti povezane s njegovim sudjelovanjem u Domovinskom ratu. Smatra da je opsežnom medicinskom dokumentacijom nedvojbeno dokazao da mu se tijekom vremena stanje u odnosu na te dijagnoze postupno pogoršavalo, a što je dovelo do potpunog gubitka radne sposobnosti. Ističe da je sporan omjer uzroka invalidnosti. Naglašava da druge psihičke bolesti nisu nastale, niti su mogle nastati izvan okolnosti Domovinskog rata jer nije imao drugih teških traumatičnih događaja, a koji bi bili uzrok nastanka tih bolesti. Ukazuje na to da naziv dijagnoze trajne promjene osobnosti nakon katastrofalnih događaja upućuje na postojanje katastrofalnih događaja kao uzroka nastanka te bolesti, pa smatra da su vještaci Zavoda trebali u nalazu i mišljenju navesti koji su to katastrofalni događaji poslije Domovinskog rata koji su mogli uzrokovati tu bolest, a što ne proizlazi niti iz medicinske dokumentacije. Ističe da su katastrofalni događaji postojali samo tijekom rata i naznačeni su u opisu ratnog puta i u medicinskoj dokumentaciji gdje su opisana ratna zbivanja. S tim u vezi navodi da tuženik i vještaci Zavoda ničim nisu dokazali tvrdnju da je postojao neki katastrofalni događaj u miru koji je uzrokovao tu bolest. Ističe da u obrazloženju prvostupanjskog rješenja nisu navedene bolesti za koje je ocijenjeno da utječu 80% na smanjenja njegove radne sposobnosti, a nakon žalbe u drugostupanjskom rješenju ponovno se ne navodi dijagnoza trajne promjene osobnosti nakon katastrofalnih događaja, već se kao bolesti koje nisu u vezi sa sudjelovanjem u obrani suvereniteta Republike Hrvatske u omjeru od 80% navode bolesti ponavljajući depresivni poremećaj i degenerativne promjene koljenskog zgloba. Bolest trajne promjene osobnosti nakon katastrofalnih događaja potpuno je izostavljena, iako se navodi u svim medicinskim nalazima od 2011., odnosno u 53 medicinska nalaza zajedno s PTSP-om. Poziva se na presudu ovog suda, poslovni broj: 14 Usl-1071/23- 16 od 26. siječnja 2024. te navodi da se radi o bitno istovjetnom činjeničnom i pravnom pitanju te iznosi podudarnosti tog predmeta sa svojim predmetom. Predlaže da ovaj sud provede dokaz medicinskim vještačenjem po sudskom vještaku za neuropsihijatriju radi utvrđivanja jesu li njegove psihičke bolesti - povratni depresivni poremećaj i trajne promjene osobnosti nakon katastrofalnih događaja, uz PTSP, uzročno - posljedično povezane sa sudjelovanjem u obrani suvereniteta Republike Hrvatske i u kojem omjeru. Navodi da se u predmetnom slučaju radi o neobrazloženim, nepotpunim, pogrešnim i na medicinskoj dokumentaciji neutemeljenim nalazima vještaka Zavoda, te smatra da takvi nalazi nisu mogli poslužiti tuženiku kao valjana osnova za donošenje rješenja u žalbenom postupku i da svi propusti i pogrešna tumačenja koja je naveo dovode u pitanje zakonitost rada i odluka tuženika i njegovih tijela medicinskog vještačenja, a čime je povrijeđen zakon na njegovu štetu. Predlaže da ovaj sud poništi osporeni akt, usvoji žalbu i prizna mu pravo na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti uz uzroke invalidnosti utvrđene na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da tužba nije osnovana. Smatra da je osporavano rješenje doneseno u skladu s činjeničnim stanjem utvrđenim u provedenom upravnom postupku i u skladu sa zakonskim propisima. Iznosi mišljenje da navodi i razlozi izneseni u tužbi nisu osnovani, odnosno da nisu pravno odlučni iz razloga navedenih u obrazloženju osporenog rješenja. Ističe da je s obzirom na navode tužitelja pribavio očitovanje vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Središnjeg ureda, KLASA: 141-02/22-01/7838, URBROJ: 426-5-1/27-24-19 od 18. prosinca 2024., kojim se argumentirano iznosi zbog čega se ne nalazi osnove za promjenom ocjene utvrđene u nalazu i mišljenju od 4. listopada 2024. Navodi da su stručna tijela vještačenja oba stupnja, na temelju neposrednog pregleda tužitelja u prvostupanjskom postupku, uvida u cjelokupnu dostavljenu medicinsku dokumentaciju te uzimajući u obzir sve podatke sadržane u obrascu 2 IN (opći podaci o osiguraniku s opisom poslova koje obavlja), suglasna da je uzrok tužiteljevog potpunog gubitka radne sposobnosti u omjeru: 20% bolest u svezi sa sudjelovanjem u obrani suvereniteta Republike Hrvatske i 80% bolesti koje nisu u svezi sa sudjelovanjem u obrani suvereniteta Republike Hrvatske. Smatra da nema osnove za uvažavanje navoda tužitelja i za promjenom utvrđenog omjera uzroka nastanka invalidnosti. Poziva se na stajalište Visokog upravnog suda Republike Hrvatske u presudama poslovnih brojeva:

