REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: Pr-825/2023-30
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu Siniši Marinoviću, u pravnoj stvari tužiteljice VŠV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Marti Šimrak Lukavski, odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Marta Šimrak Lukavski i Sanja Turković, Zagreb, Ulica Milana Pavelića 1d, protiv tuženika AVELANT d.o.o., Zagreb, Froudeova ulica 3, OIB: 99783414522, zastupanog po punomoćnici Paoli Oremuš, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Vedriš & Partneri d.o.o., Zagreb, Ozaljska 136, radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 13. veljače 2026., u prisutnosti punomoćnice tužiteljice odvjetnice Marte Šimrak Lukavski, i punomoćnice tuženika odvjetnice Paole Oremuš i Vlatke Vedriš, dana 27. ožujka 2026.,
p r e s u d i o j e
1. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:
I.
Utvrđuje se da je nedopuštena Odluku o izvanrednom otkazu od dana 12. travnja 2023. tuženika AVELANT d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 99783414522 kojom se tužiteljici BŠV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] otkazuje Ugovor o radu sklopljen na neodređeno vrijeme dana 24. veljače 2022. te Dodatak ugovora o radu na neodređeno vrijeme od dana 19. rujna 2022. godine.
II. Raskida se Ugovor o radu od dana 24. veljače 2022. i Dodatak ugovora o radu od dana 19. rujna 2022. sklopljen između tužiteljice BŠV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika AVELANT d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 99783414522 s danom 7. svibnja 2023. kao danom prestanka radnog odnosa.
III. Nalaže se tuženiku AVELANT d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 99783414522 da tužiteljici BŠV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati na ime naknade štete iznos od 7.528,20 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućim od 27. ožujka 2026. do isplate, u roku od 15 dana.
IV. Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi troškove parničnog postupka, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućim od presuđenja do isplate, u roku od 8 dana, kao neosnovan.
2. Nalaže se tužiteljici isplatiti tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 2.187,50 eura, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je u tužbi i tijekom postupka navodila da je dana 12. travnja 2023. zaprimila Odluku o izvanrednom otkazu, a kojom joj se, kako se navodi u toč. I izreke sporne Odluke, otkazuje Ugovor o radu sklopljen na neodređeno vrijeme dana 24. veljače 2022. te Dodatak ugovora o radu na neodređeno vrijeme od dana 19. rujna 2022., u toč. II Odluke utvrđuje se da radni odnos Radnici prestaje danom dostave sporne odluke te u toč. III da Radnici ne pripada pravo na otkazni rok ni pravo na otpremninu. Sukladno odredbi čl. 133. Zakona o radu, tužiteljica je dana 25. travnja 2023. podnijela Zahtjev za zaštitu prava protiv Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, kojom traži tuženika da istu stavi van snage te vrati tužiteljicu na posao i to na radno mjesto Vršitelja dužnosti Direktora odjela za EU fondove i strategiju, a sve iz razloga što je pobijana Odluka o izvanrednom otkazu u cijelosti nezakonita. Tuženik je predmetni Zahtjev za zaštitu prava protiv Odluke o izvanrednom otkazu zaprimio dana 25. travnja 2023. te je odgovorio tužiteljici dana 11. svibnja 2023. na način da Zahtjev za zaštitu prava tužiteljice odbija u cijelosti i ostavlja na snazi spornu Odluku o otkazu, slijedom čega tužiteljica podnosi ovu tužbu.
Tužiteljica ističe kako je pobijana Odluka o izvanrednom otkazu u cijelosti nezakonita i nedopuštena te kako su navodi iz obrazloženja pobijane Odluke u cijelosti netočni, neistiniti i neosnovani. Tužiteljici se stavlja na teret da je dana 30. ožujka 2023. došlo do nastupa okolnosti zbog kojih nastavak radnog odnosa nije moguć i to tako što je tuženik saznao da je tužiteljica povrijedila svoju radnu obvezu prilikom podnošenja prijava za ukupno 5 projekata iz Poziva koje je objavilo Ministarstvo turizma i sporta (dalje u tekstu: MINTS), i to za projekte poduzeća HOTEL VILLA DENVER d.o.o., BIRANJ d.o.o., OBONJAN RIVIJERA d.d., Jadranka d.d. i KREDENCA d.o.o. tako da su u sustav uneseni iznosi potraživanja potpore koji su u nekoliko zadnjih decimala veći od dozvoljenog iznosa potpore te da je propustila izvršiti dužan nadzor i kontrolu nad radom radnice VŠ i radnika BŠ. Prije svega točna je činjenica da je tužiteljica od 24. veljače 2022. zaposlena kod tuženika na radnom mjestu Vršitelja dužnosti Direktora odjela za EU fondove i strategiju te da je radila na prijavama projekata iz Poziva MINTS-a. Međutim netočno je da je tužiteljica u svom radu na prijavi projekata teško povrijedila svoje radne obveze kao što je netočna činjenica da su radnica VŠ i radnik BŠ podređeni tužiteljici i u radnom odnosu kod tuženika. Naime isti su zaposleni u udruzi Institut za razvoj poduzetništva i EU projekte, OIB 68105934277, stoga im tužiteljica i ne može biti nadređena, kao što se niti nije mogla dogoditi povreda radne obveze koja bi se sastojala u propustu dužnog nadzora i propustu provođenja kontrole nad radom radnice VŠ i radnika BŠ. Tužiteljica nema i ne može imati dužnost nadzora i provođenja kontrole kvalitete rada zaposlenika drugih pravnih osoba s kojima tuženik nema niti ugovorni odnos. U članku 1. Dodatka Ugovora o radu stoji kako poslovi koje će tužiteljica obavljati obuhvaćaju “kontrolu nad radom konzultanata u Odjelu”. Iz navedene formulacije (u Odjelu) jasno proizlazi da se njena dužnost nadzora ne prostire na sve moguće suradnike tuženika, kao što to tuženik pogrešno iznosi u točki 1. Odluke tuženika od dana 4. svibnja 2023., već da navedena dužnost obuhvaća nadzor nad konzultantima koji s zaposleni u Odjelu u kojem je radila tužiteljica. Osim navedenog, tužiteljica nije radila na svim pobrojanim projektima, slijedom čega i nije mogla povrijediti radnu obvezu na projektima na kojima nije niti radila. Također, suprotno navodima tuženika, tužiteljica nije priznala povredu radne obveze jer iste nije bilo, već je izvršavajući svoje radne obveze savjesno i u skladu s pravilima struke, napravila provjeru i tablicu potencijalno problematičnih prijavljenih projekata te je objasnila tuženiku kako je u sustavu eNPOO došlo do zaokruživanja decimala. Štoviše, tuženik ne bi niti imao saznanja da mu tužiteljica na matematičko zaokruživanje nije ukazala. Projektna prijava se sastoji od prijavnog obrasca koji se podnosi elektronski putem sustava eNPOO, te pratećih obrazaca, između ostalog i Obrasca 5. Investicijska studija u formatu Microsoft Word (dalje u tekstu: Investicijska studija). Investicijska studija predstavlja dokument kojim se dokazuje ekonomska opravdanost predloženog projektnog ulaganja. Za potrebe izračuna navedene ekonomske opravdanosti koriste se metode izračuna troškova i koristi, sukladno Uputama za prijavitelje navedenog Poziva te uputama za ispunjavanje navedenih u samom obrascu. Za navedenu potrebu, koristi se alat Microsoft Excel, kojeg Prijavitelji, odnosno konzultanti ugovoreni za uslugu izrade projektne prijave, izrađuju samostalno tako da izrađuju tablice te na odgovarajuća mjesta unose potrebne podatke i postavljaju funkcije koje računaju sve tražene parametre, između ostalog i odgovarajuće intenzitete potpora za prijavljene stavke proračuna svakog projekta.
Navedeno se izvodilo na način da kad se jednom izvrše unosi svih traženih podataka u Microsoft Excel dokumentu te izvrše izračuni i projekcije, isti prenesu tabelarno na odgovarajuća mjesta u predlošku Investicijske studije u Microsoft Word formatu te po finalizaciji, dostave klijentu na čitanje te potpis i ovjeru prije nego se digne u sustav kao jedan od obveznih privitaka. Direktorica društva tuženika JŠ je pripremila predložak za navedene izračune u Microsoft Excel formatu te je naložila da se za potrebe pripreme projekata isti obvezno koristi kao predložak za sve investicijske studije koje su rađene za projektne prijave u pitanju. Tako je i bilo, odnosno ti su se isti obrasci koristili kao osnovica za prijenos traženih izračuna u prijavni obrazac u sustavu eNPOO te su, sukladno tome, u sustavu eNPOO korišteni izračuni iz navedenih predložaka pri unosu stavki proračuna projekta. Međutim, ćelije u tablicama su oblikovane tako da kod izračuna postotka potpore, iznos iste prikazuje zaokruženo na dva decimalna mjesta, sukladno matematičkom pravilu zaokruživanja. Primjerice, ako bi jedna stavka proračuna iznosila 100,28 EUR, intenzitet potpore od 45 % za navedenu stavku bi Excel automatski računao tako da istu prikaže zaokruženo na iznos od 45,13 EUR, a ne 45,126 EUR. Tako, u navedenom Excel predlošku bi intenzitet potpore od 45 % za tu stavku bio prikazan kao 45,13 EUR te su u tom obliku dalje prenašani brojevi i izračuni u Investicijsku studiju i sami prijavni obrazac u eNPOO sustavu. Proračunske su stavke u eNPOO sustavu unošene tako da je za svaku prijavljenu stavku unesen iznos izračunate potpore iz navedenog Excel predloška, odnosno ako je u navedenom Microsoft Excel predlošku primjerice izračunato da je za iznos od 100,23 EUR 45-postotni intenzitet potpore jest jednako 45,13 EUR, onda bi se isti iznos unio kao iznos potpore za tu stavku. U tom smislu, kod unosa stavki proračuna je svaka unesena stavka odgovarala onome što je prikazano u Investicijskoj studiji i drugim mjestima prijavnog obrasca. Sustav eNPOO, za razliku od navedenog Microsoft Excel predloška, zaokružuje intenzitete potpora na sedam decimala, odnosno u ovom bi slučaju iznos potpore od 45,13 EUR za tu stavku isti prikazao kao intenzitet od 45,0039888 %, što je zaokruženo na dvije decimale 45,00 %. Sukladno Uputama za prijavitelje predmetnog Poziva (Poziv na dodjelu bespovratnih sredstava Jačanje održivosti te poticanje zelene i digitalne tranzicije poduzetnika u sektoru turizma, referentni broj: NPOO.C1.6.R1-I2.01), koji predstavlja glavni pravni izvor primjenjivih pravila, svi intenziteti mogućih potpora su navedeni u apsolutnim iznosima, odnosno bez decimala. Također se u tekstu Poziva nigdje ne spominju decimalna mjesta, pogotovo ne da će se prijavljeni projekti koji u sustavu eNPOO za intenzitete potpora proračunske stavke zaokružene na sedam decimala nemaju nule na svih sedam decimalinh mjesta smatrati da premašuju maksimalno dozvoljene intenzitete potpora, odnosno da će se iz toga razloga isključiti iz daljnjeg postupka ocjenjivanja pristiglih projektnih prijava. Također, govora o takvom tumačenju nema ni u drugim pratećim dokumentima niti objavljenim službenim pitanjima i odgovorima predmetnog Poziva.
