REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: Pr-1516/2023-24
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu Siniši Marinoviću, u pravnoj stvari tužiteljice-protutuženice (dalje u tekstu: tužiteljica) NPU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Ranki Rukljač, odvjetnici iz Zagreba, Kršnjavoga 9, protiv tuženika-protutužitelja (dalje u tekstu: tuženik) URBANE IDEJE d.o.o., Samobor, Ulica Ljudevita Gaja 26A, OIB: 30740253189, zastupanog po punomoćniku Marku Perisu, odvjetniku iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Marko Peris i Lana Propadalo Duka, Zagreb, Trnjanska cesta 45a, radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 13. veljače 2026., u prisutnosti tužiteljice osobno, uz punomoćnicu odvjetnicu Ranku Rukljač, i zakonskog zastupnika tuženika direktora NP, uz punomoćnika odvjetnika Marka Perisa, dana 27. ožujka 2026.,
p r e s u d i o j e
1. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice-protutužene koji glasi:
I. „Utvrđuje se da nije dopušten otkaz Ugovora o radu od 4. rujna 2023. tužiteljici NPU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dan Odlukom o redovitom otkazu Ugovora o radu (poslovno uvjetovani otkaz) od 4. rujna 2023., te se utvrđuje da tužiteljici NPU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] nije prestao radni odnos kod tuženog URBANE IDEJE d.o.o., iz Samobora, Ljudevita Gaja 26a OIB: 30740253189 temeljem navedenog otkaza od 4.rujna 2023. godine.
II. Utvrđuje se sudski raskid radnog odnosa zaključenog Ugovorom o radu od 04. rujna 2023. između tuženog URBANE IDEJE d.o.o. iz Samobora, Ljudevita Gaja 26a OIB: 30740253189, kao poslodavca, i NPU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao radnice, s danom donošenja prvostupanjske odluke.
III. Nalaže se tuženom URBANE IDEJE d.o.o. iz Samobora, Ljudevita Gaja 26a OIB: 30740253189, da tužiteljici NPU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime naknade štete isplati iznos od 11.111,19 eura sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate po stopi od 6,15%, a u slučaju promjene po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena (čl. 29. ZOO-a).
IV. Nalaže se tuženom URBANE IDEJE d.o.o. iz Samobora, Ljudevita Gaja 26a OIB: 30740253189, da tužiteljici NPU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi prouzročene parnične troškove sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate po stopi od 6,15%, a u slučaju promjene po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena (čl. 29. ZOO-a)“, kao neosnovan.
2. Nalaže se tužiteljici-protutuženoj da isplati tuženiku-protutužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 2.000,00 u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužiteljica-protutužena (dalje u tekstu tužiteljica) je u tužbi i tijekom postupka navodila da je između nje i tuženoga dana 31. ožujka 2023. sklopljen Ugovor o radu na neodređeno vrijeme za poslove „OVLAŠTENE PROJEKTANTICE ARHITEKTURE“, koji Ugovor je otkazan Odlukom poslodavca o redovitom otkazu Ugovora o radu (poslovno uvjetovani otkaz) od 4. rujna 2023. godine. Navedenom Odlukom otkazan je gore navedeni Ugovor zbog gospodarskih, tehnoloških i organizacijskih razloga. Tužiteljica je u zakonskom roku, 18. rujna 2023. uputila tuženom Zahtjev za zaštitu prava protiv Odluke o redovitom otkazu Ugovora o radu od 4. rujna 2023., koji Zahtjev je tuženi primio 21. rujna 2023., no, o istom se nije očitovao, stoga tužiteljica u zakonskom roku podnosi ovu tužbu.
