REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj: Gž Ovr-77/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Slavonskom Brodu po sutkinji Mirjani Šebalj Meglajec kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja A1 Hrvatska d.o.o., Zagreb, Vrtni put 1, OIB: 29524210204, zastupan po punomoćniku Tihomiru Zecu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Zec & Partneri d.o.o. u Osijeku, protiv ovršenice JŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi naknade troškova izvansudske ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru, od 3. lipnja 2025., poslovni broj: Ovr-709/2025-2, 27. ožujka 2026.,

r i j e š i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba ovrhovoditelja A1 Hrvatska d.o.o., te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru, od 3. lipnja 2025., poslovni broj: Ovr-709/2025-2, u pobijanom odbijajućem dijelu zahtjeva za naknadu troška u iznosu od 62,50 eura sa zakonskim zateznim kamatama.

II Odbija se ovrhovoditelj sa zahtjevom za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Rješenjem prvostupanjskog suda odlučeno je:

"Nalaže se ovršeniku da u roku od 8 dana naknadi ovrhovoditelju trošak izvansudske ovrhe u iznosu od 46,87 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 18. ožujka 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, dok se zahtjev za naknadu troškova u iznosu od 62,50 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na taj iznos, odbija kao neosnovan."

2. Protiv navedenog rješenja u odbijajućem dijelu ovrhovoditelj je pravovremeno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, dakle zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; - dalje: ZPP), u vezi s člankom 21. stavka 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 06/24; - dalje: OZ).

2.1. U žalbi navodi da sukladno članku 32. stavka 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, ima pravo na trošak za izvid ili pribavu pravomoćnosti ili izvršnosti presude, rješenja i platnih naloga u visini od 25 bodova, da pravo na taj trošak nije uvjetovano dokazom da je upravo punomoćnik stranke pribavio klauzulu pravomoćnosti i ovršnosti, već da mu taj trošak pripada bez obzira tko je pribavio klauzulu pravomoćnosti i ovršnosti, pa da stoga ima pravo na navedenu naknadu i da ne mora dokazivati da je tu radnju obavio. Pri tome se poziva na pravno stajalište iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 74/2023-2 od 14. veljače 2023. i pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: Su-IV-201/2023-5 održanoj 5. lipnja 2023.

2.2. Predlaže drugostupanjskom sudu da uvaži žalbu i preinači rješenje u pobijanom dijelu, podredno da ukine pobijano rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Traži trošak sastava žalbe u iznosu od 62,50 eura.

3. Žalba je neosnovana.

4. Iako ovrhovoditelj pobija rješenje zbog bitne povrede odredaba postupka, niti sadržajno, niti prema zakonskom određenju ne ukazuje na počinjenje niti jedne bitne povrede, pa je ovaj sud ispitao rješenje u pobijanom odbijajućem dijelu po službenoj dužnosti primjenom članka 365. stavka 2. ZPP-a u vezi s člankom 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, te člankom 381. ZPP-a, primjenom članka 21. stavka 1. OZ-a, te utvrdio da nije počinjena niti jedna od bitnih povreda postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. Nisu osnovani ni žalbeni navodi da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje i da je pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odbio zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti.

5. Predmet postupka je zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova izvansudske ovrhe koji se sastoji od troška sastava prijedloga radi dostave pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi FINI, troška sastava zahtjeva za naknadu troškova i troška pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti, sve sa pripadajućim PDV-om.

6. Prvostupanjski sud je na temelju članka 14. stavka 4. OZ-a, uvažavajući odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23; - dalje Tarifa), te vrijednost predmeta spora (149,73 eura), dosudio ovrhovoditelju kao osnovan trošak sastava prijedloga radi dostave ovršne isprave FINI, te trošak sastava zahtjeva za naknadu troškova sa pripadajućim PDV-om, u ukupnom iznosu od 46,87 eura, a kao neosnovan odbio trošak pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti sa pripadajućim PDV-om u iznosu od 62,50 eura koji je ovrhovoditelj u zahtjevu za naknadu troškova postupka zatražio pozivom na Tbr. 36 stavka 2. Tarife, koji propisuje da za izvid ili pribavu pravomoćnosti ili izvršnosti presude, rješenja i platnih naloga odvjetniku pripada nagrada od 25 bodova.

6.1. U obrazloženju rješenja koje se odnosi na odbijeni dio zahtjeva za naknadu troška pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti, prvostupanjski sud navodi da javni bilježnik bez zahtjeva ovrhovoditelja stavlja potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje koje je donio, kao i da rješenje s potvrdom pravomoćnosti i ovršnosti dostavlja bez poziva ovrhovoditelju po službenoj dužnosti, to sukladno odredbi članka 283. stavka 1. i 4. OZ-a, pa da stoga ovrhovoditelj nema pravo na zatraženi trošak.

7. Člankom 14. stavka 4. OZ-a propisano je da je ovršenik dužan ovrhovoditelju naknaditi troškove koji su bili potrebni za ovrhu.

7.1. Člankom 283. stavka 1. i 4. OZ-a propisano je da će javni bilježnik bez zahtjeva ovrhovoditelja staviti potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi koje je donio ako u roku od 15 dana od isteka roka za prigovor ne zaprimi prigovor, te da će rješenje o ovrsi s potvrdom o pravomoćnosti i ovršnosti javni bilježnik dostaviti ovrhovoditelju.