S druge strane, u slučaju da bi se postupilo drukčije, te umjesto unosa iznosa izračunate potpore za svaku pojedinačnu stavku unosio umanjeni intenzitet potpora, došlo bi do neusklađenosti između podataka unesenih u sustav eNPOO i u Investicijskoj studiji. Naime, navedeni Microsoft Excel predložak navedene zaokružene izračune automatski dalje povlači i koristi kao osnovicu za sve daljnje izračune i projekcije relevantne za investicijsku studiju projekta. Drugim riječima, kad bi se u sustav unio manji iznos, tj. u ovom primjeru 45,12 EUR, intenzitet potpore bi bio 44,9940168 % što ne bi odgovaralo intenzitetima potpora prikazanim u Investicijskoj studiji. Stoga, navedeni unos se ne može smatrati pogreškom, a pogotovo ne osobito teškom povredom iz radnog odnosa ili nekom drugom važnom činjenicom, uvažavajući sve okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka radi kojih nastavak radnog odnosa nije moguć. Konstatacija vezana za vidljivost decimala u sustavu je irelevantna, no tužiteljica je prvo navedeno vidjela u generiranom PDF dokumentu prijavnog obrasca te je tuženiku napomenula da nije sigurna vidi li se isto izravno u sustavu, na što ju je tuženik tražio dodatnu provjeru, koju je tužiteljica i učinila. Tužiteljica također niti u jednom trenutku nije dobila uputu tuženika da unese proračun u elektronski sustav prije, pa bi matematičko zaokruživanje uočila ranije. Tužiteljica je upravo suprotno, dobila uputu tuženika, da projekte „ne diže“ u sustav dok ne dobije zeleno svjetla klijenta da je projekt u redu ili dok klijent ne izvrši uplatu. Stoga, suprotno navodu i tumačenju tuženika, ne radi se o nikakvoj pogrešci u radu, teškoj povredi radnih obveza ili neizvršavanju radnih zadataka, već se radi o zaokruživanju brojeva sukladno matematičkom pravilu zaokruživanja, koje je uočila tužiteljica. Nakon zatvaranja prijava projekata iz Poziva MINTS tužiteljica je nastojala pojasniti tuženiku o mogućim rizicima uspješnosti projekata, koji je tuženik interpretirao kao razloge zašto projekti zasigurno neće proći na natječajima i zatražio odgovornost tužiteljice. Tvrdnja tuženika kako zaokruživanje tražene potpore na iznos od 55,000017% predstavlja ostvarivanje eliminacijskog kriterija zbog koje projekt gubi mogućnost sudjelovanja u daljnjem procesu odabira je netočna. Naime navedeno ne proizlazi iz Pravila poziva. Nadalje tuženik nije nadležan za tumačenje odredbi poziva, već su za to nadležni Ministarstvo turizma i sporta kao nadležno tijelo i HAMAG-BICRO kao provedbeno tijelo. S obzirom da ishod projekata i dalje nije poznat te da predmetni projekti i dalje nisu odbačeni, tuženik nije mogao niti i dalje ne zna je li njegova tvrdnja istinita, a ponajmanje je to mogao znati u trenu donošenja Odluke o izvanrednom otkazu. Tužiteljica je također i tijekom obavljanja svog rada u zadnjih par mjeseci ukazala tuženiku na preveliko radno opterećenje i nerealna očekivanja tuženika. Tuženik joj je obećao pomoć u vidu preuzimanja projekata od strane drugih radnika - prvenstveno direktora KŠ, međutim do raspodjele poslova i pomoći oko realizacije nije došlo. Točno je da je kontrolu nadzora narativnih dijelova projekata izvršavala direktorica tuženika, međutim tužiteljici nije bila potrebna kontrola narativnih dijelova prijavljenih projekata već je tražila kontrolu unesenih podataka i pomoć pri unosu što je direktorica odbila, iz kojeg razloga je tužiteljica opetovano ostala bez tražene potrebne podrške i pomoći. Činjenica preopterećenosti tužiteljice očitovala se u količini odrađenih prekovremenih sati rada da bi se ukupno 17 (od početnih 18 projekata) po dva Poziva za koja su se paralelno pripremale projektne prijave i koji su imali jednake rokove za dostavu istih uopće mogli uspješno predati. U prilog navedenome, ide i činjenica da konzultantska trgovačka društva koja broje preko 30 zaposlenika nisu pripremali i predali toliki broj projekata po predmetnim pozivima, kao što je to učinio tuženik. Za usporedbu tuženik je pripremio toliki broj projekata s ukupno samo četiri suradnika na pripremi. Tužiteljica posebno ističe vezano za postupanje na projektu koji je predan za trgovačko društvo Koledić projekt d.o.o., kako se kod tog klijenta ne radi o istovjetnoj pogrešci zaokruživanja, nego o primjeni pogrešnog iznosa potpore, što je rezultat rada zaposlenika Instituta za razvoj poduzetništva, a za koju činjenicu je tuženik saznao dana 2. ožujka 2023. (čl. 116.st.2. ZOR) za što je protekao prekluzivni rok za donošenje Odluke o izvanrednom otkazu tužiteljici, iako isto nije bilo razlog za donošenje takve odluke. Osim toga, prema saznanju tužiteljice, a o čemu je izvijestila i tuženika, projekt trgovačkog društva Kredenca d.o.o. ima niske šanse prolaznosti zbog drugih okolnosti na koje tužiteljica ni tuženik nisu mogli utjecati (neposjedovanje elektroenergetske suglasnosti), što je rizik s kojim je klijent upoznat i koji je klijent prihvatio. Podnošenje projekata za sufinanciranje ne jamči i njihov prolazak jer uspjeh projekta i posljedično sufinanciranje ovise o mnogobrojnim faktorima. Uspjeh ili neuspjeh na takvim pozivima za konzultantska društva, kao što je tuženik, predstavlja poduzetnički rizik. Na poslodavcu je da organizira rad na način da se postavljeni ciljevi mogu ostvariti, da osigura resurse za ostvarivanje postavljenih ciljeva, kao i da preuzima razumni rizik za eventualne neuspjehe u ostvarivanju postavljenih ciljeva. Radnik ne može odgovarati za nerealno visoko postavljene ciljeve, lošu organizaciju rada i poduzetničke rizike neuspjeha dokle god savjesno, pošteno i odgovorno obavlja svoje radne obveze u skladu sa svojim osobnim mogućnostima i obrazovanjem.
Nadalje, netočno je i neistinito da je tuženiku nastala bilo kakva šteta. Naime šteta tuženiku temeljem razloga prethodno navedenih nije nastala, a vjerojatno neće niti nastati. Naime, predani projekti su u postupku dodjele za koji postupak je službeno najavljeno da će trajati 90 dana od zatvaranja prijava i nema nikakvih saznanja niti informacija o tome da projekti neće proći, odnosno da neće proći iz navedenog razloga matematičkog zaokruživanja brojeva. Međutim, sve i da projekti iz nekog razloga i ne prođu, ne možemo govoriti o šteti/izmakloj dobiti iz razloga što se radi o aleatornim pravnim poslovima. Naime, tuženik za predmetni Poziv, kao i za većinu ostalih Poziva za klijente iz privatnog sektora, uslugu je nudio na način da je izdavao ponude koje su obuhvaćale više usluga i to kako slijedi: uslugu provjere prihvatljivosti i simulacije bodovanja ili uslugu analize mogućnosti i provjere prihvatljivosti i simulacije bodovanja, zatim uslugu pripreme projektne prijave, te uslugu provedbe projekta (s uključenom pod-uslugom pripreme dokumentacije i provedbe postupaka nabave sukladno pravilima za ne obveznike javne nabave), uz navođenje naknade za uspjeh u slučaju uspješnosti projekta. Po prihvatu ponude, odnosno potpisivanjem i ovjeravanjem iste te vraćanje takve ponude tuženiku, smatralo se da je pravni posao sklopljen. Međutim, ugovaranje naknade za uspjeh koja je naplativa u slučaju pozitivnog ishoda postupka dodjele bespovratnih sredstava prijavljenim projektima, odluka je koja spada u poduzetničke rizike. Nadalje, ugovaranje usluge provedbe projekta s klijentom i prije nego je projekt službeno počeo i tretiranje eventualne dobiti takvog pravnog posla kao unaprijed ugovorene i osigurane, je protivno općim i posebnim uvjetima koji uređuju pravila Poziva jer bi to značilo da je projekt započeo s provedbom, te ukoliko bi nadležno tijelo saznalo da tuženik kao pružatelj navedene usluge s klijentom već ima predugovorenu uslugu za provedbu projekta, isto bi predstavljalo izravnu povredu pravila Poziva, čime bi se automatski projekt diskvalificirao.
