REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Crikvenici

Kralja Tomislava 85a

51 260 Crikvenica

Poslovni broj: Psp-6/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski sud u Crikvenici, po sucu Sonji Alač, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja 1. FK, OIB: [osobni identifikacijski broj], i 2. ĆK, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], zastupani po punomoćnici Katji Jajaš odvjetnici iz Rijeke, u Odvjetničkom društvu Jajaš & Vukelić d.o.o. Rijeka, protiv tužene AK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], osobno i kao nasljednice iza pok. tuženog JK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po punomoćnici Lari Denona, odvjetnici iz Rijeke, radi smetanja posjeda, nakon zaključene javne glavne rasprave održane 2. ožujka 2026., 27. ožujka 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

«1. Utvrđuju se da su tuženi AK i JK, iz [adresa], smetali tužitelje FK i ĆK, iz [adresa], u posljednjem mirnom i nesmetanom posjedu prava stvarne služnosti puta sa nekretnine tužitelja, u naravi kuća i dvor na adresi [adresa], a koji se posjed prava prolaza pješice i motornim vozilom odnosi na put između [adresa] i [adresa], prema moru i obrnuto, na način da su na predmetni put – prolaz postavili kamenje, granje i daske, te time u cijelosti onemogućili tužitelje u prolaženju istim putem.

2. Nalaže se tuženoj AK (osobno i kao nasljednici iza pok. tuženog JK) da uspostavi ranije posjedovno stanje prava stvarne služnosti puta u korist nekretnine u vlasništvu tužitelja, kakvo je bilo prije opisanih učina smetanja, na način da ukloni kamenje, granje i daske, sve u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.

3. Nalaže se tuženoj AK (osobno i kao nasljednici iza pok. tuženog JK) da se ubuduće suzdrži od svakog takvog ili sličnog smetanja posjeda prava stvarne služnosti puta tužitelja.

4. Nalaže se tuženoj AK da tužiteljima nadoknadi trošak ovog parničnog postupka, u roku od 8 dana, pod prijetnjom ovrhe.»

II. Nalaže se tužiteljima da u roku od 15 dana naknade tuženoj parnični trošak u iznosu od 331,81 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama od 27. ožujka 2026. kao dana donošenja ove odluke pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referenta stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. U tužbi od 1. srpnja 2016., koju podnosi protiv tužene GK i sada pok. JK, njezina supruga i prednika, radi smetanja posjeda, tužitelji navode da su vlasnici i posjednici nekretnine koja je u zemljišnim knjigama ovoga suda, Zemljišnoknjižni odjel Novi Vinodolski, označena kao k. č. br. [katastarska čestica] kuća i dvor površine 179 čhv, 664 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], navodeći da se u naravi radi o kući i dvorištu koji se nalaze na adresi [adresa]. Tužitelji tvrde da su se nalazili u posljednjem mirnom i nesmetanom posjedu prava stvarne služnosti puta na teret susjedne nekretnine u vlasništvu tužene AK. Osim nekretnina u vlasništvu tužitelja i tuženih, predmetni put da prelazi i preko nekretnine u vlasništvu obitelji F, a koja nekretnina se nalazi između nekretnine u vlasništvu tužitelja i ulice Pod sveti Mikulj. Ulaz u predmetni prolaz od strane [adresa] da je zatvoren metalnom ogradom postavljenom od strane tuženih, s time da su vrata na istoj ogradi uvijek otvorena te tužitelji nesmetano mogu prolaziti po putu prema moru i obratno. Tužitelji da su posjed prava služnosti puta izvršavali od 1995., kada su kupili svoju kuću i to na način da su istim prolazili pješke i svojim automobilima kako bi došli do [adresa], odnosno mora i obratno, te kamionima dovozili građevinski materijal za sve građevinske radove koje su bili izvodili na kući. Predmetni pristupni put da su na identičan način koristili i njihovi knjižni prednici i to preko 50 godina. U tom smjeru, predmetni put da predstavlja i jedini pristupni put za motorna vozila s javne ceste do kuće tužitelja.

Tužitelji nadalje navode da su tuženi 13. lipnja 2016. na predmetnom putu naslagali kamenje, daske i granje, te da su na taj način u potpunosti onemogućili tužiteljima prolaz predmetnim putem. Tuženi da su na navedeni način smetali tužitelje u posljednjem mirnom i nesmetanom posjedu prava stvarne služnosti puta na teret nekretnine u vlasništvu tužene AK. Tuženi da unatoč brojnim pozivima odbijaju uspostaviti ranije posjedovno stanje. Slijedom navedenoga, a budući da je postupanje tuženih nezakonito, te da isti odbijaju uspostaviti ranije posjedovno stanje, to tužitelji predlažu da ovaj sud provede postupak te im temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja pruži posjedovnu zaštitu, a svoj zahtjev su, nakon smrti tuženog JK, uredili odnosno precizirali u podnesku od 6. rujna 2024. na način kako je to opisano u točki I izreke ove odluke.

2. U odgovoru na tužbu od 3. kolovoza 2016. tužena i sada pok. prednik tužene JK su naveli da nisu ispunjeni osnovni formalni preduvjeti u pogledu propisanog sadržaja tužbe, jer ne sadrži ispravnu adresu tuženog JK, nema oznaka čestica nekretnine na koju je upravljena tražbina iz tužbe niti je ova čime opisana, pa da se stoga tužba ima odbaciti. Opreza radi, tuženi se očituju kako slijedi:

Tuženi navode da su pred ovim sudom 22. srpnja 2016. podnijeli tužbu radi utvrđenja nepostojanja navedene služnosti, te predlažu da sud prekine ovaj postupak do pravomoćnog okončanja postupka radi utvrđenja nepostojanja služnosti, navodeći da odluka u tom predmetu predstavlja prethodno pitanje u odnosu na tužbeni zahtjev iz ovog predmeta. Nadalje, tuženi ističu da tužitelji nikada nisu imali niti imaju pravo služnosti puta – staze, a još manje služnost kolnika na nekretnini JK, pa da je već samim time tužbeni zahtjev nemoguć i neprovediv jer je nemoguće imati posjed nečega što ne postoji. Tužitelji da lažno iskazuju da nekretnina JK predstavlja prolaz od [adresa] do ulice Pod Sveti Mikulj. Tuženi navode da jedini postojeći prolaz odnosno put koji povezuje [adresa] i [adresa] jest javni put upisan kao k. č. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koji je kao jedini moguć i obvezan prilaz ucrtan i u lokacijskoj dozvoli ishođenoj za kuću na nekretnini ĆK, od 12. svibnja 2004. Predmetni javni put da je izgrađen upravo zbog osiguravanja pristupa nekretnini ĆK, što da potvrđuje i dopis Grada Novog Vinodolskog od 4. lipnja 2007. upućen tadašnjim punomoćnicima tužitelja, odvjetničkom društvu Vukić i partneri. U tom da se dopisu izričito navodi da planirana trasa uređenja javnog puta omogućuje direktan pristup s ceste u dvorište nekretnine ĆK. Tužitelji da su na nekretnini ĆK izgradili kapiju i veliki kolni izlaz i upravo na javni put, a to u svrhu pristupa pješice i automobilom. Tuženi nadalje navode da su tužitelji lokacijskom dozvolom od 12. svibnja 2004. bili obvezani nekretninu ĆK ograditi sa svih strana pa i prema nekretnini JK, a koju obvezu do danas nisu u cijelosti ispunili. Tužitelji da su prvi, još 2009. ogradili kamenjem nekretninu Mijatović prema sjeveru, gdje graniči s česticom k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te time i sami negirali postojanje navodnog puta koji bi vodio preko nekretnine JK, a za spajanje na Put sveti Mikulj. Tuženi i njihovi prednici da su tužiteljima i njihovim prednicima prolaz preko nekretnine dozvolili samo ponekad u prošlosti i to isključivo pješice (prednici tužitelja da nisu ni imali automobil), a kolima samo kada se dovezao građevinski materijal za građevinske aktivnosti na nekretnini ĆK i samo do trenutka izgradnje javnog puta. Bilo kakav eventualni prolaz preko nekretnine JK da je definitivno prestao najkasnije 2007. Stoga da je jasno da tužitelji temeljem navedenoga nisu mogli steći pravo služnosti puta u korist nekretnine ĆK, a na teret nekretnine JK. Tuženi da su se oštro protivili pokušajima nasilnog prolaza po nekretnini JK pa da je tako još **.**.1997. JK, tada vlasnik nekretnine Bakarić, podnio tužbu radi smetanja posjeda protiv tužiteljice FK. U tužbi da je samo omaškom umjesto FK napisano krivo ime

– ŽK, ali iz sadržaja iste da je razvidno da se zasigurno radi o tužiteljici FK. Na prijepor da su 2007. tuženi postavili svoju jedrilicu, koja se tamo nalazila sve do 2013. U tom periodu da sigurno nitko nije prolazio automobilom do sjevernih čestica odnosno nekretnina FK i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], preko nekretnine JK. Na ljeto 2009. tuženi da su na sjevernu granicu, gdje su nekretninu FK trebali ograditi tužitelji i to još po lokacijskoj dozvoli od 12. svibnja 2004., postavili granje i daske, a u jesen 2015. i žljebove koji su odstranjeni s kuće na nekretnini JK prilikom obnove krova. Tužitelji da sigurno u posljednjih 9 godina nisu prolazili automobilom preko nekretnine JK, a ako su slučajno prolazili pješice, to da je bilo moguće samo preskakanjem ogradne kapije ili nasilnim otvaranjem ove, dakle, protivno volji tuženih i primjenom sile. Sukladno članku 241. stavak 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima pravo služnosti, pod uvjetom da postoji, prestaje ako se vlasnik poslužne stvari protivio njegovu izvršavanju, a ovlaštenik ga zbog toga nije izvršavao tri godine. Iz navedenoga da je razvidno da bi pravo služnosti puta, da su ga tužitelji ikada imali, zasigurno prestalo uslijed njegova neizvršavanja kroz posljednjih 9 godina. Nadalje navode da su navodi da je ulaz u navodni prolaz preko nekretnine JK zatvoren metalnom ogradom postavljenom od strane tuženih, s time da su vrata na toj ogradi uvijek otvorena te da tužitelji mogu nesmetano prolaziti na putu prema moru i obratno apsurdni. Ovdje da se radi o kapiji koja ograđuje nekretninu JK, koja je nesporno privatno vlasništvo tužene AK, te kada ona i njezin sada pok. suprug JK nisu u [adresa] uvijek da bude zatvorena lokotom. Dakle, da se može ograđenu kapiju tuženih prema cesti samo neovlašteno preskakati, kada su odsutni tuženi, ili primjenom sile razbijati lokot radi nedopuštenog prolaza, ali da time sigurno nisu ostvareni uvjeti za stjecanje prava služnosti puta. Nadalje navode da su tužitelji uz tužbu priložili katastarski plan, na kojem su naknadno sami, protupravno, rukom ucrtali odvojeni komadić preko nekretnine JK te da su time krivotvorili javnu ispravu. No, i tako ucrtani, lažni nepostojeći odijeljeni dio na nekretnini JK da seže samo do nekretnine FK, a ne predstavlja cjelovit prolaz do Puta svetog Mikulja. S obzirom na sve navedeno, potpuno da je jasno da tužitelji nemaju nikakvog temelja da bi uopće imali ikakvu služnost prolaza preko nekretnine JK, a iz zemljišnih knjiga da je razvidno da na nekretnini JK ni nema niti je ikada bila upisano bilo kakvo pravo služnosti puta. Slijedom svega navedenoga, tuženi predlažu odbijanje tužbenog zahtjeva tužitelja u cijelosti, te da se obveže tužitelje naknaditi tuženima troškove ovoga postupka, uvećane za zakonske zatezne kamate od donošenja rješenja do isplate.

U podnesku od 15. prosinca 2016. tuženi su predložili da se odredi prekid postupka dok se pravomoćno ne riješi postupak po tužbi tuženika te protutužbi tužitelja u ovome predmetu, koji se vodi pod posl. br. P-2009/16, radi utvrđenja nepostojanja prava služnosti na prijeporu (tužba) odnosno radi utvrđenja prava služnosti (protutužba), navodeći da navedeni predmet predstavlja prethodno pitanje za rješavanje ovoga postupka. Nadalje, tuženi ističu da su tužitelji u zastari u ovome postupku jer kako i sami priznaju tuženi da su u lipnju ove godine na prijeporni put postavili isključivo kamenje, dok su daske i granje na istom mjestu od 2010. te priječe prolaz tužiteljima. Ova tužba za smetanje posjeda u cijelosti da je promašena, jer u konkretnom slučaju tužitelji niti su imali posjed služnosti puta, niti se čin smetanja odnosno sprečavanja prolaza dogodio tek 13. lipnja 2016. Osim toga, na prijeporu da se do 2013. nalazila jedrilica, a nakon nje stalno parkirani automobil. Da bi tužitelji koristili prijepor i neprekidno posjedovali pravo služnosti kako tvrde da jesu, da su morali svaki puta obiti lokot, otvoriti vrata, fizički maknuti jedrilicu ili automobil te razmaknuti granje i daske da bi prošli. Stoga da je razvidno da je na taj način nemoguće odista koristiti prijepor. Tuženi predlažu odbijanje tužbenog zahtjeva tužitelja, a podredno da se odredi prekid ovoga postupka, kako je to ranije navedeno.

3. Očitujući se na navode tuženih iz odgovora na tužbu, tužitelji su naveli (stranica 64 spisa) da je točno da je pred ovim sudom u tijeku parnični postupak između istih stranaka, kako to navode tužitelji, ali se protive prijedlogu da se odredi prekid postupka u ovome predmetu, jer odluka u navedenom predmetu ne predstavlja prethodno pitanje za vođenje ovog postupka. Tužitelji ističu i to da je sporni prolaz u naravi javni put kojeg su koristili i tužitelji i tuženi, a sve unatoč činjenici što su na južnom dijelu puta od strane tuženih postavljena željezna vrata, te neovisno o navedenom, tužiteljima da se nije osporavao prolaz tim vratima niti su se ista zaključavala.

4. Tuženi su očitujući se na gornje navode tužitelja naveli da tužitelji tuda nikada nisu prolazili pješice, a 2011. da je izvršena prijava od strane tuženih da je netko prerezao lokot na željeznim vratima na južnom dijelu prolaza, što da upućuje na činjenicu da su još te godine bila vrata i da su zatvarana, te da je pomaknuta barka s tog puta, o čemu su tuženi dostavili u spis svoju prijavu.