Predmetni otkaz nedopušten je zbog svih razloga iznesenih u Zahtjevu za zaštitu prava iz radnog odnosa kod kojih tužiteljica i nadalje ostaje, te iste dodatno pojašnjava. Tužiteljici je otkazan Ugovor o radu nakon svega par mjeseci rada, i to isključivo iz formalnog, ničim obrazloženog razloga, potrebe za racionalnijim funkcioniranjem poslodavca. Tužiteljica ne spori pravo tuženika kao poslodavca da ustroji organizaciju prema svojim realnim potrebama, no, upravo segment organizacije i potreba poslodavca je sporan. Naime, važećim Pravilnikom o radu organizacija rada je samo formalno obuhvaćena, premda poslodavac ima zaposlenih cca 40 radnika, čime je obvezan sukladno čl. 26. važećeg Zakona o radu donijeti i objaviti Pravilnik o radu kojim se između ostaloga uređuje organizacija rada kod poslodavca. Organizacioni propust kod poslodavca proizlazi iz odredbi Pravilnika kojima je ova materija regulirana, jer je čl. 28. utvrđeno da kod poslodavca djeluje 6 organizacionih jedinica od kojih je jedna „Arhitektura“, dok je čl. 29. utvrđeno da organizacionim jedinicama rukovode voditelji odjela. Dakle, isti ne sadrži odredbe o radnim mjestima unutar pojedinog odjela, pa tako niti unutar odjela „Arhitektura“, a samim tim niti opis pojedinih poslova. Opis poslova nije sadržan niti u jednom drugom aktu – poslodavac nema zaseban Pravilnik o sistematizaciji, a opis poslova nije niti sastavni dio otkazanog ugovora o radu, stoga, tužiteljica ne samo da nije imala zaključen ugovor vezano isključivo za objekte na kojima je potrebno izvršiti obnovu zbog potresa, nego joj, upravo suprotno, radni zadaci nisu ničim definirani osim krajnje uopćeno – poslovi arhitektonskog projektiranja i nadzor, te povezani poslovi u okviru zvanja radnika. S druge strane, tužiteljica je još u Zahtjevu za zaštitu prava ukratko iznijela dio projekata na kojima je radila tijekom radnog staža, no, ovim putem se dostavlja njezin životopis u cijelosti, upravo iz razloga koji direktno osporavaju tvrdnje tuženog da se nije u mogućnosti uklopiti u „postojeći poslovni sustav“. Također nije nevažno da i sam tuženik priznaje kako u trenutku otkaza nisu bili završeni ugovoreni poslovi vezani uz obnovu objekata zbog potresa, a nesporno je da postoji niz drugih poslova koji trebaju obnovu, pa je i u tom dijelu odluka tuženog kontradiktorna. No, čak i ako je tuženik odlučio da neće ugovarati druge poslove ove vrste, ostaje kao nesporno da tužiteljica nije imala ugovor za obavljanje isključivo ove vrste arhitektonskih poslova, niti je isključivo za iste specijalizirana, dapače, upravo je suprotno stvarno stanje, što kao nesporno proizlazi iz njezinog životopisa. Isto tako je za napomenuti da je tužiteljica i kod tuženog radila i na drugom projektu (nevezanom uz obnovu), a radi se o projektu „Analiza prostornih mogućnosti gradnje“, za potrebe Pravnog fakulteta, Sveučilišta u Zagrebu kao naručitelja. Konkretno se radi o izgradnji knjižnice.
Slijedom navedenog tužiteljica predlaže da se tužba i tužbeni zahtjev konačno postavljen u podnesku od 24.06.2025. usvoji u cijelosti, uz nadoknadu parničnih troškova, sa pripadajućim kamatama.
2. Tuženik-protutužitelj (dalje u tekstu tuženik) u odgovoru na tužbu navodi da se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, te ističe da je nesporno da su tužiteljica i tuženik, dana 31. ožujka 2023., sklopili Ugovor u radu na neodređeno vrijeme temeljem kojeg je tužiteljica započela s radom 1. travnja 2023. godine. Navedeni ugovor otkazan je Odlukom o redovitom otkazu ugovora o radu (poslovno uvjetovani otkaz) od 4. rujna 2023. godine. Sukladno Zakonu o radu poslodavac ima opravdani razlog za otkaz ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga te je pri donošenju odluke dužan voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika. Tuženik je trgovačko društvo osnovano prije 15-tak godina i registrirano, između ostalog i za obavljanje poslova projektiranja, građenja, uporabe i uklanjanja građevina, te se kroz navedeno vrijeme postojanja bavio arhitektonskim projektiranjem raznih objekata od obiteljskih kuća do proizvodno poslovnih kompleksa (glavna djelatnost). Tijekom navedenog razdoblja od svih zaposlenika arhitektonske struke niti jedan zaposlenik nije imao dopuštenje za izradu konzervatorskih elaborata za nepokretno kulturno dobro, izradu arhitektonskih snimka postojećeg stanja nepokretnog kulturnog dobra i izradu idejnog, glavnog i izvedbenog projekta za radove na nepokretnom kulturnom dobru, sukladno Pravilniku o uvjetima za dobivanje dopuštenja za obavljanje poslova na zaštiti i očuvanju kulturnih dobara (Narodne novine br. 98/18). Obzirom da se početkom 2023., a imajući na umu potres koji je pogodio Zagreb, povećala potražnja za izradom projektne dokumentacije obnove