Slijedom navedenog, a uzimajući u obzir prethodno navedeno, jasno je da se ne radi o osobito teškoj povredi obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, zbog koje nastavak radnog odnosa nije moguć - čl. 116. ZOR. Iz svega detaljno navedenog, a što je zapravo i vidljivo iz dokumentacije i korespondencije, koja se nalazi u posjedu tuženika, jasno je da se ne radi o povredama radnog odnosa kako to imputira tuženik, a kamo li o teškim povredama obveza iz radnog odnosa. Osim toga, zanimljivo je kako radnici BŠ i VŠ za isto nisu odgovarali kod svog poslodavca Instituta za razvoj poduzetništva i EU projekte, a niti su upozoreni na bilo kakvu povredu radne obveze vezano za naprijed navedene istovjetne razloge iz kojih je tužiteljica zaprimila Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu. Osim svih navedenih razloga iz kojih tužiteljica smatra istu Odluku nedopuštenom i nezakonitom, ista ističe da joj je tuženik uskratio zakonska prava na podnošenje Zahtjeva za zaštitu prava, a koja je ograničio na rok od 15 dana, umjesto roka od 15 dana od dana primitka pisane Odluke o otkazu, uskratio joj je pravo na naknadu za neiskorišteni godišnji odmor iz prethodne godine te razmjerni dio godišnjeg odmora za 2023. koji do današnjeg dana nije isplatio o čemu će tužiteljica protiv tuženika pokrenuti poseban postupak. Također, tuženik je tužiteljici uskratio pravo na isplatu brojnih prekovremenih sati rada, o čemu postoji evidencija radnog vremena koju su vodili radnici svaki pojedinačno za sebe, a i isto je razvidno i iz e-mail korespondencija i telefonskih razgovora radnice s klijentima i/ili s direktorima, voditeljicom ureda i radnicima BŠ i VŠ. Uslijed postupanja tuženika kao što je opisano gore, tužiteljici nije prihvatljivo nastaviti radni odnos, te s obzirom da otkaz poslodavca nije dopušten, tužiteljica traži da se kao dan prestanka radnog odnosa odredi 7. svibnja 2023. i da joj se dosudi naknada štete u iznosu od tri ugovorenih mjesečnih plaća u bruto iznosu od 2.509,40 eura, odnosno ukupno bruto iznos od 7.528,20 eura.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu tužiteljice i zahtjevu za naknadu troškova postupka te tužiteljičinim navodima iz tužbe kao neosnovanima.
Prije svega ističe da je Odluka o izvanrednom otkazu od 12. travnja 2023. (u daljnjem tekstu: Odluka o otkazu), kao i uključivo njegova prateća Odluka o odbijanju zahtjeva za zaštitu prava tužiteljice od 4. svibnja 2023. (u daljnjem tekstu: Odluka o zahtjevu za zaštitu prava radnika), u cijelosti pravilna, zakonita i osnovana, budući da se ista temelji na postojanju Zakonom o radu propisanih (u čl. 116. ZOR-a) opravdanih razloga za otkaz ugovora o radu na neodređeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz), koji postoje kada zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć, a koja je donesena u zakonskom roku od 15 dana od saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji. Naime, dana 30. ožujka 2023. došlo je do nastupa okolnosti zbog kojih nastavak radnog odnosa nije moguć i to tako što je tuženik kao poslodavac saznao da je tužiteljica kao radnica povrijedila svoju radnu obvezu prilikom podnošenja prijava za ukupno 5 projekata iz programa Ministarstva turizma i sporta Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: MINTS) i to: HOTEL VILLA DENVER d.o.o., BIRANJ d.o.o., OBONJAN RIVIJERA d.d., JADRANKA TURIZAM d.o.o., KREDENCA d.o.o. tako da su u sustav uneseni iznosi potraživane potpore koji su u nekoliko zadnjih decimala veći od dozvoljenog iznosa potpore. Tuženik ovdje posebno naglašava da je nesporna činjenica da su za gore navedene klijente u sustav uneseni iznosi potraživane potpore koji su u nekoliko zadnjih decimala veći od dozvoljenog iznosa potpore, obzirom da isto i sama tužiteljica navodi u tužbi i ne osporava te da navedeno među strankama nije sporno.
Nadalje, tuženik je zatražio očitovanje tužiteljice o uočenim povredama radne obveze, a ista je na sastanku dana 30. travnja 2023. priznala svoju povredu radne obveze koja se sastojala u propusti dužnog nadzora i propustu provođenja kontrole kvalitete nad radom radnice VŠ i radnika BŠ. Dana 31. ožujka 2023. tuženik je zatražio od tužiteljice kao radnice detaljno očitovanje o cjelokupnom slučaju, na što se tužiteljica očitovala na način da zaključuje da se predmetni problem dogodio zbog iscrpljenosti, premorenosti i kašnjenja s dostavom dokumentacije od strane klijenata. Međutim, tuženik navedeno nije uvažio obzirom da smatra da je isto bilo dano u pokušaju otklanjanja odgovornosti, budući da predmetni podaci koji su pogrešno uneseni na način da su potraživanja potpora u nekoliko zadnjih decimala veća od dozvoljenog iznosa potpore bili dostavljeni od strane klijenata znatno ranije s ciljem provjere prihvatljivosti ulaganja i troškova projekta, a ne posljednjeg dana projekta, da isti spadaju u podatke koji se nisu čekali, već koji su bili dostupni ranije tijekom izrade investicijskih studija, a dio koji je bilo bitno pričekati nije imao nikakve veze s dijelom u kojem je došlo do pogreške. Osim toga, tužiteljica unatoč opetovanim upitima direktorice tuženika AŠ da li joj je potrebna bilo kakva pomoć na projektima, osobito u pogledu kontrole kvalitete, nije tražila pomoć te nije provela kontrolu kvalitete nad podacima unesenim u sustav fondovieu. Zbog svega navedenog, ukoliko zbog pogrešno unesenog iznosa potpore koji premašuje propisanu stopu u nekoliko zadnjih decimala dođe do odbacivanja projekata, tuženiku kao poslodavcu će nastupiti izravna materijalna šteta u visini od 22.093.182,97 EUR, koja se ogleda u šteti koju će moći u tom slučaju potraživati klijenti zbog pogreške za koju je objektivno odgovoran tuženik kao poslodavac i izmakla dobit u visini od 590.631,38 EUR. U svojem očitovanju tužiteljica je navela dva načina na koja smatra da se pogreška može otkloniti, međutim tuženik osobito smatra da je njezina dužnost bila da do te pogreške niti ne dođe jer je jedan od poslova koji spadaju u njezina neposredna zaduženja upravo nadzor nad radom podređenih suradnika, pri čemu tužiteljica, kako proizlazi, nije niti obavljala nadzor, niti uočila pogrešku, jer u protivnom, da jest, do predmetnog problema ne bi niti došlo.
Također, tužiteljica je tijekom priznavanja predmetne pogreške, navela da se navedeni iznosi decimala vide isključivo u pdf formatu dokumenta koji se može podići (preuzeti kao .pdf dokument /“download“) iz sustava te je tvrdila da se u samom sustavu to ne vidi, no na traženje tuženika, ista se ulogirala u sustav i provjerila navedenu tezu te je i sama utvrdila da se iste decimale vide i u sustavu. A što navedeno dodatno potvrđuje da tužiteljica, iako je to trebala, nije uopće provjeravala podatke unesene u sustav, iako oni spadaju u dio provjere koja se odnosi na provjeru prihvatljivosti projekta. Tužiteljica je, do trenutka ulogiravanja u sustav tvrdila tuženiku kao poslodavcu da se navedena greška unošenja ne vidi u samom sustavu, već isključivo u pdf dokumentu, što se pokazalo netočnim i govori u prilog tvrdnji da tužiteljica nije adekvatno pristupila pregledu dokumentacije i prijava u sustavu. Tuženik u ovom slučaju nije pisano upozorio tužiteljicu na mogućnost otkazivanja ugovora o radu sukladno čl. 119. ZOR-a, jer smatra da zbog navedenog postupanja tužiteljice, a koje nije prvo postupanje takve vrste na projektu na kojem je neposredno angažirana, obzirom da se istovjetan problem dogodio na projektu koji je predan za trgovačko društvo KOLEDIĆ PROJEKT d.o.o., to postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od tuženika kao poslodavca da to učini. Stoga je zbog svega navedenog utvrđeno da opisano postupanje predstavlja osobito važnu činjenicu zbog koje uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak predmetnog radnog odnosa nije moguć, a obzirom da se radi o izvanrednom otkazu ugovora o radu uzrokovanog skrivljenim ponašanjem radnika to tužiteljici ne pripada pravo na otkazni rok niti pravo na otpremninu sukladno čl. 126. st. 2. ZOR-a. Protiv predmetne Odluke o otkazu tužiteljica je podnijela svoj Zahtjev za zaštitu prava radnika od 25. travnja 2023., kojeg je tuženik svojom Odlukom od 4. svibnja 2023. odbio kao neosnovan i detaljno obrazložio; a iz kojeg Zahtjeva tužiteljice proizlaze neka pitanja i navodi tužiteljice koja smatra spornima i koje također navodi kao razloge za neopravdanost i neosnovanost otkaza i u svojoj tužbi.
Tuženik ističe kako je netočno da BŠ nije bio zaposlenik tuženika u vrijeme kada je došlo do povrede radne obveze tužiteljice te da je isti započeo s radnim odnosom kod navedene Udruge dana 1. ožujka 2023. u kojem radnom odnosu se nalazi i danas. Tuženik ističe kako je točno da VŠ nije zaposlenica tuženika, međutim točno je i da je ista u sklopu suradnje između tuženika i Udruge sudjelovala na izvršavanju određenih zadataka te osobito da je ista neposredno izvršavala radne zadatke i naloge tužiteljice. Naime, očekivano je u poslovnom i organizacijskom smislu da tuženik kao poslodavac u izvršavanju radnih obveza angažira i druge suradnike, druge fizičke i pravne osobe kako bi u skladu sa zadanim rokovima i u traženoj kvaliteti izvršio radne zadatke. Tužiteljica je kao radnica, u okvirima ovlasti i dužnosti svojeg radnog mjesta, bila dužna nadzirati rad svih radnika tuženika kojima je neposredno nadređena i svih suradnika tima koji je izvršavao zadatak koji je tuženik kao poslodavac temeljem ugovora preuzeo.
