REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj: Gž-788/2024-6

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Slavonskom Brodu u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Irene Dikanović-Terzić, predsjednice vijeća, Mirjane Šebalj Meglajec, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Lidije Klašnja-Petrović, članice vijeća, u pravnoj stvari prvotužitelja EE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], drugotužiteljice LE iz [adresa], Milsper str. 195, Enneptal, OIB: [osobni identifikacijski broj] i trećetužitelja PE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po odvjetnicima iz OD Luka Mrkić iz Zadra, a drugotužiteljica LE i po odvjetnicima iz ZOU Josip Janković i Mate Burazin, odvjetnicima iz Karlovca, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, Građansko-upravni odjel, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru, od 1. srpnja 2024., poslovni broj: P- 846/2023-23, na sjednici vijeća održanoj 27. ožujka 2026.,

r i j e š i o  j e

I Žalba tuženice Republike Hrvatske, uvažava se kao osnovana, ukida se presuda Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru, od 1. srpnja 2024., poslovni broj: P-846/2023-23, u pobijanom dijelu pod točkom II i III izreke, te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II Tužitelji se odbijaju sa zahtjevom za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:

„I. Odbija se kao neosnovan glavni tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Utvrđuje se da je tužitelj EE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] stekao pravo vlasništva nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stare izmjere u naravi pašnjak površine 133 m2 koja će nastati od matične nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 1162674 m2 (po Geodetskom elaboratu izrađenom od RE potvrđen od Područnog ureda za katastar Zadar, KLASA:932-06/2021-02/340,URBROJ:541-24-04/1-21-3 od dana 26. listopada 2021.godine), čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stare izmjere u naravi pašnjak površine 229 m2 koja će nastati od matične nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 1162674 m2 (po Geodetskom elaboratu izrađenom od RE potvrđen od Područnog ureda za katastar Zadar,KLASA:932-06/2021- 02/340,URBROJ:541-24-04/1-21-3 od dana 26. listopada 2021. godine), čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stare izmjere u naravi pašnjak površine 257 m2 koja će nastati od matične nekretnine oznake čest. Zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 1162674 m2 (po Geodetskom elaboratu izrađenom od RE potvrđen od Područnog ureda za katastar Zadar, KLASA:932-06/2021-02/340,URBROJ:541- 24-04/1-21-3 od dana 26.listopada 2021.godine) što je tužena REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587 dužna priznati i trpjeti da tužitelj temeljem ove pravomoćne presude izvrši uknjižbu prava vlasništva na predmetnoj nekretnini na svoje ime uz istovremeno brisanje toga prava sa imena tuženika.

II. Utvrđuje se da je tužiteljica LE, [adresa] str.195, Enneptal, Njemačka, OIB: [osobni identifikacijski broj] stekla pravo vlasništva nekretnine oznake čest. Zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stare izmjere u naravi pašnjak površine 48 m2 koja će nastati od matične nekretnine oznake čest. Zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 1162674 m2 (po Geodetskom elaboratu izrađenom od RE potvrđen od Područnog ureda za katastar Zadar,KLASA:932-06/2021-02/340,URBROJ:541-24-04/1-21-3 od dana 26. listopada 2021. godine), čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stare izmjere u naravi pašnjak površine 113 m2 koja će nastati od matične nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 1162674 m2 (po Geodetskom elaboratu izrađenom od RE potvrđen od Područnog ureda za katastar Zadar,KLASA:932-06/2021-02/340,URBROJ:541-24-04/1-21-3 od dana 26.listopada 2021.godine), čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stare izmjere u naravi pašnjak površine 458 m2 koja će nastati od matične nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 1162674 m2 (po Geodetskom elaboratu izrađenom od RE potvrđen od Područnog ureda za katastar Zadar,KLASA:932-06/2021- 02/340,URBROJ:541-24-04/1-21-3 od dana 26. listopada 2021.godine) što je tužena REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587 dužna priznati i trpjeti da tužiteljica LE, Milsper str.195, Enneptal, Njemačka, OIB: [osobni identifikacijski broj] temeljem ove pravomoćne presude izvrši uknjižbu prava vlasništva na predmetnoj nekretnini na svoje ime uz istovremeno brisanje toga prava sa imena tuženika.