5. Tužitelji su naveli da je iz potvrde Policijske postaje Crikvenica od 29. lipnja 2016. vidljivo da je po dojavi tužitelja policija izašla na lice mjesta te da su obavili razgovor s tada tuženikom JK, koji da je izjavio kako je on dovezao kamen na taj put, i to da je bio temelj prijave, te s namjerom podizanja kamenog zida i kako bi se spriječio tuda prolaz obitelji FK i svih drugih osoba koje njegovo dvorište koriste do mora.

Tužitelji su u podnesku od 19. prosinca 2016. naveli da nisu mogli biti u zastari, a sve kako su tuženi tek 13. lipnja 2016. na prijepor postavili kamenje, daske i granje i na taj način u potpunosti onemogućili tužiteljima prolaz predmetnim putem, te da su tužitelji u zakonskom roku iz članka 21. stavak 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima podnijeli ovu tužbu radi smetanja posjeda prava služnosti puta. Tužitelji da su posjed prava služnosti puta izvršavali još od 1995. kada su kupili svoju kuću, i to na način da su istim prolazili pješke i svojim automobilima kako bi došli do [adresa], odnosno mora i obratno, te kamionima dovozili građevinski materijal za sve građevinske radove koje su bili izvodili na kući. Predmetni pristupni put da su na identičan način koristili i njihovi knjižni prednici i to preko 50 godina. Predmetni put da predstavlja i jedini pristupni put za motorna vozila s javne ceste do kuće tužitelja. Tužitelji navode i to da su u tužbenom zahtjevu tražili zaštitu od svakog takvog ili sličnog smetanja posjeda prava služnosti puta ubuduće, a tuženi da su 7. studenoga 2016. s prolaza između [adresa] i [adresa] uklonili kamenje, granje i daske, ali da su odmah potom dovezli i parkirali osobni automobil, marke Yugo, crvene boje, reg. oznake [registarska oznaka], te da su na ulazna vrata postavili i lanac s lokotima, to da tužiteljima još uvijek nije omogućeno prolaženje predmetnim putem pa da je nesporno da pravni interes tužitelja za vođenje konkretnog postupka još uvijek postoji. Slijedom navedenoga, tužitelji predlažu prihvaćanje tužbenog zahtjeva tužitelja uz naknadu parničnog troška.

Tužitelji su u gore navedenom podnesku podnijeli prijedlog za određivanje privremene mjere sa zahtjevom opisanim u navedenom podnesku, a o istome je odlučeno rješenjem od 3. srpnja 2017. na način da je odbijen navedeni prijedlog tužitelja, kao neosnovan. Navedeno rješenje je potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Bjelovaru posl. br. Gž-1386/2017 od 21. rujna 2017. kojim je odbijena žalba tužitelja podnesena protiv navedenoga rješenja.

6. Tuženi su u podnesku od 5. siječnja 2017. naveli da je teret dokazivanja posljednjeg mirnog posjeda na tužiteljima te da oni nisu dokazali da su unutar 30 dana koje prethode podnošenju tužbe imali posljednji mirni posjed, odnosno uopće posjed prava služnosti na prijeporu. U trenutku podnošenja tužbe, kao i 2011. na dvorišnim vratima tuženih da je stajao lokot, koji je onemogućavao korištenje prijepora na način kako tužitelji tvrde da su koristili. Tu činjenicu da potvrđuje priložena potvrda PP Crikvenica od 16. rujna 2016. kojom da se posvjedočuje događaj iz svibnja 2011., a iz koje da je razvidno da je spomenuti lokot zaista i tada postojao, kao i da je na prijeporu stajala barka, što da je sve tužiteljima i trećima sprječavalo prolaz od 2011. nadalje. Kasnije da je umjesto barke tamo stajao automobil Alfa Romeo, a sada automobil Yugo. Granje da je na prijeporu smješteno puno prije kamenja te da je time čin smetanja koji to u biti nije izvršen puno prije podnošenja tužbe u ovome predmetu. Tužitelji da ničim ne dokazuju svoje posjedovanje. Tužitelji da uporno tvrde kako je cijela vertikala bila prolaz od javne ceste Pod sv. Mikulj pa do javne [adresa], a ako je tome tako zašto tužitelji ne traže prolaz i preko terena gornje kuće jer bi upravo taj put onda bio i najkraći mogući put između javne ceste i nekretnine tužitelja. Obveza tužitelja da je bila izgradnja zida između nekretnina stranaka. Iz lokacijske dozvole za nekretninu tužitelja da je vidljivo da je ista izdana uz uvjet da se nekretnini tužitelja prilazi javnim putom, a ne preko nekretnine tuženih.

7. U postupku su provedeni dokazi uvidom u preslike izvatka iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (stranica 7 spisa), potvrde Policijske postaje Crikvenica od 29. lipnja 2016. (stranica 8 spisa), izvoda iz katastarskog plana od 20. lipnja 2016. (stranica 9 spisa), izvatka iz zemljišne knjige za z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (stranica 10 spisa), rješenja Ureda državne uprave u PGŽ Službe za gospodarstvo Ispostava Crikvenica od 16. lipnja 2015. (stranice 11-12 spisa), te od 8. srpnja 2014. (stranice 13-14 spisa), te uvidom u fotografije (stanice 15-19 spisa). Nadalje izvršen je uvid u preslike tužbe od 22. srpnja 2016. (stranice 26-29 spisa), izvatka iz zemljišne knjige za z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (stranica 30 spisa), izvoda iz katastarskog plana od 19. srpnja 2016. (stranica 31 spisa), ispisa sa Geoportala (stranica 32 spisa), lokacijske dozvole od 12. svibnja 2004. sa prilozima (stranice 33-36 spisa), dopisa Grada Novi Vinodolski od 4. lipnja 2007. (stranica 37 spisa), fotografija (stranice 38-39 spisa), tužbe datirane s danom 23. srpnja 1997. (stranica 40 spisa), fotografija (stranica 41-42 spisa), izvatka iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (stranica 43 spisa), podneska od 13. listopada 2016. s prilozima (stranice 46-62 spisa), podnesaka od 1. rujna 2016. te od 1. srpnja 2016. (stranice 68-76 spisa), rješenja Općinskog suda u Rijeci Stalna služba u Crikvenici posl. br. Ovr-5266/2016 od 8. srpnja 2016. (stranica 77 spisa), prijepisa zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (stranica 78-84 spisa), prijepisa zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (stranice 85- 89 spisa), skica premjeravanja (stranice (90-91 spisa), izvoda iz katastarskog plana od 20. lipnja 2016. (stranica 92 spisa), izvatka iz zemljišne knjige - posebni izvadak za suvlasnički udio redni broj 1 zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (stranica 93 spisa), fotografija (stranice 94-96 spisa), rješenja Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Delnicama posl. br. Ovr-8267/16 od 30. studenoga 2016. (stranica 97-98 spisa), potvrde PP Crikvenica od 16. rujna 2016. (stranica 105 i 230 spisa), lokacijske dozvole od 12. svibnja 2004. (stranice 106-110 spisa), te fotografija (stranice 111-119 spisa). Nadalje, 15. ožujka 2017. proveden je uviđaj na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka geodeta Tihomira Šubata iz Dramlja (stranice 123-124 spisa), izvršen je uvid u preslike fotografija (stranice 129-130 spisa), te u nalaz i mišljenje vještaka geodeta Tihomira Šubata iz Dramlja od 15. ožujka 2017. (stranice 145-154 spisa). Na ročištu održanom 12. rujna 2018. proveden je dokaz saslušanjem tužiteljice FK (stranice 168-170 spisa), izvršen je uvid u presliku zapisnika iz predmeta ovoga suda posl. br. P-365/2019 od 28. siječnja 2019. (stranice 189-193 spisa), rješenja o nasljeđivanju od 1. listopada 2020. u predmetu posl. br. O-4455/2020 javnog bilježnika Ive Dujmović iz Zagreba, kao sudskog povjerenika Općinskog građanskog suda u Zagrebu (stranice 199-200 spisa), rješenja Županijskog suda u Bjelovaru posl. br. Gž-1386/2017 od 21. rujna 2017. (stranica 204-205 spisa), dopisa Grada Novi Vinodolski od 16. veljače 2020. (stranica 206 spisa), presude iz predmeta ovog suda posl. br. P-365/2019 od 24. siječnja 2023. (stranice 237-255 spisa), žalbe protiv navedene presude od 3. veljače 2023. (stranice 262-269 spisa), te odgovora na navedenu žalbu (stranice 275- 279 spisa). Na ročištu održanom 20. travnja 2023. proveden je dokaz saslušanjem tužiteljice FK i tužene (stranice 280-286 spisa), izvršen je uvid u rješenje Županijskog suda u Puli-Pola posl. br. Gž-866/2023 od 6. prosinca 2023. (stranice 299- 305 spisa), u presliku spisa ovoga suda posl. br. P-389/97 (stranice 309-329 spisa), na ročištu održanom 9. rujna 2024. proveden je dokaz saslušanjem svjedoka NK, OK, MK i EK (stranice 330-337 spisa), izvršen je uvid u presudu i rješenje ovoga suda posl. br. P-199/2024 od 31. listopada 2024. (stranice 340-359 spisa). Na ročištu održanom 27. studenoga 2024. proveden je dokaz saslušanjem svjedoka VK i RK (stranice 360-363 spisa), a na ročištu održanom 10. veljače 2025. proveden je dokaz saslušanjem svjedoka ZK (stranice 367-369 spisa), 6. svibnja 2025. zamolbenim putem, putem Općinskog građanskog suda u Zagrebu u predmetu posl. br. Pom-68/2025 proveden je dokaz saslušanjem svjedoka BK (stranica 374-376 spisa), te je izvršen uvid u presudu Županijskog suda u Puli-Pola posl. br. Gž-188/2025 od 13. svibnja 2025. (378-387 spisa), te u rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Revd-4336/2025 od 5. studenoga 2025. (stranice 393-396 spisa).

Na osnovu svih provedenih dokaza riješeno je na način kako to stoji u izreci, iz razloga koji će biti pojašnjeni u daljnjem slijedu obrazloženja ovog rješenja.

8. Uviđajem na licu mjesta održanim 15. ožujka 2017. utvrđeno je da se prijepor nalazi u [adresa]. Utvrđeno je da se do prijepora može pristupiti na dva načina, i to dolaskom s južne strane, od [adresa], na način da je taj prijepor odijeljen od obale prilaznim putem tako da se prijepor nalazi s lijeve strane toga puta gledajući u pravcu sjevera. Na samom ulazu u prijepor nalazi se željezna ograda koja je postavljena između dvaju kamenih zidova čija je dužina cca 4 metra, a visine oko cca 1 metar. Radi se o ogradi koja ima bravu, koja je zaključana i u podnožju iste se nalazi lanac s lokotom, koji dio te ograde veže s dijelom ograde koji je u naravi vrata. Od te lese – ograde, ide se prema sjeveru blagom uzvisinom, i to po navodima punomoćnika tuženih, po parceli koja je u vlasništvu tuženih. Lijevo od tog puta se nalazi kamena ograda koja dijeli parcelu susjeda Ć koja ograda je obrasla mediteranskom vegetacijom, a na tom dijelu taj prolaz nije popločen, već do desne strane prolaza postoji popločana staza dužine oko 25 metara, širine 60 cm. Desno od tog prolaza na tom dijelu nalazi se okućnica, a odmah do nje i obiteljska kuća tuženih. Iznad kuće tuženih, dakle na sjevernoj strani se nalazi parcela tužitelja. Među da čini zid koji ograđuje parcele stranaka, a od zida prema sjeveru okućnicu tužitelja da sačinjava izbetonirani dio te vrt. Na mjestu prijepora gdje počinje parcela tužitelja nalazi se popločani dio okućnice tužitelja, pri čemu je u cijelosti popločan i dio puta koji se pruža od južne strane prema sjeveru te je cijeli taj dio sa zapadne strane u naravi vlasništvo tužitelja, popločan, a lijevo sa zapadne strane nalazi se kameni zid koji taj dio okućnice tužitelja dijeli od susjeda EK. Od mjesta gdje je okućnica i prolaz popločen, blagom uzvisinom prema sjeveru pruža se navedeni prolaz do mjesta gdje se nalazi oveća količina kamenja, također na parceli tužitelja te se taj prolaz cijelom dužinom pruža prema sjeveru, izlazi na cestu sa sjeverne strane cesta Pod sveti Mikulj, a koja cesta se pruža sa sjeverne strane prethodno opisanih parcela, pri čemu sa sjeverne strane od parcele tužitelja, a do tog prilaznog puta postoji još jedna obiteljska kuća i to susjeda F. Na terenu je vidljivo da postoji taj prolaz, ali je prostim okom vidljivo da od mjesta gdje se nalazi prethodno opisano kamenje pa do ulice – ceste sa sjeverne strane nema mogućnosti prolaska automobilom, s time da je prolaz pješice moguć. Na prijeporu koji je prethodno opisan koji predstavlja vlasništvo tuženog te koji nije popločen, a do same prethodno opisane željezne ograde nalaze se parkirana dva automobila, tako da u vrijeme uviđaja nije moguć nikakav prolaz automobilom, a budući da je ograda na ulazu na prijepor zatvorena, utvrđeno je da nije moguć ni pješice, osim ako se na tom mjestu preskoči ograda i dođe do ceste s južne strane FKĆ. Put kojim se može doći do parcele i tužitelja i tuženih nalazi se s istočne strane gledajući u pravcu sjevera. Istim da se dolazi s već opisane ceste sa sjevera Pod sv. Mikulj, pruža se blago nizbrdo prema jugu, pri čemu se s desne strane te ceste koja je asfaltirana dolazi do kuće i okućnice tužitelja. Na tom dijelu, gledajući prema jugu s desne strane nalaze se ogradna vrata kroz koja se ulazi u okućnicu tužitelja. Krećući se dalje prema jugu, također od te ceste desno da se dolazi na okućnicu tuženih. Taj dio ceste vodi do južne ceste FKĆ. Utvrđeno je da je taj dio ceste prije okućnice tužitelja na dva mjesta sa sniženim nivoom u obliku stepenica, te da se logički prikazuje da se tuda ne može prolaziti automobilom, pri čemu na jednom dijelu tog puta, i to na sjevernom dijelu postoji značajno suženje te ceste od jednog od susjeda koji je postavio zid na granici svoje međe pa na tom dijelu postoji bitno suženje za mogućnost prolaska automobilom. U svakom slučaju tim dijelom ceste se može prolaziti pješice i taj prolaz da očigledno predstavlja javni prolaz za sve stanare ovog naselja. Nadalje je sudac utvrdio da se radi o prolazu koji je alternativa u predmetu koji stranke vode.