Dakle, tuženik osporava sve navode tužiteljice iznesene u tužbi isto kao i visinu postavljenog novčanog dijela tužbenog zahtjeva te predlaže tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti odbiti i uz naknadu troškova parničnog postupka tuženiku.
3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u Dodatak Ugovoru o radu na neodređeno vrijeme od 19.09.2022., ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 24.02.2022., Odluku od 12.04.2023. i 04.05.2023., Zahtjev za zaštitu prava od 25.04.2023., Upute za prijavitelje (str. 9-189 spisa), priloge predane uz odgovor na tužbu (str. 213-519 spisa, sa službenom bilješkom na str. 213 spisa), Pozive HAMAG BICRO (str. 524-533 spisa), Poziv za dostavu projektnih prijedloga (str. 539-629 spisa), Plan odjela (str. 632-637 spisa), povijesni izvadak iz sudskog registra (str. 639- 643 spisa), preslike objava i članaka sa web stranica (str. 652-660 spisa), saslušao je tužiteljicu na ročištu održanom 07.10.2024. (str. 665-667 spisa) kao i zakonskog zastupnika tuženika JŠ na ročištu održanom 10.04.2025. (str. 671-673 spisa), te svjedoke TŠ, VŠ, KŠ, sve na ročištu održanom 15.09.2025. (str. 677-680 spisa), BŠ, ČŠ i UŠ, sve na ročištu održanom 13.02.2026. (str. 699-703 spisa) te je izvršen uvid u ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.
4. Provedeni dokazi ocijenjeni su u skladu s čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN, 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. i 25/13., 89/14, dalje: ZPP).
5. Nakon provedenog dokaznog postupka, sud je utvrdio kako je tužbeni zahtjev tužiteljice neosnovan.
6. Uvidom u Ugovor o radu na neodređeno vrijeme zaključen između tuženika kao poslodavca i tužiteljice kao radnice dana 24. veljače 2022. utvrđeno je da istim tuženik zapošljava tužiteljicu kao radnicu radi obavljanja poslova radnog mjesta „Konzultant za EU fondove i strategije“ sukladno Pravilniku o sistematizaciji radnih mjesta te da poslove koje će radnica obavljati obuhvaćaju: pripremu i provedbu projekata za klijente, vođenje evidencije klijenata, praćenje klijenata (account management) u izvršenju obveza, izdavanju računa i naplati, izvještavanje Voditelja odjela te komunikaciju s klijentima (članak 1. ugovora).
Nadalje, uvidom u Dodatak Ugovoru o radu na neodređeno vrijeme zaključen dana 19. rujna 2022. utvrđeno je da se istim mijenja članak 1. ugovora od 24. veljače 2022. na način da se tužiteljica zapošljava radi obavljanja poslova na radno mjesto vršitelj dužnosti „Direktora za EU fondove i strategije“ sukladno Pravilniku o sistematizaciji radnih mjesta. Osim toga, radnica je dužna obavljati i druge poslove po nalogu poslodavca.
7. Uvidom u spornu Odluku o otkazu od 12. travnja 2023. utvrđeno je da se istom tužiteljici izvanredno otkazuje Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen dana 24. veljače 2022., Dodatak Ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljen 19. rujna 2022. Iz obrazloženja predmetne Odluke je razvidno da je, kako to konstatira tuženik, dana 30. ožujka 2023. došlo do nastupa okolnosti zbog kojih nastavak radnog odnosa nije moguć i to tako što je poslodavac saznao da je Radnica povrijedila svoju radnu obvezu prilikom podnošenja prijava za ukupno 5 projekata iz programa MINTS i to:
Hotel Villa Denver d.o.o., Biranj d.o.o., Obonjan Rivijera d.d., Jadranka d.d. i Kredenca d.o.o. tako da su u sustav uneseni iznosi potraživane potpore koji su u nekoliko zadnjih decimala veći od dozvoljenog iznosa potpore. Nadalje se navodi da je radnica na sastanku dana 30. travnja 2023. priznala svoju povredu radne obaveze koja se sastojala u propustu dužnog nadzora i propusta provođenju kontrole kvalitete nad radom radnice VŠ i radnika BŠ. Tuženik nije uvažio pismeno očitovanje radnice koje je prethodno zatražio, a u kojem tužiteljica zaključuje da se zadnji problem dogodio zbog iscrpljenosti, premorenosti i kašnjenja sa dostavom dokumentacije od strane klijenata i to iz razloga što smatra da je pismeno očitovanje dano u pokušaju otklanjanja odgovornosti. Što se tiče podataka koji su pogrešno uneseni na način da su potraživanja potpora u nekoliko zadnjih decimala veći od dozvoljenog iznosa potpore su bili dostavljeni od strane klijenata znatno ranije s ciljem provjere prihvatljivosti ulaganja i troškova projekta, a ne posljednji dan projekta te isti spadaju u podatke koji se nisu čekali, koji su bili dostupni ranije tijekom izrade investicijskih studija, a dio koji je bilo bitno pričekati nema nikakve veze sa dijelom u kojem je došlo do pogreške. Nadalje, radnica unatoč opetovanim upitima direktorice AŠ da li joj je potrebna bilo kakva pomoć na projektima, a osobito u pogledu kontrole kvalitete, nije tražila pomoć te nije provela kontrolu kvalitete nad podacima unesenima u sustav fondovieu. Ukoliko zbog pogrešno unesenog iznosa potpore koji nadmašuje propisanu stopu u nekoliko zadnjih decimala dođe do odbacivanja projekata, poslodavcu će nastupiti izravna materijalna štete u visini od 22.093,182,87 eura koja se ogleda u šteti koju će moći potraživati klijenti zbog pogreške za koju je objektivno odgovoran poslodavac. Osim toga postoji i izmakla dobit u visini od 590,631,38 eura. Konačno, tuženik u spornoj odluci zaključuje kako tužiteljica nije obavljala nadzor niti uočila pogrešku, a što je bila njezina dužnost, a poslodavac je nije pisano upozorio na mogućnost otkazivanja ugovora o radu sukladno odredbi čl. 119. Zakona o radu jer smatra da zbog navedenog postupanja radnice koje nije prvo postupanje takve vrste na projektu na kojem je neposredno angažirana, a s obzirom na istovjetan problem koji se dogodio na projektu koji je predan za trgovačko društvo Koledić projekt d.o.o., postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini. Zbog svega navedenog, tuženik smatra da opisano postupanje tužiteljice predstavlja osobito važnu činjenicu zbog koje uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka nastavak radnog odnosa nije moguć.
8. Tužiteljica je protiv Odluke o otkazu ugovora o radu podnijela zahtjev za zaštitu prava, a uvidom u koji je utvrđeno da u istome iznosi razloge koje u bitnome ponavlja i u tužbi dok je iz Odluke tuženika od 04. svibnja 2023. razvidno da istom tuženik odbija Zahtjev za zaštitu prava podnesen od strane tužiteljice i to iz razloga koji se u bitnome ponavljaju u odgovoru na tužbu.
9. Tužiteljica u svom iskazu navodi da je bila kod tuženika zaposlena na mjestu direktora odjela za EU fondove i strategiju. Kada se radi o projektima koji se navode u Odluci o otkazu potvrđuje da je bila uključena u rad na projektima u manjem ili većem opsegu. Navodi da VŠ nije bila dužna kontrolirati, ona nije zaposlenik tuženika, a BŠ da, jer je on bio zaposlenik tuženika u spornom razdoblju. Može potvrditi da je došlo do situacije u vezi s tim projektima da su uneseni iznosi potraživanja potpore koji su u nekoliko zadnjih decimala bili veći od dozvoljenog iznosa potpore ali ne smatra da se tu radilo o greški i to iz razloga što se to eventualno moglo smatrati greškom ako bi se gledalo zaokruživanje na 7 decimala a u konkretnom slučaju je bilo zaokruživanje u apsolutnom iznosu. Da je išla to mijenjati došlo bi do diskrepancije između iznosa potpora koji je unesen u elektronski sustav i pratećeg dokumenta investicijske studije. U ranijim situacijama kada se smatralo da se radi o grešci i da uneseni iznosi potraživanja ne mogu biti veći od dozvoljenog iznosa potrebe bilo je u uputama izraženo naznačeno zaokruživanje na 7 decimala, a u ovom slučaju je bilo zaokruživanje u apsolutnom iznosu. Gđa. VŠ je bila zaposlena u Institutu za razvoj poduzetništva i tužiteljica joj nije bila nadređena. V je bila dužna kontrolirati što unosi i kako radi. Poslodavcu poslije ovoga nije priznala nikakvu svoju grešku. Isto tako smatra da poslodavcu zbog navedenog nije mogla nastupiti nikakva materijalna šteta. Na projektu hotel Vila radio je djelomično, radio je na Obonjan rivijera, na Jadranka, Kredenca d.d. nije radio. Navedene segmente nije bila dužna kontrolirati ali je pomogla i bila je jako opterećena poslom na što je ukazivala poslodavcu. Nije točno da bi nju poslodavac pitao treba li joj pomoć pa bi je ona odbila. U konkretnom slučaju radilo se o prijenosu vrijednosti iz tablica u sustav. Zaokruživanje je excel napravio sam a ne ona i takve su bile njegove postavke. Nijedan od ovih predmetnim projekta nije eliminiran radi unosa većih vrijednosti. Ona je u sklopu svojih dužnosti prema nadređenima napravila tablicu izvješća i utvrdila prekoračenja i to je bila obavijest a ne upozoravanja na greške. Bila je kao konzultantica upoznata s procedurama podnošenja prijava. Ako se unesu iznosi potraživanja veći od dopuštenih to predstavlja eliminacijski kriterij, međutim u ovom predmetnom slučaju se radi o matematičkom zaokruživanju ne o unose većeg iznosa od dozvoljenog. U njezinom odjelu bila je ona kao VD i kolega BŠ kao konzultant. Ona je na svom radnom mjestu bila dužna nadzirati svoje djelatnika ali nije bila dužna nadzirati sve projekte u svom odjelu. Nije bila dužna rukovoditi radom suradnika u svom odjelu. Navodi da je g. VŠ viđala svakodnevno na poslu, ona je bila vanjski suradnik, odnosno ne zna u kojem svojstvu i nije bila dužna nadzirati nju i njezine projekte. Ona je na tim projektima surađivala s gđom. VŠ ali je nije kontrolirala i sjedila je s njom u sobi. Više je gđi. VŠ pomagala nego davala upute, upute su dobivali od gđe. ZŠ. Ne zna tko je bio nadležan kontrolirati rad vanjskih suradnika. Može potvrditi da su u tablici problematičnih projekta bili i projekti gđe. VŠ jer je bila uključena u rad na tim projektima. Može potvrditi da nije uobičajeno da se koriste vanjski konzultanti ali ih je ona koristila. Potvrđuje da je pisala mailove gđi. VŠ ali ono što je pisala u mailovima nisu nalozi nego pisani tragovi onoga što su se dogovorili. Provjeravala je sve projekte koji su bili uneseni u sustav prije slanja. Nakon što su poslane prijave ona je upoznala direktoricu s tzv. problematičnim projektima. U natječaju nije naveden kao kriterij apsolutni iznos ali je naveden u uputama.