potresom oštećenih zgrada koje su klasificirane kao nepokretno kulturno dobro i/ili se nalaze u zonama koje su klasificirane kao nepokretna kulturna dobra, tuženik je zaposlio tužiteljicu kao ovlaštenu projektanticu arhitekture koja posjeduje navedeno dopuštenje, a sve s namjerom da ista odrađuje poslove vezane uz izradu navedene projektne dokumentacije vezane uz potres i obnovu nepokretnih kulturnih dobara. Tuženik je tužiteljicu zaposlio iz razloga očekivanog povećanja opsega poslova, a samim time i povećanja dobiti obavljanjem predmetnih poslova vezanim uz izradu projektne dokumentacije obnove potresom oštećenih zgrada koje su klasificirane kao nepokretno kulturno dobro i/ili se nalaze u zonama koje su klasificirane kao nepokretna kulturna dobra. Međutim, suprotno očekivanjima tuženika, tijekom tužiteljičinog radnog odnosa kod tuženika, a zbog povećanja opsega poslova vezanih uz poslove obnove potresom oštećenih zgrada, došlo je do neočekivanih preopterećenja ostalih postojećih resursa (nužne dodatne ispomoći drugih zaposlenika koji su se inače bavili drugim poslovima koji predstavljaju glavnu djelatnost tuženika) – a što je pak dovelo do nepravovremenosti izvršavanja ostalih zadaća koji se odnose na druge poslove izrade projektne dokumentacije koji poslovi čine okosnicu poslovanja Poslodavca i stjecanja prihoda/dobiti. U prilog toj tvrdnji ide i činjenica da je zbog povećanog opsega posla, a prvi put u 15 godina postojanja tvrtke, tuženik bio primoran organizirati rad u dan blagdana kako bi se ispunila obveza preuzeta jednim od ugovora. Tuženik se stoga odlučio prestati baviti poslovima vezanim uz nepokretna kulturna dobra i obnovu potresom oštećenih objekata te posljedično i donijeti osporenu Odluku o redovitom otkazu ugovora o radu. U tom smislu, poslodavac je ovlašten samostalno odlučiti o smanjenju broja zaposlenih u slučaju potrebe za reorganizacijom rada što je i ovdje slučaj i u kojem smislu tuženik ukazuje na brojne odluke Vrhovnog suda RH. Poslovi izrade projektne dokumentacije obnove potresom oštećenih zgrada koje su klasificirane kao nepokretno kulturno dobro i/ili se nalaze u zonama koje su klasificirane kao nepokretna kulturna dobra ali i općenito poslovi vezani uz obnovu potresom oštećenih objekata kod tuženika doveli su do preopterećenja postojećih resursa i kašnjenja u izvršavanju ostalih obveza – koje obveze su se odnosile na poslove koji čine „core buisness“ – osnovna djelatnost kod poslodavca. Na navedene poslove bilo je, kao ispomoć - suprotno očekivanjima poslodavca, potrebno rasporediti veći broj drugih zaposlenika kako bi se poštivali zadani rokovi, a što je dovelo do kašnjenja ispunjenja obveza po postojećim ugovorima koji su se odnosili na glavnu djelatnost. Znači, prilikom donošenja odluke o otkazu utvrđeni su stvarni i objektivni gospodarski, tehnički i organizacijski razlozi uslijed kojih je prestala potreba za obavljanjem određenih poslova, a samim time i potreba za povećanim brojem radnika.
Nadalje, tužiteljica u tužbi navodi kako “…i sam tuženi priznaje kako u trenutku otkaza nisu bili završeni ugovoreni poslovi vezani uz obnovu objekata zbog potresa, a nesporno je da postoji niz drugih poslova koji trebaju obnovu…“. Predmetni navodi tužiteljice su netočni obzirom je tuženik u otkazu naveo kako su predmetni poslovi realizirani ili se nalaze u znatnom stupnju realiziranosti. Obzirom pak na odluku o prestanku obavljanja poslova vezanih uz nepokretna kulturna dobra i obnovu potresom oštećenih objekata predmetni poslovi otkazani su odmah nakon prestanka tužiteljičinog radnog odnosa kod tuženika; iako isto nije presudno za donošenje odluke o dopuštenosti otkaza tužiteljici. Vrhovni sud RH u presudi donesenoj u predmetu koji se vodio pod brojem Revr 767/13-2 od 23. ožujka 2016. iznosi: „Prema shvaćanju ovog suda, opravdani razlog za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu u smislu odredbe čl. 107. st. 1. toč. 1. ZR postoji u slučaju kada poslodavac radi ekonomski uspješnijeg poslovanja izvrši reorganizaciju rada tako da smanji broj radnika (kao u ovom slučaju), jer je autonomno pravo poslodavca da u svrhu ostvarenja tog cilja utvrđuje postojanje trajnih potreba za radom radnika na nekom radnom mjestu, kao i organizirati posao na način da poslove tog radnog mjesta obavljaju drugi zaposlenici unutar tvrtke ili grupacije, odnosno da dio poslova povjeri vanjskim suradnicima…“. Tuženica je u odjelu Arhitekture u stvarnosti – faktično gotovo isključivo obavljala upravo poslove zbog kojih je i zaposlena - poslove izrade konzervatorskih elaborata za nepokretno kulturno dobro, izradu arhitektonskih snimka postojećeg stanja nepokretnog kulturnog dobra i izradu idejnog, glavnog i izvedbenog projekta za radove na nepokretnom kulturnom dobru, a