9. Iz nalaza i mišljenja vještaka geodeta Tihomira Šubata iz Dramlja od 15. ožujka 2017. dostavljenog 16. studenoga 2017. sa stranica 145-154 spisa proizlazi da se prijepor nalazi unutar područja naselja Novi Vinodolski, na adresi [adresa], unutar k. o. [katastarska općina]. Prilikom uviđaja tužitelj je kao prijepor pokazao površinu sa zapadne strane kuće tuženih, na skici lica mjesta sa stranice 153 spisa definiranu oznakama 1-2-3-4-1. Ista da je s južne strane definirana željeznom ogradom

– raštelom (linija 1-2), sa zapadne strane kameno – betonskim zidom susjeda (linija 1- 4), sa sjeverne strane "otvorom" u zidu (linija 3-4), te sa istočne linijom koja donju istočnu stranu raštela spaja u gornju istočnu stranu otvora (linija 2-3). Unutar navedene površine nalazi se betonska staza, koja je na skici lica mjesta obojena žuto, te u krajnjem zapadnom dijelu zelena površina (obojana zeleno). Vještak geodet je identificirao po tužiteljima pokazanu površinu prijepora 1-2-3-4-1 kao dio k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te je naveo da pokazani prijepor predstavlja krajnji zapadni dio navedene nekretnine.

Dakle, sporni prolaz je na skici lica mjesta iz nalaza vještaka sa stranice 153 spisa označen oznakama 1-2-3-4-1, te se unutar iste nalazi betonska staza, koja je obojena žuto, te u krajnjem zapadnom dijelu zelena površina (obojana zeleno).

Očitujući se na nalaz i mišljenje vještaka geodeta tužitelji su naveli da vještak neosnovano navodi da se s istočne strane parcele tužitelja nalazi kolni ulaz u dvor tužitelja, navodeći da je suprotno utvrđeno uviđajem na licu mjesta (postoje stepenice i bitno suženje), radi čega da je moguć pristup samo pješice, no ne i automobilom. Tužitelji ističu da je iz svega navedenoga vidljivo da identificirani prijepor predstavlja jedini pristupni put za motorna vozila s javne ceste do kuće tužitelja.

Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka geodeta Tihomira Šubata iz Dramlja, kao stručan i vjerodostojan, jer na samu identifikaciju prijepora, što je bio i zadatak geodetskog vještačenja, nije bilo primjedbi stranaka.

10. Tužiteljica FK, supruga tužitelja ĆK, je u svom iskazu navela da je predmetni prolaz oduvijek predstavljao prolaz do njihove kuće. Kaže da su ona i njezin suprug negdje 1995. kupili svoju sadašnju kuću od bivšeg vlasnika i prodavatelja A. Kada su kupili tu kuću njima da je vlasnik pokazao put kojim su dolazili do te kuće na isti način kao bivši vlasnik. Tim prolazom da su dolazili s južne strane "od mora", navodeći da se radi o ulici Petra Krešmira IV. Tuda da su prolazili pješice i automobilom, a na tom prolazu da je bila stara lesa koja je bila derutna i nije se zaključavala već ju je trebalo samo otvoriti. Da su tuda prelazili da je bilo vidljivo iz proste činjenice što su porušili staru kuću te su na temeljima stare izgradili novu i veću kuću. Za cijelo vrijeme gradnje da su dovozili građevinski materijal kamionom, redovito se opskrbljivali drvima za ogrjev pa da je kamion dovozio drva i sl. Dakle, jedini prilaz do njihove kuće i pješice i automobilom da je upravo ovaj prolaz. Kaže da su znali da taj prolaz prelazi preko parcele tuženika JK, da su ih viđali kada su prolazili pješice, kada su dovozili građevinski materijal, drva i sl. te da im J nikada nisu stavili na bilo koji način upozorenje da tuda ne bi mogli prolaziti. Što se tiče prolaza s istočne strane koji je u naravi asfaltni put i ima visinsku razliku da može reći da je to put kojim se služe svi mještani tog naselja i on vodi sa sjeverne strane od ulice Pod Sv. Mikulj, do mora, dakle prema [adresa]. Međutim, tim putem da oni mogu doći samo pješice te da nikada nisu koristili automobil jer je to nemoguće kako zbog postojećih stepenica tako i zbog širine tog puta koji je uzak i automobil tuda ne može proći, a što da je utvrdio i sud na licu mjesta. 2010. da su okončali radove na svojoj kući tako da nije bila učestala vožnja građevinskog materijala, ali da im je dolazio kamion koji je dovozio drva. Potom je navela da se ispravlja, da su imali radove na potkrovlju, te da su još radili do 2015. pa da im je dolazio kamion s građevinskim materijalom preko tog prolaza. Za cijelo to vrijeme taj put da je bio slobodan za prolaz i provoz. Ona i njezin suprug s južne strane da su maknuli staru željeznu lesu te da su postavili novu. Tome da se nitko nije protivio. Na toj lesi da su imali bravu koja se nije zaključavala, ona i njezin suprug da ju nikada nisu zaključavali. Sjeća se da je njezin suprug primjerak tog ključa dao tuženima. Sami tuženi da se tome nisu protivili, da su bili zadovoljni što se lesa promijenila i dobili su ključ. U proljeće 2016. ona i suprug da su otišli u Njemačku gdje su na privremenom radu. Kada su došli u [adresa] negdje u lipnju 2016. da su primijetili da je na međašnoj oznaci i to po prolazu i između njihove parcele i parcele tuženih nasuta oveća količina kamenja. Ona i suprug da su ostali iznenađeni tom činjenicom. Kada su došli ispred lese s južne strane, koja je bila otvorena koja nije bila zaključana da su primijetili to kamenje i nisu mogli doći prolazom do svoje kuće. Tada da nisu sreli tužene već da su ona i suprug odmah pozvali policiju. Tada da su došli djelatnici policije i sjeća se da su obavili razgovor s tuženima koje su tada zatekli. Koliko joj je poznato, tuženi da su policiji rekli da su oni to kamenje tu stavili. Ona i suprug da s njima nisu obavili nikakav razgovor. Ona da nije htjela obaviti razgovor s tuženima jer nije razgovarala s JK. Unatoč tome što nije bila dobra s tuženom AK, ni s njom da nije razgovarala o ovim kamenjima. Kad su utvrdili da su to kamenje stavili tuženi, da su otišli kod odvjetnika pisati tužbu. Potvrdila je da se ni ona niti njezin suprug nisu poslužili samopomoći te da to kamenje nisu maknuli. Kamenje da je ostalo tamo. Od tada da parkiraju svoje automobile na sjevernoj ulici Pod sv. Mikulj, da dođe pješice prilaznim putem s istočne strane, prođu kroz svoju veliku kovanu željeznu ogradu i uđu u svoje dvorište s njihove strane. Unatoč tome, da je u nekoliko navrata ipak znala proći ovim starim prolazom, da bi znala tu odnijeti smeće, otvorila bi ogradu, izišla na [adresa] i prošla tuda. Znala je tih prigoda viđati tužene, ali da s njima nije komunicirala. Cijelo vrijeme da je lesa s južne strane otvorena i nikada da se ne zaključava. Potvrdila je da u posljednje dvije godine (iskaz iz 2018.) na tom putu postoji parkirani automobil "Yugo" bez registracije. Sjeća se kada bi nosila smeće da je viđala ponekad parkirani automobil tuženog JK. Prije nego što su u lipnju 2016. utvrdili ovu oveću količinu nabacanog kamenja ovaj prolaz kao put da je bio slobodan i na njemu da nije bilo nikakvih stvari, dakle nije bilo parkiranog automobila ni bilo kakva jedrilica – barka, kako to tvrde tuženi. Ovaj automobil prvi put da je tu parkiran nakon lipnja 2016. Nakon nekoliko dana, a nakon što su policajci obavili razgovor s tuženima, tuženi JK zbog ljutnje što je došla policija, postavio je lanac s lokotom na lesu do [adresa]. Ona i njezin suprug taj lanac da nisu dirali. Lokot da je bio postavljen na veliku lesu pored koje postoje mala željezna vrata lijevo gledajući prema jugu, a koja vrata se nisu zaključavala. Kada je nosila smeće da bi prolazila kroz ta "mala vrata", a da može iskazati da ukoliko bi ista bila zaključana da se ta ograda - lesa može lako i preskočiti. To da je učinila više puta. Parcela iznad njihove parcele da je od njihovog susjeda F i taj susjed da je znao prolaziti ovim prolazom prema jugu do mora. Potvrdila je da su ona i njezin suprug dozvoljavali F da on sa svoje parcele prelazi preko njihove budući da između njihovih parcela nema prepreke – zida pa da su i jedni i drugi prolazili ovim prolazom koji u najjužnijem dijelu predstavlja parcelu tuženih. Nije joj jasno zbog čega su tuženi ovo napravili i o tome nije pričala. Točno je i zna da su tuženi protiv njih pokrenuli parnični postupak koji se vodi kod ovog suda u predmetu P-2009/16 u kojem se oni pojavljuju kao tužitelji, a s pravnim osnovom ukidanja prava služnosti prolaza preko njihove parcele. Na upite je navela da kada su kupili kuću od A bivši vlasnici da su im pokazali taj prolaz i rekli da je to njihov prolaz kojim dolaze do svoje kuće pješice i automobilom. Prije nego što su tuženici postavili i ostavili kamenje, oni da su kao i njihovi gosti koji su dolazili kod njih svakodnevno koristili ovaj put. Nikada da im nitko nije osporavao pravo korištenja tog prolaza. Zna da je bila priča da su J sa svoje parcele također koristili prolaz po ovom putu te da su mogli doći na sjevernu stranu do ulice Pod Sv. Mikulj do parcela tužitelja i susjeda F koja je najsjevernija. Dozvoljava da su ona i suprug otišli u Njemačku najranije u listopadu 2015., a vratili su se u lipnju 2016. Tuženi da su automobil parkirali i postavili lanac na postojeću lesu u trenutku kada je već trajao ovaj postupak. Nije joj jasno zbog čega tuženi tvrde da su 2007. na taj put postavili svoju jedrilicu i da je ona tamo stajala sve do 2013.g. To da naprosto nije točno jer jedrilice nije bilo tamo, a u to vrijeme da je njima bio potreban kamion koji je dolazio ispred kuće i koji je dovozio materijal za kuću. Dakle, sasvim da je razvidno da taj kamion ne bi mogao doći ispred njihove kuće, a da je tako bila parkirana jedrilica. Želi iskazati da su i tuženi iznajmljivali kuću turistima da su njihovi gosti dolazili automobilom kroz taj prolaz, navodeći da su znali doći u dvorište ispred njezine kuće tu se okrenuti i vratiti se natrag na staru ulicu. Prije nego što su ona i njezin suprug otišli u Njemačku, da nije bilo lanca s lokotom da na putu nije bilo nikakvih predmeta, da su oni te jeseni 2015. kao i ranije nebrojeno puta dolazili pješice i automobilom ispred njihove kuće, da su to tuženi vrlo dobro znali jer su to osobno vidjeli te da su bili posljednji mirni posjednici predmetnog prolaza, a tuženi da su ih smetali i to upravo na način da su na taj put postavili kamenje, granje i daske, koje se i danas tamo nalaze, a što da je utvrdio sud očevidom na licu mjesta.

Na ročištu održanom 20. travnja 2023. tužiteljica FK je navela da ostaje u cijelosti kod svog iskaza danog na ročištu glavne rasprave održane 12. rujna 2018. U tom svom iskazu da je rekla sve kako je bilo, da nije ništa okrenula ni prevrnula. Kada je kupila svoju kuću da je došla svojim autom u tu kuću koju je kupila ovim predmetnim putem i ljudi koji su joj prodali kuću da su joj rekli da je to put kojim ona i autom prolazi do svoje kuće i tako da je bilo sve do 2016. Do tada da su i njezini turisti dakle svi da su prolazili tim prolazom, i dolazili su i svojim autima. Čak da su i turisti gđe JK dolazili i okretali se autom u njezinom dvorištu. Navela je da je na privremenom radu u SR Njemačkoj. 2015. da su otišli u Njemačku sve da je bilo normalno. U lipnju 2016. kada su došli ovdje u [adresa] primijetila je hrpu kamenja na prolazu kojim su uvijek prolazili svojim autom, dakle na spornom putu i nisu znali što da naprave, to da ih je jako iznenadilo pa da su pozvali policiju. Policija da je došla i s g. JK da su napravili zapisnik. Ona da nije htjela to slušati, samo da se maknula i s obzirom na to da se to kamenje nije maknulo da je pozvala punomoćnika odvj. Marka Vukelića. Do tada da su nesmetano mogli prolaziti tim spornim putem i to da im je bio jedini pristupni put svojim automobilom i pješice. Njihova kuća da pripada [adresa]. Drva da su se dovlačila tim spornim putem, kamioni da su prolazili tim putem. Nadalje je navela da su kupili kuću od obitelji Kovačić 1995. i misli da su Kovačići 30-ak godina prolazili do te kuće upravo tim spornim putem autom i pješice. Kada je ona od njih kupila kuću da je auto njihove nećakinje stajao pred kućom koju je kupila. Njoj, njezinom suprugu, članovima njihove obitelji i gostima da nitko nikada nije branio da prolaze tim putem, to da je bio put za tri obitelji, dakle za obitelj JK, za njezinu obitelj i za susjede koji su sjeverno od njih, a radi se o obitelji F. Kaže da u svojoj užoj i široj obitelji nema člana koji se zove ŽK. Od 1995. pa do lipnja 2016. nikada da nije bilo nikakvih zapreka koje bi onemogućavale njima prolazak i dolazak automobilima do njihove kuće pa tako da nije bilo ni plovila niti automobila ni bilo što drugo što bi sprječavalo prolaz. Normalno da su u cijelom tom periodu autom dolazili pred svoju kuću. Ulazna vrata koja se nalaze s južne strane prijepora nikada da se nisu zaključavala, navodeći da se radi o velikoj lesi tako da auto može ući, i pored velike lese je mala lesa za pješački prolaz. Kada su napravili kuću ta lesa da je bila strašno stara i porozna te da su popričali s g. JK i rekli mu da bi stavili novu lesu jer je ova stara izgledala jako ružno, i on da se jako obradovao, bio je prezadovoljan i oni da su stavili novu i nikada da ta lesa nije zaključavana. Kada su kupovali kuću obitelji A to da je bila manja kuća. Njihova nećakinja da je imala manji auto, plave boje. G da su bili stariji ljudi u dobi od 80 godina i da nema šanse da su oni vozili auto, uvijek da je nećakinja dovodila g. A i njegovu suprugu iz [adresa] u [adresa] i kada su oni došli kupiti tu kuću, taj auto njihove nećakinje da je stajao ispred kuće. U tom trenutku kada je kupila kuću od A da nije bio sagrađen ovaj bočni prolaz koji spaja [adresa] s južne strane i sa sjeverne strane ulicu Pod sv. Mikulj. Navela je da ne zna je li 2007. angažirala odvjetničko društvo Vukić i dr. iz Rijeke radi provjere načina izgradnje i uređenja pristupnog puta na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Kaže da nikada nisu nikome zabranili prolaz spornim putem pa tako ni susjedima F.