10. Zakonska zastupnica tuženika JŠ u svom iskazu navodi da je kao direktorica tuženika bila tužiteljici neposredno nadređena i bila je ovlaštena kontrolirati njezin rad, a tužiteljica je bila ovlaštena i dužna kontrolirati rad odjela kojeg je vodila i konzultanata i vanjskih suradnika i projektanata, tako je određeno Pravilnikom o radu i ugovorima o radu. Ona je za konkretne pogreške koje se tužiteljici stavljaju na teret saznala otprilike mjesec dana nakon što su se dogodile, i to od tužiteljice koja je došla u njezin ured i rekla joj da su se dogodile neke greške u decimalama i to vezano za predane projekte i da bih morala intervenirati u ministarstvo turizma. Prije ovoga bila je provedena uredska evaluacija procesa vezanih za projekte i tužiteljica je sudjelovala u tome i ništa nije rekla o greškama. Isto tako kad joj je rekla u uredu za greške nije znala odgovoriti na pitanje o kojim se projektima radi ni o kakvoj greški se radi, je li greška u decimali u postotku sufinanciranja ili iznosu koji se tražio. Nakon toga rekla joj je da se to vidi u sustavu ali ne i u PDF dokumentu koji se izvuče iz sustava, međutim to nije moguće. Navodi da je onda tužiteljici naložila da napravi izvještaj da vidi o kojim se projektima radi i o kakvoj grešci i onda je ona izradila pdf dokumente i u njemu se sve točno vidi, i projekti i pogreške, ističe da se sve to događalo istog dana, i prijava i dostava pdf dokumenta. Tužiteljica je napravila na njezin zahtjev i listu potencijalnih posljedica greške. Onda je napravila za sve projekte odjela plan kojeg je nazvala best case scenario, napravila je optimalni scenarij i najgori mogući scenarij, svih projekata, ne samo onih spornih. Stav tužiteljice prema njoj se tada promijenio, nije htjela priznati da je pogriješila pa je greške svaljivala na druge, čak i na ministarstvo. Greška se u prijavljenim projektima sastojala u tome da je prešla decimale dozvoljenog iznosa i dozvoljenog postotka potpore nakon čega ju je pitala je li izvršila kontrolu projekata po kontrolnim listama onda je rekla da nije, a to je bila dužna napraviti. Tužiteljica je trebala sudjelovati na radu na projektima i kontrolirati točnost i kontrolirati rad konzultanata i vanjskih suradnika. Da je obavila tu kontrolu koju je bila dužna ne bi se pojavila greške, ona ih je morala otkriti pravovremeno. Ističe da ne zna kad je tužiteljica otkrila greške u decimalama u projektima to joj nije rekla, ali moguće je da je znala reći u trenutku evaluacije a nju je obavijestila kako je već opisala. Tužiteljica je upravljala svojim odjelom, sjedila je u uredu s drugim djelatnicima, davala je naloge, dijelila poslove, ali ih očito nije kontrolirala, odnosno projekte na kojima se radilo. Zbog ove jedne greške je jedna od pravnih osoba na koje se odnosi projekt podnijela tužbu protiv tuženika, B je dao opomenu pred tužbu, a naknadno nakon otkaza saznali su za jedan obrt koji je podnio tužbu protiv tuženika ali to nije obuhvaćeno otkazom jer tada još to nisu znali. Hotel Villa Denver se također žalio zbog tužiteljice i greške koja je uočena. Što se tiče klijenata koji su navedeni u odluci u otkazu i na koje se odnose projekti, oni nisu potraživali štetu zbog uočenih grešaka jer je ona to uspjela s njima tako dogovoriti te se tuženik obvezao da će im besplatno napraviti zahtjeve za kredite ili natječaje. Narušila je njihovu poslovnu reputaciju. Do dolaska tužiteljice na njezino radno mjesto nisu imali ovakve greške. U odjelu tužiteljice u trenutku kad se dogodila greška bilo je zaposleno troje ili četvero ljudi. U cijelom društvu ukupno 7 ili 8 ali ne može reći precizno, bila je neposredno nadređena tužiteljici i direktoru drugog odjela. U trenutku pogrešnog unosa ona ili drugi djelatnik tuženika nisu dobili nikakvu posljedicu. Nijedan od predmetnih projekta nije odbijen zbog greške jer je ona to riješila s ministarstvom turizma. Međutim ostaje propust kojeg je tužiteljica napravila a mogao se izbjeći. Nije ponudila osobno tužiteljici sporazumni raskid ugovora. Ali zna da je drugi direktor KŠ ponudio dogovor koji nije prihvaćen. Na sastanku na kojem se evaluiralo sporne projekte bili su nazočni svi konzultanti, njih osam kao i ona. Tužiteljica je navela da su svi projekti uredno predani, taj sastanak je imao i zapisnik koji je ona vodila i koji je mailom poslan sudionicima, odnosno poslani su zaključci. Sudionici nisu potpisali zapisnik. Konzultanti OŠ, BŠ i NŠ bili su konzultanti zaposleni kod njih i dio odjela kojeg je vodila tužiteljica. Vanjski suradnici konzultanti koji su bili dio odjela ali ne i zaposlenici tuženika su VŠ, ŠŠ i trg. Društvo Econert d.o.o. Tužiteljica je bila dužna nadzirati sve konzultante i vanjske suradnike i njihove materijale je zaprimala, također je bila dužna nadzirati sve projektne prijave. To je sve propisano pravilnikom o radu i ugovorom o radu. Tužiteljica je bila upoznata na početku radnog odnosa sa svim obvezama kao i drugi, dobila je pravilnik o radu. Kada se pojavi greška kao što se pojavila, znači premašaj dopuštenog iznosa, to je eliminacijski kriterij za projekte. Ona je tužiteljicu i tijekom unosa predmetnih projekta pitala treba li pomoć, rekla je ne, da će to riješiti ona ili kolega BŠ.
11. Svjedok TŠ u svom iskazu navodi da je do rujna prošle godine bila zaposlenica Avelanta i to na radnom mjestu voditeljice ureda. Tužiteljica je bila v.d. direktora Fondova EU, a ona je radila u administraciji i nisu bile međusobno povezane poslom, niti hijerarhijski u smislu podređenih-nadređenih. Ne zna ništa o unošenju prijava u sustav u programu NINTS. Ne zna kako se unose iznosi potraživanja potpore u sustava. Ne zna koji su bili dozvoljeni iznosi potpore, ako se ne poštuju pravila poziva, ako su iznosi veći od dopuštenih onda projekt pada. Konkretni projekti za koje ju se pita hotel Vila Denver, Biranj, Obojan, Rivijera, Kredenc nisu prošli zbog pogrešaka u prijavama. Doznala je da projekti nisu prošli jer su u sustav bile unesene pogrešne decimale. Svaki konzultant je imao svoj projekt i imao je svoje podatke, a nadgledao ga je stariji konzultant ili direktor cijelog odjela, a to je bila tužiteljica. Nadzor je potreban i upravo zbog toga da se ne događaju greške i da projekti ne propadnu. Ne može se izjasniti je li bilo dopušteno zaokruživanje iznosa u decimalama i o tome ne zna ništa. Kada kaže da su projekti propali zbog unošenja pogrešnih iznosa to je čula, a nije to sama provjeravala ili doznala na službeni način, dakle to su pričale kolege. Misli da su svi kolege koji su radili na projektima dobili opomene koje su bile misli usmene. Ne zna je li HAMAG pisao zašto su pali pojedini projekti i koji je sadržaj toga isto joj nije poznato. Zbog proteka vremena ne može se sjetiti od kojih je kolega čula da su projekti pali zbog pogrešnog unosa. Njezin rad nije nadzirala tužiteljica. U firmi Avalant bili su zaposleni kad su se prijavljivali ovi projekti tri zaposlenika, uključujući i direktoricu KŠ, nju, kolegu BŠ i tužiteljicu. Njezin sadašnji poslodavac je također povezan s Avalantom. Svim zaposlenicima bio je omogućen uvid u interne akte poslodavca, pravilnik o radu, kroz zajednički folder koji su bili omogućeni svim zaposlenicima. U odjelu kojeg je vodila tužiteljica osim zaposlenika Avalanta radili su kolege OŠ, BŠ i ČŠ, oni su bili zaposlenici učilišta EU projekti. Kolegica OŠ i kolega BŠ su radili i na ovim projektima kao konzultanti. Inače su i te firme u kojima su oni bili zaposleni bili povezani s tuženikom, a nalog im je dala kolegica KŠ. Kao konzultantica radila je kolegica VŠ u odjelu kojeg je vodila tužiteljica. Svima njima je bila nadređena tužiteljica, ona to zna jer je bila u susjednoj sobi i to je vidjela. Inače je imala uvid u ugovor o radu tužiteljice jer je radila u administraciji i zna da je već na temelju tih odredaba bila nadređena njima. Vidjela je da ih je tužiteljica nadzirala i davala radne naloge.
