REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj: Gž-276/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Slavonskom Brodu po sutkinji Mirjani Šebalj Meglajec kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja UO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Novom Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu, od 29. siječnja 2026., poslovni broj: Pn-38/2018-15, 27. ožujka 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tužitelja UO, kao neosnovana, te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu, od 29. siječnja 2026., poslovni broj: Pn-38/2018- 15.

Obrazloženje

1. Rješenjem prvostupanjskog suda odlučeno je:

„Ukidaju se sve parnične radnje što ih je odvjetnik Franjo Ribić u ovom postupku poduzeo za tužitelja UO te se odbacuje tužba podnesena ovom sudu 16. veljače 2018.“

2. Protiv navedenog rješenja tužitelj je pravovremeno podnio žalbu zbog svih zakonom propisanih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. točke 1.-3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07- Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14; - dalje: ZPP).

2.1. U žalbi navodi da je prvostupanjski sud pogrešno tumačio svrhu članka 98. ZPP- a, jer da svrha iste nije sankcioniranje stranke, već otklanjanje formalnog procesnog nedostatka pri čemu da sud mora postupati u skladu s načelima prava na pristup sudu, razmjernosti i ekonomičnosti postupka, da obustava parničnih radnji nije automatizam, već krajnja mjera, osobito u situaciji kada punomoć postoji, punomoćnik stvarno zastupa stranku ili kada nepostupanje nije posljedica zlouporabe procesnih položaja, da bez obzira što je sud upozorio stranku na posljedice nedostavljanja punomoći, nije uzeo u obzir konkretne okolnosti slučaja čime da je povrijeđeno načelo razmjernosti, da nedostavljanje punomoći ne utječe na meritum spora te ne predstavlja nesavladiv nedostatak budući da se može u svakom trenutku otkloniti pa čak i u žalbenom postupku, te smatra da je obustava parničnih radnji pretjerano formalistički pristup koji nije u skladu sa svrhom parničnog postupka, tako da je donošenjem pobijanog rješenja stranci uskraćeno pravo na učinkovitu sudsku zaštitu, zajamčeno člankom 29. Ustava Republike Hrvatske i člankom 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava .

2.2. Predlaže da se žalba uvaži i ukine pobijano rješenje, te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovan postupak. Trošak ne traži.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je neosnovana.

5. Iako tužitelj pobija rješenje zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, niti sadržajno, a niti prema zakonskom određenju ne ukazuje na počinjenje niti jedne apsolutno bitne povrede, pa je ovaj sud ispitujući pobijano rješenje i postupak koji mu je prethodio utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje pazi po službenoj dužnosti na temelju članka 365. stavka 2. u vezi s člankom 381. ZPP-a. Nisu osnovani ni žalbeni navodi da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje, niti da je pogrešno primijenio materijalno pravo kada je donio pobijano rješenje. Donošenjem pobijanog rješenja tužitelju nije uskraćeno pravo na učinkovitu sudsku zaštitu i pravo na pristup sudu zajamčeno člankom 29. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14; - dalje: Ustav RH) i člankom 6. (Europske) Konvencije za zaštitu ljudskih prava („Narodne novine - Međunarodni ugovori“ broj 18/97,6/99-pročišćeni tekst, 8/99-ispr.,14/02, 1/06, 2/10, 13/17; - dalje: Konvencija).

6. Pobijanim rješenjem prvostupanjski sud je ukinuo sve poduzete radnje i odbacio tužbu jer punomoćnik tužitelja nije uz tužbu niti naknadno tijekom postupka dostavio punomoć za zastupanje, pri čemu se pozvao na odredbu članka 98. stavka 4. ZPP-a.

7. Žalbeni razlozi tužitelja ne mogu se prihvatiti kao pravno utemeljeni jer protivno proizlazi iz stanja predmetnog spisa.

8. Naime, uvidom u spis predmeta prvostupanjskog suda utvrđeno je:

- da je tužitelj po punomoćniku odvjetniku Franji Ribiću, 19. veljače 2018. podnio tužbu protiv tuženice Republike Hrvatske, radi naknade štete ,

- da uz tužbu nije priložena punomoć za zastupanje,

- da je prvostupanjski sud na pripremnom ročištu od 6. svibnja 2025. raspravnim rješenjem pozvao tužitelja po punomoćniku da u roku od 8 dana dostavi punomoć,

- da je prvostupanjski sud i r ješenjem od 9. lipnja 2025. pozvao odvjetnika Franju Ribića da u roku od 8 dana dostavi valjanu punomoć za zastupanje tužitelja , odnosno odobrenje za već poduzete radnje, uz upozorenje da će sud ako utvrdi da isti nije ovlašten za zastupanje tužitelja u predmetu, ukinuti radnje koje je on poduzeo, osim ako tužitelj naknadno ne odobri te radnje , koje rješenje je odvjetniku uručeno 9. lipnja 2025., ali po istome nije postupio,

- da je rješenjem od 18. kolovoza 2025. ponovno pozvan isti odvjetnik da postupi na način naveden u rješenju od 9. lipnja 2025., koje rješenje je odvjetniku uručeno 18. kolovoza 2025., ali niti po njemu nije postupio,

- da je prvostupanjski sud stoga r ješenjem od 6. studenog 2025. pozvao tužitelja osobno da u roku od 8 dana od dana primitka tog rješenja obavijesti sud odobrava li radnje poduzete po odvjetniku Franji Ribiću u ovom postupku ( i to podnošenje tužbe od 19. veljače 2018., podneska od 4. ožujka 2022. i zastupanje na ročištu od 6. svibnja 2025.) uz upozorenje da ukoliko ostavljeni rok bezuspješno protekne, sud neće uzeti u obzir radnje što ih je obavila osoba bez punomoć i, te da će ukinuti parnične radnje poduzete po osobi koja nije ovlaštena za zastupanje ako te radnje naknadno ne odobri, koje rješenje je tužitelj primio 12. studenog 2025., ali po istome nije postupio ,

- da je nakon toga prvostupanjski sud donio pobijano rješenje.