11. Tužena AK, u svom je iskazu navela da je jedina vlasnica nekretnine na adresi [adresa] zemljišnim knjigama upisana u 1/1 odnosno u cijelosti. Na toj nekretnini da ne postoji nikakav teret upisan odlukom suda ili nekakvim pravnim poslom. Kaže da su se tri vlasnika nekretnina na tom području koje su poredane jedna iznad druge, a to da su J, G i Ž, dogovorili na početku, a to da je bilo oko 1960. i neke godine da će pristupati svojim parcelama pješice jedni preko parcela drugih. Dogovorili su se da svi pristupaju od južnog do sjevernog dijela tim parcelama, kako kome odgovara. Tako da su obitelji A i F koristili ovaj sporni prolaz te nije bilo drugog pristupa njihovim nekretninama. To da je trajalo do 2008. kada je izgrađena javna cesta koja spaja [adresa] s [adresa]. Ta cesta da se nalazi s istočne strane parcela, a radi se o ovome što je na skici lica mjesta označeno kao niži nivo i viši nivo, opisano je kao niži i viši nivo. U ovom gornjem dijelu da je uvedeno u registar nerazvrstanih cesta Grada PK, a ovaj donji dio odnosno ovo što je navedeno kao niži nivo da je pješačka staza. To da je sve prikazano na skici iz nalaza vještaka sa stranice 153 spisa. Od tada od izgradnje i puštanja u funkciju te ceste više da nitko nije prolazio po spornom putu, odnosno po njezinom dvorištu, po njezinoj okućnici, odnosno nitko više nije po ničijem prolazio, to da je bio taj prijelomni moment izgradnja ceste 2008. Kuća F da se nalazi na k. č. br. [katastarska čestica] kako je to prikazano na skici lica mjesta iz nalaza vještaka sa stranice 153 spisa, a ova cesta koju je prije spominjala da je izgrađena 2008. da se nalazi s istočne strane tih objekata, dakle objekata F i ŽK. Od te 2008. više nitko da nije prolazio sa zapadne strane okućnice kuće AK. Te 2008. tužitelji da su zabranili prolaz N, čim su u ljeto svi došli tamo, Ž da više nisu mogli proći. Ž da su se odlučili na tužbu zato što O nisu pustili gđu F koja je bila jako stara da ode na plažu. Njezina obitelj AK da je uvijek imala parkirane aute ili njihov ili nekog tko je dolazio kod njih na toj njihovoj okućnici sa zapadne strane kuće AK, na dijelu koji je na skici išrafiran crvenom bojom, i to baš visoko gdje se nalazi ulaz u njihovu kuću. Kaže da su imali i parkiranu jednu jedrilicu koja je tamo bila par godina, a pored te jedrilice da se nije moglo proći automobilom gore, već da se moglo proći samo pješice. Ta jedrilica da je tamo bila više godina parkirana, od 2010. do 2013. možda. U slučaju da bi njihov auto bio parkiran da se nije moglo drugim autom proći do kuće ŽK jer nema dovoljno širine da bi se moglo proći. Kaže da su inače sa susjedima ŽK bili jako dobri, te da su imali jednu situaciju s njima. 2005. da su O odlučili graditi sebi kuću. O da su očekivali da će ta javna cesta s te istočne strane biti izgrađena, Grad Novi da je to otezao, da su imali u planu izgradnju te ceste, ali nisu imali sredstva. Te 2005. da je bio kraj ljeta, O da su došli do njih i zamolili ih, rekli su kakav imaju problem, pokazali su im građevinsku dokumentaciju koja je bila gotova, projektnu i zamolili su ih ako bi mogli pristati da oni preko parcele Bakarić od zime do proljeća izgrade sebi kuću odnosno da koriste parcelu Bakarić za dovoz građevinskog materijala i prolaz s mehanizacijom. U toj lokacijskoj dozvoli za nekretninu ŽK koju su im O pokazali da je bilo navedeno da im je pristupni put za gradnju njihove nekretnine javni put koji u tom momentu nije bio izgrađen. Oni da su to gledali, njezin suprug JK da je s njima otišao u Grad Novi gdje su razgovarali s mjerodavnima, gdje su im potvrdili da je ta cesta u planu i da će biti u najskorije vrijeme izgrađena. Normalno da je to velika odluka tako nekome nešto dozvoliti, oni da su imali veliko povjerenje u M i dozvolili su im traženo. Kaže da su to takve odluke kada podsvjesno znaš da to nije dobra odluka, ali O da su stvarno bili dobri ljudi, tako da su ih procijenili, i stvarno ta kuća ŽK da je bila gotova do proljeća 2006. Kada su se pojavili pred ljeto 2006. ta njihova kuća da je bila dovršena. Prilikom dogovora s E, O da su bili rekli da će parcelu Bakarić dovesti u red, odnosno oštećenja na parceli JK da će popraviti, što se baš i nije dogodilo nego baš na inzistiranje njezina supruga, suprug da im je rekao da će ona doći na more i da će joj to smetati i O da su poslali nekakvog radnika koji im je sklepao žardinjere koje su uništili mehanizacijom koja je prolazila za gradnju kuće ŽK. Nju da je to bilo najviše pogodilo da nekome nešto uništiš pa te baš briga za njega. Vezano za tu ogradu koja je promijenjena, njoj da suprug nije rekao da se on složio s time, ona da je imala dojam da je njezin suprug bio iznenađen, to da je bilo već gotovo, odjednom da su došla vrata. To da je bilo isto 2006. kada su O dovršili tu svoju kuću tu negdje. Suprug da joj je rekao isto tako da je bio iznenađen kada su došla ta nova vrata i ona da je bila iznenađena. To da su bila vrata slična njihovima samo nova. Iz ovoga svega sada da proizlazi da to nisu bili njihovi dobronamjerni postupci. Od 2008. ona da nikoga nije vidjela da bi prošao po njezinoj okućnici, niti ju je tko pitao za dozvolu može li proći. Kada bi O nešto trebali u prošlosti i pitali njezina supruga mogu li proći autom onda da bi im on to dozvolio ili bi rekao da ne može. Tako da je to funkcioniralo, pa bi obavili i vratili se na Obalu. U to vrijeme O da su na [adresa] držali auto. Ona da je tamo bila samo po ljeti, ovo što je malo prije spomenula da su Mijatovići parkirali na [adresa] to da je bilo prije 2008. Kada se izgradila ta druga cesta s istočne strane onda da su se O preselili na gornju cestu Pod sv. Mikulj. Nakon 2008. O da nikada nisu prolazili ni pješice niti automobilom dvorištem JK, sjeća se nekakve 2 situacije, ali iz ranijeg perioda 2008. Ona da je osobno čula kada je suprug tužiteljice pitao njezina supruga može li njihova kćer s autom ući i iskrcati samo kofere i njezin suprug da je rekao ne, ona da je ostala šokirana zašto je to rekao, mislila je ajde pusti ih i oni će izaći, ali to je bilo kako je suprug rekao. To je sve bilo prije 2008., ali je to zapamtila, a druga situacija je bila takva da je njezin suprug imao parkiran svoj auto na okućnici JK i došao je suprug tužiteljice i zamolio ga je da ga pusti, do svog terena do svoje parcele da ima nešto u autu napraviti, oprati i njezin suprug da se pomaknuo autom na njihovo, suprug tužiteljice da je ušao isto na njihovo, oprao je auto i vratio se na [adresa], a njezin suprug da se ponovno pomaknuo na svoju parcelu sa zapadne strane od kuće. To da su te dvije situacije koje su joj ostale u sjećanju. Sve to da je bilo prije 2008. Nakon 2008. O da više nisu prolazili dvorištem JK. Po lokacijskoj dozvoli tužitelji da su morali ograditi svoju parcelu u cijelosti, a pristupni put za cijelu građevinu da je bila nova javna cesta s istočne strane objekta i njihova građevina da je baš bila orijentirana na tu cestu i sa svojim ulazom i ulazima na dvorište. Po toj lokacijskoj dozvoli da su se O trebali ograditi i prema njima. Ne zna što je napisano u potvrdi PP Crikvenica od 29. lipnja 2016. gdje se navodi da je njezin suprug rekao kako je namjeravao podignuti kameni zid kako bi spriječio prolazak obitelji ŽK i svih drugih osoba koje njegovo dvorište koriste kao prolazak do mora. Njezina supruga da su pozvali u PP da "popravi " svoju izjavu, ali da ona ne zna o čemu točno. Njezin suprug da je isto bio došao zbunjen kući, a imao je već onda moždani. Prilikom čišćenja vrta stavljali su tamo grane, recimo stavljali su ostatke od popravaka. Ne zna je li obitelj ŽK 2015. radila adaptaciju potkrovlja, tada da nisu prolazili njezinim dvorištem i ona da ih nije vidjela. Ako su obili ogradu, ako su preskočili ogradu onda da su mogli. Ona da je u [adresa] dolazila kada bi mogla, na godišnjem odmoru i vikendima, a njezina djeca da dolaze. Kaže da nisu zvali policiju kada je obitelj ŽK postavila nova vrata odnosno lesu, ali da su ostali iznenađeni, što rade, što uređuju. Na početku iskaza da je rekla da je 1960-ih postojao dogovor triju obitelji odnosno vlasnika o prolazu pješice i samo diskretno, kaže da je bilo malo ljudi po 2 čovjeka možda 4 i stvarno da se tako išlo te da nije nitko nikoga ometao. Na fotografijama koje prileže na stranicama od 15 do 19 spisa, ta kuća sa rozom fasadom da je kuća obitelji ŽK. Oni da su uvijek imali Mercedese crne boje, ali da ona ne zna je li to njihovo vozilo, navodeći da ne zna datum i okolnosti vezano za tu fotografiju. Nadalje je navela da je E ta lokacijska dozvola isticala i zato da su ih došli pitati da njihova mehanizacija prolazi kroz dvorište JK i rekli su im da će biti orijentirani na ovu cestu s istočne strane, što se vidjelo iz građevinske dozvole i projektne dokumentacije koju su im predočili. Već da je i ranije navela da je njezin suprug išao s E to provjeriti u Grad Novi Vinodolski. Metalna vrata odnosno lesa s južne strane prema [adresa] da je oduvijek postojala na tom istom mjestu. Ta ograda da je bila stara valjda da su je dizali prilikom prolaza mehanizacije, cijeli taj prolaz da se ruinirao te da su zato stavili tu novu metalnu ogradu. Kada su O stavili tu metalnu ogradu njima da su dali ključ, a sebi da su zadržali drugi i onda da je njezin suprug otišao i promijenio bravu tako da O više nisu imali ključ. To da je sve bilo u vrijeme kada je ta njihova kuća bila izgrađena i kada se mijenjala ograda oko 2006. možda. Nakon što je njezin suprug promijenio tu bravu O da više nisu imali ključ, ako su prolazili onda da je to bilo bez njihova odobrenja. Ona da nikada nije vidjela da bi O prolazili, pa ne zna kako je prošao taj auto, možda da su mogli odozgora proći, ona da ne zna. Na početku 1960-ih da nije bila druga mogućnost prolaza nego onako kako su se njihove tri obitelji dogovorile, uz dozvolu pješačkog prolaza međusobno. To da su bile male kuće za odmor po dozvolama do 43 m2 stambenog prostora. Oni da su očekivali da će O ograditi svoju okućnicu zidom sukladno svojoj lokacijskoj dozvoli. Na tom mjestu gdje je krupni kamen bio 13. lipnja 2016., oni da su inače na to mjesto odlagali granje, otpatke, građevinski materijal od popravka krova, to da je njihova parcela i oni da su se služili tom njihovom parcelom. U to vrijeme da se tamo nije moglo prolaziti odnosno u to vrijeme više nitko nije ni htio prolaziti tako je bar izgledalo, a očekivali su da O to zagrade.