Usž-1485/19-2 od 22. prosinca 2020., Usž-4342/20-2 od 31. kolovoza 2021., Usž- 406/20-2 od 4. ožujka 2020., Usž-353/2024-4 od 23. svibnja 2024. i Usž-2750/2023-2 od 29. kolovoza 2024.) prema kojem, imajući u vidu izričaj članka 15. stavka 1. Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji („Narodne novine“, 174/04., 92/05., 2/07., 107/07., 65/09., 137/09., 146/10., 55/11., 140/12., 19/13., 33/13., 148/13. i 92/14.), kao i članka 30. ZHBDR-a, pravo na invalidsku mirovinu može ostvariti samo HRVI iz Domovinskog rata, a predmet ocjene kod gubitka radne sposobnosti mogu biti samo one bolesti i ozljede koje su uzročno - posljedično povezane sa sudjelovanjem u Domovinskom ratu i na temelju kojih je ostvaren status HRVI-a iz Domovinskog rata. Budući da je tužitelju utvrđen status Na isključivo po osnovi bolesti PTSP-a, a ne i po osnovi drugih psihičkih bolesti, smatra da nema osnove da se utvrdi kako su druge bolesti, također nastale kao posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno da se poveća omjer uzroka invalidnosti u svezi sa sudjelovanjem u obrani suvereniteta Republike Hrvatske. Stoga se protivi dokaznom prijedlogu za provođenjem medicinskog vještačenja. Napominje da presuda Upravnog suda u Splitu na koju se tužitelj poziva nije pravomoćna. Smatra da je osporeno rješenje na zakonu utemeljeno. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev.

4. Tijekom spora održane su rasprave 25. rujna 2025. i 17. ožujka 2026. na kojima je strankama dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjeničnim i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.

5. Sud je izveo dokaze uvidom u svu dokumentaciju na osnovu koje je doneseno osporeno rješenje, uvidom u dokumentaciju upravnog spora te sudsko - medicinskim vještačenjem u ovom upravnom sporu.

6. Nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, u skladu s člankom 114. stavkom 3. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine, 36/24. - dalje: ZUS) sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev osnovan.

8. Člankom 39. stavkom 4. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21. i 119/22.) propisano je da potpuni gubitak radne sposobnosti postoji kada kod osiguranika u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja, zbog promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem, nastane trajni gubitak radne sposobnosti bez preostale radne sposobnosti. Stavkom 5. istog članka propisano je da su uzroci smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost te djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti: bolest, ozljeda izvan rada, ozljeda na radu ili profesionalna bolest.