9. Odredbom članka 98. stavka 1.-4. ZPP-a propisano je:

„Punomoćnik je dužan pri prvoj radnji u postupku podnijeti punomoć.

Sud može dopustiti da radnje u postupku za stranku privremeno obavi osoba koja nije podnijela punomoć, ali će istovremeno narediti toj osobi da naknadno u određenom roku podnese punomoć ili odobrenje stranke za obavljanje parnične radnje. Dok ne protekne rok za podnošenje punomoći, sud će odgoditi donošenje odluke. Ako taj rok bezuspješno protekne, sud će nastaviti postupak, ne uzimajući u obzir radnje što ih je obavila osoba bez punomoći.

Sud je dužan u tijeku cijelog postupka paziti je li osoba koja se pojavljuje kao punomoćnik ovlaštena za zastupanje. Ako sud utvrdi da osoba koja se pojavljuje kao punomoćnik nije ovlaštena za zastupanje, ukinut će parnične radnje što ih je ta osoba poduzela ako te radnje nije stranka naknadno odobrila.“

10. Dakle, iz spisa predmeta proizlazi da je u predmetnoj parnici tužba podnesena po punomoćniku bez priložene punomoći, da je prvostupanjski sud tri puta pozivao odvjetnika Franju Ribića da dostavi punomoć uz upozorenje na pravne posljedice nepostupanja po traženju suda, da unatoč tome punomoć nije dostavljena u ostavljenim rokovima niti naknadno tijekom postupka, a osim toga prvostupanjski sud je pozvao i tužitelja osobno da se očituje odobrava li radnje poduzete po odvjetniku Franji Ribiću, također uz upozorenje na pravne posljedice nepostupanja, međutim tužitelj se o navedenom nije očitovao, pa se smatra da nije odobrio radnje koje je u postupku poduzeo odvjetnik bez njegove punomoći, slijedom čega je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbu članka 98. stavka 4. ZPP-a kada je ukinuo poduzete radnje i odbacio tužbu.

11. Ovdje valja navesti i da punomoć koja je dostavljena tek uz žalbu ne može utjecati na zakonitost pobijanog rješenja jer se pravilnost prvostupanjske odluke ocjenjuje prema stanju spisa u vrijeme njezina donošenja , a osim toga, punomoć dostavljena uz žalbu nije uredna jer ne sadrži datum izdavanja niti oznaku predmeta , pa iz nje ne proizlazi da je izdana za predmetni postupak niti da je postojala u vrijeme podnošenja tužbe, zbog čega se ne može smatrati valjanom punomoći u smislu članka 98. ZPP - a.

12. Nadalje, neosnovani su žalbeni navodi da se radi o formalnom procesnom nedostatku koji nije smio imati za posljedicu odbacivanje tužbe. Naime, postojanje punomoći predstavlja procesnu pretpostavku za valjano poduzimanje parničnih radnji po punomoćniku, a sud je tužitelju u nekoliko navrata omogućio da nedostatak otkloni u primjerenom roku, što tužitelj nije učinio , a čak ni u žalbi ne navodi je li za nepostupanje po traženju suda eventualno postojao opravdani razlog .

13. Neosnovan je i žalbeni navod o povredi načela razmjernosti i prava na pristup sudu iz članka 29. Ustava Republike Hrvatske i članka 6. Konvencije. Pravo na pristup sudu nije apsolutno i može biti podvrgnuto procesnim pretpostavkama i formalnim uvjetima propisanim zakonom, ako oni imaju legitiman cilj i ako je ograničenje razmjerno, a što je slučaj u konkretnom predmetu. Svrha odredbe članka 98. ZPP-a je osigurati da u postupku sudjeluju samo ovlaštene osobe i osigurati uredno vođenje postupka i pravnu sigurnost, što predstavlja legitiman cilj.

13.1. Kako je u predmetnoj parnici odvjetniku i tužitelju omogućeno da dostave punomoć (uz upozorenje na posljedice nepostupanja), te je tužitelju omogućio izjašnjenje odobrava li radnje poduzete po odvjetniku Franji Ribiću , te kako je prvostupanjski sud tek nakon proteka ostavljenog roka (odnosno nakon u više navrata ostavljenih rokova) primijenio zakonsku sankciju, ne može se govoriti o pretjeranom formalizmu niti o povredi prava na pristup sudu. Napose, takvo pravno shvaćanje u skladu je s praksom Europskog suda za ljudska prava, osobito u predmetu Zubac protiv Hrvatske, prema kojemu pravo na pristup sudu može biti ograničeno procesnim pravilima ako postoji legitiman cilj i razmjernost, kao i s praksom Ustavnog suda Republike Hrvatske prema kojoj sankcije zbog neispunjenja procesnih pretpostavki ne predstavljaju povredu prava na pristup sudu ako je stranci omogućeno da nedostatak otkloni.

13.2. Konačno, pobijano rješenje jasno je i neproturječno, nije nerazumno niti protivno bilo kojemu materijalnome pravu, te ništa u istome ne ukazuje da je prvostupanjski sud primijenio odredbe procesnog prava na način koji bi ugrozio samu bit prava tužitelja na pristup sudu.

14. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju članka 380. točke 2. ZPP-a odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje.

Slavonski Brod, 27. ožujka 2026.

Sutkinja

Mirjana Šebalj Meglajec