12. Svjedokinja NK, nećakinja tužitelja, je u svom iskazu navela da je tužiteljica FK sestra njezine majke DK, te da je dolazila kod nje u njezinu kuću u [adresa]. Prvi puta da je bila tamo kada je njezina teta kupila tu kuću, a to da je bilo 1995. i kako bi tetka dolazila iz Njemačke gdje su živjeli tako da su ih dolazili posjećivati, a znali su i kada teta ne bi bila ovdje obilaziti tu kuću. Do tetine kuće da bi pristupali uz obalu. Tada da još nije postojao parking na obali koji sada postoji, te da su prolazili kroz taj sporni prolaz nesmetano, i to automobilom kroz široka metalna vrata koja su nekada bila otvorena, nekada zatvorena, ali nisu bila zaključana. Puno puta da su na ovaj način prolazili do kuće tužitelja. U vrijeme kada su ovako prolazili automobilom tuženu AK i njezinog pok. supruga JK da je viđala tamo, odnosno J da su bili prisutni kada su prolazili automobilom kroz sporni prolaz. Kaže da su mogli prolaziti kroz sporni prolaz automobilom, sve do početka ljeta 2016. kada je lesa odnosno ta široka metalna vrata bila zaključana lokotom, a sve do tada da se moglo nesmetano prolaziti. Na tom spornom prolazu ranije da je znalo biti granja i nekog drveća između kuća stranaka i to upravo na spornom prolazu. Naknadno je navela da prije nego što je lesa bila zaključana da se moglo nesmetano prolaziti, a granje i drveće da je postavljeno na prolaz između kuća stranaka tek nakon što je lesa bila zaključana. Kaže da nikada nije bilo ni jedrilice, niti automobila ili bilo kakve druge prepreke koja bi sprječavala kolni prolaz na tom spornom prolazu prije tog zaključavanja lese početkom ljeta 2016. Navela je da je ponekad dolazila tamo s tatinim autom Opel Vectrom te da je dolazila i s mamom, a da je znala doći i sama s djecom i mužem IK. Njoj osobno da se nitko nije protivio tim njezinim prolascima odnosno provozima vozilom. Ne sjeća se kada je napravljen prolaz s druge strane kuća stanaka od ulice Pod sveti Mikulj prema [adresa] koji je u nalazu vještaka sa stranice 153 spisa označen kao viši nivo, a navodi da je taj prolaz postojao 2016. Od kada se ovaj donji prolaz zatvorio odnosno od kada je stavljen lokot na lesu ona da je od tada išla s gornje strane i parkirala bi automobil u ulici Pod sveti Mikulj. Ne poznaje članove obitelji F. Navela da je i njezina sestra TK tkđ. prolazila ovim spornim prolazom, a i rođaci koji su dolazili ovdje tijekom ljeta da su svi prolazili ovisno o tome tko je dolazio i svi da su prolazili kroz ovu lesu koja je zaključana početkom ljeta 2016. Misli da su i gosti obitelji FK prolazili kroz taj sporni prolaz automobilima, ali u to baš nije sigurna, jer su strane tablice automobila njezine tetke i od gostiju. Navela je da a gornje stane iz ulice Pod sveti Mikulj nije moguće doći automobilom u dvorište njezine tete ovim drugim prolazom koji je označen kao viši nivo na stanici 153 spisa. Kaže da je njihova rodbina tamo počela dolaziti od kako je njezina teta kupila kuću. Na samom početku tog spornog prolaza da je lesa navodeći, da se radilo o bijeloj lesi, a u nastavku da je dvorište tužene. Ta lesa da je tamo od kako je tamo počela dolaziti odnosno od kako je njezina teta kupila kuću 1995. Ta se lesa veže za zidiće s jedne i s druge strane lese te je navela da joj nije poznato čiji su to zidići. Navela je da njezina teta nema nikakav drugi kolni prilaz u svoje dvorište jer ni sa koje druge strane ne može ući automobilom u dvorište. Navela je da postoji jedna uska lesica kojom se ulazi u dvorište kuće njezine tete. Tamo da sada ulazi u njezinu kuću, ali da je to uska lesica i nije za kolni pristup, te se ne može autom doći kroz tu lesu do kuće njezine tete.

13. Svjedok OK je u svom iskazu naveo da je 1994. kupio kuću u [adresa] u [adresa] te da od tada dolazi u [adresa]. Ta njegova kuća da je oko 1 km udaljena od kuće tužiteljice, čiju kuću je prvi puta vidio 1995. Kaže da su zajedno išli u pregovore s prodavateljem oko kupnje te kuće. Inače da živi u [adresa], do nedavno da je u Njemačkoj i radio te da je u [adresa] dolazio svaka 2-3 mjeseca, tako da od 1995. pa nadalje redovito dolazi u kuću tužiteljice s kojom je u daljnjem srodstvu. Do kuće tužiteljice dok je to bila stara kuća da je prolazio autom kroz sporni prolaz, jer je ispod kuće bilo dvorište gdje se autom moglo parkirati, a dolazio je obalom FKĆ upravo kroz ovaj sporni prolaz koji je na skici vještaka sa stranice 153 spisa šrafiran crvenom bojom i kaže da je parkirao upravo na prostoru koji je prikazan zeleno šrafirano-iscrtano. Prije da su bila 2-3 stabla pa da je on tu negdje parkirao. Kaže da nije vidio nikakvu lesu na spoju [adresa] kada bi automobilom skrenuo prema dvorištu tužiteljice, a ako je i bila da je uvijek bila otvorena. Zadnji puta da je tamo bio polovicom lipnja 2016. Tada da se više nije moglo proći jer je na tom prolazu bilo nekakvo granje. Do početka lipnja 2016. da je nesmetano mogao proći te da nije bilo nikakve prepreke kolnom prilazu kući tužiteljice spornim prolazom. Na tom putu da nije nikada vidio jedrilicu ili osobno vozilo koje bi mu sprječavalo kolni prilaz tim spornim prolazom. Uvijek da je s donje strane dolazio u dvorište tužiteljice, a nakon što je zatekao to granje na tom prolazu od tada više tamo nije prolazio već bi ostavio automobil na obali. Kaže da ne postoji drugi kolni prilaz dvorištu tužitelja, te da se ne može automobilom proći kroz prolaz s druge strane koji je na skici sa stranice 153 spisa označen kao viši nivo. Kada je dolazio automobilom do kuće tužitelja, u dvorištu kuće tuženih da bi bili tužena AK ili njezin suprug JK te da je bilo još i drugih ljudi koji su ga vidjeli da prolazi automobilom. Nitko da mu nije branio prolazak automobilom pa tako ni tužena i njezin pok. suprug. Kada su išli na pregovore za kupnju kuće koju je kupila tužiteljica FK tada da su do kuće došli autom preko spornog prolaza. I njegovi prijatelji i rođaci da su dolazili tamo na isti način autima. Uvijek da su bila 2 do 3 auta koji su morali proći tim prolazom. Opisujući taj sporni prolaz svjedok je naveo da kada se dolazi s donje strane da se mora skrenuti udesno i bez ikakve prepreke da se moglo direktno doći do kuće tužitelja. Kada se dolazilo s druge strane i to iz smjera Crikvenice da je bilo puno teže smotati volan i ući u taj sporni prolaz nego s ove druge strane iz smjera Senja. U donjem dijelu dvorišta tuženih odmah uz ovaj dio koji je označen kao niži nivo odnosno uz obalu FKĆ da su dvije garaže, pa da je u nastavku zid. Blizu ovog kolnog prolaza da su stepenice za ulazak u kuću tuženih, a širina prolaza da je sigurno 4 metra. Željezna kovana ograda na donjoj fot. sa stranice 151 spisa da je ograda kuće tužiteljice, to da se nalazi s druge strane kuće, a asfaltiranom cestom koja je prikazana na toj fotografiji da se ne može automobilom pristupiti u dvorište tužiteljice, s time da je naknadno izjavio da ne zna može li se pristupiti automobilom jer tuda nije ni pokušavao proći, ali je naveo da je preuzak prolaz da bi se njime moglo proći automobilom, te da tu ne mogu proći ni kola hitne pomoći, ni vatrogasci, a ni osobno vozilo, jer je prolaz nedostatne širine za kolni prilaz. Ne zna koje godine je tužiteljica FK adaptirala svoju kuću navodeći da dok je ona adaptirala tu kuću da je tamo bio možda jedan put ili dva puta, da je to bila "bauštela" pa da zato tamo nije dolazio.

14. Svjedokinja MK je u svom iskazu navela da u [adresa] imaju kuću zapadno od obitelji FK u [adresa], te da su im O prvi susjedi i da u tu svoju roditeljsku kuću dolazi od 1969. Od djetinjstva da zna da je ovaj sporni prolaz bio prolaz kućama, prvo obitelji JK, a onda ovoj kući koja je sada vlasništvo obitelji FK, a ranije je bila vlasništvo obitelji A i treće kuće koja se nalazi iznad kuće FK, a to je kuća obitelji F. Obitelj F da se u svoje dvorište spuštala s gornje strane dok je to bilo moguće. Kada se asfaltirala gornja cesta, razina te ceste da se podigla i više da se nisu mogli spuštati s gornje strane. Obitelj A da nije imala svoj auto, ali kada bi ih familija dopeljala autom njih i njihove stvari, da su koristili upravo ovaj sporni donji prolaz. S obzirom na to da su se bavili iznajmljivanjem ponekad da su i njihovi gosti dolazili tamo samo kako bi odložili svoje stvari, ali da su odmah micali auto. Kaže da ona nije nikada prošla ni gore niti dolje kroz tu lesu navodeći da za to nema potrebe, tako da joj nije poznato je li se ta lesa zaključavala. Kada su O adaptirali svoju kuću kaže da je bila vidjela i bager koji je morao proći kroz taj sporni prolaz jer se kroz taj prolaz morao dovesti sav materijal s obzirom na to da se s gornje strane to nije moglo. O da su za vrijeme adaptacije kuće svojim vozilom prolazili kroz taj sporni prolaz. Navela je da je kratko vrijeme odnosno odnosno kroz 2 tjedna na godišnjem jer inače živi u [adresa], a kroz ta 2 tjedna da je viđala tamo parkirani automobil obitelji FK pa da su morali proći tim spornim prolazom. Sjeća se automobila koji je bio na tom spornom prilazu koji je sprječavao kolni pristup dvorištu tužitelja. Jedrilice se ne sjeća, auta se sjeća jer je bio upečatljive crvene boje, a taj auto da je vidjela pred možda 7-9 godina s time da joj se teško vremenski izjasniti (iskaz iz 2024.). Poznato joj je da postoji prolaz s druge strane kuće tužiteljice, a ne može se izjasniti koliko je širok taj prolaz te je navela da ona taj prolaz ne koristi, tako da ne može reći može li auto proći tim prolazom. Početak tog prolaza je u ulici Pod sveti Mikulj, a misli da su negdje dolje nekakve stepenice, premda nije sigurna jer ne prolazi tamo. Poznato joj je koji je auto od obitelji FK i taj auto je primijetila parkiran tako da je morao koristiti taj sporni prolaz, a kaže da je bilo i drugih automobila, a čiji su da to ne zna. Nije joj poznato je li obitelj JK branila obitelji FK prolaz. Kaže da je auto obitelji FK vidjela kako je parkiran u njihovom dvorištu, a kako je došao tamo da to ne zna. Kaže da je u razini njihove kuće i da vidi parkiran njihov auto, s time da od svojeg zelenila ne vidi donji dio prolaza. S gornje strane O da ne mogu ući automobilom u svoje dvorište. Zadnjih par godina prije smrti JK da je znala viđati njegov auto Fiat Cromu i Alfu na tom prolazu, a nije mogla odgovoriti na pitanje je li u to vrijeme kada je taj auto bio parkiran mogao i drugi auto proći gore do dvorišta tužitelja.

15. Svjedok EK, suprug svjedokinje MK, je u svom iskazu naveo da je u [adresa] počeo dolaziti negdje 1983. u kuću njegove supruge koja je u neposrednom susjedstvu obitelji FK. Sporni prolaz da se koristio dok su bili bivši vlasnici kuće koja je u vlasništvu obitelji FK, navodeći da se radi o obitelji A. Kaže da je vidio kako su gosti obitelji A, koji su tamo iznajmljivali tu staru kuću, dolazili autom tamo, a naveo je da se nisu tamo zadržavali već bi samo istovarili stvari i vratili se nazad. Kaže da je vidio auto kako bi došao, istovario stvari i otišao, a je li netko tamo stajao da to ne može potvrditi ni opovrgnuti. Kroz taj prolaz da su prolazili obitelj F iz gornje kuće s time da su oni išli samo pješice. Kada se gradila kuća obitelji FK da je bila otvorena lesa na početku tog spornog prolaza, te da se koristio prolaz za bager i kamion za dostavu materijala kući obitelji FK. Ž da su s gornje strane imali kolni ulaz, a kada se podigla razina ceste da nisu mogli s gornje strane ući u svoje dvorište i neovisno o tome da obitelj F nije vidio da su automobilom išli s donje strane spornim prilazom. Nije mu poznato je li se ova lesa na početku spornog prolaza zaključavala. Iz svog dvorišta da ne može vidjeti ulaz na sporni prolaz, ali da može vidjeti ako netko prolazi kroz nasad lovora te da čuje prolazak. O da s druge strane imaju kovana vrata, ali da ne mogu autom ući u svoje dvorište jer je pristupni put preuzak. Kaže da je na spornom putu vidio crveni jugić kao blokadu da se ne može proći do FK, a nije vidio jedrilicu s time da je možda i bila tamo, ali da on ne prati cijelu situaciju te da je tu kroz 2 tjedna godišnjeg odmora. Kaže da su O i nakon izvođenja građevinskih radova na objektu koristili sporni prolaz za prolaz pješice i automobilom i to jedno vrijeme, a nakon tog vremena, a ne zna točno koliko dugo da je bilo postavljeno grmlje i kamenje da se ne može autom proći. S gornje strane Mijatovića do Pavlineka da je postojalo nekakvo kamenje s time da se na tu gornju stranu ne može autom ni proći jer su podigli razinu ceste. Od kako su O vlasnici svoje kuće [adresa] da su znali pješice ići na more spornim prolazom. U kući svoje supruge u [adresa] da je nažalost rijetko jer dođu u 8. mjesecu otprilike 3 tjedna.

16. Svjedok VK je u svom iskazu naveo da od stranaka postupka poznaje tužitelje FK i ĆK, a negdje prije 10-ak godina (iskaz iz studenoga 2024.) da je izvodio radove na njihovoj kući koja se nalazi u [adresa], navodeći da je izvodio unutarnje radove u potkrovlju objekta, i to žbukanje, farbanje, a do tog objekta da su pristupali putem iz ulice Obala odnosno sa mora. Od obale pa gore prema kući da je postojala jedna željezna lesa, put da nije bio uređen odnosno nije bio asfaltiran, bilo je malo betona i nasipa, bijeli put. Ispred kuće tužitelja da su mogli pristupiti kombijem. Dok su izvodili radove ova lesa koju je opisao da se nije zaključavala, oni da bi je samo otvarali i zatvarali kada su dolazili izvoditi radove. Postoji još jedna kuća kada se pristupa kući tužitelja na tom putu i ona da se nalazi s desne strane. Koliko se sjeća da su bili neki ljudi ispred te kuće sjedili. Nitko da se nije protivio njihovim prolascima. Tim putem da je g. ĆK dolazio svojim autom, sjeća se da je u to vrijeme vozio mercedesa crne boje. Ovi radovi koje su izvodili da su trajali 3-4 mjeseca. Dok je on bio tamo da nije vidio da bi itko osporavao ĆK prolazak automobilom. Da je bilo tko osporavao kako bi onda i oni, dakle izvođači radova prolazili. Ako je netko osporavao dok njega nije bilo on da to ne zna. Nije se mogao točno sjetiti godine kada je izvodio radove na kući tužitelja. Radove da su izvodili u jesen tako da je bilo to razdoblje u godini. Samo u jednom navratu da je izvodio radove za tužitelje. Ta lesa koju je spomenuo u svom iskazu da je stajala na zidovima sa strane, odnosno pričvršćena je na zid. To što je opisao da je prolazio njemu da je izgledalo kao put, a nakon kuće ĆK da postoji još jedna kuća. Čini mu se koliko se sjeća da se ne može autom doći do te kuće koja se nalazi iznad kuće tužitelja. Čini mu se da je gore malo uže pa da se iz tog razloga nije moglo autom pristupiti do te gornje kuće. Misli da je ta donja kuća pored koje je prolazio koja se nalazi s desne strane puta kojim je prolazio, ograđena kamenim zidom. Zna da ima drveća u dvorištu i da su ljudi tamo sjedili. Ta kuća da nije daleko od tog puta kojim je pristupao. Ispred te kuće da je bilo drveće i tamo da su sjedili ljudi. Nije siguran da li se drveće nalazilo između puta i te kuće. To nisu stvari kojih se on sjeća jer ga to nije zanimalo. Kaže da je samo tada kada je izvodio te radove za M bio tamo i prije i nakon toga da više nikada nije tamo dolazio. Koliko se sjeća put da je odvojen od te kuće pored koje je prolazio, put da je odvojen od dvorišta te kuće to da sigurno može reći. Svjedok je naveo da je taj sporni put o kojem je iskazivao prikazan na gornjoj fotografiji sa stranice 149 spisa, a ta lesa da je prikazana na fotografiji na stranici 147 spisa.