za koje poslove se poslodavac odlučio da ih više neće obavljati. Naime, jedino je tuženica obavljala predmetne poslove kod tužitelja jer je jedina imala spomenuto dopuštenje. Niti jedan drugi radnik na predmetnom radnom mjestu, osim tuženice, nije obavljao gotovo isključivo predmetne poslove izrade konzervatorskih elaborata za nepokretno kulturno dobro, izradu arhitektonskih snimka postojećeg stanja nepokretnog kulturnog dobra i izradu idejnog, glavnog i izvedbenog projekta za radove na nepokretnom kulturnom dobru, a obzirom niti jedan drugi radnik nije imao potrebno dopuštenje. Tuženik je, bez obzira na navedeno i bez obzira na pojedine stavove sudske prakse da u ovakvim slučajevima nije niti potrebno provoditi test usporednosti, opreza radi izvršio internu usporedbu tuženice sa drugim djelatnicima u odjelu Arhitekture te je ispravno primijenio sve zakonske kriterije pri čemu je kao presudan i najvažniji kriterij uzeta činjenica da je tuženica imala najkraći radni staž kod poslodavca/tuženika (samo pet mjeseci), a kao što je to jasno navedeno već u odluci o otkazu. Naime, autonomno je pravo poslodavca odlučiti kojem će od propisanih kriterija i u kojoj mjeri dati prednost kod donošenja odluke o otkazu ugovora o radu. „Tuženik je upravo polazeći od propisanih kriterija: trajanja radnog odnosa, starosti, invalidnosti i obveze uzdržavanja, te koristeći svoje autonomno pravo vrednovanja svakog od pojedinih navedenih kriterija... VSRH, Revr-1025/13 od 28. listopada 2014.“ „...prema st. 2. čl. 115. ZR pri odlučivanju o poslovno uvjetovanom otkazu, poslodavac mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika. Vodeći računa o navedenim kriterijima poslodavac odluku može donijeti uzimajući u obzir sve kriterije. Pritom je autonomno pravo poslodavca odrediti kojem će od kriterija i u kojoj mjeri dati prednost. VSRH, Revr—1339/16-2 od 13.12.2017.“. Tuženik je u Odluci o redovitom otkazu ugovora o radu od 4. rujna 2023. naveo kako se, cit.: „Radnica, u organizacijskom smislu, ne može uklopiti u postojeći poslovni sustav obavljanja drugih segmenata djelatnosti arhitektonskog projektiranja Poslodavca.“ Navedenom konstatacijom tuženik je želio naglasiti kako smanjenjem obujma poslova zbog prestanka obavljanja poslova na obnovi potresom oštećenih objekata radnicu ne može rasporediti na druge poslove arhitektonskog projektiranja jer za isto nema stvarne potrebe. Također, a vezano za predmetnu poslovnu odluku da se prestane baviti poslovima vezanim uz obnovu potresom oštećenih objekata, tuženik je dana 1. rujna 2023. godine, Odlukom o redovitom otkazu ugovora o radu (poslovno uvjetovani otkaz), otkazao još jedan ugovor o radu radniku koji je bio zaposlen u Odjelu građevinarstva. U predmetnoj Odluci od 1. rujna 2023. godine između ostalog navedeno je: “Budući da su poslovi na kojima je N radio i zbog kojih je primarno bio i zaposlen, a tiču se specifičnog segmenta građevinske djelatnosti (izrade glavnih projekata sanacije cestovnih objekata oštećenih u potresu kao i provođenja nadzora na sanaciji istih) realizirani ili se nalaze u završnom stupnju realizacije, a novi poslovi toga tipa u međuvremenu nisu ugovoreni, došlo je od prestanka potrebe za radom Radnika.“. Što se pak tiče organizacije rada kod tužitelja, čl. 28. Pravilnika o radu trgovačkog društva Urbane ideje d.o.o. od 6. ožujka 2023. jasno su propisane organizacijske jedinice – Odjeli kojima sukladno čl. 29. rukovode voditelji odjela. Nadalje, direktor tuženika je Odlukom od 24. kolovoza 2018. imenovao voditelje odjela te je kao Voditelj odjela arhitekture imenovan HP. Unutarnja organizacija rada, kako je to i navedeno u Pravilniku o radu, počiva na načelu funkcionalne povezanosti svih organizacijskih jedinica i jedinstvenog rukovođenja, što je pak sve u funkciji ekonomičnog i racionalnog gospodarenja, razvoja i stjecanja dobiti. Nejasna je tvrdnja tužiteljice kojom navodi da tuženik nema, sukladno čl. 26. Zakona o radu, Pravilnik o radu kojim je uređena organizacija rada kada je odredba čl. 28. Pravilnika o radu odredba o organizaciji rada. Završno, tuženik je stekao neformalno saznanje kako je tužiteljica odmah nakon prestanka radnog odnosa kod tužitelja zasnovala novi radni odnos kod novog poslodavca.
Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti odbiti i uz naknadu troškova parničnog postupka tuženiku.
U podnesku od 30.04.2025. tuženik je postavio protutužbeni zahtjev kojim, opreza radi, kao podredan, uvjetan zahtjev za slučaj da sud usvoji tužbeni zahtjev tužiteljice, predlaže da sud odredi sudski raskid Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 31.03.2023. sklopljenog između tuženika kao poslodavca i tužiteljice kao radnika sa danom zasnivanja radnog odnosa ovdje tužiteljice kod novog radnika.