III. Utvrđuje se da je tužitelj PE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] stekao pravo vlasništva nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stare izmjere u naravi pašnjak površine 619 m2 koja će nastati od matične nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 1162674 m2( po Geodetskom elaboratu izrađenom od RE potvrđen od Područnog ureda za katastar Zadar, KLASA:932-06/2021-02/340,URBROJ:541-24-04/1-21-3 od dana 26.listopada 2021.godine) što je tužena REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587 dužna priznati i trpjeti da tužitelj PE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] temeljem ove pravomoćne presude izvrši uknjižbu prava vlasništva na predmetnoj nekretnini na svoje ime uz istovremeno brisanje toga prava sa imena tuženika.“

II. Usvaja se kao osnovan alternativni tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

I. Utvrđuje se da je tužitelj EE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] stekao valjan pravni osnov za upis prava vlasništva nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stare izmjere u naravi pašnjak površine 133 m2 koja će nastati od matične nekretnine oznake čest. Zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 1162674 m2 (po Geodetskom elaboratu izrađenom od RE potvrđen od Područnog ureda za katastar Zadar, KLASA:932-06/2021-02/340,URBROJ:541- 24-04/1-21-3 od dana 26. listopada 2021. godine), čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stare izmjere u naravi pašnjak površine 229 m2 koja će nastati od matične nekretnine oznake čest. Zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 1162674 m2 (po Geodetskom elaboratu izrađenom od RE potvrđen od Područnog ureda za katastar Zadar, KLASA:932-06/2021-02/340, URBROJ: 541-24-04/1-21-3 od dana 26. listopada 2021. godine), čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stare izmjere u naravi pašnjak površine 257 m2 koja će nastati od matične nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 1162674 m2 (po Geodetskom elaboratu izrađenom od RE potvrđen od Područnog ureda za katastar Zadar,KLASA:932-06/2021- 02/340,URBROJ:541- 24-04/1-21-3 od dana 26. listopada 2021. godine) što je tužena REPUBLIKA HRVATSKA, OIB:52634238587 dužna priznati i trpjeti da tužitelj temeljem ove pravomoćne presude izvrši uknjižbu prava vlasništva na predmetnoj nekretnini na svoje ime uz istovremeno brisanje toga prava sa imena tuženika.

II. Utvrđuje se da je tužiteljica LE, [adresa] str.195, Enneptal, Njemačka, OIB: [osobni identifikacijski broj] stekla valjan pravni osnov za upis prava vlasništva nekretnine oznake čest. Zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stare izmjere u naravi pašnjak površine 48 m2 koja će nastati od matične nekretnine oznake čest. Zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 1162674 m2 (po Geodetskom elaboratu izrađenom od RE potvrđen od Područnog ureda za katastar Zadar, KLASA:932-06/2021-02/340, URBROJ:541- 24-04/1-21-3 od dana 26. listopada 2021.godine), čest. Zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stare izmjere u naravi pašnjak površine 113 m2 koja će nastati od matične nekretnine oznake čest. Zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 1162674 m2 ( po Geodetskom elaboratu izrađenom od RE potvrđen od Područnog ureda za katastar

[adresa],KLASA:932-06/2021-02/340,URBROJ:541-24-04/1-21-3 od dana 26. listopada 2021.godine), čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stare izmjere u naravi pašnjak površine 458 m2 koja će nastati od matične nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 1162674 m2 (po Geodetskom elaboratu izrađenom od RE potvrđen od Područnog ureda za katastar Zadar,KLASA:932-06/2021- 02/340,URBROJ:541-24-04/1-21-3 od dana 26. listopada 2021.godine) što je tužena REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587 dužna priznati i trpjeti da tužiteljica LE, [adresa] str.195, Enneptal, Njemačka, OIB: [osobni identifikacijski broj] temeljem ove pravomoćne presude izvrši uknjižbu prava vlasništva na predmetnoj nekretnini na svoje ime uz istovremeno brisanje toga prava sa imena tuženika.