17. Svjedok RK je u svom iskazu naveo da je pokojni JK koji je suprug AK bio njegov prijatelj, da su se družili. Kaže da JK nije stalno tu bio, ali kada bi dolazio ovdje iz Zagreba, da bi su se javljao i onda da su se družili. Kaže da je posjedovao ključ njegove kuće u [adresa], koja se nalazi u [adresa] i koju je obilazio. Kada JK ne bi bilo tamo mjesečno da je možda 3-4 puta obilazio tu kuću, odnosno prolazio bi biciklom pokraj kuće, lesu da on nije otvarao ni ulazio unutra, ali kada bi vidio da sve izgleda u redu, da bi poslikao i AK poslao sliku da je sve u redu. Poznato mu je da je ona željezna lesa koja se nalazi na ulazu u dvorište kuće AK, da je ta lesa u vrijeme kada su tužitelji izvodili radove na svojoj kući bila izvađena, tako da strojevi mogu nesmetano prolaziti gore. Ne sjeća se koje godine su tužitelji izvodili te radove. Dok je ovdje bio u [adresa], JK primjerice ako bi se ovdje zadržao tjedan dana, on da je sigurno svaki drugi dan bio kod njega jer je i JK kod njega dolazio doma. Jedino se sjeća tog radnika i kopača odnosno taj stroj koji je tamo prolazio tim putem, a za radove na kući obitelji ĆK. Nikoga drugoga da nije vidio da prolazi tim putem ni automobilom niti pješice. To da je inače dvorište JK gdje je on držao svoj auto parkiran, sve dok se dolje nije uredila garaža. J da imaju garažu s desne strane kuće gledajući prema gore. Taj prolaz da nije bio nikad uređen, tu da bi JK parkirao svoj auto, s lijeve strane da je susjedna kuća, tamo da je bila i živica koja i sada stoji, a iznad njegovog auta da je bio ogradni zid od obitelji ĆK. Kada je stroj ušao gore taj zid da se porušio i zida da više nije bilo tamo. JK da je bio dopeljao crveni automobil Yugo, koji je stajao na tom putu. Kada je tom Yugu istekla registracija, JK da ga više nije vozio, tamo da je stajao i netko da je taj auto ukrao, jednostavno da je nestao. Nikakvih drugih zapreka da on tamo nije vidio. Garaža obitelji JK da je napravljena pred nekih 10-ak godina (iskaz iz studenoga 2024.), navodeći da su sagradili dvojnu garažu, s time da pola garaže bilo Darkovo, a pola od susjeda. Kada je dolazio kod JK da nikada nije vidio tužitelje u njihovoj kući. Nije nikada vidio parkiran automobil ispred kuće tužitelja. Iz viđenja mu je poznato da tužiteljica vozi mercedes njemačkih registarskih oznaka, ali taj auto da je viđao parkiran na gornjoj cesti dakle u ulici Pod sveti Mikulj malo desno od trgovine koja se tamo nalazi. Nije nikada vidio taj auto parkiran u dvorištu. Nije nikoga vidio da prolazi pješice tim dvorišnim putem JK, navodeći da tim putem nije mogao nitko prolaziti, a kako bi i mogao prolaziti kada je dolje lesa. Uz donju garažu obitelji JK da postoji drugi put kojim idu kupači i šetači, svi da koriste taj put i tim putem da se može pristupiti do dvorišta obitelji ĆK. I kada se kuća ĆK završila, kada su završili radovi na toj kući i nakon toga da je dolazio kod JK. Uvijek da je govorio JK da su O lijepo izgradili kuću, da kuća lijepo izgleda. Od kako je ta njihova kuća završena nikada da nije vidio M da prolaze kroz dvorište kuće JK.

18. Svjedok ZK je u svom iskazu naveo da se njegova kuća nalazi na udaljenosti od cca 150 m od nekretnina stranaka, s time da povremeno živi ovdje u [adresa], a povremeno u Zagrebu i tako zadnje 32 godine (iskaz iz veljače 2025.). Poznaje iz viđenja sve stranke ovog postupka, navodeći da ih poznaje samo iz viđenja, kao susjede. Kaže da je on 1992. bio zainteresiran za kupnju kuće, koja je sada vlasništvo tužiteljice FK te da je tada stupio u kontakt i upoznao tadašnje vlasnike te kuće V, a da je upoznao i g. JK. Obitelj A kao vlasnici kuće da su koristili prolaz upravo ovim spornim putem koji je prikazan na skici lica mjesta iz nalaza vještaka sa stranice 153 spisa šrafiranom crvenom bojom, a to da je bilo tako jer nije bilo ovog dugog prolaza koji se nalazi s istočne strane koji je prikazan kao viši i niži nivo. Tog prolaza tada da nije bilo. Obitelj A da je koristila ovaj sporni prolaz, i to za prolaz pješice, ali ne i automobilom jer oni nisu ni mogli voziti, a detalje da ne zna. Iznad njih da je i familija F, i to da je bio njihov međusobni dogovor da može familija JK ići u dućan odnosno na ulicu Pod sv. Mikulj, a familija F dolje prema obali FKĆ da ne mora obilaziti okolo jer nije bilo puta. Ovo sve što je sada iskazao da se odnosi na 1992. ili 1993. kada je on bio zainteresiran za kupnju nekretnine od A. To da je bio osnovni razlog zbog kojeg on nije bio kupio tu kuću od A, jer je od JK tražio da mu da napismeno pravo služnosti odnosno prolaska i on da mu to nije dao i iz tog razloga da je odustao od kupnje te nekretnine. Inače JK, A i F te tri obitelji da su u isto vrijeme i gradili svoje kuće i to da je bio njihov usmeni dogovor, ali ništa da tu nije bilo pisano napisano. On da je tražio da mu se to pisano potvrdi što da je JK odbio. JK da mu je rekao da nema problema da to koristi, ali da mu to napismeno neće dati. Od onda da nema nikakvih saznanja o korištenju tog spornog puta. Ne prolazi u blizini i nema nikakvih saznanja o tome tko je koristio taj put. Nikada da nije vidio parkiran automobil ispred kuće FK, to da se ne može ni vidjeti s obale FKĆ.

19. Svjedok LK je u svom iskazu naveo da je dobro poznavao sada pok. JK, a i njegovog oca, dok tužitelje zna samo iz viđenja. Kaže da dolazi u [adresa] od 1960-ih godina i ondje da je ljetovao kod svog prijatelja R koji ima kuću u neposrednom susjedstvu predmetnih nekretnina. Zna da je između stranaka sporan prolaz od Bribirske obale, koja se sada zove [adresa], kroz dvorište tuženih, a do kuće tužitelja. Naveo je da se na mjestu kuće tužitelja nekada nalazila manja kuća u kojoj da su živjeli stariji ljudi koji su ju onda prodali tužiteljima i tužitelji da su na tom mjestu sagradili veću kuću. Poznato mu je da je postojao problem s prolazom do tih kuća koje su udaljene od obale iz razloga što se ondje nalazilo i Plivino odmaralište kroz koje se nije moglo prolaziti od obalne ceste do gornje ceste. Iz tog razloga da je od 1960-ih godina postojao dogovor za sve tri kuće koje nisu imale svoju poveznicu s obalnom cestom da se može prolaziti kroz dvorište nekretnine tuženika. Misli da su tužitelji svoju kuću izgradili negdje oko 2000., ali doista ne može biti konkretno siguran kada je točno to bilo. Kasnije da je izgrađen javni prolaz koji spaja obalnu cestu i gornju cestu. Taj da je prolaz izgrađen nakon što je od odmarališta dobiveno zemljište širine od otprilike pola metra koje je omogućilo da se takav prolaz sagradi. Taj da je prolaz napravljen negdje sredinom 2000. Naveo je da se kroz dvorište nekretnine tuženika nikada nije prolazilo vozilima, odnosno automobilima, a nije mu poznato gdje su tužitelji i njihovi gosti parkirali svoja vozila. Naveo je da uz obalnu cestu ([adresa]) ne postoji uređeno parkiralište već tu i tamo postoji koje proširenje koje se može koristiti za parkiranje vozila. Nakon što je napravljen javni prolaz koji povezuje obalnu cestu i gornju cestu on da osobno nije vidio da bi ljudi i dalje prolazili kroz dvorište tuženika, a kako bi došli do obalne ceste. Kaže da bi svakako vidio ljude da su prolazili kroz dvorište tuženika jer dvorište tuženika se vidi s terase njegova prijatelja R. Poznato mu je da je do sukoba između stranaka došlo iz razloga što su tužitelji počeli zahtijevati da im se omogući da s vozilima prolaze kroz dvorište tuženika do svoje kuće. On osobno da nije nikada nikoga vidio da bi vozilima prolazio kroz dvorište tuženika, a kako bi došao do kuće tužitelja. U vrijeme kada su tužitelji gradili svoju kuću da je postojao susjedski dogovor između sada pok. JK i tužitelja da se omogući građevinskim vozilima prolaz kroz dvorište tuženika do kuće tužitelja, ali da je taj dogovor vrijedio samo za vrijeme trajanja gradnje kuće tužitelja. Nevezano za radove kod kuće tužitelja da nije nikada vidio da bi ikada ikakva građevinska ili teretna vozila koristila prolaz kroz dvorište tuženika radi dolaska do kuće tužitelja. Nije mu poznato postoji li u dvorištu nekretnine tužitelja uređeni prostor za parkiranje vozila jer se nikada nije išao navirivati u to dvorište, ali mu se čini da u tom dvorištu ima mjesta da bi se auto mogao parkirati. On osobno da nikada nije vidio da bi neko vozilo bilo parkirano u dvorištu tužitelja. Znao je vidjeti ondje parkirani motor, a znao je i čuti da se netko vozi motorom pa da su mu susjedi rekli da tužitelj ima motor. Međutim, nikada taj motor nije vidio da bi prolazio kroz dvorište tuženika, pa pretpostavlja da je tužitelj motorom do svoje kuće dolazio koristeći javni prolaz od gornje ceste. Kaže da sigurno u drugom predmetu koji se vodio između stranaka nije rekao da je čuo da se kroz dvorište tuženika, a radi prilaza kući tužitelja, prolazilo automobilima. Sjeća se da je na dvorištu tuženika prema obalnoj cesti postojala željezna ograda koju je pok. JK zatvarao i zaključavao. Jednom da je prilikom ta željezna ograda bila otvorena i JK da se čudio kako se to moglo dogoditi baš iz razloga što je on tu ogradu zaključavao pa je kasnije na tu ogradu stavio lokot. Kaže da je vrlo vjerojatno 2016. bio u [adresa], ako ništa drugo onda barem u prolazu. Svaki puta kada prolazi kroz [adresa] da svrati kod obitelji JK, ali sada se zaista ne može sa sigurnošću sjetiti da je stvarno 2016. bio u [adresa]. Naveo je i da je jednom prilikom vidio odrezane grane na prolazu između nekretnine tuženika i tužitelja. Koliko se sjeća te grane je ondje odložio JK jer je čistio svoje dvorište, ali se bez obzira na te grane moglo pješice proći do kuće tužitelja. Ne sjeća se koje je godine to bilo. Naveo je da se kroz dvorište tuženika do kuće tužitelja ne može doći automobilom jer taj prolaz nema dovoljnu širinu, pogotovo ako je u dvorištu tuženika parkirano njihovo vozilo. Do kuće tužitelja da se ne može vozilom doći pomoću javnog prolaza koji je napravljen da spaja obalnu i gornju cestu jer je taj prolaz za to preuzak. Naveo je kako su ljudi isključivo pješice prolazili kroz dvorište tuženika, a da bi došli do nekretnine koja sada pripada tužiteljima. Nije mu poznato jesu li tužitelji imali ključ od ograde na dvorištu tuženika. Terasa njegova prijatelja R nalazi se u neposrednoj blizini dvorišta nekretnine tuženika. Na pitanje da pojasni širinu prolaza između nekretnina stranaka naveo je kako misli da bi kroz taj prolaz na silu moglo proći vozilo koje nije šire od 1,80 m. Naveo je da bi htio pojasniti da osobno nikada nije vidio građevinsko vozilo (niti veliko ni malo) da bi bilo baš parkirano u dvorištu tužitelja. On osobno da nije vidio na koji se način prevozio građevinski materijal do kuće tužitelja te je njegova pretpostavka da je pok. JK dopustio da građevinska vozila uđu u njegovo dvorište i da se onda iz njegovog dvorišta kroz prolaz između nekretnina stranaka prenosi građevinski materijal. Prije nego što su tužitelji stekli svoju nekretninu između dvorišta te nekretnine i nekretnine obitelji JK da se nije nalazila nikakva visoka ograda već da se možda nalazio neki manji niski zidić. Kamena ograda koja se sada nalazi između tih nekretnina, a koja ne prati cijelu granicu istih nekretnina već u njoj postoji prolaz, da je sagrađena od strane tužitelja. On da je jednom prilikom pitao pok. JK zašto je ostavljen prolaz u tom zidu, odnosno zašto zid nije povučen u potpunosti, a JK da mu na to nije dao nikakav konkretan odgovor već je rekao nešto u smislu "da se to već bude nekada".

