Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: Kž-177/2026

(Kov-172/2026)

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, i to Sandre Radanović, kao predsjednice vijeća, te Ante Bačića i Hrvoja Viskovića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Ivane Balić, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika AM, zbog kaznenog djela iz čl. 140. st. 2. u vezi st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24 i 136/25 – u daljnjem tekstu: KZ), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj putem branitelja Branimira Zorice, odvjetnika iz Zadra, protiv rješenja Općinskog suda u Zadru posl. br. Kov-173/2026 od 20. ožujka 2026., na sjednici vijeća 27. ožujka 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika AM.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Općinskog suda u Zadru posl. br. Kov-173/2026 od 20. ožujka 2026., na temelju čl. 123. st. 1. t. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25 i 136/26 – u daljnjem tekstu: ZKP), produljen je istražni zatvor okrivljeniku AM.

2. Protiv tog rješenja žalbu je uložio okrivljenik, putem branitelja, uz prijedlog da se ukine istražni zatvor okrivljeniku i odrede mjere opreza.

3. Žalba okrivljenika AM nije osnovana.

4. Ispitujući osporeno rješenje u skladu s čl. 494. st. 4. ZKP, ovo drugostupanjsko vijeće nije utvrdilo da ga je donijelo neovlašteno tijelo ili da postoji povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP.

5. Okrivljenik žalbom nije osporavao postojanje osnovane sumnje da je počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret. Valja istaći da ona doista i nadalje egzistira. Za sada ona slijedi, kako je to prvostupanjski sud ispravno zaključio, primarno iz rezultata očevida žrtve.

6. Žalbom okrivljenik osporava postojanje tzv. iteracijske opasnosti. Pritom okrivljenik iznosi tvrdnju da prvostupanjski sud svoj zaključak o postojanju te opasnosti nije dovoljno konkretizirao te nije dovoljno potkrijepio stvarnim i objektivnim okolnostima. Međutim, ova okrivljenikova tvrdnja ipak je samo njegova subjektivna ocjena. Prvostupanjski sud bavio se konkretnim razlozima kada je ocjenjivao postojanje ove opasnosti. Utvrđivao je razloge koji su individualizirani, koji se odnose isključivo na okrivljenika. Pri tome okolnosti koje je prvostupanjski sud iznosio kao razloge nisu proizvoljne, već su takve da objektivno navode na zaključak do kojeg je došao. Prvostupanjski sud je imao u vidu da je okrivljenik neosuđivana osoba, ali je naglasak dao na kaznenim postupcima koji su u ovom trenutku u tijeku protiv okrivljenika. Radi se o kaznenim postupcima u kojima je okrivljenika u najmanju ruku osnovano sumnjiv daje počinio kaznena djela prijetnje. Radi se o kaznenim djelima sa elementima nasilja. Iako kazneno djelo iz čl. 140. KZ/11 naoko djeluje kao nešto pomalo benigno, nešto nepovezano sa nasiljem, treba imati u vidu da ono u svojoj suštini, ako je počinjeno, u određenom periodu žrtvu tog kaznenog djela dovodi u vrlo tegoban položaj, položaj vrlo sličan trpljenju izravnog nasilja. Kada se poveže vremenski period iz kojeg potječu ovi kazneni postupci, sa vremenom inkriminacije, za koju je okrivljenik sada osnovano sumnjiv, dade se zaključiti o svojevrsnom kontinuitetu kažnjivog ponašanja okrivljenika. Pritom nije zanemarivo da se u svim tim slučajevima radi o kaznenim djelima protiv osobne slobode, baš kako to ispravno zaključuje prvostupanjski sud. Neosuđivanost je samo jedan od elemenata za utvrđivanje postojanja tzv. iteracijske opasnosti. Izostanak te okolnosti sam po sebi ne znači da ta opasnost ne bi postojala. Ostale okolnosti, baš kao što je slučaj ovdje, mogu dovesti do zaključka da ta opasnost postoji.

7. Iznošenje hipotezu o tome kako će dva prethodno spominjana kaznena postupka protiv okrivljenika završiti ne mijenja puno na stvari. Naime, u tim postupcima postoji barem osnovana sumnja da je okrivljenik počinio kaznena djela protiv osobne slobode. U ovom postupku ista sumnja također postoji. Ni u jednom od tih postupaka, uključujući ovaj, ne može se govoriti o krivnji okrivljenika. Time bi se povrijedilo načelo njegove nedužnosti. Međutim, već postojanje osnovane sumnje znači postojanje određenih dokaza i okolnosti koje upućuju da je on u određenom kontinuitetu, u određenom kratkom vremenu, činio kaznena djela protiv osobe slobode. Navedeno s pravom prvostupanjski sud nije smio zanemariti.

8. Isticanje osobnih okolnosti, kao što su dob i zdravstveno stanje okrivljenikovih roditelja, također nije odlučno. To naprosto nisu okolnosti zbog kojih bi sud dovodio u pitanje ostvarivanje svrhe istražnog zatvora. Kad se te okolnosti stave u razmjer sa svrhom istražnog zatvora ne dovodi se u pitanje načelo razmjernosti pri oduzimanju slobode okrivljenika.

9. Točno je da se istražni zatvor određuje isključivo kao krajnja mjera, ali je isto tako točno da sud ne može bilo koju mjeru odrediti ako se njome ne može ostvariti svrha koja se želi postići. Kontinuitet činjenja kaznenih djela protiv osobne slobode u kratkom vremenu, način počinjenja kaznenog djela za koje je sada osnovano sumnjiv, a koje samo po sebi u sebi sadrži dodatni kontinuitet, ne daje uporište za zaključak da bi se okrivljenik prilagodio kakvim zahtjevima, zabranama ili obvezama koje bi mu nametao sud u okviru neke blaže mjere.

10. Na koncu, okrivljenik nije u pravu kada spekulira da bi za slučaj osuđujuće kazne ona ipak bila relativno blaga te da bi time dovodila u pitanje razmjernost oduzimanja slobode u ovom trenutku. Nije pri procjeni kolika bi i kakva sankcija bila za slučaj osuđujuće presude relevantna samo zapriječena kazna. Nužno je ipak cijeniti i ostale okolnosti, među ostalim i način počinjenja djela. I ovo drugostupanjsko vijeće stoga ocjenjuje da prvostupanjski sud produljenjem istražnog zatvora, koji traje u ovom trenutku svega 18 dana, nije povrijedio načelo razmjernosti.

11. Slijedom iznijetog žalba okrivljenika AM, na temelju čl. 494. st. 3. t. 2. ZKP/08, odbijena je kao neosnovana.

Zadar, 27. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća

Sandra Radanović