3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u Odluku o redovitom otkazu ugovora o radu od 04.09.2023., ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 31.03.2023., Zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa od 18.09.2023., s preslikom povratnice, Pravilnik o radu, životopis tužiteljice, Elaborat analize prostornih mogućnosti gradnje (str. 5-54, 73-98 spisa), Zahtjev za prekovremenim radom radnika od 05.06.2023., preslike e-mail poruka, Obavijest tuženika od 15.09.2023. i 21.09.2023., Odluku o redovitom otkazu ugovora o radu radniku KP od 01.09.2023. (str. 64-72, 156-158 spisa), Test usporednosti –bodovanje kriterija- tuženika (str. 101-102 spisa), rješenje Ministarstva kulture od 22.10.2019., Dokumentaciju o nabavi, obračunske isprave (str. 110-131 spisa), Prilog I. Obrazac Zahtjeva za izdavanje dopuštenja za obavljanje poslova na zaštiti i očuvanju kulturnih dobara, Potvrda o izvršenoj uplati (str. 142-143 spisa), sudsku praksu, ugovor o radu na neodređeno vrijeme tužiteljice i Captura Venti d.o.o. od 18.09.2023. (str. 164-173, 183-225, 263-267 spisa), preslike izlista sa službenih stranica Jutarnjeg lista od 15.12.2025. i Večernjeg lista od 17.12.2025. (str. 239-262 spisa), saslušao je svjedoka HP na ročištu održanom 05.02.2025. (str. 147-150 spisa), kao i tužiteljicu te zakonskog zastupnika tuženika direktora NP, oboje na ročištu održanom 13.02.2026. (str. 275- 278 spisa) te je izvršen uvid u ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.
4. Provedeni dokazi ocijenjeni su u skladu s čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN, 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. i 25/13., 89/14, dalje: ZPP).
5. Nakon provedenog dokaznog postupka, sud je utvrdio kako je tužbeni zahtjev tužiteljice neosnovan.
6. Uvidom u Ugovor o radu na neodređeno vrijeme utvrđeno je da je ovdje tužiteljica s tuženikom zasnovala radni odnosna neodređeno vrijeme i to za radno mjesto Ovlaštena projektantica arhitekture koje se sastoji pod poslova arhitektonskog projektiranja i nadzora te povezanih poslova u okviru zvanja radnika te svih poslova u okviru registriranih djelatnosti poslodavca sukladno nalogu poslodavca kao i ostalih poslova prema potrebi, naputku ili nalogu poslodavca koji s obzirom na organizaciju rada, interna pravila i upute poslodavca, ulaze u djelokrug ili su u svezi s poslovima radnog mjesta.
7. Uvidom u Odluku o redovitom otkazu ugovora o radu (poslovno uvjetovani otkaz) od 04.09.2023. utvrđeno je da se istom ovdje tužiteljici otkazuje Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen 31.03.2023. temeljem kojeg je radnica započela s radom 01.04.2023., a zbog gospodarskih, tehnoloških i organizacijskih razloga. U obrazloženju pobijane odluke se navodi da je tužiteljica obavljala kod poslodavca poslove radnog mjesta ovlaštene projektantice arhitekture. Budući su poslovi na kojima je radnica radila i zbog kojih je primarno bila i zaposlena, a tiču se specifičnog segmenta arhitektonske djelatnosti (izrade projektne dokumentacije obnova potresom oštećenih zgrada koje su klasificirane kao nepokretno kulturno dobro i/ili se nalaze u zonama koje su klasificirane kao nepokretna kulturna dobra) realizirani ili se nalaze u zonama koje su klasificirane kao nepokretna kulturna dobra) realizirani ili se nalaze u znatnom stupnju realiziranosti i novi poslovi tog tipa nisu u međuvremenu ugovarani, došlo je do prestanka potrebe za radom radnice. Također, poslodavac je utvrdio da se radnica, u organizacijskom smislu, ne može uklopiti u postojeći poslovni sustav obavljanja drugih segmenata djelatnosti arhitektonskog projektiranja poslodavca. Kod donošenja ove Odluke, poslodavac je vodio računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnicu te je pritom kao presudna uzeta činjenica da je radnica pristigla u Odjel arhitekture tj. ima najkraći radni staž kod postojećeg poslodavca. Nadalje, gospodarski, tehnološki i organizacijski razlozi na koje se poziva poslodavac ne temeljem se na ekonomskim poteškoćama već na potrebama racionalnijeg funkcioniranja poslodavca. Radnica je, kao što je prethodno navedeno, zaposlena u svrhu obavljanja poslova izrade projektne dokumentacije u svrhu obnove potresom oštećenih zgrada, što je segment posla koje poslodavac do tada nije obavljao u značajnom obujmu, te je u tome trenutku smatrao prihvatljivim proširiti djelatnost i na ovaj dio poslovanja. S obzirom na obuhvatnost i kompleksnost poslova vezanih uz obnovu, poslodavac je tijekom proteklih 5 mjeseci nesporno utvrdio kako obavljanje navedenih poslova opterećuje postojeće resurse te time na negativan način utječe na pravovremeno izvršavanje ostalih zadaća koje se odnose na druge poslove izrade projektne dokumentacije, a koji čine okosnicu poslovanja poslodavca. Sukladno navedenom, poslodavac smatra kako je Odlukom o redovitom otkazu ugovora o radu uspostavljena ravnoteža između prava poslodavca da svojim poduzećem i ljudskim resursima upravlja na način koji smatra prikladnim i potrebe zaštite prava radnika.