III. Utvrđuje se da je tužitelj PE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] stekao valjan pravni osnov za upis prava vlasništva nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stare izmjere u naravi pašnjak površine 619 m2 koja će nastati od matične nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 1162674 m2 (po Geodetskom elaboratu izrađenom od RE potvrđen od Područnog ureda za katastar Zadar, KLASA: 932-06/2021-02/340,URBROJ:541- 24- 04/1-21-3 od dana 26. listopada 2021. godine), što je tužena REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587 dužna priznati i trpjeti da tužitelj PE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] temeljem ove pravomoćne presude izvrši uknjižbu prava vlasništva na predmetnoj nekretnini na svoje ime uz istovremeno brisanje toga prava sa imena tuženika.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljima troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 2.192,82 €, sve u roku 15 dana.“

2. Protiv dosuđujućeg dijela navedene presude pod točkom II izreke i točke III izreke kojom je odlučeno o troškovima postupka, žalbu je pravovremeno podnijela tuženica zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. točki 1.-3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07- Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22; - dalje: ZPP), te zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a.

2.1. U žalbi navodi da dokazi izvedeni u postupku nisu dovoljni za presuđenje na način da se usvoji tužbeni zahtjev budući da se prihvaćanje istog temelji na općenitim i paušalnim iskazima svjedoka u prilog kojim da ne ide niti jedan od ostalih izvedenih dokaza, kao i da tužitelji nisu dokazali pretpostavke za stjecanje prava vlasništva na predmetnim nekretninama dosjelošću jer da to iz materijalnih dokaza koji su provedeni u postupku ne proizlazi.

2.2. Nadalje navodi da je prvostupanjski sud počinio apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, jer presuda sadrži nedostatke zbog kojih se ne može ispitati, obzirom da je sud usvojio tužbeni zahtjev kojim je utvrdio da su tužitelji stekli valjan pravni osnov za upis prava vlasništva na predmetnim nekretninama što pretpostavlja postojanje pravnog posla zaključenog sa tuženicom, da je stjecanje prava vlasništva pravnim poslom derivativno i po tom osnovu da se može steći pravo vlasništva samo u granicama vlasništva pravog prednika, uz ispunjenje ostalih pravnih pretpostavki za valjanost pravnog posla, međutim da iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je prvostupanjski sud svoju presudu utemeljio na činjenici da su tužitelji pravo vlasništva na predmetnim nekretninama stekli sukladno članku 159. stavka 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17; - dalje: ZV) što da je originarno stjecanje prava vlasništva, pri čemu se poziva i na članak 115. stavka 1. ZV-a. Naposlijetku ističe i da iz provedenih dokaza ne proizlazi da su tužitelji putem svojih prednika posjedovali predmetne nekretnine kroz period potreban za ostvarenje pretpostavki za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

2.3. Navodi da je nejasna i proturječna odluka o parničnom trošku jer da je prvostupanjski sud naveo da tužiteljima za poduzete radnje priznaje 75 bodova, što bi značilo da trošak svake radnje iznosi 150,00 eura, međutim da im sud za svaku radnju priznaje 200,00 eura, te da je sud prihvatio alternativni tužbeni zahtjev čime da su tužitelji uspjeli sa 50% tužbenog zahtjeva, tako da im ne pripada cjelokupni trošak već 50% zatraženog troška, čime da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo.

2.4. Predlaže da se žalba uvaži i pobijana presuda preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev, odnosno ukine i predmet vrati na ponovni postupak. Trošak ne traži.

3. U odgovoru na žalbu tužitelji osporavaju osnovanost žalbenih navoda tužitelja, posebno ističući da su u zakonitom, istinitom i poštenom posjedu predmetnih nekretnina više od 40 godina čime da su ispunjene pretpostavke iz članka 159. ZV-a za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, pa predlažu žalbu odbiti kao neosnovanu.