9. Prema članku 30. stavku 2. ZHBDR-a, hrvatski ratni vojni invalid iz Domovinskog rata kod kojega je potpuni gubitak radne sposobnosti ili djelomični gubitak radne sposobnosti djelomično prouzročen ranjavanjem, ozljedom, zatočeništvom u neprijateljskom logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu, bolesti, pogoršanjem bolesti odnosno pojavom bolesti zadobivenom u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, a djelomice bolešću, ozljedom izvan rada, ozljedom na radu ili profesionalnom bolešću izvan tih okolnosti, invalidska mirovina određuje se razmjerno utjecaju pojedinih uzroka na potpuni ili djelomični gubitak radne sposobnosti. 10 Među strankama nije sporno da je tužitelju priznat status hrvatskog ratnog vojnog invalida (dalje: HRVI) s 20% oštećenja organizma X skupine, stalno, po osnovi bolesti, PTSP., počevši od 30. rujna 2021.

11. U upravnom postupku pribavljen je nalaz i mišljenje vijeća vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Područnog ureda u Splitu od 25. travnja 2024. u kojem se navodi da je kod tužitelja 24. travnja 2024. nastao potpuni gubitak radne sposobnosti, dijelom kao posljedica 20% bolesti zadobivene u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, a dijelom kao posljedica bolesti 80% nastale izvan okolnosti vezanih uz obranu suvereniteta Republike Hrvatske.

12. Povodom žalbe pribavljen je nalaz i mišljenje vijeća viših vještaka Središnjeg ureda Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom od 4. listopada 2024. kojim je potvrđen nalaz i mišljenje od 25. travnja 2024. Navedenim nalazom i mišljenjem ocijenjeno je da na potpuni gubitak radne sposobnosti utječe bolest (PTSP) 20% koja je posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, a omjeru od 80% bolesti (ponavljajući depresivni poremećaj i degenerativne promjene koljenskog zgloba) koje nisu posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske.

13. U ovom upravnom sporu usvojen je prijedlog tužitelja za provođenjem medicinskog vještačenja, a koje je određeno po stalnoj sudskoj vještakinji za medicinu rada Milani Varinac - Barač, na okolnost utvrđivanja je li potpuna nesposobnost za rad kod tužitelja uzrokovana 20% bolešću zadobivenom u obrani suvereniteta Republike Hrvatske (PTSP), a 80% bolestima koja nisu u svezi sudioništva u Domovinskom ratu (ponavljajući depresivni poremećaj i degenerativne promjene koljenskog zgloba), kako je to utvrđeno u upravnom postupku ili je omjer drugačiji, kao i da se očituje na utjecaj trajnih promjena osobnosti na radnu sposobnost tužitelja te je li ista u vezi s bolesti PTSP.