12. Svjedok VŠ navodi da je radila kod tuženika kao junior konzultant, do kraja 2023., međutim točno je da je bila u jednom razdoblju prijavljena kao zaposlenik Učilišta EU projekti na radnom mjestu savjetnik. Nije radila na projektima hotel Vila Denver, Biranj, Obonjan, Rivijera i Kredenc, odnosno na prijavama za natječaj za te projekte, već je radila na prijavama za neke druge projekte npr. Grad Pag, Parkovi d.o.o. iz Opatije i sl. Njoj je u jednom razdoblju bila nadređena dok je radila na ovim projektima JŠV. Bila joj je nadređena i na ova dva projekta koja je navela. Načelno se znalo da onaj koji je naređen, dakle tužiteljica kad je to bila, treba nadzirati njezin rad na projektima, tako je bilo iskomunicirano. Za ove projekte za koje ju je pitao sud na kojima nije radila zna da nisu prošli, ali ne zna iz kojih razloga, ali točno je da je tužiteljica bila šefica odjela dok su se radili ti projekti. Na nekima od tih projekata radio je BŠ, na nekima gđa OŠ, a na nekima je sama tužiteljica radila, ali ne zna tko. Iznosi potpore koji su se iznosili u prijavu su morali biti točni. Nije joj poznato da su se mogli zaokruživati. Ona nije ništa zaokruživala. Navodi da se zbog obima posla svaka prijava nije posebno iskontrolirala, govori koliko je njoj poznato, a je li to znala dir. KŠ ne može reći. Sjeća se da je bio jedan projekt prijavitelj je bio Koledić d.o.o. kada joj je tužiteljica također bila nadređena i ona je unijela pogrešan iznos tražene potpore i taj projekt nije prošao. Ona je dobila opomenu pred otkaz zbog greške. Nije joj poznato jesu li BŠ i OŠ dobili otkaz, a oni su prestali raditi kod tuženika. BŠ je po njezinom sjećanju dobio otkaz, a OŠ je sama dala otkaz. Radilo se prekovremeno i rokovi su uvijek bili upitni zbog obima posla. Koliko je njoj poznato u vezi Koledić d.o.o. tužiteljica nije izvršila nadzor. Premašaj iznosa koji se navodi kao tražena potpora najčešći je eliminacijski kriterij za projekt.
13. Svjedok KŠ u svom iskazu navodi da je do prije dvije godina bio zaposlenik Avalanta i direktor poduzeća, a zz tuženika JŠ mu je sestra. Nije pisao prijave projekata, nekad je u tome pomagao, ali je prije tog posla bio uključen u sve projekte i znao je što se događa. Bio je nadređen tužiteljici. On je tužiteljicu intervjuirao prilikom primanja u radni odnos i može reći da je ona bila dužna i da je zato zaposlena da nadzire rad na projektima. Ona je morala pregledati svu dokumentaciju i prijavu u sustavu i da je sve po pravilima i odgovara za klijente. Iznosi tražene ili bespovratne potpore moraju se unositi u prijave prema pravilima natječaja, zato se unose iznosi postotku onda sustav sam izračuna u decimali, sustav izbacuje postotak ovisno o tipu i vrsti natječaja i nema zaokruživanja. Kada ga se pita za projekte koji se navode u Odluci o otkazu zna da jedan dio njih nije prošao i to zbog pogrešnog iznosa traženja potpore, to je doznao na sastancima koji su se kasnije održavali i o tome razgovarali. S tužiteljicom je izričito dogovoreno s njegove strane i gđe JŠ da tužiteljica treba gđu JŠ zamijeniti za kontroliranje projekata i odraditi cjelokupni dio posla, a to uključuje i kontrolu i odgovornost. To je bila jednaka odgovornost i prijašnjih voditelja koji su prije tužiteljice obavljali taj posao. Za svaki projekt Avalant je bio potpisnik i firma je bila odgovorna, bez obzira, a mogao je biti vanjski suradnik. Tužiteljica je bila dužna sve kontrolirati jer Avalant potpisuje sve projekte. Po njegovom sudu tužiteljica u vrijeme kad su se dogodili propusti i pogreške nije bila opterećena poslom, imala je dovoljno vremena sve iskontrolirati. Međutim točno je da je tužiteljica tražila pomoć, i on joj je uskočio u jedan projekt, ali taj projekt nije naveden u Odluci o otkazu, uskočio je u smislu izrade samog projekta, izradi prijave za projekt, ne u smislu kontrole. Tužiteljica je sama radila prijave za projekte, ali je i bila dužna kontrolirati konzultante koji rade na projektima. Gđa OŠ i g. BŠ su bili ili zaposlenici Avalanta ili povezane firme, ne zna točno. Svi koji su radili na projektima dobili su usmene opomene, ali g. BŠ i gđa OŠ nisu dobili otkaze. U principu se nije radilo prekovremeno, ali na dan istjecanja roka za prijavu projekata kako bi se sve napravilo znalo se i duže raditi taj dan, prekovremeno. Što se tiče odluka o neprihvaćanju projekata vidio je jedan dokument o neprihvaćanju projekta i to upravo zbog previsokog iskazivanja traženja potpore, to je jedan od projekata koji se navode u Odluci o otkazu. Projekti koji su navedeni u Odluci u otkazu su svi pali zbog iste greške, a za ove druge projekte zašto su pali saznao je na sastancima koje je vodila ĐŠ, a što se tiče projekata referat je dala tužiteljica. Sama tužiteljica je na tim sastancima rekla da projekti nisu prošli zbog pogrešne uplate decimala. Pročitao je jedan dokument odnosno projekt. Više se ne sjeća jesu li te odluke o projektima bile već donesene i predočene na sastancima prije nego što je tužiteljica dobila otkaz ili poslije toga, ali tužiteljica je sama rekla da postoje greške. Čak je tražila da se urgira kod ministarstva i da se pokuša nešto izmijeniti. Točno je da je on tužiteljici ponudio sporazumni raskid, ona je to odbila. Sporazumni raskid je tužiteljici ponuđen nakon što je ustanovljena njena povreda, htjeli su se njom rastati u normalnim okolnostima, htjeli su se normalno rastati, ona je odbila. Drugi su radnici koji su radili na projektima dobili samo usmenu opomenu. Misli da tužiteljica u to vrijeme nije imala loše odnose s gđom ĆŠ. Gđa ĆŠ je isto bila direktorica. Uzimanje vanjskih suradnika kao konzultanata je kod njih bilo uobičajeno. Konzultanti su radili na prijavama za projekte, unosili su podatke, tužiteljica je i sama to radila, ali je u isto vrijeme bila dužna nadzirati konzultante. U odnosu na projekte koji se nalaze u Odluci o otkazu prošlo je više od pola godine između sklapanju ugovora s klijentima do njihova podnošenja. Premašaj iznosa potpore u projektu je eliminacijski. Inače se na odluku o prihvaćanju ili može pisati prigovor, ali on ne zna je li za ove projekte netko pisao, on nije.
14. Svjedok BŠ navodi da radi kao voditelj Odjela za pripremu projekata u konzultantskoj tvrtki. Radio je kod tuženika od 10. mjeseca 2022. do 10. mjeseca 2023. na poslovima pripreme i prijave EU projekata. Tužiteljica mu je bila nadređena i ona je nadzirala njegov rad. Nije upoznat sa razlozima otkaza tužiteljice. Prijavljivali su u jednom roku za 17 projekata. I na nekim projektima su bile greške koje su shvatili tek kad nakon prijave predaje projekta. Nije bilo grešaka na svih 17, ali ne zna točno na koliko ih je bilo. Na jednom projektu je stopa financiranja unesena previsoko. Na jednom projektu je prijava unesena koja je pripadala drugom projektu, a to se ustanovilo par mjeseci kasnije tj. nakon otkaza tužiteljici. Ne sjeća se dali je bilo još grešaka na nekom projektu. On i kolege su unosili podatke koji su krivo uneseni, svako od njih je bio određen za svoj projekt. Tužiteljica je bila njima nadređena i ona je nadzirala status projekata i vodila brigu da se prijava izvrši na vrijeme. Ne sjeća se da li je tužiteljica nadzirala i sam unos jer je bilo puno projekata i radilo se prekovremeno. Ti projekti sigurno nisu prošli tj. nisu odabrani za financiranje jer se radilo o greškama koje se po pravilima EU nisu mogle ispraviti. Ne zna da li je to isključivi razlog zašto ti projekti nisu prošli. Ne zna da li je time nastala kakva šteta za poslodavca. Greške su utvrdili nakon što su radili check listu po projektima.
Navodi da je dobio otkaz zbog ove jedne greške, a to je bilo par mjeseci nakon otkaza tužiteljici. Njemu je nadređena bila i direktorica MŠ, ona nije nadzirala njegov rad. Tužiteljica je upućivala gospođu MŠ o statusu projekta. On je bio i zaposlenik Instituta za razvoj poduzetništva, ali je bio angažiran i kod tuženika. U Institutu je bio zaposlen samo na papiru, sve ostalo je obavljao za tuženika. Ne sjeća se da li je u trenutku kada se radila prijava spornih projekata bio zaposlenik tuženika. Misli da tužiteljica nije mogla pratiti njegov unos podataka, jer se radilo o kompleksnom natječaju, radili su prekovremeno do 22,00 – 23,00 sati navečer, zadnjih tjedan dana, a jednu noć i do 02,00 sati.
Svjedok također navodi da je bio dio Odjela za EU projekte i strategiju. Tu su još bile zaposlenice VŠ, UŠ, kolega ČŠ i student DŠ. Te osobe su radile isto što i on, svako je imao svoj projekt, odnosno više projekata. Tužiteljica je bila nadređena svima osim GŠ, on se više bavio javnom nabavom. On je u sobi sjedio sa svima. I tužiteljica je bila s njima u sobi, stol do njega. Pretpostavlja da je tužiteljica bila u obvezi kontrolirati s obzirom da je bila nadređena. Ne zna točno naziv radnog mjesta tužiteljice, ali misli da je bila voditeljica odjela. Misli da je tužiteljica otišla gospođi MŠ i rekla da su se dogodile određene greške. Ako se premaše iznosi financiranja onda to predstavlja eliminacijski kriterij. Ako je primjerice određeno 85%, a prijavljeno 85,01% to je već razlog za eliminaciju.