3.1. Traže trošak sastava odgovora na žalbu u iznosu od 250,00 eura uvećan za PDV odnosno ukupan iznos od 312,50 eura.

4. Žalba je osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji je prethodio donošenju iste, ovaj sud je utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje pazi po službenoj dužnosti prema članku 365. stavka 2. ZPP-a. Međutim, pri donošenju pobijane presude počinjena je apsolutno bitna povreda iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a jer presuda ima nedostataka obzirom da izreka presude nejasna, proturječi razlozima presude, te presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, pa se ne može sa sigurnošću ispitati.

6. Predmet spora je eventualni tužbeni zahtjev za utvrđenje da su prvo do trećetužitelji stekli valjan pravni osnov za upis prava vlasništva na predmetnim nekretninama opisanim pod točkom II (I., II. i III.) izreke pobijane presude.

6.1. Prvo postavljeni tužbeni zahtjev prvo do trećetužitelja za utvrđenje da su stekli pravo vlasništva predmetnih nekretnina, odbijen je pod točkom I izreke prvostupanjske presude, što stranke žalbom ne pobijaju.

7. Tužitelji tužbeni zahtjev temelje na tvrdnji da su na temelju Sporazuma o diobi od 22. studenog 2021. koji su međusobno sklopili, nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (koja odgovara čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]), čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (koja odgovara čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]), te čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (koja odgovara čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) pripale prvotužitelju EE, koji da je vlasništvo istih stekao temeljem rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Biogradu na Moru, iza pok. oca FE pok. GE, posl. br. O-30/00 od 12. rujna 2000.

7.1. Istim Sporazumom o diobi nekretnina od 22. studenog 2021., da su nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] (koja odgovara čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]), čest. zem. [katastarska čestica] (koja odgovara čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]), te čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (koja odgovara čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) pripale drugotužiteljici LE, koja je vlasništvo istih stekla temeljem Ugovora o darovanju nekretnina od 22. studenog 2021. sklopljenog sa majkom ME, a ona isto kao i prvotužitelj nasljeđivanjem iza pok. oca FE pok. GE, temeljem rješenja o nasljeđivanju posl. br. O-30/00 od dana 12. rujna 2000.

7.2. Napose da je navedenim Sporazumom o diobi, nekretnina oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (koja odgovara čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) pripala trećetužitelju PE, koju da je stekao temeljem Ugovora o darovanju od 6. rujna 2021. sklopljenog sa ocem CE, a on nasljeđivanjem iza smrti pok. oca BE, temeljem rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru od 23. siječnja 2018., posl. br. O-167/2016.

7.3. Tužitelji tvrde da se u posjedu predmetnih nekretnina koje čine jednu cjelinu, nalaze osobno i putem svojih pravnih prednika preko 150 godina, te da ih nikada nitko u vršenju vlasničkih prava nije uznemiravao niti im to pravo osporavao.

8. Iz spisa predmeta razvidno je da je prvostupanjski sud utvrdio slijedeće činjenice:

- na očevidu od 17. listopada 2023. uz sudjelovanje mjernika vještaka Frane Vlatkovića, dipl.ing.geod., njegovog nalaza i mišljenja, te skice sudskog očevida utvrđeno je da predmet spora predstavljaju nekretnine katastarske oznake čest. br. 3358/1, 3359/1, 3360, 3354/2, 3358/2, 3359/2 i 3354/1 sve u k. o. [katastarska općina], to prema Geodetskom elaboratu ureda ovlaštenog dipl.ing.geod. ŠE, koje nekretnine su sa svih strana ograđene suhozidom, osim dijela uz jugozapadnu među gdje se proteže cesta, a u naravi su pašnjak,