14. U pisanom nalazu i mišljenju od 16. siječnja 2026. stalna sudska vještakinja za medicinu rada Milana Varinac - Barač, u bitnom je istaknula da pregledom medicinske dokumentacije te liječničke potvrde proizlazi da tužitelj prije odlaska u Domovinski rat nema zabilježenih duševnih i psihičkih bolesti i da je prema podacima spisa tužitelj ostvario status HRVl-a 20% trajno zbog bolesti PTSP-a prema T 238 b. Navela je da se kod tužitelja javljaju psihičke tegobe koje prema podacima iz priložene medicinske dokumentacije po simptomatici odgovaraju PTSP-u. Istaknula je da je tužitelj zbog straha od gubitka posla pomoć prvi put potražio kod psihijatra 1998. zbog izrazito pogoršanog psihičkog stanja. Nadalje je navela da se vremenom u sklopu PTSP-a javljaju simptomi koji govore u prilog trajnih promjena osobnosti nakon katastrofalnih doživljaja te izraženoj depresiji - povratnom depresivnom poremećaju, a što jasno proizlazi iz priložene medicinske dokumentacije. Naglasila je da je u nalazu psihologa od 10. siječnja 2020. izričito navedeno da je izražena depresivna simptomatologija u okviru PTSP-a i trajnih promjena osobnosti, a da u prilog tome ide i činjenica da u priloženoj dokumentaciji nema nikakvih podataka da je tužitelj doživio bilo kakve druge katastrofalne događaje koji bi prouzročili simptomatologiju koja je karakteristična za dijagnozu trajnih promjena osobnosti nakon katastrofalnih događaja, šifre F62.O prema MKB-10. Pored toga, istaknula je da je poznato i priznato da trajne promjene osobnosti nastaju nakon katastrofalnog događaja (stresa), koji mora biti toliko ekstreman da nije nužno razmatrati osobnu vulnerabilnost u objašnjenju njegovog snažnog utjecaja (takve situacije su ratna zbivanja, osobna životna ugroza, ratno zatočeništvo u logorima i sl.) i da PTSP može prethoditi ovom tipu promjene osobnosti, koja se tada može smatrati kroničnom, ireverzibilnom posljedicom stresnog poremećaja, kakav je upravo slučaj kod tužitelja. Navela je da s obzirom na to da tužitelj prije odlaska u Domovinski rat nije imao nikakvih zabilježenih psihičkih stanja, a da ni kasnije nije zabilježen bilo kakav teški stresni doživljaj, osim onih koje je doživio za vrijeme sudjelovanja u Domovinskom ratu, da su dijagnosticirane trajne promjene osobnosti nakon katastrofalnih događaja i ponavljajući depresivni poremećaj posljedica sudjelovanja tužitelja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske. U odnosu na rupturu meniskusa koja je pri vještačenju u upravnom postupku ubrojena u bolesti koje nisu u svezi sudjelovanja tužitelja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, kao specijalist medicine rada, iznijela je mišljenje da se ne može uzeti da ta bolest utječe na radnu sposobnost tužitelja, pojašnjavajući da za istu nije priložena nikakva medicinska dokumentacija, već da je vještaci Zavoda samo anamnestički navode kao degenerativnu promjenu. S tim u vezi, ukazala je na to da se u kliničkom pregledu u prvostupanjskom postupku vještačenja navodi da su udovi simetrični, pokretni, bez edema i deformacija, te je zaključila da to znači da u koljenom zglobu nema oštećenja funkcije. Istaknula je da emocionalna nestabilnost i neadekvatno ponašanje tužitelja čine teško prilagodljivim čak i na poslovima koji su prilagođeni u smislu smanjenja psihofizičkih naprezanja, sa smanjenom odgovornošću, bez izloženosti stresu i slično. Uzimajući u obzir teški kronificirani oblik PTSP-a, koji je u svezi s trajnim promjenama osobnosti nakon katastrofalnih doživljaja i ponavljajućim depresivnim poremećajem, zaključila je da navedene bolesti čine tužitelja potpuno radno nesposobnim za sve poslove. Mišljenja je da su uzrok potpune nesposobnosti za rad kod tužitelja 100% bolesti nastale u svezi njegovog sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske (kronificirani teški PTSP, trajne promjene osobnosti nakon katastrofalnih događaja i ponavljajući depresivni poremećaj). Osvrnula se na nalaz i mišljenje prvostupanjske zdravstvene komisije Ministarstva unutarnjih poslova od 5. srpnja 2023., navodeći da smatra da je pravilna ocjena o nesposobnosti za rad za poslove policijskog službenika, a kojim je zaključeno da tužitelj nije radno sposoban radi PTSP- a, trajnih promjena osobnosti i depresivnog poremećaja. Pri tome je naglasila da nije pravilno mišljenje da su bolest PTSP, trajna promjena osobnosti i ponavljajući depresivni poremećaj posljedica obavljanja policijskih poslova jer to ne proizlazi iz priložene psihijarijske dokumentacije, već da se jedino može zaključiti da su navedene bolesti nastale za vrijeme obnašanja ratnih dužnosti u okviru snaga Ministarstva unutarnjh poslova u razdoblju od 25. studenoga 1994. do 30. lipnja 1996., kao i u sastavu hrvatske vojske.

15. Nalaz i mišljenje sudske vještakinje dostavljen je strankama radi očitovanja. Tuženik je ponovno istaknuo da je tužitelju utvrđen status HRVI-a s 20% oštećenja organizma stalno po osnovi bolesti PTSP-a prema točki 238. b Liste postotaka oštećenja organizma, Listi II. Uredbe o metodologijama vještačenja („Narodne novine“, 67/17., 56/18. i 16/22.- dalje: Uredba) te je naveo da je tužitelju utvrđen status HRVI-a isključivo po osnovi bolesti PTSP-a, a ne i po osnovi drugih psihičkih bolesti, radi čega smatra da nema osnove da se utvrdi kako su druge bolesti nastale kao posljedica sudjelovanja tužitelja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno da se poveća omjer uzroka invalidnosti u svezi sa sudjelovanjem u obrani suvereniteta Republike Hrvatske.