8. Iz Zahtjeva za zaštitu prava i radnog odnosa podnesenog protiv pobijane odluke o otkazu ugovora o radu razvidno je da se u istome u bitnome navode razlozi koji se ponavljaju i u tužbi.
9. Iz iskaza svjedoka HP jasno proizlazi kako je tužiteljica obavljala poslove vezane za obnovu potresom oštećenih objekata na području grada Zagreba isto kao i da je samo zbog toga i zaposlena te da je bila član arhitektonskog odjela kojeg je on bio voditelj. Iz iskaza svjedoka također proizlazi da je tužiteljica jedina imala ovlaštenje raditi na nepokretnim kulturnim dobrima. Isto tako svjedok je potvrdio da su se u firmi prestali ugovarati cjelovite obnove, i da se to počelo događati prije otkaza tužiteljici, a navedeno iz razloga što je poslodavac odlučio da više neće raditi na poslovima cjelovite obnove jer je bio preobilan i ljudi iz drugih odjela su prebacivani na odjel cjelovite obnove, i to je postalo preopterećenje i ometalo je rad na drugim projektima. Nakon što je tužiteljica dobila otkaz poslovi na cjelovitoj obnovi više se uopće ne obavljaju kod tuženika. Što više, poslovi koji nisu obavljeni u cijelosti su otkazani 5-6 dana nakon otkaza ugovora o radu tužiteljici. Osim toga, i FP koja je imala isto ovlaštenje za interpolacije u zaštićenim kulturno povijesnim cjelinama je dobila otkaz odprilike mjesec i pol dana nakon tužiteljice uz napomenu da je ona je sudjelovala u tim poslovima koje je radila i tužiteljica kao ispomoć ali nije mogla biti glavni projektant, jer nije imala ovlaštenje kao tužiteljica, a nije mogla obavljati poslove cjelovite obnove kulturnih dobara.
10. Iz iskaza zz tuženika također proizlazi da je firma bila podijeljena u Odjele koji su imali svoje voditelje te da se ranije nisu bavili sa poslovima vezanima za obnove. Odlučili su se početi baviti s tim poslovima i zato im je trebao projektant koji ima dozvolu za rad od Ministarstva, a što je tužiteljica imala. Nadalje, iz iskaza zz tuženika proizlazi da je tužiteljici dodijeljeno prema ugovoru mjesto arhitekta, ali je dogovoreno da će se baviti isključivo izradom dokumentacije vezano za potrese. Nakon 5 mjeseci koliko je radila kod njih shvatili su da jednostavno u tom opsegu posla koje je kolegica radila jer je bio dogovor da ga može odrađivati samostalno su počeli kasniti s izradom dogovorenih poslova. Morali su joj dati druge kolege iz odjela arhitekture na ispomoć. Shvatili su da to predstavlja problem u redovnom poslovanju firme i da kasne i na poslovima obnove i na drugim poslovima. Partner i on su donijeli odluku da im to ne odgovara i da će se prestati baviti poslovima obnove i da neće dalje širiti broj ljudi jer im to predstavlja veliki poslovni rizik, i da neće dalje obavljati te poslove. Obavijestili su HAZU i Sisačko – moslavačku županiju gdje je tužiteljica obavljala poslove projektantskog nadzora da neće više obavljati te poslove. Od tada ih ne obavljaju. Svi poslovi koje je obavljala tužiteljica su bili vezani za potres ili za rekonstrukcije građevina iz domene ovlaštenja koje je imala.
Nitko osim tužiteljice nije mogao izrađivati i potpisivati dokumentaciju vezanu za izradu projektne dokumentacije vezano za obnovu od potresa zato što nije imao ovlaštenje od Ministarstva kulture. Oko mjesec dana nakon otkaza tužiteljice je sporazumnom raskinut radni odnos sa FP koja je dobila ovlaštenje kada je još radila kod njih. Iz istog razloga kao i tužiteljici su otkazali ugovor o radu i gospodinu ZP koji je obavljao poslove također vezano za obnovu od potresa, ali u drugom odjelu. Nakon što je tužiteljica otišla nisu ugovorili niti jedan posao vezano za obnovu.