20. Prema odredbi članka 10. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima («Narodne novine» broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14. i 94/17.; u nastavku: ZV) osoba koja ima faktičnu vlast glede neke stvari, njezin je posjednik. Nadalje, prema odredbi stavka 5. cit. članka, s posjedom stvari izjednačeno je faktično izvršavanje sadržaja prava stvarnih služnosti glede neke nekretnine (posjed prava), pa se na posjed prava primjenjuju na odgovarajući način odredbe o posjedu stvari, ako to nije suprotno naravi prava i odredbama zakona.

Odredbom članka 21. stavak 1. ZV je propisano da, koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda, koja se ostvaruje (stavak 4. istoga članka) u posebnom postupku pred sudom (postupak zbog smetanja posjeda) ili putem samopomoći. Prema odredbi stavka 3. cit. članka, pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od trideset dana od dana kad je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastaloga smetanja.

Nadalje, odredbom članka 22. stavak 1. ZV propisano je da je posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće. Odredbom stavka 2. cit. članka je propisano da sud pruža ovu zaštitu posjeda u posebnom, hitnom postupku (postupku za smetanje posjeda), prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvom društvenom, javnom ili sličnom interesu.

Predmet postupka u ovoj pravnoj stvari je smetanje posjeda prava stvarne služnosti puta, kao prava kolnika (prolaz motornim vozilom) i prava staze (prolaz pješice), na nekretnini i to kako to tužitelji navode u tužbenom zahtjevu, putu između [adresa] i [adresa], u [adresa], prema moru i obrnuto, iz koje formulacije proizlazi da se radi o poslužnoj nekretnini, a u korist nekretnine tužitelja, u naravi kuća i dvor na adresi [adresa], kao povlasne nekretnine, jer tužitelji tvrde da su posljednji mirni posjednici navedene služnosti, što tuženi osporavaju.

Dakle, sporno je, jesu li tužitelji do čina opisanog u tužbi kao čin smetanja posjeda, a radi se o postavljanju kamenja, granja i dasaka na sporni put, od strane tuženih, što tužitelji tvrde da se dogodilo 13. lipnja 2016., dakle do lipnja 2016. bili posljednji mirni posjednici gore navedenog prava stvarne služnosti puta, kao prava kolnika i prava staze, a sporno je i jesu li tuženi upravo dana kako se to navodi u tužbi poduzeli radnje postavljanja kamenja, granja i dasaka, odnosno postavljanja fizičkih prepreka na taj sporni dio, u odnosu na koji čin tužitelji traže zaštitu posjeda prava stvarne služnosti kolnika i staze.

Iako se to ne navodi kao čin smetanja posjeda prava stvarne služnosti, za istaknuti je da se s donje strane nekretnine tuženih, iz [adresa], na samom ulazu u nekretninu tuženih, kao poslužne nekretnine, dakle na samom početku prema navodima tužitelja puta (prema tvrdnjama tuženih radi se o njihovoj okućnici), nalazi metalna ograda koja je postavljena na kameni zid, kojom je ograđena nekretnina tuženih prema obali, koja metalna ograda zatvara ovaj prolaz, kroz koju ogradu je, kada se ograda otvori, moguć kolni prolaz, te pješački koji je moguć i kroz manja vrata, koja su sastavni dio te metalne ograde.

Sporno je i to je li ta metalna ograda i od prije 13. lipnja 2016. (tužitelji traže posjedovnu zaštitu prema stanju posljednjeg mirnog posjeda na taj dan) bila zatvorena lokotom, postavljenim od strane tuženih, jer tuženi tvrde da su lokotom zatvorili tu ogradu, pa bi u tom slučaju, bio onemogućen kolni prolaz do kuće tužitelja, a tvrde i da su se i ranije protivili pokušajima nasilnog prolaska po njihovoj nekretnini, za koju tužitelji tvrde da se radi o putu od ulice Pod sveti Mikulj do [adresa] u [adresa], a tuženi o njihovom ograđenom dvorištu.

Tužitelji, pak, tvrde da je taj prolaz zatvoren metalnom ogradom postavljenom od strane tuženih, s time da su vrata na istoj ogradi uvijek otvorena, te da su tužitelji mogli nesmetano prolaziti na putu prema moru i obratno.

Tuženi, naime tvrde, da su se i u ljeto 1997. oštro protivili pokušaju nasilnog prolaska po nekretnini JK, te da je tada JK, tada vlasnik nekretnine Bakarić, podnio tužbu radi smetanja posjeda protiv tužiteljice FK, s time da je omaškom umjesto FK navedeno krivo ime – ŽK, što proizlazi iz preslike spisa ovoga suda posl. br. P-389/97 koji prileži na stranicama od 309 do 329 spisa. Nadalje, tuženi tvrde da su 2007. na prijepor (sporni put) postavili svoju jedrilicu koja se tamo nalazila sve do 2013., te tvrde da u tom razdoblju sigurno nitko nije prolazio automobilom sa sjevernih čestica, dakle s nekretnine FK i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], preko nekretnine JK. Nadalje, tuženi tvrde da su na ljeto 2009., dakle puno ranije, nego što to tvrde tužitelji u ovome postupku, na sjevernu granicu postavili granje i daske, a u jesen 2015. i žljebove koji su odstranjeni s kuće na nekretnini JK prilikom obnove krova, što sve tužitelji osporavaju.

21. Nije sporno da se između tužene AK, te tužitelja FK i ĆK pred ovim sudom vodio parnični postupak pod posl. br. P- 199/2024 (raniji posl. br. P-2009/2016), u pravnoj stvari tužiteljice – protutužene AK, dakle tužene u ovome predmetu, protiv tuženih – protutužitelja FK i ĆK, dakle tužitelja u ovome predmetu, radi utvrđenja prava služnosti, te da je presudom od 31. listopada 2024., koja prileži ovome spisu (stranice 340-359 spisa) koja je u pobijanom dijelu pod točkom I., II. i III. izreke potvrđena presudom Županijskog suda u Puli – Pola posl. br. Gž-188/2025-2 od 13. svibnja 2025. (stranice 378-387 spisa), te je pravomoćna 13. svibnja 2025., u točki I. izreke odbijen tužbeni zahtjev tužene AK, kao tužiteljice u navedenom predmetu, radi utvrđenja da tužiteljima FK i ĆK, kao tuženima u navedenom predmetu, ne pripada pravo stvarne služnosti puta – pješačke staze, niti kolnika preko nekretnine u vlasništvu tužene AK označene kao k. č. br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a u korist čestice k. č. br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koja je vlasništvo FK i ĆK, tužitelja u ovome predmetu, te da se tužiteljima u ovome predmetu zabrani svaki daljnji bilo kakav prolaz ili provoz preko nekretnine u vlasništvu AK. Nadalje, u točki II. izreke presude utvrđeno je da na dijelu nekretnine koja je u zemljišnim knjigama ovoga suda označen kao k. č. br. [katastarska čestica] u naravi kuća i dvor površine 616 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kao poslužnog dobra, a u vlasništvu AK, koji dio nekretnine je na skici lica mjesta od 28. travnja 2021. izrađenoj od strane Tihomira Šubata, stalnog sudskog vještaka geodetske struke, a koja skica je sastavni dio presude označen oznakama 1-2-3-4-1 (sa južne strane definiran željeznom ogradom

– raštelom u širini od 4.18 m (linija 1-2) sa zapadne strane kamenobetonskim zidom susjeda (linija 1-4), sa sjeverne strane „otvorom” u zidu u širini od 3.63 m (linija 3-4) te sa istočne strane linijom koja donju istočnu stranu raštela spaja u gornju istočnu stranu otvora (linija 2-3), postoji pravo stvarne služnosti puta – pravo staze i kolnika, u korist nekretnine koja je zemljišnim knjigama ovoga suda označena kao k. č. br. [katastarska čestica], u naravi kuća i dvor površine 179 čhv, 644 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao povlasnog dobra koji je u suvlasništvu FK i ĆK, što da im je AK dužna priznati, te su FK i ĆK ovlašteni to svoje pravo temeljem te presude upisani u zemljišne knjige. Tužba u navedenom predmetu podnesena je 22. srpnja 2006. od strane tužene AK i prileži na stranicama 26-29 spisa, a protutužba tužitelja FK i ĆK **.**.2016. i prileži na stranicama 68-72 spisa. Stranka navedenog postupka nije bio JK, pravni prednik tužene AK.

Nije sporno da je u gore navedenom postupku rješenjem Vrhovnog suda Repbulike Hrvatske posl. br. Revd-4336/2025, koje prileži na stranicama 393-396 spisa, dopušteno podnošenje revizije tuženoj AK, kao tužiteljici u navedenom predmetu, protiv gore navedene presude Županijskog suda u Puli – Pola, kao drugostupanjske odluke, te da je AK, dakle tužene u ovome predmetu, podnijela tu reviziju.

Prijedlog tuženih da se odredi prekid ovoga postupka do pravomoćnog okončanja postupka po reviziji tužene u predmetu ovoga suda, posl. br. P-199/2024, koji se vodio između stranaka ovoga postupka radi utvrđenja da ne postoji pravo stvarne služnosti pješačkog i kolnog prolaza preko prijepora, odnosno radi utvrđenja da takvo pravo postoji, a koji postupak je pravomoćno okončan (prvotno je bio predložen prekid do pravomoćnog okončanja navedenog postupka), i to presudom Županijskog suda u Puli – Pola posl. br. Gž-188/2025 od 13. svibnja 2025., koja prileži na stranicama 378-387 spisa, a kojom je potvrđena presuda ovoga suda posl. br. P- 199/2024 od 31. listopada 2024. u pobijanom dijelu, odbijen je kao neosnovan, raspravnim rješenjem od 2. ožujka 2026., jer donošenje odluke po reviziji tuženih u navedenom predmetu ne predstavlja prethodno pitanje iz odredbe članka 12. stavak 1. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; u nastavku: ZPP) za donošenje odluke u ovome sporu radi smetanja posjeda.

22. Prvenstveno se ističe da tužitelji, iako u ovome postupku tvrde da se sporni put, tj. kolni i pješački prolaz proteže od ulice Pod sveti Mikulj, do [adresa], te dakle, prema njihovim tvrdnjama radi se o putu koji zahvaća, gledajući od ulice Pod sveti Mikulj, nekretnine obitelji F, nekretninu obitelji ĆK, te nekretninu obitelji AK, u kojem smislu su i postavili svoj tužbeni zahtjev u ovome predmetu, da su ove tvrdnje tužitelja suprotne utvrđenim činjenicama na uviđaju održanom u ovome predmetu 15. ožujka 2017., kojom prilikom je utvrđeno da je na spornom putu postavljeno kamenje između nekretnina obitelji ĆK i obitelji F, radi kojeg nije moguć kolni prolaz do ulice Pod sveti Mikulj, s time da je bilo utvrđeno da je u vrijeme uviđaja bio moguć prolaz pješice.

Iz iskaza tužene, te svjedoka BK, koji dugi niz godina ljetuje u susjednom objektu nekretnini tuženih, a koji s terase tog objekta u kojem ljetuje vidi nekretnine stranaka, proizlazi da su upravo tužitelji postavili na tom prolazu gore opisano kamenje između svoje nekretnine i nekretnine obitelji F, i to još 2008., i to nakon što je sagrađen javni put koji se nalazi istočno od kuća stranaka, kako to tvrdi tužena u svom iskazu, čime su, kako to tvrde, spriječili članove obitelji F da prolaze tim putem pješice prema moru, dakle i prema nekretnini tuženih.

Iako tužiteljica FK u svom iskazu tvrdi da tužitelji nikada nisu nikome zabranili prolaz spornim putem, pa tako ni obitelji F, ističe se da upravo suprotno proizlazi iz postupanja tužitelja, koji su, kako to proizlazi iz iskaza tužene AK, te svjedoka BK, kojima sud poklanja vjeru kao istinitim i vjerodostojnim, jer su životno logični i uvjerljiviji od iskaza tužiteljice FK, a radi se o postupanju tužitelja koji su postavili kamenje na tom spornom prolazu, na granici prema nekretnini F, na koji način su praktički zagradili taj prolaz, a prema iskazu svjedoka BK, spriječili su staroj gospođi F pješački prolaz prema moru, s time da je to prema iskazu tužene bilo 2008.

Iz iskaza tužiteljice FK, proizlazi da su dolaskom u Novi Vinodolski, iz SR Njemačke, u lipnju 2016. uočili veću količinu kamenja, koja im je sprečavala kolni i pješački prolaz, za koje tvrdi da su ih do tada imali.

Dakle, tužiteljica FK u svom iskazu ni ne tvrdi da su u lipnju 2016. zatekli postavljeno granje i daske. Naime, navedena tužiteljica u svom iskazu tvrdi da ih je upravo postavljenje veće količine kamenja od strane tuženih na taj sporni prolaz, što da su tužitelji uočili u lipnju 2016. kada su došli u Novi Vinodolski iz SR Njemačke, onemogućilo u posjedu prava stvarne služnosti kolnog i pješačkog prolaza, a u svom iskazu ni ne navodi da su tada zatekli granje i daske na tom prolazu, koji se navode u tužbi i tužbenom zahtjevu kao čin smetanja posjeda tužitelja.

Stoga, ni tužiteljica ne tvrdi da su granje i daske predstavljali prepreku kolnom i pješačkom prolazu tužitelja po spornom prolazu, pa su neosnovane tvrdnje tužitelja da bi postavljanjem granja i dasaka od strane tuženih 13. lipnja 2016. bili smetani u posjedu prava stvarne služnosti kolnog i pješačkog prolaza po spornom putu. Iz navoda tuženih iznesenih tijekom postupka proizlazi da su te granje i daske puno ranije postavili na taj prolaz, i to na ljeto 2009., a dakle ni tužiteljica FK u svom iskazu ne tvrdi da je to bilo 13. lipnja 2016.

Uz navedeno se ističe da je uvidom u potvrdu Policijske postaje Crikvenica od 29. lipnja 2016. koja prileži na stranici 8 spisa, utvrđeno da je navedena policijska postaja dobila dojavu tužiteljice FK, da ima problema s prvim susjedom JK, te da su na mjesto događaja [adresa] upućeni djelatnici te postaje, kojom prilikom da je FK izjavila da je JK postavljanjem krupnog kamena onemogućio joj prolaz u zajedničko dvorište. Nadalje proizlazi da je obavljen razgovor i sa JK, koji da je tom prilikom izjavio da je dovezao kamen i postavio ga u dvorište s namjerom da podigne kameni zid na svojem dijelu dvorišta kako bi spriječio prolazak obitelji FK i svih drugih osoba koje njegovo dvorište koriste kao prolazak do mora.