- iz Geodetskog elaborata za diobu ili spajanje katastarskih čestica potvrđenog od DGU, PUK Zadar, odjela za katastar Biograd na Moru, klasa: 932-06/2021-02/340, Urbroj: 541-24-04/1-21-3 od 26. listopada 2021., sačinjenom od dipl.ing.geod. ŠE, utvrđeno je da čest. zem. [katastarska čestica] odgovara nekretnini oznake 2314/952 k. o. [katastarska općina], čest. br. 3359/1 odgovara nekretnini oznake 2314/951 k. o. [katastarska općina], čest. br. 3360 odgovara nekretnini oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], čest. zem. [katastarska čestica] odgovara nekretnini oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], čest. br. 3358/2 odgovara nekretnini oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], čest. 3359/2 odgovara nekretnini oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] odgovara nekretnini oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te da su sve nastale od matične nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] sveukupne površine 1 162 674 m2,

- iz povijesti zk. upisa za matičnu česticu 2314/7, da je ista bila upisana u zk. ulošku [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u površini od 1 302 944 m2, a iz zk. izvatka da su na čestici 2314/7 u površini 1 162 674 m2, sada upisani kao suvlasnici IE i HE svatko u 650/1182820 dijela, te Republika Hrvatska u 1181520/1182820 dijela,

- iz povijesti posjedovanja izdanog od DGU, Područnog ureda za katastar za čestice br. 3358, 3359, 3360 i 3354 k. o. [katastarska općina], koje se odnose na dio čestice 2314/7 stare izmjere, pregledom najstarijih podataka kojima ured raspolaže za k. o. [katastarska općina], koji datiraju od revizije posjedovnog stanja 1955./1956., da je čestica br. 2314/7 bila upisana u ABC registru broj domaćinstva 424, te da je kao posjednik iste bila upisana općenarodna imovina, a aerofotogrametrijskim snimanjem 1974., da je čestica 3358 upisana na posjednika TE i JE u posjedovnom listu broj 436 u površini od 258 m2, da je čestica 3359 upisana na posjednika TE u površini od 720 m2, da su čestice 3354 i 3360 upisane na posjednika JE u posjedovnom listu broj 449 u površini od 678 m2 i 268 m2, s tim da je provedbom rješenja o nasljeđivanju iza pok. JE FE pok. GE došlo do promjene posjednika na česticama 3358 i 3359 na EE (prvotužitelja) i ME (prednicu drugotužiteljice), dok je na čestici 3354, od 1974. bio upisan VE, koji upis je danas isti u posjedovnom listu br. 666,

- iz Sporazuma o diobi nekretnina ovjerenog od javnog bilježnika Silvane Grdović pod brojem OV-13827/21, 22. studenog 2021. zaključenog između prvo do trećetužitelja, da je način diobe (razvrgnuća) predmetnih nekretnina sporazumno dogovoren između tužitelja,

- iz rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Biogradu na Moru, posl. br. O-30/00 od 12. rujna 2000., iza pok. FE, da je njegovom ostavinskom masom kao izvanknjižno vlasništvo utvrđena čestica 3359 zvana Guvno koja je raspoređena njegovoj djeci, sinu ĐE i kćeri ME, svakome u ½ dijela,

- iz rješenja o nasljeđivanju posl. br. O-167/2016 od 23. siječnja 2018. iza pok. BE, da je u ostavinsku masu ušla i nekretnina zvana Guvno, te da je nasljednikom te nekretnine proglašen njegov sin CE,

- iz Ugovora o darovanju od 22. studenog 2021. zaključenog između darovateljice ME i daroprimateljice LE (drugotužiteljice), da su predmet darovanja čestice 3354/2, 3358/2, 3359/2 k. o. [katastarska općina],

- iz Ugovora o darovanju od 6. rujna 2021. zaključenog između CE kao darovatelja i PE kao daroprimatelja (trećetužitelja), da je predmet darovanja čestica 3354 k. o. [katastarska općina].

8.1. Navedena činjenična utvrđenja prihvaća i ovaj drugostupanjski sud obzirom da proizlaze iz materijalnih dokaza koji priliježu spisu.