7.2. Člankom 5. Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku („Narodne novine“ broj 9/21, 18/22, 154/22) propisan je način utvrđivanja naknada za radnje javnog bilježnika koje između ostalog uključuju i radnju za izdavanje potvrde pravomoćnosti i ovršnosti.

7.3. Dakle, prema navedenim zakonskim odredbama obveza je javnog bilježnika da u slučaju ako ne zaprimi prigovor, bez zahtjeva ovrhovoditelja izda potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti, te rješenje o ovrsi s potvrdom o pravomoćnosti i ovršnosti dostavi ovrhovoditelju, iz čega proizlazi da je poduzimanje radnje pribave potvrde pravomoćnosti i ovršnosti od strane odvjetnika kao punomoćnika stranke posve nepotrebno za vođenje ovršnog postupka u smislu odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a u vezi s člankom 21. stavka 1. OZ-a. To posebno i iz razloga što se uvidom u predmetni spis može utvrditi da je javni bilježnik u konkretnom slučaju postupio na način propisan člankom 283. stavka 1. i 4. OZ-a, te da ovrhovoditelj niti ne navodi da je potvrda pravomoćnosti izdana na njegov zahtjev, a čak i da je ovrhovoditelj po punomoćniku takav zahtjev i podnio, takav trošak bio bi nepotreban jer su javni bilježnik ili sud (članak 283. stavka 6. OZ-a), prema navedenim odredbama OZ-a, potvrdu o pravomoćnosti i ovršnosti za rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave dužni izdati i dostaviti ovrhovoditelju po službenoj dužnosti. Činjenica što je nagrada za izdavanje potvrde propisana Tarifom, nije dovoljna da bi ovrhovoditelj imao pravo na trošak u situaciji kada radnja nije poduzeta.

7.4. Stoga je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da ovrhovoditelj nema pravo na naknadu zatraženog troška pribave potvrde klauzule pravomoćnosti i ovršnosti jer ovrhovoditelju taj trošak nije niti nastao.

8. Neosnovano se ovrhovoditelj poziva na pravno shvaćanje iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 74/2023-2 od 14. veljače 2023., jer u konkretnom slučaju isto nije primjenjivo. Naime, u navedenoj odluci izraženo je shvaćanje da Tarifa ne uvjetuje da stranka mora dokazati da je upravo njezin punomoćnik pribavio klauzulu pravomoćnosti ili ovršnosti, odnosno da taj trošak pripada stranci (ovrhovoditelju) bez obzira tko je pribavio klauzulu pravomoćnosti i ovršnosti. U navedenoj odluci činjenično nije bilo sporno da je potvrda pravomoćnosti i ovršnosti pribavljena na inicijativu ovrhovoditelja, dok u ovom postupku citirana zakonska odredba članka 283. stavka 1. i 4. OZ-a, isključuje inicijativu ovrhovoditelja, pri čemu ovrhovoditelj niti ne tvrdi da je na njegovu inicijativu odnosno zahtjev izdana potvrda. Osim toga, rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 74/2023-2 od 14. veljače 2023., odnosi se na zahtjev za izravnu naplatu.

8.1. Neosnovano se stoga ovrhovoditelj poziva i na praksu drugih sudova prema kojoj bi mu pripadao sporni trošak, kao i na pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: Su-IV-201/2023-5 održanoj 5. lipnja 2023. koje glasi: „Ovrhovoditelj zastupan po odvjetniku u postupku izravne naplate koji se vodi prema Zakonu o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima („Narodne novine“, br. 68/18, 2/20, 46/20 i 47/20) ima pravo na naknadu troškova za sastav prijedloga ili podneska za naknadu troškova izravne naplate, odnosno zahtjeva za naknadu troškova iz članka 14. stavak 6. Ovršnog zakona - „Narodne novine“ br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20), kao i za radnju pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti u tom postupku.“ Dakle, Vrhovni sud Republike Hrvatske u navedenom pravnom shvaćanju iznosi mišljenje o troškovima u postupku izravne naplate, a ne o troškovima u postupku izvansudske ovrhe, koje postupke je potrebno razlikovati. Napose, izjednačavanje izvansudske ovrhe i izravne naplate, koje bi za posljedicu imalo primjenu pravnog shvaćanja Vrhovnog suda i na izvansudsku ovrhu, bilo bi u suprotnosti s ciljem koji se htio postići izmjenama OZ-a iz 2020.

9. Na temelju članka 380. točka 2. ZPP-a, u vezi s člankom 21. stavka 1. OZ-a, žalba ovrhovoditelja odbijena je kao neosnovana, te je potvrđeno prvostupanjsko rješenje u pobijanom odbijajućem dijelu.

10. Na temelju članka 154. stavka 1. ZPP-a u vezi s člankom 21. stavka 1. OZ-a, ovrhovoditelju koji nije uspio sa žalbom, ne pripadaju troškovi žalbenog postupka.

Slavonski Brod, 27. ožujka 2026.

Sutkinja

Mirjana Šebalj Meglajec