Dakle, i iz gore navedene potvrde Policijske postaje Crikvenica proizlazi da je tužiteljica FK zatražila intervenciju navedene PP zbog postavljanja krupnog kamenja na sporni prolaz, a ne zbog postavljanja granja i dasaka na isti.

Stoga, kada se uzme u obzir neosnovanost tvrdnji tužitelja iz tužbe da bi bili smetani u svom posjedu prava stvarne služnosti kolnog i pješačkog prolaza postavljanjem granja i dasaka od strane tuženih, s obzirom na iskaz tužiteljice FK i potvrdu Policijske postaje Crikvenica sa stranice 8 spisa, u postupku je bilo potrebno utvrditi jesu li u istome smetani postavljenjem kamenja na spornom prolazu, odnosno jesu li do lipnja 2016. tužitelji bili u posjedu prava stvarne služnosti kolnog i pješačkog prolaza preko spornog prolaza.

Iako tužitelji tvrde da su od 1995., od kada su kupili kuću, izvršavali posjed prava služnosti puta, na način da su istim prolazili pješke i svojim automobilima kako bi došli do [adresa], odnosno do mora i obratno, upravo suprotno proizlazi iz postupka, te tužitelji u smislu odredbe članka 7. u svezi sa člankom 8. ZPP ove svoje tvrdnje nisu dokazali. Na tužiteljima je teret dokaza faktičnog izvršavanja posjeda prava stvarne služnosti puta, tj. kolnog i pješačkog prolaza.

Uvjerljivije su tvrdnje tužene AK, a iz čijeg iskaza proizlazi da su im se krajem ljeta 2005. obratili tužitelji, da namjeravaju adaptirati svoju kuću te da su tražili od njih dopuštenje da dovoze građevinski materijal kroz dvorište tuženih, dakle spornim prolazom, kroz metalna dvorišta vrata tuženih, koju adaptaciju da će izvršiti od zime do proljeća, te da su im tuženi to dopustili, a tužitelji da su tu adaptaciju završili do proljeća 2006., da su im prilikom tog posjeta pokazali građevinsku i projektnu dokumentaciju prema kojoj je, u njihovoj lokacijskoj dozvoli, kao pristupni put za gradnju njihove nekretnine predviđen javni put koji u tom momentu nije bio izgrađen. Nadalje, iz njezina iskaza proizlazi da su dobili na uvid tu dokumentaciju, da je njezin suprug JK otišao s tužiteljima u Grad Novi Vinodolski, gdje su razgovarali s mjerodavnima, i gdje su im potvrdili da je cesta u planu i da će u najskorije vrijeme biti izgrađena. Iz njezina iskaza proizlazi da su imali veliko povjerenje u M te da su im to dozvolili, i da je stvarno kuća FK bila dovršena do proljeća 2006.

Kada bi bile točne tvrdnje tužitelja da su nesmetano od kupnje nekretnine 1995. do lipnja 2016. koristili posjed prava stvarne služnosti kolnog i pješačkog prolaza, iz kojeg su razloga tražili od tuženih dopuštenje za kolni provoz za vrijeme izvođenja radova na adaptaciji svoje kuće i iz kojih razloga su, ako su imali takav nesporan kolni prolaz, tražili od Grada Novog Vinodolskog uređenje pristupnog puta, kao spoja [adresa] i [adresa], do svoje obiteljske kuće, a radi se o naknadno izgrađenom javnom putu, koji je prema tvrdnjama tužene AK, izgrađen 2008., a iz navoda iz podneska tužitelja, kao protutužitelja u predmetu koji se vodio između stranaka radi utvrđenja postojanja prava stvarne služnosti prolaza, sa stranice 68-71 spisa, proizlazi da tužitelji tvrde da je taj javni put, koji je neprikladan za pristup automobilom, jer je preuzak, asfaltiran 2011.

Dakle, od 2008., prema tvrdnjama tuženih, odnosno od 2011., prema tvrdnjama tužitelja, kada je asfaltiran javni put koji se nalazi istočno od kuća stranaka, zasigurno postoji mogućnost pješačkog prilaza tim javnim putem koji je prikazan i na skici lica mjesta iz nalaza vještaka geodeta sa stranice 153 spisa, kao viši nivo, kojim se iz ulice Pod sveti Mikulj može pristupiti u dvorište kuće FK, kroz ogradu koja je prikazana na donjoj fotografiji na stranici 151 spisa, a asfaltirani odnosno dijelom betonirani put je također vidljiv na toj fotografiji.

Iz potvrde Policijske postaje Crikvenica od 16. rujna 2016. sa stranice 105 spisa, proizlazi da je **.**.2011. JK telefonom izvijestio navedenu policijsku postaju da mu je u [adresa], prerezan lokot na dvorišnim vratima vikend kuće, i da je to učinjeno od travnja 2011. do dojave, te da mu je pomaknuta barka oznake ST 2761 s mjesta unutar dvorišta gdje ju je prethodno ostavio, a smatra da je navedeno učinio njegov susjed ĆK s kojim se nalazi u imovinsko-pravnom sporu.

Navedeno potvrđuje tvrdnje tuženih da je na dvorišnim vratima tuženih, prema [adresa], dakle radi se o metalnoj ogradi, koja je prikazana na poziciji 1-2 na skici lica mjesta iz nalaza vještaka geodeta sa stranice 153 spisa, stajalo lokot, koji je onemogućavao korištenje prijepora na način kako to tužitelji tvrde da su koristili, za kolni i pješački prolaz. Nadalje, potvrđene su i tvrdnje tuženih da je na prijeporu stajala barka, što je tužiteljima sprečavalo prolaz 2011. Nadalje, proizlazi da je kasnije umjesto barke tamo stajao automobil JK Alfa Romeo, te potom Yugo, a granje i daske su na prijepor smješteni prije kamenja, postavljenog u lipnju 2016.

Iz iskaza tužene AK proizlazi da je do 2008., odnosno do izgradnje javnog puta s istočne strane kuća stranaka, tužitelj ĆK u dva navrata, kojih situacija se ona sjeća, tražio od njezina supruga JK dopuštenje za prolaz osobnim vozilom u svoje dvorište, spornim putem, i navela je da je u jednoj situaciju to njezin suprug dozvolio, da je njezin suprug pomaknuo svoje vozilo te da je ušlo vozilo ĆK, koje je nakon obavljene radnje, izašlo, a druga situacija je bila kada je ĆK zamolio da njihova kćer uđe kroz sporni prolaz da bi iskrcala stvari iz vozila, što je njezin suprug odbio, odnosno nije dopustio.

Obje gornje situacije koje tužena AK pamti bile su prije 2008., odnosno prije izgradnje javnog puta koji se nalazi istočno od kuća stranaka, odnosno od spornog prolaza, a iz istih je vidljivo, da ukoliko su do 2008. tužitelji koristili sporni kolni prolaz, da je to bilo uz dopuštenje tuženih, odnosno po odobrenju istih.

Iz svega navedenoga proizlazi da su neosnovani navodi tužitelja da su od 1995. kada su kupili svoju kuću izvršavali posjed prava služnosti puta, jer je iz postupanja tuženih vidljivo da su tužitelji, samo po odobrenju tuženih, koristili sporni prolaz, u situacijama kada su tražili za to dopuštenje tuženih. Nadalje, proizlazi da su se tuženi protivili pokušajima nasilnog prolaza tužitelja po njihovoj nekretnini.

Iz navoda tužitelja iz podneska od 19. prosinca 2016. proizlazi da su tuženi 7. studenoga 2016. s prolaza između [adresa] i [adresa] uklonili kamenje, granje i daske, koji nisu zatečeni na prijeporu ni su vrijeme održavanja uviđaja, a tužitelji su naveli da su tuženi odmah potom dovezli i parkirali osobni automobil, marke Yugo, crvene boje, reg. oznake [registarska oznaka]. U vrijeme održavanja uviđaja na spornom prolazu zatečena su 2 automobila.

Navodi tužitelja da su tek 7. studenoga 2016., dakle nakon pokretanja ovoga postupka tuženi na metalnu ogradu prema [adresa] postavili i lanac s lokotima, suprotni su materijalnoj dokumentaciji koja prileži spisu, i to potvrdi Policijske postaje Crikvenica sa stranice 105 od 16. rujna 2016. i navodima tužene, iz kojih proizlazi da su tuženi puno ranije postavili taj lanac s lokotom na metalnu ogradu.

Teret dokazivanja posljednjeg mirnog posjeda je na tužiteljima te oni nisu dokazali da su imali posljednji mirni posjed prava stvarne služnosti kolnog i pješačkog prolaza na prijeporu.

Iskazi svjedoka NK, koja je nećakinja tužiteljice FK, i OK, rođaka navedene tužiteljice, ne prihvaćaju se, jer su usmjereni pogodovanju tužiteljice da uspije u ovome sporu. Naime, nelogično je da rođaci tužiteljice nesmetano pristupaju spornim putem kroz metalnu ogradu tuženih, a iz iskaza tužene AK proizlazi da je i sam tužitelj ĆK do 2008. u 2 navrata tražio dozvolu od njezina supruga da uđe u svoje dvorište automobilom kroz sporni prolaz, za sebe i kćer, pa je nelogično da bi druge osobe na način kako su to iskazivali navedeni svjedoci nesmetano ulazili u dvorište tuženih. Iz iskaza tužene AK proizlazi da nakon 2008. odnosno nakon izgradnje javnog puta s istočne strane, koji povezuje [adresa] i [adresa], više nitko nije koristio njezino dvorište ni za pješački prolaz, pa tako ni tužitelji pa su neosnovani navodi svjedoka NK i OK da su koristili sporni prolaz, za prilaz kući ĆK.

Svjedoci MK i EK, neposredni susjedi stranaka, su u svojim iskazima potvrdili da su tužitelji za vrijeme gradnje svoje kuće koristili sporni prolaz za dovoz građevinskog materijala, a iz iskaza tužene AK proizlazi da su O za to tražili dozvolu AK, jer nije bio sagrađen prilazni put koji je bio predviđen lokacijskom dozvolom. Kako su navedeni svjedoci, koji žive u [adresa], naveli da su samo 2 do 3 tjedna tijekom kolovoza boravili u [adresa], i ako su O, kako to svjedoci navode, automobilom ušli u svoje dvorište, to je jedino moglo biti tijekom ta 2 tjedna godišnje, i nakon što su pomaknuli prepreke na prolazu koje su postavili J odnosno za vrijeme odsustva AK.

Životno su nelogični navodi svjedoka VK, koji je izvodio radove na nekretnini tužitelja 2015., da se metalna ograda odnosno lesa tuženih za vrijeme dok su se izvodili ti radovi nije zatvarala, jer upravo suprotno proizlazi iz potvrde Policijske postaje Crikvenica sa stranice 105 spisa, iz koje proizlazi da je i 2011. postojao lokot sa lancem na tim ulaznim dvorišnim vratima, koji je prema tvrdnjama JK tužitelj ĆK uklonio, pa je nelogično da se u tim okolnostima kakve su 2015. bile između stranaka, ta ogradna dvorišna vrata nisu zaključavala.

Iz iskaza svjedoka RK, koji je obilazio nekretninu tuženih, a za vrijeme boravaka sada pok. JK u [adresa] je često dolazio u kuću tuženih, proizlazi da od kada su tužitelji sagradili svoju kuću da nikada nije vidio M da koriste dvorište obitelji JK, pa dakle i sporni prolaz.

U pogledu iskaza svjedoka ZK, ističe se da s obzirom na navode iz njegova iskaza, isti nema nikakvih relevantnih saznanja o činjenicama koje su odlučne u sporu radi smetanja posjeda, jer nema nikakvih relevantnih saznanja o korištenju spornog prolaza nakon 1992. ili 1993.

Iz svega ranije navedenoga proizlazi da tužitelji nemaju pravo na zaštitu posjeda, jer nisu ispunjene pretpostavke iz odredbi članka 21. i 22. ZV.

Ishod postupka radi utvrđenja postojanja odnosno nepostojanja prava stvarne služnosti prijepora, koji se vodio između tužene AK i tužitelja FK i ĆK, a u kojem postupku nije sudjelovao sada pok. JK, čija je slijednica tužena AK, nije od utjecaja na donošenje odluke u ovome predmetu, jer sud pruža posjedovnu zaštitu prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, neovisno o pravu na posjed, pravnom temelju posjeda i poštenju posjednika, sukladno odredbi članka 22. stavak 2. ZV.

Slijedom iznijetog, kako tužitelji nisu dokazali da su posljednji mirni posjednici prava stvarne služnosti puta na spornoj površini, to nemaju pravo na posjedovnu zaštitu koju traže u ovome postupku, radi čega je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja opisan u točki I. izreke ove odluke, jer nisu ispunjene pretpostavke za posjedovnu zaštitu iz ranije cit. odredbi ZV.

U postupku sud nije posebno cijenio sadržaj ostale dokumentacije u koju je izvršio uvid tijekom postupka jer se radi o dokumentaciji koja nije od utjecaja na odluku o osnovanosti tuženog zahtjeva.

23. Odluka o naknadi troškova parničnog postupka iz točke II. izreke ove odluke temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. u svezi sa člankom 155. ZPP te je tuženoj zastupanoj po punomoćniku – odvjetniku, sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/2023. i 107/2025.) dosuđen trošak u visini jednokratne nagrade za zastupanje u ovome postupku radi smetanja posjeda u zatraženom iznosu od 265,45 EUR (Tbr. 7/2., Tbr. 52. stavak 4.), uvećano za PDV 25% koji je obračunat u iznosu od 66,36 EUR, što sveukupno iznosi 331,81 EUR, a nije joj priznat trošak sastava odgovora na žalbu od 28. srpnja 2017. jer se radi o trošku koji nije bio potreban radi vođenja ove parnice. Tuženoj je priznata zatezna kamata na dosuđeni trošak postupka i to od donošenja ovoga rješenja pa do isplate, pozivom na odredbu članka 30. stavak 2. Ovršnog zakona («Narodne novine» broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22. i 6/24.), dok je visina stope zakonske zatezne kamate, određena primjenom odredbe članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima («Narodne novine» broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.).

U Crikvenici 27. ožujka 2026.

S u d a c:

Sonja Alač

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ovoga rješenja dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu, koja se podnosi putem ovog suda, u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa rješenja.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tužene