9. Prvostupanjski sud saslušao je svjedoke FE i SE, koji su suglasno iskazali da su predmetne nekretnine u k. o. [katastarska općina] ograđene suhozidom, da su u dugogodišnjem mirnom i nesmetanom posjedu tužitelja, počevši od njihovog prednika sada pok. GE, djeda prvotužitelja EE, a oca sada pok. FE i VE, međutim niti jedan od svjedoka nije iskazao od kada je točno ili barem približno, GE bio u posjedu istih i po kojoj osnovi. Tužitelj EE, saslušan kao stranka u svrhu dokazivanja, iako je vrlo jasno opisao na koji način i između koga su se predmetne nekretnine podijelile, također nije iskazao od kada je njegov djed sada pok. GE, bio u posjedu predmetnih nekretnina.

9.1. Prvostupanjski sud poklonio je vjeru iskazima saslušanih svjedoka i prvotužitelja, jer su iskazivali u bitnome suglasno i sukladno materijalnim dokazima iz spisa, te se u obrazloženju pozvao na sudsku praksu vezanu za stjecanje prava vlasništva dosjelošću prema kojoj se u rok dosjelosti računa i vrijeme prije 8. listopada 1991.

9.1.1. Naime, Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima iz 1996. („Narodne novine“ broj 91/96, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09,153/09, 143/12 i 152/14; - dalje: ZV/1996) je u članku 388. stavka 4. bilo propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. godine bile u društvenom vlasništvu računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana, međutim Ustavni sud Republike Hrvatske je 17. studenog 1999. ukinuo članak 388. stavak 4. ZV/1996 (odluke broj U-I-58/1997, U-I235/1997, U-I-237/1997, U-I- 1053/1997 i U-I-1054/1997 od 17. studenog 1999., „Narodne novine“ broj 137/99 od 4. prosinca 1999.). U odnosu na navedene propise i prava stranaka koja su stečena na temelju ukinutih zakonskih odredaba izjasnio se Europski sud za ljudska prava u više svojih presuda, primjerice Gashi protiv Hrvatske po zahtjevu broj 32457/05, Trgo protiv Hrvatske po zahtjevu broj 35298/04, Radomilja i dr. protiv Hrvatske po zahtjevu broj 37658/10.

9.1.2. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u rješenju broj: Rev-291/2014-2 od 17. travnja 2018. vezano za pitanje: „Treba li u rok dosjelosti računati vrijeme prije 8. listopada 1991. u slučaju kada i prije toga dana tada traje zakonit, pošten i istinit posjed u korist prednika tužitelja i tužitelja?“ zauzeo pravno shvaćanje: „Kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08 i 38/09 - dalje: ZVDSP), nego na temelju drugih odredaba tog Zakona. Rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela, mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud Republike Hrvatske naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba.“

9.2. Kako je Ustavni sud Republike Hrvatske Odlukom od 17. studenog 1999., ukinuo članak 388. stavak 4. ZV/1996, a obzirom na pravne stavove Europskog suda za ljudska prava i Vrhovnog suda Republike Hrvatske, tužitelji su u konkretnom slučaju dosjelošću mogli steći pravo vlasništva predmetnih nekretnina ukoliko je do 17. studenog 1999. protekao rok od 40 godina (dakle od 1959. do 1999.) koji je obzirom na odredbe članka 159. stavka 3. i 4. ZV-a bio potreban za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

9.2.1. Budući da naprijed navedeni svjedoci i prvotužitelj nisu iskazali točno ili barem približno od kada je prednik tužitelja, sada pok. GE koji je preminuo 1968., bio u posjedu predmetnih nekretnina, valja navesti da tužitelji nisu dokazali da su njihovi prednici, konkretno da je sada pok. GE, u razdoblju od 1959. do 1968., a nakon toga u razdoblju od 1968. do 1974., njegova djeca FE i VE, koji su 1974. evidentirani u katastru posjednicima predmetnih nekretnina, posjedovali predmetne nekretnine u tom razdoblju.