15. Svjedok ČŠ navodi da je direktor odjela za javnu nabavu kod tuženika od 2023., a prije je radio kao konzultant isto kod tuženika. Navodi da je on samo sjedio u istoj sobi sa tužiteljicom, nije mu bila nadređena i nisu obavljali iste poslove jer je on radio poslove javne nabave. Poznati su mu razlozi otkaza tužiteljice. Inače su sjedili dva odjela u istom prostoru tj. sjedio je u istom prostoru i sa tužiteljicom i djelatnicima njenog odjela. Surađivali su na dnevnoj bazi i on je sam znao nekada pomoći. Nije surađivao na projektima koji su predmet ovog postupka. Imaju zajednički cloud na koji spremaju dokumente, svi ti projekti su mu bili dostupni. Nije imao nikakvu ulogu nadzora. Nakon što je došlo do ove situacije sa projektima on je pogledao tablicu koju je tužiteljica napravila a vezano za te suspektne projekte. Vidio je da su u toj tablici označeni određeni projekti u kojima će postojati određeni problemi. Radilo se o nedostatku dokumenata, o krivom postotku financiranja, a to je eliminacijski kriterij, obveza tužiteljice je bila da nadzire rad djelatnika koji su radili na projektu. Ne zna zbog kojih razloga su projekti pali. Nema točna saznanja kada su došle odluke o projektima. Svi projekti se rade u zadnji čas, bez obzira kada su ugovoreni jer je gotovo nemoguće krenuti raditi ranije jer se čeka usklađivanje dokumentacije od strane klijenata. Kod prijave projekata je uobičajeno da se radi prekovremeno ako se vidi da se ne stiže onda to treba prijaviti višim strukturama. Ne zna da li se uključila ĐŠ, a tužiteljica nije prijavila nadređenima. On je na jednom od ovih projekata bio angažiran na unosu, on bi primjerice ostao do ponoći, a oni bi ostali duže. Misli da jedino VŠ nije bila zaposlenik tuženika već Instituta. Ne zna da li je poslodavac nudio sporazumni raskid tužiteljici.
Navodi da je tužiteljica bila dužna nadzirati rad djelatnika odjela. Tužiteljica je bila dužna prekontrolirati sve projektne prijave prije predaje u sustav. Nije to učinila jer postoji kontrolna lista i da je prošla po njoj bi vidjela da postoje nedostatci. Poslije podnošenja prijava tužiteljica je izradila tablicu problematičnih prijava. Neke greške su nepopravljive i predstavljaju eliminacijski kriterij. Institut pojašnjenja u sklopu projektnih prijava znači da nadležno tijelo vrši kontrolu njihove projektne prijave i ukoliko se pojavi neka greška, oni mogu poslati zahtjev za pojašnjenjem ili dopunom. To rade ovisno o razini greške, prema načelu jednakog postupanja prema svim korisnicima, ali je jasno navedeno koje greške se ne mogu popravljati odnosno dopuniti. Jedna od takvih grešaka je kada se premaši iznos financiranja i tada se ne može primijeniti Institut pojašnjenja. Nije mu poznato da bi još netko pretrpio sankcije zbog tih grešaka. Zbog ovih grešaka je nastala šteta klijentima jer nisu dobili projekat, a tuženiku je nastala reputacijska šteta i izmakla dobit. Koliko zna tužiteljica nije tražila pomoć niti prijavljivala kratkoću roka. Radi se ulazna i izlazna simulacija bodovanja. Kada klijent iskaže želju da se prijavi na neki projekat, simulacijom mu se prezentira koje su šanse da on dobije projekt. Kada je projektna prijava predana radi se izlazna simulacija sukladno svim podacima koji su uneseni i tada se prezentira broj bodova odnosno vjerojatnost dobivanja projekta.
16. Svjedok UŠ u svom iskazu navodi da radi kao voditeljica Ureda za projekte na Ekonomskom fakultetu. Nije upoznata s razlozima otkaza tužiteljici. Surađivala je s tužiteljicom, ali nije radila kod tuženika kada je tužiteljica dobila otkaz. Kod tuženika je radila u razdoblju od 2022. do kraja veljače 2023., radila je s tužiteljicom na projektima koji su se prijavljivali. Ona je bila junior konzultant, a tužiteljica joj je bila nadređena. Kasnije je čula da su se dogodile neke greške u projektima, zna da su bile neke greške u postocima, nije vidjela odluke o isključenju i ne zna točno o kojim se projektima radi. Tužiteljica je trebala nadzirati njihov rad i bila je tamo i nadzirala rad. Svi su vršili unos podataka, tužiteljica je trebala kontrolirati unos, ali nije, ne zna zbog čega nije. Zna da je za 0 i nešto promašen postotak sufinanciranja i to je eliminacijski kriterij.
Potvrđuje da je radila na projektima Kredenca i Biranj. Ne sjeća da su ti projekti dok je ona bila tamo prijavljeni. Ako je bila pogreška kod unosa podataka u projektu Biranj onda je ona unijela krive podatke, ali to joj nikada nitko nije rekao. To je radila u redovnom i u prekovremenom radu. Navodi da je ona dala otkaz tuženiku i tako je prestao njezin radni odnos. Ne zna kakva je bila odluka za te projekte. Krajnji rok za predaju je bio krajem 3 mjeseca.
Navodi da je ČŠ bio direktor za javnu nabavu, a EU projekte su radili BŠ, VŠ, ona i tužiteljica i svi su sjedili zajedno. Tužiteljica je bila dužna nadzirati sve projektne prijave, ona im je bila šefica. Za ovakav tip projekta treba dosta vremena, oko mjesec / dva. Misli da je bilo sigurno dva mjeseca za prijavu projekta. Uvijek se u uredu komentiralo kako ima puno posla, ali nije joj poznato da li je to tužiteljica prijavljivala nadređenima.
17. Prije svega je potrebno naglasiti kako je tužiteljica kod tuženika obavljala poslove radnog mjesta „Direktora za EU fondove i strategije“ sukladno Pravilniku o sistematizaciji radnih mjesta te da su poslovi koje je trebala obavljati sukladno dodatku Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 19. rujna 2022. obuhvaćali: upravljanje portfeljom klijenata, priprema i provedba projekata i strateških dokumenata za klijente, kontrola nad pripremom i provedbom projekata te ispunjenjem obveza u rokovima, osiguravanje postizanja KPI-eva Odjela, Kontrola nad pripremom i provedbom projekata te ispunjenjem obveza u rokovima, osiguravanje postizanja KPI-eva Odjela, Kontrola nad radom konzultanata u Odjelu, vođenje računa o izvršenju ugovora s klijentima u pogledu obveza društva i pravovremenog izdavanja računa te informiranje Direktora poduzeća o statusu Odjela. Nadalje, Odjel za EU fondove i strategiju sukladno Organizacijskoj strukturi i sistematizaciji radnih mjesta ima za cilj osigurati što veći iznos bespovratnih sredstava za što veći broj klijenata te omogućiti rast prihoda i dobiti poduzeća. U opis poslova spada: upravljanje klijentima i njihovim ugovorima (prodaja, ugovaranje i upravljanje ugovorima i plaćanjima), priprema i provedba projekata, izrada simulacija i mišljenja o mogućnosti financiranja projekata, priprema publikacija i članaka za internetske stranice, izrada strateških dokumenata, provedba evaluacija projekata, tehnička pomoć u okviru ugovora o uslugama. Nadalje, prema organigramu Odjela Direktor/voditelj odjela je nadređen dvjema pozicijama konzultanata i pozicijama vanjskih suradnika/ca. Pozicije kojima rukovodi su konzultanti i vanjski suradnici u Odjelu, a osnovne odgovornosti su upravljanje portfeljem klijenata koji koriste EU fondove, povećanje baze klijenata, kontrola nad pripremom i provedbom projekata te ispunjenjem obveza u rokovima, osiguravanje postizanja KPI-eva, kontrola nad radom konzultanata u Odjelu, informiranje Direktora poduzeća o statusu rada Odjela. Pokazatelji uspješnosti su rast prihoda Odjela u kalendarskoj godini, rast dobiti Odjela u kalendarskoj godini, broj novih klijenata Odjela u kalendarskoj godini, rast efikasnosti zaposlenih, broj uspješno prijavljenih projekata u kalendarskoj godini, broj uspješno provedenih projekata u kalendarskoj godini. Dakle, tužiteljica je kao radnica, u okvirima ovlasti i dužnosti svojeg radnog mjesta, bila dužna nadzirati rad svih radnika tuženika kojima je neposredno nadređena i svih suradnika tima koji je izvršavao zadatak koji je tuženik kao poslodavac temeljem ugovora preuzeo i to bez obzira na to da li su isti (formalno) bili zaposlenici tuženika. Naime, poslovi tužiteljičinog radnog mjesta su bili i nadzor nad procesom prijava projekata, neovisno od toga tko je unosio podatke u sustav i neovisno od toga čiji rad tužiteljica trebala, zadatak njezinog radnog mjesta je bio izvršiti nadzor nad cjelokupnim procesom prijava kao uslugom koja se pruža klijentu.
18. U odnosu na navode tužiteljice da nije radila na svim pobrojanim projektima čime ne bi mogla povrijediti radnu obvezu treba ponovno naglasiti da je ista bila zaposlena na radnom mjestu direktorice Odjela za EU fondove i strategiju koji posao uključuje jasne, izrijekom propisane radne zadatke: dužnost kontrole nad pripremom i provedbom projekata, kontrolu nad radom konzultanata u odjelu, informiranje direktora o statusu rada odjela itd. Dakle, u redovne poslove radnog mjesta na koje je tužiteljica zaposlena spada kontrola nad pripremom i provedbom svih projekata i informiranje direktora. Prema tome, tuženik kao poslodavac nije bio dužan posebno tužiteljicu kao direktoricu Odjela zaduživati za pojedine projekte budući da je njezin posao bio izvršavati kontrolu i izvještavati o tome direktora.