11. Dakle, iz međusobno suglasnih iskaza svjedoka HP i zz tuženika, a koje je sud prihvatio kao logične, uvjerljive i u skladu sa dokumentacijom koja prileži spisu jasno proizlazi da je tuženik u određenom trenutku odlučio proširiti svoje poslovanje na obnovu od potresa zbog čega mu se ukazala potreba za projektantom koji ima ovlaštenje odnosno dozvolu za rad od Ministarstva, za izradu i potpisivanje dokumentacije vezanu za izradu projektne dokumentacije vezano za obnovu od potresa, a što je tužiteljica imala. Isto tako iz iskaza svjedoka i zz tuženika jasno proizlazi da je tuženik kao poslodavac, zaključivši da mu takvi poslovi predstavljaju opterećenje u poslovanju koje utječe na rad odnosno rokove u drugim projektima, odlučio prestati obavljati takve poslove, a što u svakom slučaju predstavlja njegovo autonomno pravo. U tom smislu, a imajući u vidu činjenicu da je tužiteljica jedina kod tuženika imala ranije navedeno ovlaštenje od ministarstva, a koje je vezano upravo za poslove obnove od potresa, se sam od sebe nameće zaključak kako je tužiteljica upravo primljena radi obavljanja upravo tih poslova, a koje je tuženik kao poslodavac, a kako je to već rečeno, odlučio prestati obavljati. Da je tome tako je razvidno i iz Obavijesti o nemogućnosti izvršavanja usluga po Ugovoru o javnoj nabavi usluga od 15.09.2023. kojom tuženik obavještava HAZU kako su dana 13.04.2023. sklopili Ugovor o javnoj nabavi usluga za nabavu projektantskog nadzora nad izvođenjem radova konstrukcijske obnove prema projektnoj dokumentaciji obnove zgrade Palače HAZU te 12.052023. Aneks I Ugovoru o javnoj nabavi usluga za nabavu usluge projektantskog nadzora nad izvođenjem radova konstrukcijske obnove prema projektnoj dokumentaciji obnove zgrade Palače HAZU te da je dana 04.09.2023. donesena odluka o Otkazu ugovora o radu sklopljenog s ovdje tužiteljicom koja je obavljala poslove projektantskog nadzora po Ugovora pa da sukladno navedenom, a u skladu s odredbama čl. 55. Zakona o poslovima i djelatnostima prostornog uređenja i gradnje (NN 78/15, 118/18, 110/9), tuženik više nije u mogućnosti izvršavati poslove preuzete navedenim Ugovorom. Navedeno proizlazi i iz Obavijesti o nemogućnosti izvršavanja usluga po Ugovorima koju je tuženik dana 21.09.2023. uputio i Sisačko moslovačkoj županiji, a kojom iz istih razloga obavještava navedenog naručitelja kako nije u mogućnosti izvršavati usluge preuzete Ugovorima o pružanju usluga projektantskog nadzora i korekcije izrađene projektne dokumentaciju za zgrade koje su isto kao i ugovori pobliže naznačeni u predmetnoj obavijesti koja prileži spisu. Sve navedeno potkrepljuje i činjenicu da je tuženik s tužiteljicom zasnovao radni odnos upravo radi obavljanja poslova na obnovi od potresa isto kao i da je tužiteljica obavljala upravo te poslove i to u odijelu Arhitekture koji je kao takav i ustrojen čl. 28. Pravilnika o radu tuženika.
12. Nasuprot iskazima svjedoka HP i zz tuženika sud nije prihvatio kao logičan i uvjerljiv iskaz tužiteljice u bitnome dijelu u kojem tvrdi da nije zaposlena kod tuženika prvenstveno radi obavljanja poslova iz obnove iako sama tvrdi da je imala najviše iskustva u takvim poslovima. Što se tiče tvrdnje da u trenutku otkaza obim poslova ne bi bio manji treba ukazati na ranije citirane obavijesti tuženika o nemogućnosti izvršavanja usluga po sklopljenim ugovorima sa HAZU i Sisačko moslovačkom županijom a koje su uslijedile nakon otkazivanja ugovora o radu tužiteljici. Naime, u tom smislu je važno naglasiti kako je autonomno pravo poslodavca da odluči kojim poslovima će se baviti isto kao što je njegovo isključivo pravo da zbog manjka profitabilnosti ili određenih organizacijskih poteškoća odluči prestati obavljati određene poslove. Dakle, bez obzira na obim poslova, poslodavac ima pravo odlučiti se prestati baviti sa određenim poslovima. Što se tiče tvrdnje tužiteljice da je obavljala i druge poslove treba reći kako čak i kada bi se takve tvrdnje prihvatile kao istinite, iste ne bi imale utjecaja budući su se poslovi za koje je ona jedina imala ovlaštenje, a što ukazuje ne samo da je radi obavljanja istih tuženik s njom i zasnovao radni odnos, nego da je sasvim sigurno u pretežitom dijelu takve poslove i obavljala, prestali obavljati. Dakle, činjenica prestanka obavljanja takvih poslova (zbog kojih je i zasnovan radni odnos) kod poslodavca je očito dovela do prestanka potrebe za radom tužiteljice kod tuženika. Naime, u prilog činjenice da je tužiteljica zaposlena upravo radi obavljanja tih poslova pa posljedično da je i obavljala upravo te poslove govori i navod same tužiteljice da je u tim poslovima imala najviše iskustva, a osim toga tužiteljica je sama iskazala da je trenutku kada se zapošljavala nije nitko imao dopuštenje za izradu i potpisivanje dokumentacije vezane za obnovu. Osim toga, treba imati u vidu da je i drugoj radnici tuženika nakon što je dobila takvo ovlaštenje prestao radni odnos kod tuženika.