9.2.2. Prema stanju spisa može se utvrditi da su prednici tužitelja sinovi pok. GE, sada pok. FE i VE, bili u posjedu od 1974. (eventualno od 1968. tj. od smrti svog oca) do 17. studenog 1999. (i nadalje), ali isto ne odgovara roku od 40 godina koji je bio potreban za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, tako da prvostupanjski sud zbog nedostatka odlučnih činjenica nije mogao zaključiti da su tužitelji temeljem članka 159. stavka 4. ZV-a stekli pravo vlasništva predmetnih nekretnina dosjelošću. Naime, spisu ne priliježe rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru, poslovni broj: O-385/68-6 od 6. studenog 1969. iza pok. GE (postojanje kojeg je ovaj sud utvrdio iz rješenja o nasljeđivanju iza pok. FE, str. spisa 11), niti su saslušani svjedoci i prvotužitelj, iskazivali o okolnosti vremenskog uvjeta za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, pa nije utvrđeno vrijeme početka posjeda sada pok. GE, zbog čega sud nije bio u mogućnosti ispitati ispunjenje roka od 40 godina, računajući do 17. studenog 1999.

10. Naime, prema odredbi članka 115. stavka 1. ZV-a na temelju valjanog pravnog posla kojemu je cilj stjecanje vlasništva prelazi vlasništvo s dotadašnjeg vlasnika na stjecatelja, a na način određen zakonom.

11. Dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako posjed ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnik te stvari, što je propisano člankom 159. stavka 1. ZV-a. Dosjelošću se pravo vlasništva stječe originarno, neovisno o očitovanju volje dotadašnjeg vlasnika, dok na temelju pravnog posla dolazi do derivativnog stjecanja na temelju očitovanja volje dotadašnjeg vlasnika usmjerenog na prijenos prava vlasništva s otuđivatelja na stjecatelja, dakle institut dosjelosti uređuje situaciju kad je stvar, u konkretnom slučaju nekretnina, u vlasništvu jedne osobe, a u posjedu druge osobe koja samostalnim posjedom određene kvalitete, protekom zakonom propisanog vremena stječe vlasništvo stvari.

12. Prvostupanjski sud pod točkom 7. obrazloženja zaključuje da su tužitelji vlasništvo svatko svoje nekretnine stekli valjanim pravnim poslom i to među sobom zaključenim Sporazumom o diobi od 22. studenog 2021., pa da je stoga osnovan eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužitelja pod točkom II izreke za utvrđenjem da su tužitelji stekli valjani pravni osnov za stjecanje prava vlasništva predmetnih nekretnina, a pod točkom 24. obrazloženja navodi da su tužitelji valjan pravni osnov za stjecanje prava vlasništva stekli i dosjelošću putem svojih prednika (ne navodeći od kada posjed traje), primjenom članka 114. i 159. ZV-a, dok pod točkom II (I., II. i III.) izreke pobijane presude ne navodi koji je to konkretno valjani pravni osnov za upis prava vlasništva tužitelja na predmetnim nekretninama.

13. Prema ZV vlasništvo se može steći derivativno (pravnim poslom, ugovorom) ili originarno (dosjelošću). Dosjelost je valjana osnova stjecanja, ali nije pravni osnov u smislu kako ga koristi zemljišnoknjižno pravo, slijedom čega je izreka presude kojom se utvrđuje da su tužitelji stekli valjan pravni osnov za upis prava vlasništva, nejasna i pravno neodređena, jer iz nje nije razvidno o kojem se pravnom osnovu stjecanja radi. Osim toga, izreka je u proturječju s razlozima presude, budući da prvostupanjski sud u obrazloženju svoju odluku djelomično temelji na postojanju pravnog posla, a djelomično na institutu dosjelosti, iako sud ne može istovremeno temeljiti odluku na pravnom poslu i dosjelosti. Kako dosjelost predstavlja originarni način stjecanja prava vlasništva, a pravni posao derivativni način, navedeni razlozi su međusobno proturječni, pa presudu nije moguće ispitati, slijedom čega je ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a.