19. U odnosu na tvrdnje tužiteljice da ako se unesu iznosi potraživanja veći od dopuštenih to predstavlja eliminacijski kriterij, međutim da u ovom predmetnom slučaju se radi o matematičkom zaokruživanju ne o unosu većeg iznosa od dozvoljenog treba reći kako su Pravilima poziva propisani dopušteni iznosi potpora te da je činjenica da je zadatak tužiteljice bio u tim okvirima pružiti klijentu usluge pripreme projekta za prijavu, a nad kojim procesom je nadzor i kontrolu bila dužna izvršiti upravo tužiteljica, a u okviru zadataka svog radnog mjesta.
20. Dakle, upravo iz gore navedenih razloga ovaj sud ne prihvaća kao uvjerljiv iskaz tužiteljice u bitnome dijelu u kojem navodi da nije bila dužna kontrolirati djelatnike koji nisu bili zaposlenici tuženika, a koji su radili na projektima za koje je ona kao voditelj odjela bila zadužena. Naime, i sama tužiteljica je iskazala kako je provjeravala sve projekte koji su bili uneseni u sustav prije slanja. Nadalje, sud ne prihvaća niti tvrdnju tužiteljice da se ne bi radilo o grešci jer se radilo o zaokruživanju u apsolutnom iznosu. Naime, takve tvrdnje su, a kako je to već rečeno, suprotne kako iskazima saslušanih svjedoka tako i iskazu zz tuženika. U tom kontekstu je za naglasiti kako sud prihvaća iskazivanje zz tuženika u kojem navodi kako je tužiteljica bila ovlaštena i dužna kontrolirati rad odjela kojeg je vodila i konzultanata i vanjskih suradnika i projektanata, a kako je to uostalom određeno Pravilnikom o radu odnosno ugovorom tj. dodatkom ugovora o radu. Iz iskaza zz tuženika nadalje jasno proizlazi kako unatoč tome što klijenti koji su navedeni u odluci o otkazu nisu potraživali štetu jer je to uspjela s njima riješiti upravo zz tuženika, je za tuženika nastala reputacijska šteta, a osim toga se je tuženik obvezao tim klijentima besplatno napraviti zahtjeve za kredite ili natječaja što u svojoj ukupnosti ukazuje na nastanak ne samo reputacijske već i materijalne štete u vidu izmakle dobiti. Naime, treba imati u vidu da je osnovna djelatnosti tuženika ostvarivanje projekata za klijente koji ga angažiraju na određenim projektima, a na koji način tuženika i ostvaruje profit dok je s druge strane, sasvim jasno, svrha direktorice Odjela za EU fondove i strategiju da, između ostalog nadzire rad ostalih djelatnika angažiranih na pojedinom projektu upravo kako bi se spriječile greške zbog kojih bi u konačnici određeni projekti mogli propasti, a samim time dovođenje tuženika čiji je smisao poslovanja ostvarivanje profita, u situaciju da trpi gubitak odnosno štetu. Potrebno je također istaknuti kako i iz iskaza svjedoka VŠ, a koji je u tome bitnome dijelu suglasan sa iskazom zz tuženika isto kao i s iskazima ostalih svjedoka odnosno sa dokumentacijom koja prileži spisu, proizlazi kako je tužiteljica trebala nadzirati rad na projektima te da su iznosi koji su se unosili u prijavu morali biti točni, pri čemu je svjedokinja jasno iskazala kako joj nije poznato da su se mogli zaokruživati i da ona nije ništa zaokruživala. I iz iskaza svjedoka KŠ proizlazi da je tužiteljica morala pregledati svu dokumentaciju i prijavu u sustav isto kao i da se iznosi potpora moraju unositi u prijave prema pravilima natječaja zbog čega se i unose u postotku pri čemu sustav izbacuje postotak ovisno o tipu i vrsti natječaja te da nema zaokruživanja. Osim toga, logična je tvrdnja navedenog svjedoka da je tužiteljica bila dužne sve kontrolirati jer tuženik potpisuje sve projekte, a što uključuje i konzultante na projektima.
Da je tužiteljica nadzirala status projekta i trebala voditi brigu da se sve izvrši na vrijeme te da se radilo o greškama koje se nisu po pravilima EU ispraviti proizlazi i iz iskaza svjedoka BŠ koji je zbog jedne greške dobio otkaz i to par mjeseci nakon tužiteljice. Osim toga iz iskaza svjedoka, a kako je to već gore rečeno, proizlazi i da ako se premaši iznos financiranja za 0,1 % to predstavlja eliminacijski kriterij. Sve navedeno potvrđuje u svom iskazu i svjedok ČŠ koji uz to ističe i da je zbog ovih grešaka nastala šteta klijentima jer nisu dobili projekat dok je tuženiku nastala reputacijska šteta i izmakla dobit.
Končano, i iz ranije citiranog iskaza svjedoka UŠ proizlazi da je tužiteljica bila dužna nadzirati sve projekte prijave i da je trebala nadzirati unos podataka što nije činila isto kao i da je promašen postotak sufinanciranja što predstavlja eliminacijski kriterij.
21. Dakle, iz iskaza svih saslušanih svjedoka koji su suglasni i sa iskazom zz tuženika isto kao i sa ranije citiranom dokumentacijom koja prileži spisu, jasno proizlazi da je tužiteljica sukladno svojim radnim zadacima i odgovornostima, bila dužna provoditi kontrolu i nadzor nad pripremom projekata klijenata za prijavu, kao i kontrolu i nadzor nad radom radnika svojeg Odjela, pri čemu je bila u nadređenom položaju i izdavala naredbe i vanjskim suradnicima koji su radili na istim poslovima Odjela, da je ista bila dužna izvršiti nadzor i kontrolu pripremljenih projekata radi njihove prijave na način da projekt i prijava odgovaraju propisanim pravilima Poziva glede pravovremenosti u roku pripreme i podnošenja i glede točnosti i ispravnosti podataka u istima, a time osobito glede upisa točnog i ispravnog iznosa dopuštene potpore za koju klijenti apliciraju svojim prijavama; da je ista osobito teško povrijedila svoje radne obveze nesavjesnim radom i neurednim izvršavanjem posla u odnosu prema klijentima kao trećim osobama, budući da u okviru svoje rukovodeće i nadzorne funkcije nije izvršila ili nije adekvatno izvršila dužni nadzor i kontrolu pripremljenih projekata za prijave, a što je rezultiralo prijavama pet projekata s iznosom potpore koji premašuje propisani maksimalni dopušteni iznos, a posljedica čega može biti eliminacijski kriterij iz daljnjeg odabira te prouzročenje nepovratne materijalne štete klijentima te tuženiku.
22. Ovakvo postupanje tužiteljice sukladno čl. 116. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 i 46/23 i 64/23 – dalje ZR) predstavlja osobito važnu činjenicu zbog koje uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak predmetnog radnog odnosa nije moguć. Osim toga, imajući u vidu sve okolnosti slučaja, zaključak ovog suda jest da su u konkretnom slučaju ispunjeni i uvjeti iz 119. ZR odnosno da su postojale okolnosti zbog kojih nije bilo opravdano očekivati od tuženika da prije otkazivanja tužiteljicu pisano upozori na obvezu iz radnog odnosa. Osim toga, u tom kontekstu je potrebno naglasiti i da je Pravilnikom o radu tuženika izrijekom propisano u čl. 113. da se povredama radne obveze smatraju osobito, među ostalim, nepravovremeno izvršavanje naloga nadređenog radnika, nepridržavanje odluka, odnosno postupanje suprotno odlukama poslodavca, neizvršavanje, te nesavjesno, nepravovremeno i nemarno izvršavanje radnih obveza, davanje netočnih podataka važnih za donošenje poslovnih odluka poslodavca, nezakonito i nemarno raspolaganje sredstvima, dokumentima, te nesvrsishodno i neodgovorno korištenje sredstava za rad.
23. Budući je imajući u vidu sve iznijeto utvrđeno kako je pobijana odluka o otkazu zakonita to je zahtjev tužiteljice kojim traži da se ista utvrdi nedopuštenom neosnovan, a posljedično je neosnovan i zahtjev za sudskim raskidom i naknadom štete zbog čega je valjalo odlučiti kao u izreci presude.
24. Odluka o troškovima postupka donesena je temeljem čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a. Prilikom dosuđivanja naknade troška tuženiku, sud je vodio računa o vrijednosti predmeta spora troškovniku tuženika te o tome da primjenjuje Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika koja je vrijedila u vrijeme poduzimanja svake pojedine radnje.
25. Tuženiku je priznat trošak zastupanja po punomoćniku sukladno Odvjetničkoj tarifi i zatraženom trošku i to: za sastav odgovora na tužbu 100 bodova (8/1 OTH), za sastav podneska od 22.02.2024. 100 bodova (8/1 OTH, za zastupanje na ročištu 04.03.2024. 25 bodova (9/5 OTH), za sastav podneska od 27.03.2024. 100 bodova (8/1 OTH), za zastupanje na ročištu 12.06.2024. 100 bodova (9/1 OTH), za zastupanje na ročištu 07.10.2024. 100 bodova (9/1 OTH), za zastupanje na ročištu 11.02.2025. 50 bodova (9/5 OTH), za zastupanje na ročištu 10.04.2025. 100 bodova (9/1 OTH), za zastupanje na ročištu 15.09.2025. 100 bodova (9/1 OTH) i za zastupanje na ročištu 13.02.2026. 100 bodova (9/1 OTH) što uvećano za pripadajući PDV (Tbr. 42. OT) po stopi od 25% u skladu s tbr. 42. OTH iznosi 2.187,50 eura.
Tuženiku je priznat trošak pristupa na ročište održano 04.03.2025. sukladno Tbr. 9/5 OTH budući se radi o ročištu koje je odgođeno prije početka raspravljanja dok mu trošak sastava podneska od 17.10.2025. nije priznat budući navedeni podnesak nije bio neophodan za vođenje postupka.
Zagreb, 27. ožujka 2026.
Suda c
Siniša Marinović
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana. Žalba se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda Županijskom sudu.
DNA:
1. pun. tužiteljice
2. pun. tuženika