13. Prema shvaćanju ovog suda, opravdan razlog za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu u smislu odredbe čl. 115. st. 1. toč. 1. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23 – dalje ZR) postoji u slučaju kada poslodavac radi ekonomski uspješnijih poslovanja i planirane uštede izvrši reorganizaciju rada tako da, kao u ovom slučaju, smanji broj radnika ili ukine određena radna mjesta, a sve budući da je autonomno pravo poslodavca da određuje sistematizaciju radnih mjesta, da organizira proces rada ili organizaciju svog poslovanja prema svojim potrebama i mogućnostima. Dakle, pravo poslodavca jest organizirati proces rada tako da ostvaruje što bolje poslovne rezultate, što znači da radi ostvarenja tog cilja, a provođenjem racionalizacije poslovanja, može utvrditi i da je za određenim radnicima prestala potreba.
14. Konačno, važno je istaknuti kako je tuženik u procesu otkazivanja proveo i test usporednosti vodeći računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja iako u konkretnom slučaju, a imajući uvidu sve gore iznijete okolnosti, a posebno činjenicu da je tužiteljica jedina obavljala poslove zbog kojih je i zasnovala radni odnos, nije imao takvu obavezu u smislu odredbe čl. 115. st. 2. ZR-a.
15. Imajući u vidu sve iznijeto, zaključak ovog suda jest da je pobijana odluka o otkazu zakonita i dopuštena slijedom čega je neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice kojim traži da se otkaz utvrdi nedopuštenim, a posljedično i da se utvrdi sudski raskid ugovora o radu isto kao i zahtjev za naknadom štete te konačno i za naknadom parničnog troška.
16. S obzirom da je tužbeni zahtjev tužiteljice ocijenjen neosnovanim u cijelosti, sud nije niti odlučivao o protutužbenom zahtjevu tuženika kojim, za slučaj da sud usvoji tužbeni zahtjev tužiteljice, predlaže da sud odredi sudski raskid Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 31.03.2023. sklopljenog između tuženika kao poslodavca i tužiteljice kao radnika sa danom zasnivanja radnog odnosa ovdje tužiteljice kod novog radnika.
17. Odluka o troškovima postupka donesena je temeljem čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a. Prilikom dosuđivanja naknade troška tuženiku, sud je vodio računa o vrijednosti predmeta spora, troškovniku tuženika te o tome da primjenjuje Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika koja je vrijedila u vrijeme poduzimanja svake pojedine radnje. Tuženiku je priznat trošak: sastava odgovora na tužbu u visini od 100 bodova (Tbr. 8/1 OTH), podneska od 06.09.2024. u visini od 100 bodova (Tbr. 8/1 OTH), podneska od 29.04.2024. u visini od 100 bodova (Tbr. 8/1 OTH), podneska od 21.10.2025. u visini od 100 bodova (Tbr. 8/1 OTH), zastupanja na ročištu održanom 07.10.2024. u visini od 100 bodova (Tbr. 9/1 OTH), zastupanja na ročištu održanom 05.02.2025. u visini od 100 bodova (Tbr. 9/1 OTH), zastupanja na ročištu održanom 03.11.2025. u visini od 100 bodova (Tbr. 9/1 OTH) i zastupanja na ročištu održanom 13.02.2026. u visini od 100 bodova (Tbr. 9/1 OTH), što sveukupno iznosi 800 bodova što uz vrijednost boda od 2,00 eura iznosi 1.600,00 eura. Navedeni iznos je valjalo uvećati za PDV (Tbr. 42) pa tako sveukupno priznati trošak tuženiku iznosi 2.000,00 eura, a koji trošak je tužiteljica dužna isplatiti tuženiku.
Tuženiku nije priznat trošak sastava podneska od 18.04.2024. budući je sadržaj i prilog istog moga iznijeti u odgovoru na tužbu dok mu trošak sastava podneska od 12.05.2025. nije priznat budući isti nije bio neophodan za vođenje ovog postupka. Konačno, tuženiku nije priznat niti trošak sastava podneska od 09.02.2026. budući podnesak s tim datumom ne prileži spisu.
Zagreb, 27. ožujka 2026.
Suda c
Siniša Marinović
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana. Žalba se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda Županijskom sudu.
DNA:
1. pun. tužiteljice
2. pun. tuženika