14. Prvostupanjski sud pogrešno zaključuje da Sporazum o diobi od 22. studenog 2021. koji je zaključen između tužitelja predstavlja valjani pravni osnov za stjecanje prava vlasništva prema RH. Naime, prema članku 114. ZV-a vlasništvo se može steći na temelju pravnog posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona. U konkretnom slučaju nesporno je da predmetne nekretnine u trenutku zaključenja Sporazuma, nisu bile u zemljišnim knjigama upisane kao vlasništvo tužitelja, već je kao većinski suvlasnik upisana tuženica Republika Hrvatska, pa tužitelji nisu mogli valjano raspolagati pravom vlasništva koje na njima nije bilo. Stoga Sporazum o diobi može proizvoditi učinke samo u njihovim međusobnim odnosima, ali ne i prema tuženici, te ne predstavlja valjani pravni osnov za stjecanje prava vlasništva.

15. Osnovano stoga u žalbi ukazuje tuženica da tužitelji nisu dokazali da su putem svojih prednika posjedovali predmetne nekretnine kroz razdoblje potrebno za ostvarenje pretpostavki za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, te da eventualni tužbeni zahtjev pod točkom II izreke pobijane presude nije niti postavljen u odnosu na način stjecanja prava vlasništva dosjelošću, jer prvostupanjski sud izrekom prihvaća tužbeni zahtjev utvrđenjem da su tužitelji stekli valjan pravni osnov za upis uknjižbe prava vlasništva na predmetnim nekretninama, što bi pretpostavljalo postojanje pravnog posla zaključenog s tuženicom (koji ne postoji jer spomenuti Sporazum proizvodi učinke samo između tužitelja i ne može biti valjani pravni osnov za stjecanje vlasništva prema RH), dok obrazloženje temelji na razlozima za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

16. Kako zbog počinjene bitne povrede iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, pravilnost i zakonitost pobijane presude nije moguće ispitati, valjalo je na temelju članka 369. stavka 1. ZPP-a ukinuti pobijanu presudu pod točkom II, a s tim u vezi i pod točkom III izreke u kojoj je sadržana odluka o parničnom trošku, vezano uz koju valja istaći da prvostupanjski sud u obrazloženju navodi da tužiteljima priznaje za svaku radnju po 75 bodova, što bi značilo da tužiteljima za svaku radnju pripada iznos od 150,00 eura, dok im sukladno vrijednosti predmeta spora primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, dosuđuje naknadu u iznosima po 200,00 eura, što i odluku o trošku čini nerazumljivom, te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje radi održavanja glavne rasprave.

17. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će otkloniti navedene nedostatke na koje mu je ukazano ovim rješenjem, te će ponovno odlučiti o eventualno postavljenom tužbenom zahtjevu (obzirom da je prvo postavljeni tužbeni zahtjev pravomoćno odbijen) dajući za svoja utvrđenja jasne i valjane razloge primjenom relevantnih odredbi materijalnog prava, pri čemu će voditi računa da Sporazum o diobi zaključen između tužitelja ne predstavlja valjani pravni osnov za stjecanje prava vlasništva prema tuženici, već da može imati učinak samo u njihovim međusobnim odnosima, da se u slučaju stjecanja prava vlasništva dosjelošću radi o originarnom stjecanju, zbog čega takvo stjecanje ne može istodobno biti utemeljeno na pravnom poslu, da se obrazloženje odluke mora temeljiti na sadržaju izreke presude, te da odluku ne može istovremeno temeljiti na pravnom poslu i dosjelosti.

18. Primjenom odredbe članka 155. ZPP-a, tužitelji su odbijeni sa zahtjevom za naknadu troška sastava odgovora na žalbu jer isti nije bio potreban u ovom žalbenom postupku.

Slavonski Brod, 27. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća

Irena Dikanović-Terzić