16. Tužitelj nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje sudske vještakinje te je naveo da je vještačenje sudske vještakinje provedeno profesionalno, nepristrano, uz stručno i detaljno obrazložen nalaz i mišljenje. U odnosu na primjedbe tuženika tužitelj se u podnesku zaprimljenom kod ovog suda 11. ožujka 2026. pozvao na presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usž-4453/2024-2 od 5. ožujka 2025.

15. Ovaj sud nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje u cijelosti prihvaća kao stručan i objektivan, a koji je utemeljen na priloženoj medicinskoj i ostaloj dokumentaciji i izrađen je u skladu s danom zadaćom suda i valjano je obrazložen. Tim nalazom utvrđeno je da u upravnom postupku na temelju nalaza i mišljenja stručnog tijela medicinskog vještačenja tuženika nije u potpunosti i pravilno utvrđeno činjenično stanje, s obzirom na to da se degenerativna promjena koljena ne može uzeti u obzir kod donošenja ocjene radne sposobnosti tužitelja jer ne postoji medicinska dokumentacija koja bi govorila o funkcijskom oštećenju koljena, a u odnosu na koje utvrđenje sudske vještakinje tuženik nije imao primjedbi. U odnosu na prigovor tuženika da je tužitelju prema T 238 b Listi Uredbe samo bolest PTSP-a utvrđena kao posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, treba reći da je u sklopu te točke i bolest trajnih promjena osobnosti nakon ratnog PTSP-a, a sudskim vještačenjem je na temelju medicinske dokumentacije utvrđeno da je ta bolest, kao i ponavljajući depresivni poremećaj, nastala u okviru PTSP-a te isto nije u suprotnosti s člankom 30. ZHBDR-a. U tom smislu tužitelj se pravilno pozvao na recentnu praksu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, a u prilog čemu govori i presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usž-4218/2024-2 od 13. veljače 2025.

17. S obzirom na to da su nalazi i mišljenja vještaka Zavoda nepotpuni i u suprotnosti s ostalim izvedenim pisanim dokazima, medicinskoj dokumentaciji tužitelja, nalazu i mišljenju stalne sudske vještakinje za medicinu rada pribavljenom u ovom upravnom sporu, ovaj sud ne može prihvatiti pravilnim nalaze i mišljenja vijeća vještaka Zavoda pribavljenih tijekom upravnog postupka, kao ni nalaz i mišljenje vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, prema kojima je kod tužitelja potpuni gubitak sposobnosti za rad uzrokovan 20% bolešću u svezi obrane suvereniteta Republike Hrvatske (PTSP), a 80% zbog bolesti izvan tih okolnosti (ponavljajući depresivni poremećaj i degenerativne promjene koljenskog zgloba).

18. U izloženom, a budući da osporeno rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje nisu zakoniti, valjalo je, na temelju članka 117. stavka 1. ZUS-a, poništiti osporeno rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje i tužitelju priznati pravo na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti, uzrokovane 100% bolešću zadobivenoj u obrani suvereniteta Republike Hrvatske počevši od 24. travnja 2024. (dan pregleda tužitelja u upravnom postupku) i naložiti prvostupanjskom tijelu da donese rješenje o određivanju iznosa invalidske mirovine i početku isplatu, a kako je odlučeno u točkama I., II. III. i IV. izreke presude.

19. Kako je tužitelj uspio u sporu, sud je na temelju članka 147. stavka 1. ZUS-a u točki V. izreke naložio tuženiku da tužitelju naknadi troškova upravnog spora na ime provedenog medicinskog vještačenja u iznosu od 337,50 eura.

U Splitu 27. ožujka 2026.

S U T K I N J A:

Mirela Valjan - Harambašić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, a o istoj odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske. (članak 126. ZUS-a).

DNA:

- tužitelju NA, [adresa]

- tuženiku Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Središnjoj službi, Zagreb,

Antuna Mihanovića 3

- u spis